II. a) Alternative sadašnjosti i stvaranje budućnosti
Ako ne možete iskoristiti priliku, iskoristite nepriliku.
(T. Morrison, 1993.)
Pred nama je treće tisućljeće, vrijeme nazaustavljivo leti i čini nam se što je čovječanstvo starije kao da vrijeme juri sve brže. Izrastaju nove dvojbe, otvaraju se nedoumice pred novim dobom za koje nismo sigurni priželjkujemo li ga ili prevladava strah o našim nemogućnostima da mu se prilagodimo. Brzina tektonskih povijesnih promjena mnoge razoružava i plaši, jer nestaje svijet u kome su se dobro snalazili. Međutim, nastaje novi svijet u kome se svi mi stanovnici Lijepe naše moramo naći nove poticaje i prema kome trebamo usmjeriti svoje nade.
Koji je naš kolektivni opće nacionalni cilj? HSS-ov odgovor je: da osim zadovoljenja mnogih pozitivnih pojedinačnih i kolektivnih težnji ostvarimo visoko civiliziranu državnu zajednicu koja će postati dio međunarodne obitelji. Treba se izboriti za civilizaciju mira i dobre volje. Mir nam ne bi smio biti samo uzor čežnje, već bi morao biti naše delovanje, naše stvaranje. Mir je nešto što mi moramo biti pa da nam stoga omogući da ga i drugima možemo darivati.
Istovrsnu fascinaciju u sebi sadrže i ideje o slobodi i jednakosti.
Mogućnost pojedinca da spriječi ili ublaži napetosti i sukobe koji razapinju nas i naše suvremenike sve je manja, a uvažavanje principa tolerancije i visokog vrednovanja različitosti kao biološkog i civilizacijskog bogatstva se u mnogim situacijama sve manje poštuje. Istraživanje iz 2003. sprovedeno diljem šest kontinenata pokazuje da nadpolovični broj ljudi ne vjeruje parlamentu, velikim nacionalnim kompanijama, međunarodnim koncernima, Međunarodnom monetarnom fondu te pravnom sustavu. Minimalna nadpolovična većina iskazuje povjerenje Svjetskoj banci, sindikatima, medijima, vladi i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Značajno veći stupanj povjerenja građani iskazuju prema zdravstvenom sustavu, policiji, vjerskim institucijama i UN-u. Naročito veliko povjerenje stanovništva imaju obrazovni sustav i nevladine organizacije, a najveće povjerenje ispitanici gaje prema vojsci.
Aktualna civilizacija koja je izrasla na Zapadu (čiji smo i mi u Hrvatskoj dio) i raširila se po cijelome svijetu temelji se na natjecanju, vlasništvu, sili i isključivosti. Često nameće politiku sile, što rezultira destrukcijom, široko rasprostranjenom patnjom i samoubilačkom krizom. O tome govore i sljedeći podatci: povećanje razlika između najbogatijih i najsiromašnijih je sve teže podnosivo, a migracije ljudi (često izbezumljenih patnika) su sve golemijih razmjera. Primjerice, razlike između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja su 1820. bile 3:1, a 1992. godine 72:1. Tijekom 2000. godine je samo 40,8% od ukupne svjetske populacije živilo u zemljama koje štuju temeljna politička prava i građansku slobodu. U 71 zemlji (od ukupno 192 države koje danas postoje na svijetu) vladaju nedemokratski izabrane osobe. Neslobodne zemlje i djelomično slobodne zemlje ostvaruju samo 14% od globalnog BDP, a usporedbe radi, slobodne zemlje ostvaruju 86%. Približno 90% istraživačko-razvojnih resursa suvremenoga svijeta koncentrirano je u razvijenim zemljama. Tijekom 1965. je migriralo 75 milijuna, a 2001. godine 150 milijuna ljudi... HSS tvrdi da je trenutak zreo za razum, ali ne da se ostane na razini apstraktnog i nedjelatnog zahtjeva. Tolerantnost je imperativ našeg svjetonazora, ali ne ravnodušnost ili kolebljivost. Međutim, apsolutna tolerantnost bi bila besmislica jer bi tolerirala laž i nasilje. Naše protivljenje zlu ne smije poticati strah i mržnju. Među ljudima treba stvoriti pozitivno raspoloženje i razbiti ravnodušnost mnoštva na tuđe probleme, a u tome presudnu ulogu imaju doprinosi univerzalnih kulturalnih vrijednosti.
