The following article appeared in Liberal Democrat News, the party newspaper of the Liberal 
Democrat Party in the United Kingdom, which Paddy Ashdown used to lead. The views are of 
course my own, and not those of the paper or the party. 

Paddy in the Balkans 

Liberal Democrat News 26 April 2002 No.706 

Brian Gallagher believes that Paddy Ashdown's political beliefs could have a marked influence 
on bringing a lasting peace to the blighted region...

One of Paddy Ashdown's main problems when he becomes High Representative in 
Bosnia-Herzegovina will be the Croat question. By dealing equitably with 
Croat problems, Paddy can not only solve the Croat question but also go a 
long way to ensuring a viable Bosnia-Herzegovina. 

Since the onset of fighting in BH in 1992, the Croatian population in BH has 
halved. Furthermore the Croats have set up their own Croat Constituent 
Assembly, which has led to conflict with the current High Representative. 

There are a number of reasons for this state of affairs. Ethnically 
cleansed Croats have not been allowed back into the Serb controlled areas. 
Also, in an attempt to dilute the influence of the Croatian Democratic Union 
of BH (HDZBiH) the international community disgracefully changed electoral 
rules prior to the 2000 elections. 

The HDZBiH won some 80% of the Croat vote; the rule change not only cut them 
out of government but also effectively disenfranchised the entire Croat 
vote. 

The Croats - one of the three constituent peoples of BH - now have no stake 
in the country and are effectively second class citizens. Things have been 
tense ever since, not improved by the obvious impunity the Serbs have in the country. 

Paddy can solve the Croat question. The Croats have been portrayed - 
deliberately - as wanting to secede from BH to join Croatia. Not so. The 
Croats have only demanded fair treatment from within the country. And there is the key 
for Paddy. If he makes it clear that the wishes of the Croat electorate will be 
respected in the future he will create enormous good will. 

Further, Paddy should implement his known ideas on devolution and pushing 
power down to the lowest level. Currently much is centralised. Largely 
Croat areas could be left to run their own schools and services, raise finances, and be able to use 
their own language. 

Croats in mixed areas would have a say, and furthermore the prospect of 
being able to run their own affairs, or having a major hand in them, would 
be a tremendous incentive for Croat refugees to return to currently Serb 
controlled areas such as Posavina, previously cleansed of its historic Croat 
population. 

Devolutionary policies could halt the collapsing Croat demographic. Needless 
to say, such policies benefit the Serbs and Muslims as well. 

Without an equal stake for each of its three people's, BH can never be stable. It 
will remain a centralised international protectorate and its people will 
never be able to run their own affairs. 
By providing a democratic and just answer to the Croat question, the viability of BH could be 
assured in the future. Hopefully Paddy will seize the opportunity by providing that answer. 

Brian Gallagher is a former Vice-Chair of a local party and writes on 
South East European affairs. 

(c) Brian Gallagher

"The Dalmatian (or spotted carriage dog)is a Yugoslavian breed of spotted dog half-hound and half-pointer. It wasformerly known as the Danish Spotted or Coach Dog. Dalmatians were firstintroduced to Englandduring the 18th century and used as coach dogs (protecting travelers fromhighwaymen) before becoming fashionable in England about 1820. Dalmatians are anenergetic breed, good house dogs and rarely barkunless in the presence of strangers."

http://www.probertencyclopaedia.com

Dalmatian Dog

Due to the high level of unsolicited advertising (spam) we receive it has been necessary to add this automatic reply.If you have a genuine enquiry, please email: enquiries@probert-encyclopaedia.co.uk
Thanks, Matt Probert

Dear Mr.Probert,

While I was searching the net for the Dalmatian dog, I found your beautifulProbert Encyclopedia.

Since I found a misinformation and I hope that you will appreciate my time towrite a letter to you, I would ask you to reconsider, changing the"Yugoslavian breed" into Croatian breed. To say the least, Yugoslavia existedonly 70 years. Dalmatian Dog outlived many countries and politicalsystems. Dalmatia happened to be part of Croatia. Croatians live there since the7th century. Here and there,  I call myself Dalmatian (my mother is), not that I do notbehave like a dog sometimes. Joke aside, we Croatians are very proud of our new countryand especially about our own history and identity, that even a dog reflects.Dalmatian dog is very popular in Croatia and it fits the character of who weare. 

