VII. HSS-ov ekološki svjetonazor. Borba protiv zagađenja i upravljanje krizom, te održivi razvoj

Svakom čovjeku je dan ključ za vrata raja, ali isti ključ otvara i vrata pakla.

(budistička poslovica)

HSS upozorava da ljudi još uvijek neznaju proizvesti dovoljno vode, hrane, energije, i drugih proizvoda, te ugoditi svojim strastima i željama - a da ne zagade prirodu, ugroze ekosustave i poremete odnose u društvu. Goleme se opasnosti skrivaju u širenju ozonskih rupa, u kiselim kišama, učinku staklenika, zagađivanjima radioaktivnim materijalima, teškim metalima, plastikom itd. - koje nastaju kao posljedice katastrofa nuklearnih elektrana, atomskih pokusa, havarija tankera i različitih kemijskih postrojenja, paljenja džungli, korištenja olova u automobilskom benzinu... Stoga nas ne čude rizici sve prisutnijih problema. Od socijalne bijede i bolesti u siromašnim zemljama, neravnopravne distribucije moći, hrane i bogatstva do povećana učestalost ratova. Pritišće nas strahota zagađenja okoliša, devijantnog ponašanja (npr. terorizma i huliganstva), do prirodnih katstrofa.

Porast znanja i povećanje tehničke moći Homo sapiensa, mnoštvu ljudi ne donosi očekivani boljitak. Bez obzira na to što je znanje temelj ljudskog napretka, suvremeno društvo ga ne koristi dovoljno racionalno za svekoliku dobrobit. U suvremenom svijetu ponajprije se poštuje vrijednost interesa i moć države, sukobi su uobičajeno a hijerarhijski odnosi prevladavajuće stanje. Normalnim se prihvaćaju oligocentrički sustav vrijednosti, ekonomija nasilja i tehnika sklona biocidu. Spomenuto je proizišlo iz zakonitosti kapitalističke ekonomije nasilja, koja veliča kratkoročni profit za male skupine ili pojedince, a prešućuje dugoročne štete za golemu većinu.

Aktualne globalne promjene se ogledavaju u naglom smanjenju raznolikosti u mnogim ekosustavima. Sve je veći broj izumrlih živih vrsta, a gubitak genetske i funkcionalne raznolikosti u populacijama, životnim zajednicama i ekosustavima je eksplozivan. Opće prisutno naglo smanjenje bioraznolikosti posljedica je promjene i uništavanja okoliša, širenja slučajno ili namjerno unesenih stranih vrsta, prevelikog iskorištavanja prirodnih izvora te drugih ljudskih ativnosti. Procjenjuje se da dnevno izumire 50 -100 vrsta, a neki procjenjuju da bi na globalnom planu prema polovica svih vrsta mogla izumrijeti tijekom sljedećih 100 godina.

HSS upozorava da je odnos ljudi i okoline postao jedan od ključnih pretpostavki održanja i razvoja cijeloga čovječanstva, pa i Lijepe naše. Zaštita okoliša prerasta u opće društveni pokreta i usredotočena je na cjelokupnost našeg okruženja. Ali, i u ovom projektu se traži mudrost jer krajnosti ne smiju prevladati. Tražimo rješenja u pažljivom, multidisciplinarnom pristupu prigodom planiranja prostora, kojima bi se zažtitila prirodne sredine, ali i omogućio napredak čovječanstva čije potrebe za kvalitetnim prostora postaju sve veće.

Hrvatska se ističe raznolikošću biljaka i životinja, te ekosustava i staništa. Temeljem zakona, zaštićeno je 745 prirodnih objekata. Ukupna im je površina oko 6 000 četvornih kilometara, tj. gotovo 10% kopnenog teritorija države, a u budućnosti se očekuje udvostručenje zaštićene površine. Najveći dio pripada nacionalnim parkovima, a zaštićeno je ukupno oko 800 biljnih i životinjskih vrsta - sve biljke i životinje u nacionalnim parkovima, te sveukupna špiljska fauna. Smatra se da je približno 6% vrsta koje obitavaju na teritoriju Republike Hrvatske endemično. 

