Prof.Dr. Ante Simonić: Umjesto zaključka
Politička vizija u 12 nastavaka: Raznolikost susretanja drevnog i suvremenog - kako ići dalje
Prof.Dr. Ante Simonić
XII. Umjesto zaključka
Budući da i nakon dvaju svjetskih ratova, te nakon ere "hladnoga rata" i dalje djeluju gospodarske i društvene snage koje su izazvale kataklizmu svjetskih sukoba, postavlja se pitanje šansi za nastanak neke sljedeće. Ako je društvo zamršen konglomerat koji razapinju različita protuslovlja, ali koji se ipak ravna po nekim pravilima, vjerojatno je moguće spoznavanjem tih pravilnosti predvidjeti budućnost
. Ne mislimo pri tome sagledavanje pojedinosti koje će se desiti, već predviđanje trendova i alternativa između kojih će jedna ili više njih dominirati.
Čovjek industrijaliziranog društva postaje na žalost sve pohlepniji potrošač. Stvari koje zgrče najčešće ne služe usavršavanju ljudi već postajemo robovi tih stvari, bilo da ih proizvodimo ili kupujemo. Proizvodnja, distribucija, prodaja, servisiranje, odlaganje kad postaju otpad, reciklaža itd. - prerastaju u goleme i moćne sustave u kojima rade tisuće visokoškolovanih ljudi, a upravljani su od moćne visoko organizirane birokracije. Time se pojedinac pretvara u veći ili manji kotačić ogromnog dehumaniziranog stroja. Vjeruje u iluziju da je individua, a u stvari je postao stvar. Cilj mu je naći siguran posao, osigurati mirovinu, udoban stan itd. - a pri tome se ne opterećuje velikim pitanjima već postaje komformist i poslušan sljedbenik javnog mnijenja, klišeja i obrazaca uobičajenog ponašanja. Pitamo se hoće li definitivno pobijediti bezdušna neprofinjena materijalizacija koja ujednačuje, uniformira sve postojeće na niskoj duhovnoj razini? Ili ćemo spriječiti kako kaže R. W. Emerson da stvari jašu na ljudskom rodu, pa će ljudi preuzeti uzde?
Zapadnjački tip individualizma s poimanjem slobode i demokracije bazirane na principima vlasništva i međusobnog nadmetanja, te golema pokretljivost ljudi i informacija, dominantne su pokretačke sile suvremnog kapitalističkog društva. Jasno da su u njegove temelje ugrađene i poveznice naslijeđenog, a ne samo grčko znanje i židovska snalažljivost. Ne samo kršćanski i arapski fanatizam, te tradicionalna sumnjičavost Istočnjaka i njihov često iskazani prezir i nepovjerenje prema agresivnosti bjelaca, ne samo ratničko-destruktivna tradicija ljudske rase, već i još puno, puno toga drugoga što smo ukratko pokušali opisati.
Na povijesna zbivanja ponovno utječe sve izrazitije buđenje nacionalizma. Nacija i njen suverenitet izrastaju u nove idole kojima pojedinac bespogovorno služi. Nacionalizam potiskuje humanost, ali učinci takvog opredjeljenja su ograničeni, jer moderni svijet traži novog čovjeka. Ljude koji će prevladati uske okvire vlastite nacije te će svakom ljudskom biću prilaziti kao respektabilnoj osobi, a ne kao barbaru i neprijatelju, osiguravajući sebi mogućnost da se u svakom dijelu svijeta osjećamo kao kod kuće. U suprotnom, mi smo u mogućnosti da u barbarizmu vlastitih htijenja i djela uništimo postojeću civilizaciju djelomično ili u cijelosti.