Please take time to explore on your own, and if you do not have that time,we can help you find information about our dog. We are still learning the powerof promotion, otherwise, I wouldn't need to write such a letter in 21st century.I hope that our Croatian government will finally understand the value of truth.In the meantime, let's change what we can, when we can.

Sincerely,

Nenad Bach
www.nenadbach.com
nenad@nenadbach.com

p.s. Travelers and Strangers were misspelled. I corrected it for this letter.When you change this information, I will advertise yourProbert Encyclopedia on our Croatian community boards.There are 3 million Croatians in US and cca 10 million all together.

Please join in welcoming one of the world's best table tennis players to Chicago:

Croatian Olympian Zoran Primorac will perform an exhibition and meet the
Croatian community

WHEN: Wednesday, May 8, 2002 - 7 p.m. to 9 p.m.
WHERE: St. Jerome's Parish Hall, 2805 S. Princeton

Refreshments will be served
CroNetwork: The Croatian-American Organization for Young Professionals.

Temperamentni južnjak ( rođen je u Zadru 10.05.1969.) je stolnotenisač strelovitog razornog 
napada s obje strane. Igra moderan, brz i agresivan stolni tenis. Zoran je igrač s "killer 
instinctom". Uvijek je pod visokim naponom. Odličan strateg.
Oni koji redovito prate stolnoteniska zbivanja i natjecanja sigurno su primjetili da je Zoran ili 
"Zoki" bio među prvima koji je u areni počeo poskakivati i vikati nakon dobro odigranog poena.
Zahvaljujući ocu Vinku, Zoran je već s osam godina počeo napikavati lopticu u rodnom Zadru. 
Zahvaljujući Amižićevima, u STK "Bagatu" je sazrio kao igrač. Zarana je ostvarivao svoj 
ogromni potencijal, osvojivši sedam medalja na juniorskim europskim prvenstvima.
I eto srednjoškolca Zorana u Zagreb,ali na stolnotenisko školovanje.
"Vjesnik" ga objeručke prihvaća, i kao novog člana registrira 12.05.1985. I s vremenom, igrajući u 
novoj, zagrebačkoj sredini, postiže i jedan od svojih najkrupnijih međunarodnih uspjeha. 
Dogodilo se to u Seoulu 1988., na premijernom nastupu stolnotenisača u olimpijskoj obitelji. 
Tada se "Primo" na svom debiju zakitio vrlo vrijednom metalnom pločicom u igri 
parova...postavši prvi zagrebački stolnotenisač koji je osvojio olimpijsku medalju, i to srebrnu!
Ako bi se Primorac želio prisjetiti i svog najtežeg i najbolnijeg poraza, ne bi smio preskočiti 1987. 
godinu. Tada "vjesnikovac" nije iskoristio dvije meč-lopte u finalu Svjetskog prvenstva na 
indijskom New Delhiju. Par Primorac-Lupulesku bio je previše samouvjeren i to im se osvetilo, 
prokockali su povijesnu šansu i "darovali" Kinezima zlatnu medalju. Onda je iz isključivo sportskih pobuda (trening s Lupulescom) otišao u "Partizan" da bi se nakon dvije sezone vratio u Zagreb. Jedno kraće vrijeme igrao je za "Industrogradnju" i onda se uputio u Belgiju u Charleroi,gdje je nastupao za "Royal Sporting Villete", a trener mu je bio Dubravko Škorić.

Bašćanska Ploča

Vjesnik, Petak, 26. travnja 2002.

Najveca izlozba hrvatske pismenosti

U Drzavnoj knjiznici u Berlinu otvara se izlozba hrvatske
pisane bastine / Predstavljeni spomenici hrvatske pisane
kulture nastali tijekom stoljeca, s posebnim naglaskom na
glagoljicu kao najstarije slavensko pismo

