Please join in welcoming one of the world's best table tennis players to Chicago:
Croatian Olympian Zoran Primorac will perform an exhibition and meet the
Croatian community
WHEN: Wednesday, May 8, 2002 - 7 p.m. to 9 p.m.
WHERE: St. Jerome's Parish Hall, 2805 S. Princeton
Refreshments will be served
CroNetwork: The Croatian-American Organization for Young Professionals.
Temperamentni južnjak ( rođen je u Zadru 10.05.1969.) je stolnotenisač strelovitog razornog
napada s obje strane. Igra moderan, brz i agresivan stolni tenis. Zoran je igrač s "killer
instinctom". Uvijek je pod visokim naponom. Odličan strateg.
Oni koji redovito prate stolnoteniska zbivanja i natjecanja sigurno su primjetili da je Zoran ili
"Zoki" bio među prvima koji je u areni počeo poskakivati i vikati nakon dobro odigranog poena.
Zahvaljujući ocu Vinku, Zoran je već s osam godina počeo napikavati lopticu u rodnom Zadru.
Zahvaljujući Amižićevima, u STK "Bagatu" je sazrio kao igrač. Zarana je ostvarivao svoj
ogromni potencijal, osvojivši sedam medalja na juniorskim europskim prvenstvima.
I eto srednjoškolca Zorana u Zagreb,ali na stolnotenisko školovanje.
"Vjesnik" ga objeručke prihvaća, i kao novog člana registrira 12.05.1985. I s vremenom, igrajući u
novoj, zagrebačkoj sredini, postiže i jedan od svojih najkrupnijih međunarodnih uspjeha.
Dogodilo se to u Seoulu 1988., na premijernom nastupu stolnotenisača u olimpijskoj obitelji.
Tada se "Primo" na svom debiju zakitio vrlo vrijednom metalnom pločicom u igri
parova...postavši prvi zagrebački stolnotenisač koji je osvojio olimpijsku medalju, i to srebrnu!
Ako bi se Primorac želio prisjetiti i svog najtežeg i najbolnijeg poraza, ne bi smio preskočiti 1987.
godinu. Tada "vjesnikovac" nije iskoristio dvije meč-lopte u finalu Svjetskog prvenstva na
indijskom New Delhiju. Par Primorac-Lupulesku bio je previše samouvjeren i to im se osvetilo,
prokockali su povijesnu šansu i "darovali" Kinezima zlatnu medalju. Onda je iz isključivo sportskih pobuda (trening s Lupulescom) otišao u "Partizan" da bi se nakon dvije sezone vratio u Zagreb. Jedno kraće vrijeme igrao je za "Industrogradnju" i onda se uputio u Belgiju u Charleroi,gdje je nastupao za "Royal Sporting Villete", a trener mu je bio Dubravko Škorić.
Please join in welcoming one of the world's best table tennis players to Chicago:
Croatian Olympian Zoran Primorac will perform an exhibition and meet the
Croatian community
WHEN: Wednesday, May 8, 2002 - 7 p.m. to 9 p.m.
WHERE: St. Jerome's Parish Hall, 2805 S. Princeton
Refreshments will be served
CroNetwork: The Croatian-American Organization for Young Professionals.
Temperamentni južnjak ( rođen je u Zadru 10.05.1969.) je stolnotenisač strelovitog razornog
napada s obje strane. Igra moderan, brz i agresivan stolni tenis. Zoran je igrač s "killer
instinctom". Uvijek je pod visokim naponom. Odličan strateg.
Oni koji redovito prate stolnoteniska zbivanja i natjecanja sigurno su primjetili da je Zoran ili
"Zoki" bio među prvima koji je u areni počeo poskakivati i vikati nakon dobro odigranog poena.
Zahvaljujući ocu Vinku, Zoran je već s osam godina počeo napikavati lopticu u rodnom Zadru.
Zahvaljujući Amižićevima, u STK "Bagatu" je sazrio kao igrač. Zarana je ostvarivao svoj
ogromni potencijal, osvojivši sedam medalja na juniorskim europskim prvenstvima.
I eto srednjoškolca Zorana u Zagreb,ali na stolnotenisko školovanje.
"Vjesnik" ga objeručke prihvaća, i kao novog člana registrira 12.05.1985. I s vremenom, igrajući u
novoj, zagrebačkoj sredini, postiže i jedan od svojih najkrupnijih međunarodnih uspjeha.
Dogodilo se to u Seoulu 1988., na premijernom nastupu stolnotenisača u olimpijskoj obitelji.
Tada se "Primo" na svom debiju zakitio vrlo vrijednom metalnom pločicom u igri
parova...postavši prvi zagrebački stolnotenisač koji je osvojio olimpijsku medalju, i to srebrnu!
Ako bi se Primorac želio prisjetiti i svog najtežeg i najbolnijeg poraza, ne bi smio preskočiti 1987.
godinu. Tada "vjesnikovac" nije iskoristio dvije meč-lopte u finalu Svjetskog prvenstva na
indijskom New Delhiju. Par Primorac-Lupulesku bio je previše samouvjeren i to im se osvetilo,
prokockali su povijesnu šansu i "darovali" Kinezima zlatnu medalju. Onda je iz isključivo sportskih pobuda (trening s Lupulescom) otišao u "Partizan" da bi se nakon dvije sezone vratio u Zagreb. Jedno kraće vrijeme igrao je za "Industrogradnju" i onda se uputio u Belgiju u Charleroi,gdje je nastupao za "Royal Sporting Villete", a trener mu je bio Dubravko Škorić.