O pogubnoj ulozi nacionalizma na ovim našim prostorima krajem drugog i početkom trećeg tisućljeća na žalost i mi svjedočimo. Upozorenje sociologa da je nacionalizam lako obnovljiv proces koji se može po potrebi lako inscenirati u bilo kojem dijelu svijeta, trebalo bi upaliti upozoravajuće crveno svjetlo. Budući da prilikom raspada sustava državnog socijalizma nedovoljno snažna građanska klasa nije mogla preuzeti vlast, za takve ciljeve se morala koristiti ideologija nacionalizma. Isto tako, do uporabe nacionalizma lako može doći npr. zbog pokušaja sprečavanja ujedinjenja s EU.
Kako ozdraviti ovo bolesno društvo? Pa zar ne bi trebalo dokinuti suvremene društvene odnose na globalnom planu koji s puno cinizma siromasima omogućavaju da raskošno sanjare i siromašno žive? E. Fromm smatra: "Nikakva promjena ne smije se izazvati silom, ona mora biti istovremena u gospodarskoj, političkoj i kulturološkoj sferi. Promjene koje se ograničavaju na jednu sferu onemogućavaju svaku promjenu... Čovjek se može zaštititi od posljedica vlastita mahnitanja isključivo kroz stvaranje zdravoga društva koje će biti ustrojeno po mjeri čovjeka, po potrebama koje su ukorijenjene uvjetima ljudske egzistencije." O kako je to slično HSS-ovu zagovaranju cjelovite društvene reforme s totalnim mijenjanjem svjetskog poretka moći. Jer naša civilizacija će biti uređena na najboljim zasadama humane kulture ili je uopće neće biti.
U zemljama koje prolaze kroz tranziciju, tj. kroz prvobitnu akumulaciju i industrijalizaciju, kao i u razvijenijim zemljama bivšeg državnog socijalizma proces mjene teče još mnogo burnije. S više trvenja i gušenja sloboda. Dobro informirani optimisti smatraju da će zbog monopola na informacije (većina najutjecajnijih medija je u rukama krupnog kapitala), promjene u smislu bržeg uspostavljanja društvenih sloboda s posljedičnim ukidanjem podjele rada na fizički i umni te legalno otimanje "viška" rada, ići vrlo teško. Pod posebno snažnom paskom su elektronički mediji, pa su ti "ribari ljudskih duša" da se poslužim Sušnjićevom metaforom, uspostavili gotovo potpunu kontrolu mišljenja i manipuliraju javnim mnijenjem.
U Hrvatskoj svjedočimo o bezobzirnoj kumulaciji kapitala od strane ljudi koji pljačkaju državu, partnere, svoje zaposlenike, dotadašnje prijatelje i susjede, sve nas i naše potomke. Manipuliraju monopolima, špekuliraju, služe se korupcijom, krađom i prevarom. Kupuju jeftino i nekvalitetno a prodaju skupo prijeteći konkurenciji, ne plaćaju porez, potiču izradu sumnjivih zakona kojih se rjetko kada pridržavaju, za svoja zlodjela su pravosuđu nedodirljivi, a njihove obitelji i potomci hitno se žele domoći drugih oblika vlasti i velikog ugleda. Zgrtanje novca postaje hit tema naše Hrvatske zbilje, a različiti oblici lopovluka čija beskrupuloznost i dovitljivost u ponekoga i pobuđuje divljenje, je samo ponavljanje odavno poznatih oblika varanja ljudi. Ništa novoga - ali nema kazne niti društvenih mjera zaštite. Sramota. Te lopovske manire su već otprije znane, a mi svi ostali osjećamo se nemoćni kao ovce pred striženje. I k tome su stotine tisuća ljudi ostali bez posla, proizvodnja je drastično pala, nastao je osjećaj beznađa.