BERLIN, 25. travnja (Od Vjesnikova dopisnika ) - Izlozba ťTri
pisma - tri jezikaŤ priredjena u berlinskoj Drzavnoj knjiznici
najveca je izlozba hrvatske pismenosti ikad priredjena u
inozemstvu, izjavio je u cetvrtak uoci otvaranja izlozbe dr.
Zvonko Pepelic, strucni referent za jugoistocnu Europu u
Staatsbibliothek zu Berlin, na konferenciji za novinare
odrzanoj u Berlinu.
Pepelic je naglasio da se pri koncepciji izlozbe vodilo racuna
o povijesnim vezama hrvatske kulture s njemackim govornim
podrucjem. Logotip izlozbe je Berlinski glagoljski misal iz
14. stoljeca koji se cuva medju rijetkostima berlinske Drzavne
knjiznice. Izlozbu pratiti i reprezentativan katalog na
njemackom jeziku. Koordinator izloze Srecko Lipovcan
novinarima je ispricao povijest nastanka izlozbe, upozorio na
zanimljive eksponate, posebice na kameni odljev Bascanske
ploce koji ce nakon zatvaranja izlozbe ostati u Berlinu.
Valja reci da prostor Berlinske drzavne knjiznice, kao mjesto
odrzavanja izlozbe, nije slucajno izabran. Ona je, naime,
sredisnje mjesto za proucavanje slavenskih jezika i kultura na
njemackom jezicnom podrucju.
Na izlozbi ce biti predstavljeni spomenici hrvatske pisane
kulture tiskani tijekom stoljeca s posebnim naglaskom na
glagoljicu kao najstarije slavensko pismo. Berlinska ce
publika u Drzavnoj knjiznici do 8. lipnja moci vidjeti
sedamdesetak panoa s fotografijama u boji i legendama
strukturiranim po vecim segmentima. Tu je i dvjestotinjak
knjiznih izlozaka te pet izabranih kamenih spomenika.
Autori ove izlozbe koja je pripremana pet godina su Anica
Nazor, Josip Bratulic i Mirko Tomasovic. Nositelji izlozbe su
Staroslavenski institut Zagreb i Nacionalna i sveucilisna
knjiznica Zagreb. Rijec je o zajednickom projektu Ministarstva
kulture i Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.
Branko Madunic

Please note application deadline: Monday 29th April 

Programme Co-ordinator for Balkans Access to Safety, Security and 
Justice Programme 

The British Council is looking for people to work on a forthcoming 
potential programme in the Balkans(currently being tendered). We need a 
skilled programme co-ordinator to manage a large SSAJ programme 
spanning Albania, Bosnia Herzegovina, Croatia, Macedonia, Kosovo, Serbia, and 
Montenegro. The 3-year programme, funded from the UK Balkans Conflict 
Prevention Fund, has the goal of developing a well functioning justice 
system to reduce the sources of conflict in the region. The aim is 
for public bodies to implement justice strategies which effectively reduce 
local tension and conflict, and prevent crime. The emphasis is on 
affordable policies which will link all parts of the justice system 
and address the needs of users; community based justice, policing and 
crime prevention; and mechanisms for lesson learning across the region. 

The Programme Co-ordinator will be required to: 
* provide leadership for the programme and ensure it delivers its outputs 
* provide regular verbal and written reports to DFID and the Field Manager 
* Liase with other projects funded by DFID and international donors 
* Co-ordinate programme activity 
* Identify technical assistance requirements 
* Monitor and report on progress 
* Disseminate knowledge and learning across the region 
* Be responsible for financial management and oversight 

The candidate needs to have: 
* Knowledge of the Balkans 
* Understanding of DFID Safety, Security and Access to Justice Strategies 
* Management experience including change management 

For further information please email: 
Joanne.Speakman@britishcouncil.org 
Applicants are invited to send CVs and a covering letter highlighting 
their experience and suitability. 

Date for applications: By Monday 29th April 
Website: www.britishcouncil.org

Kolikogod malešna, i Hrvatska  ima poneku kartu

Dokle će hrvatski političkiestablišment vući za nos hrvatsku javnost? Ona je već mjesecima izloženabubnjarskoj vatri uvjeravanja da ostvarenje ambicije, da se Hrvatska integrira uEuropsku uniju, ovisi samo o njoj samoj. To je netočno već napojmovnom planu jer integriranje nije neki unilateralan čin već ovisio ugovornim stranama. Politički gledano, tvrdnja je još neutemeljenija: EU,čiji činovnici marljivo pune novinarske uši pričom, kako smozapravo nevjerojatno dobri i zlatni ali, eto, treba još malo potegnuti i pričekatiizlazak iz sljedećeg zavoja, ta ista EU, dakle, vrlo nas tvrdo odbijapriznati čak kao kandidata poput recimo uzorno naprednih Bugarske iliRumunjske.