U naše vrijeme svijet postaje globalno selo, ali politika je odgovorna za unošenje pozitivnih ciljeva i vrijednosti u taj svijet te da načelu konkurencije kao pokretaču razvitka nametne i obvezu suradnje i partnerstva. Zato se HSS zalaže za afirmaciju globalne demokracije u kojoj će svatko nositi svoj dio zajedničke odgovornosti za svijet, ali će unatoč tome ostati ono što jeste po svojim korijenima, tradiciji i kulturi. Borimo se za svijet koji štuje i čuva različitost, toleranciju i dijalog, a temelji se na zajedničkoj odgovornosti i upravljanju. Jer to je garancija mirnog i sigurnog svijeta, u kome će se smanjiti nasilje nad drugačijima i nad prirodom te kriminal i terorizam.
Aktualnost HSS-ova poziva za akciju se očitava u eskalaciji nacionalne, rasne, vjerske i kulturalne netrpeljivosti pa čak i mržnje, te gospodarskog, financijskog, vojnog, političkog, itd. raslojavanja. U današnjem svijetu (pa i u Hrvatskoj koja obezglavljeno ulijeće u neoliberalni kapitalizam) je sve postalo predmetom kupovine i prodaje. Politika, gospodarstvo, diplomacija, ratovanje, zdravstvo, školstvo, sigurnost, budućnost ljudi i naroda, ljudska prava, razbibriga... su predmet trgovine. Živimo zarobljeni industrijom i prezasićeni robom te venemo u dosadi. Sputani smo mnogim civilizacijskim ostvarenjima i razmrvljenim radom, strogom društvenom hijerarhijom, razularenim tržištem, poremećenim sustavom vrijednosti, nemoćni samostalno djelovati i slobodno izabrati, nasukani smo na otpacima mehanizirane i industrijalizirane svijesti. Stoga je zahtjev HSS-a za deinstitucionalizacijom u hrvatskom društvu, za slobodom i nezavisnošću od brojnih nadzora, monopola i manipulacija za odmakom od potrošačkog ponašanja, političkih ugnjetavanja u suglasju s najnaprednijim političkim stremljenjima na međunarodnoj razini.
U Lijepoj našoj želimo afirmirati mnoge zaboravljene i izgubljene značajke života iz prijašnjih vremena. Ali, sveukupni tijek naše civilizacije, a to vrijedi i za većinu današnjih ljudi, na leđima nosi težak teret povijesnih zabluda koje treba preispitati. Mnoge stvari i stavovi su se mijenjali u toku povijesti, brojne činjenice su gurane u prašinu i prekrivane pokrovom npr. nacionalnog ili nekog drugog oblika trijumfalizma. Kako naći prave tumače svih drama koje su obilježile razvoj naše civilizacije, a opet ne biti rob prenapregnutih emocija i ne imanja optimalne vremenske distance? Naime svaki kazivatelj, bez obzira o čemu piše, na izvjestan način svjedoči i o sebi pa mu kob vlastita vremena često služi za mjerenje pulsa planetarne drame.
Trebamo afirmirati stav da spoznavanje drugih kultura i običaja nije samo ispomoć međusobnom razumijevanju, već pomaže i svakome od nas da i sami sebe bolje razumijemo. Budući da ne možemo birati boju kože, naciju, obitelj, kulturu itd. u kojoj smo se rodili moramo utjecati na način kako ćemo se međusobno odnositi. Budućnost svih nas i naših potomaka ovisi o tome hoćemo li pronaći načina da hvalimo i cijenimo sve ono što nas povezuje, a ne inzistirati na međusobnim razlikama.
Apsolutno vjerovanje moćnicima, nemiješanje u njihovo djelovanje te ravnodušno ili strahom paralizirano toleriranje njihova savijanja istine čini nas promatračima života. Opasnost od takvog stanja je neprijeporna, jer se od promatrača lako postane žrtvom. Istina, rizično je biti aktivni sudionik, ali jedino na taj način čovjek postaje čovječniji, jer doprinosi boljem životu ne samo sebi već i drugima. Zato svijet čiji smo i mi dio pa bez obzira sagledavamo li ga kao niz patnji ili divota, ili pak kao njihovu sretnu ili bolnu mješavinu zahtijeva naše sudioništvo. Ponekada molitvom posvećenih, ali često i isukanim mačem. Opstojnost naše vrste je uvjetovana našim sudjelovanjem u spomenutim zbivanjima koja ne ostavljaju niti predmete niti živa bića kakva su do tada bila, već ultimativno potražuje novo sudjelovanje i promjene.