Ovakve okolnosti nas onemogućavaju da sebi pojasnimo vlastite ciljeve, vrijednosti i htijenja. Zato se HSS zalaže za izdizanje iznad diktata pojedinačne trivijalne svakodnevnice kako bi shvatili sveukupnost. Ali, nije nam lako jer se odvikosmo od toga, te i u nas dominiraju posvećenje detalju, interes pojedinca, razne forme isključivosti i sebičnosti, subspecijalizacija, egocentrizam, samodostatnost i samodopadnost. Evidentna je odsutnost opće prihvatljivih visoko moralnih kriterija i autoriteta. Skroman i čestit život je u mnogih zamijenjen jurnjavom za užicima, a uzbuđenje se slavi iznad zadovoljstva. Stoga mnogima život izgleda previše zamršen, iscjepkan i nestalan - pa budući da ga ne mogu sagledati u cijelosti i shvatiti barem neke od njegovih bitnih odrednica, u njemu ne nalaze zadovoljstvo.
Svjedoci smo nastajanja nove poslušnost koja je najčešće odmaknuta od autoriteta crkve i obitelji, ali je podložna organizaciji. "Čovjek organizacije" kako ga naziva E. Fromm, najčešće nije svjestan svoje pokorenosti već smatra da je visoko racionalan i praktičan. Neposlušnost je slomljena, te kao institucija koja je bila početni čin dosezanja slobode i iskra koja je zapalila nastajanje ljudske povijesti, sve više se gasi. Intelektualni i sveukupni razvitak ljudi potican tijekom povijesti i neposluhom, nepokorenošću autoritetima i prisili - sada se dovodi u pitanje. Može li slijepa poslušnost oduzeti budućnost ljudskoj povijesti? Očito se opet aktualizira Sokratovo pitanje: Kako naći znanje, ali povezano s mudrosti kako bismo stekli slobodu i mir. HSS nudi odgovor na to pitanje, jer kvalitetan odgovor je preduvjet uspostavljanju harmonije u našim ciljevima, željama i mogućnostima.
XIII. Sažetak
S obzirom da golema većina ljudi nije zadovoljna kako živi u Lijepoj našoj, te zbog nezadovoljstva vlastitim učinkom te ostvarenjima HSS-a glede stanja koje sve teže podnosimo, ovaj program ima za cilj potaknuti i usmjeriti nas u pronalaženju najkvalitetnijih rješenja. Nužna je hitna, hrabra i mudra akcija, koja mora okupiti snagu cijele generacije, te izrasti u općenacionalni napor. Sve to mora biti utemeljeno na najboljim tradicijama naše domovine, primjereno našim moćima i usklađeno s najpozitivnijim trendovima aktualnoga svijeta. Naime, suvremena neoliberalna potrošačka, antiekološka civilizacija je u velikoj krizi. Ona se ubrzano urušava, te izrasta novi civilizacijski sustav. Mi, maleni narod nismo ključna sila koja će prokrenuti svijet, ali moramo biti dio najpozitivnijih mijena, te trebamo omogućiti da se u našoj domovini zbivaju politički i svi drugi procesi sukladni najboljim svjetskim trendovima.
HSS promiče već sto godina principe nacionalne i osobne slobode te pravde, istine, rada, reda, tolerancije, međunarodne suradnje, poštivanja tradicije i duhovnih vrijednosti. Ti principi su pred sto godina bili aktualni u Hrvatskoj te su okupili naš narod u uspješnom projektu izgradnje zajedničke budućnosti. U današnje doba (kako u Lijepoj našoj tako i na svijetskoj razini) HSS-ovi principi su i dalje ne samo aktualni, već kao postavke neprolazne vrijednosti izrastaju baš danas u ovo grubo, nepošteno, neproduhovljeno, sebično, sileđijsko doba opće malaksalosti - u jedinu svjetonazorsku mogućnost izgradnje poželjnoga svijeta za nas, našu djecu i djecu naše djece.