Nema sumnje da se hrvatsko društvo morareformirati i to stubokom. Nema sumnje da možemo biti učinkovit članeuropske zajednice tek kada te reforme uzmu maha. Ali isto tako nema sumnje dase kao racionalan povod reformi ne bi smjela koristiti hrvatska želja ulaska uUniju već jedino i isključivo naš interes da konačno zaživimokao slobodno, napredno i suvremeno društvo. Bude li EU u nekoj daljoj budućnostizainteresirana da nas ima u svojoj sredini – tim bolje!

Razlikovati te dvije motivacije pristupa reforminije nekakvo verbalno cjepidlačenje. Riječ je o suštinskoj razlici ureformskim sadržajima i prioritetima. Unija zahtijeva od nas da maksimalnootvorimo naše tržište njenim proizvodima, da joj omogućimo da pravno zaštitisvoje investicije i da nadgleda/diktira pravila igre naše suradnje s drugimigračima oko nas i na svjetskom tržištu. To se samo djelomičnopoklapa a nerijetko i izričito kosi s našim interesima pa u primjenitakvih reformi dolazi do značajnog gubitka našeg mogućeg potencijala.Članstvo u Uniji moglo bi svojim pozitivnim učincima barem djelomičnokompenzirati, a možda čak i nadmašiti, taj gubitak ali nam to članstvonitko ne obećava.

Umjesto da tako sagleda stvari, hrvatska se vlastzaintačila da će ŤHrvatska 2006. godine biti spremna na ulazak u EUťa onda će nam ga Unija i njena Komisija valjda teško moći uskratiti.Takav pristup stvari možda može proći u nekoj balkanskoj kockarnici aline i u racionalnom zapadnom svijetu. Evo zašto.

Prvo, Hrvatska do 2006. možda uz ogromne naporemožemo ustoličiti pravne i tehnološke norme koje su čisti preslikonih u EU ali ne može uspjeti u njihovoj stvarnoj primjeni. Problem nije upropisima nego u glavama. Netoučinak preslikavanja je otvaranje našeg tržišta,a posebice poljoprivrede, bespoštednoj i značajno subvencioniranojkonkurenciji iz EU uz tek marginalno poboljšanje vlastite konkurentskesposobnosti.

Drugo, što bi Unija gospodarski dobila time daprihvati Hrvatsku u punopravno članstvo u trenutku kada je ona u svomunutarnjem ustroju maksimalno preslikala EU-sustav i otvorila svoje tržište?Dobila bi samo obveze. A treba shvatiti da je EUropa kartel koga ne nadahnjujevizionarski entuzijazam Jean Monneta i drugih.

Treće i najvažnije, naš glavniintegracijski problem nije naša zaostalost – iako smo kao i mnogi drugizaostali – nego naš geopolitički položaj. Zato je i zamišljen ZapadniBalkan, zato je Hrvatska smještena na nj i zato joj je i ponuđen SSP,Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (tim redoslijedom). Vrijeme je da sejednom zauvijek utvrdi da se odbojnost Unije prema pristupu Hrvatske sasvim logičkiuklapa u ambiciju nekih velikih sila da “srede” cijeli prostor bivšeJugoslavije. Sve ezoterične priče koje se hrvatskoj javnosti servirajuo individualnim vrednovanjima, regatama, strateškim partnerstvima i sl. samosluže da se skrene pozornost s neuspjeha Hrvatske (i one hadezeovske i ove današnje)da čimbenike svjetske politike uvjere da im možemo biti korisni jedino kaomost prema Balkanu, ali ne i kao njegov sastavni dio.

To treba u otvorenoj diskusiji jasno prepoznati izajedničkim se snagama, i po mogućnosti bez stranačkihprepucavanja, dogovoriti o adekvatnoj vanjskoj politici na dulji rok. Umjestotoga u nas se nastavlja primjenom agitpropovskog modela indoktrinacijeponavljanjem neutemeljenih teza a rijetki pokušaji hladnog razmišljanja olakose trpaju u vreću navodnog euroskepticizma. Možda se tako smanjujeunutarnjepolitički pritisak na vlast ali i maksimalno slabi vlastitapregovaračka pozicija: Država nastupa prema vlastitom narodu kaorazglasnik teza s druge strane pregovaračkog stola i lišava se svoje uloge autentičnog predstavnika nacionalnih interesa.

U Zagrebu je nedavno konstituiran Privremeni odborEU-RH, koji bi trebao nagledati primjenu i provedbu Privremenog sporazuma otrgovinskim i s njima povezanim pitanjima. Tim je ugovorom Hrvatska nadobudnopreuzela obvezu da počne snižavati svoje carine spram EU ne čekajućiotprilike dvije godine potrebne za ratifikaciju Ťpravogť Sporazuma.

No, upravo kao što se i s primjenom samogaPrivremenog sporazuma žurno počelo na međunarodnopravno i ustavnopotpuno neprimjeren način tako je sada inaugurirana i praksa s Privremenimodborom koji se, čini se, bavi svime i svačime a najmanje onim što muje ugovorna zadaća, naime trgovinskim pitanjima. Iz izvješća medijasaznaje se da se na dnevnom redu među ostalim našlo i izvješće EK ozemljama tzv. Zapadnog Balkana, situacija u Hrvatskoj nakon kadrovskih promjenau Vladi, odnos Hrvatske s MMF-om, politika privatizacije, stanje u pravosuđu,povratak izbjeglica itd.

Na sastanku se raspravljalo i o najznačajnijem političkompitanju vezanom uz SSP, naime konvencijama koje bi međusobno trebalesklapati one zemlje tzv Zapadnog Balkana, koje su s EU potpisale SSP. Do sada suto samo Hrvatska i Makedonija pa je prije svega pola godine – kada je trebalopripremiti teren za odobrenje potpisa Sporazuma – ministar Mimica na sva ustauvjeravao hrvatsku javnost da se zapravo radi o nedužnom bilateralnomkodificiranju odnosa koji su većim dijelom već ionako uglavljenipostojećim sporazumima.

Dapače, ministar je na sjednici saborskogOdbora za europske integracije odlučno izjavio Ťda bi Hrvatska odmah prekinula s procesompribližavanja EU-u, ako bi to bilo uvjetovano institucionaliziranjemregijeť (Hina, 17.10.2001.). Sada se, međutim,ispostavlja (Vjesnik, 23.4.2002.) da revna briselška Komisija pridajeupravo tom dokumentu veliku važnost pa ne samo da želi potvrditi tekst takvekonvencije, na što po (još uvijek nevežećem) Sporazumu ima pravo, negoda ona taj dokument u najboljoj kolonijalnoj maniri želi sama i – sastaviti!Pri tome joj se Ťpotkralať mala tehnička nezgoda pa je umjesto nacrtabilateralnih konvencija napravila platformu regionalne konvencije a to jeizazvalo, primjećuje izvjestitelj, Ťnezadovoljstvo hrvatskih diplomatskihkrugova jer nazivom implicira multilateralnu regionalnu suradnju, čemu seZagreb protiviť.

Tako se nastavlja tragikomični igrokaz u komese čudom čudimo kada Bruxelles nastavlja stazom na koju je Hrvatskapristala brzopletim potpisivanjem SSP-a. Nikome valjda nije palo na pamet da seupita zašto EK inzistira da se ti (po našemu) bilateralni – a sada seispostavlja i dentični! – ugovori nazovu Ťkonvencijamať, odnosno da serabi termin, koji u međunarodnoj praksi označava upravo multilateralnepravne akte.

Karte su na stolu. Trgovinski su odnosi samo dioŤšpilať, kome je sada dodano i pokretanje tzv Zagrebačkog procesa, uokviru koga će se državna vodstva bivše Jugoslavije (minus Slovenija plusAlbanija) sastajati i dogovarati uz nazočnost europske Ťtrojkeť. Slučajnoje istoga dana, kada je u Zagrebu zasjedao Privremeni odbor, u Skoplju glavnikoordinator Pakta stabilnosti Erhard Busek označio kao prioritetne ciljeverazvoja regije Ťstvaranje zajedničkog tržišta, regionalnogelektroenergetskog sustava i infrastruktureť i dodao da će Ťregijapostati zanimljiva za strane investitore tek kada se stvori tržište od 55milijuna ljudiť.

Pritisnuta teškim jadom u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu iCrnoj Gori neki su se Ťvelikiť u Europi izgleda odlučili na poker. AHrvatska je toliko zaokupljena unutarnjepolitičkim biljarom da još nijeshvatila da je i ona u igri i da, koliko god malešna, i sama ima poneku kartu.

Branko Salaj                                                                                      24.4.2002. 

 full story    printer version » (H) Prvi Sabor Hrvatske Dijaspore 21-23 Svibnja

 full story    printer version

 full story    printer version

 full story    printer version

 full story    printer version