HSS nažalost danas teško prolazi izborni prag u velikim gradovima jer nas građani doživljavaju staromodnima i nesposobnima da ih vodimo u svijet budućnosti. Naš svjetonazor koji se ogledava i u pozdravu "Vjera u Boga i seljačka sloga" nije u značajnoj mjeri potaknuo demokršćanski nastrojene glasače (pa i duhovnike) da u nama vide značajnog partnera. HSS-ovi stavovi o važnosti uravnoženih principa (te i o ekološkom pogledu na svijet) nam nisu osigurali potporu glasača istovrsna nazora, pa čak i mnogi seljaci glasuju za druge stranke. HSS-ovo zalaganje za stratešku važnost kulture i obrazovanja, tj. znanja, odgoja i izvrsnosti rijekto tko prepoznaje kao bitnu odrednicu naše stranke. HSS-ov socijalni nauk koji slavi zalaganje za pomoć onima kojima je najnužnija, naše suprostavljanje centralizaciji države (borba za jačanje regionalnog ustroja), kao i slavljenje naših tradicijskih vrijednosti te nacionalnog ponosa i obitelji - suprostavljanje rasprodaji "nacionalnog srebra i zlata", te da "kao guske u magli" jurimo u Europsku uniju, zahtjevanje hitne i poštene revizije pretvorbe s oštrim kažnjavanjem lopova i konfiskacijom opljačkanoga, ukazivanje da se samo radom stvara nova vrijednost pa stoga i zalaganje protiv nezaposlenosti i protiv zlouporabe zaposlenika... gotovo da ne dolaze do medija, glasača, političkih partnera, međunarodnih institucija.
"Radićev selja" je bio siromašan, neškolovan, bez političkih prava i činio je preko 90% stanovništva Lijepe naše. Suvremeni proizvođač hrane, primjerice u SAD-u je bogat, visokoškolovan, s velikim političkim utjecajem i čini samo 3% populacije. Prije 100 godina postojalo je u Europi stotinjak seljačkih stranaka, a danas? Vjerujući da je HSS najbolji politički proizvod ne samo u našoj domovini, testiran tijekom 100 godina u nas i na međunarodnoj sceni - svjesni baš naše odgovornosti za opće i pojedinačno dobro u Lijepoj našoj i šire, nužno je propitati identitet i misiju naše stranke, te temeljem toga hitno i na novi način odrediti njen rad, sustav vođenja, način javnog prezentiranja... jer moramo izrasti u središnju političku te stoga i kulturološku snagu općeg dobra u Republici Hrvatskoj.
U želji da doprinesemo HITROJ i SNAŽNOJ PROMIJENI, da pokrenemo MOĆNA GIBANJA, kako bi se vukli JAKI POTEZI, ovaj program je pisan na drugačiji način te ukazuje na druge značajke u odnosu na dosadašnje materijale HSS-a. Želio sam da sve napisano bude u skladu s temeljima nauka braće Radić, te kompatibilno sa svim dosadašnjim proklamacijama HSS-a i svim načelima koje je zastupala Stranka tijekom stogodišnjega rada.
Bez pretenzija da sam uspio u kratko vrijeme (tijekom dva mjeseca rada, koliko mi je bilo na raspolaganju temeljem odluke Predsjedništva HSS-a) napraviti program koji bi se svima sviđao, koji bi doticao i razrađivao sve značajne probleme, ukazivao na najbolje putove rješenja i sl. - molim Vas prihvatite ovaj materijal kao poticaj svima vama da ga dopunite, pogrješke ispravite, popravite... te sami ili u skupini uz pomoć eksperata i izvan Stranke i s međunarodne razine, učinite program boljim. Stranka mora imati bogat, sadržajan, opći ali i nadasve intelektualno dubok Program koji će sadržavati sve što je za HSS bitno, koji će povezivati našu prošlost i sadšnjost s budućnošću i davati najbolje odgovore na aktualna pitanja, sa ciljem da svi mi živimo kvalitetnije. Jasno, ovakav materijal se treba stalno dograđivati, a iz njega se trebaju izvoditi i na njega oslanjati razne proklamacije, operativni programi, izborni programi i drugi politički manifesti namijenjeni širem članstvu, medijima, sindikatima, političkim institucijama, glasačima...
Rijeka, 6. listopada 2005. Ante Simonić