VII. a) Zaštita okoliša - velike ideje se pokušavaju provesti malim sredstvima

Nekada je priroda plašila čovjeka,

danas čovjek zastrašuje prirodu.

                          (J. Y. Cousteau)

Budući smo prirodu našeg planeta toliko oplijenili, ali i onečistili svojim proizvodima, jača svijest da treba smanjiti naše osvajačke težnje. Sve se više priklanjamo potrebi skladnog života s prirodom, uz poticanje ljepote koju stvaraše i oplemenjivaše brojne ljudske kulture. U takvim nastojanjima HSS veliča jedinstvo živih bića i okoliša, te pojedinca, zajednice i rada. O svrsi takva djelovanja i sprječavanju da se čovječanstvo izrodi u nezasitnu, destruktivnu požudu za moći, svjedoče sljedeći primjeri:

- Industrija je bez sumnje najveći rizik jer onečišćuje sva tri temeljna čimbenika ekosustava - tlo, vodu i zrak. Turizam je također visoko rizičan, što se iskazuje prvenstveno kroz masovni automobilski turizma. Golemi broj posjetitelja zahtjeva novu namijenu prostora (od smještajnih kapaciteta, parkirališta, rekreacijskih zona do skijališta...). Posebno je rizična agresivna uzurpacija morske obale, rizik od golemih požara tijekom ljeta te onečiščenje mora i obale.

- Poljoprivredna zaštitna sredstva (pesticidi) kriva su za niz oboljenja, a tijekom posljednjih 40 godina prodaja pesticida uvećana je 30 puta. Primjera radi, genotoksični učinak pesticida utrošenih tijekom 1970. godine, jednak je učinku poput 1 400 atomskih bombi bačenih na Hirošimu.

- Nesreća u nuklearnoj elektrani "Černobil" dogodila se 1986. Sveukupna emisija radioaktivnosti u zrak bila je 500 puta veća od one nakon bombardiranja Hirošime 1945. Stvorio se oblak radioaktivnog zraka koji je nošen vjetrom otplovio na sjever. Posljedično tome u najvećoj mjeri su kontaminirana sjeverna područja Ukrajine, te Bjelorusija i Rusija. Zatim Švedska, Finska, Poljska, Njemačka, Francuska i cijela sjeverna hemisfera. U kratkom vremenskom intervalu radijacijom su bile zagađene goleme površine. Najizrazitije one u neposrednoj blizini Černobila - "Zona isključenja" koja obuhvaća 2 000 km2, gradove Černobil i Pripjat te 74 sela čijih 130 000 stanovnika je u cijelosti evakuirano. Različitim stupnjem je kontaminirano više od 50 000 km2 ukrajinskog tla na kome se nalazi preko 2 000 gradova i sela, a zagađenjem rijeka i akumulacijskih bazena nizvodno Dnjepra ugrozilo se zdravlje 37 milijuna ljudi koji koriste tu vodu. Samo u Ukrajini je od posljedice eksplozije tijekom 10 godina oboljelo 3,2 milijuna ljudi od čega milijun djece. Umrlo je više od 120 000 osoba, milijuni hektara obradivih površina i šuma su isključeni iz uporabe, proizvodnja hrane i upotreba vode su podvrgnuti strogoj kontroli...

Tijekom prvih 10 godina nakon eksplozije, Ukrajina je u sanaciju uložila tri milijarde dolara, a nužno je još nekoliko puta više.

Očito da posljedice eksplozije imaju katastrofične učinke globalnog značenja. Zbog istovrsnosti težnji i nadanja svih ljudi na Zemlji za sigurnim i zdravim životom za naš i sljedeće naraštaje, nužan je zajednički napor ne samo na otklanjanju šteta uzrokovanih eksplozijom u Černobilu već i za stvaranje kompleksnih međunarodnih znanstvenih, gospodarskih, tehničkih, financijskih, socijalnih itd. programa, kojima bi se spriječile ili umanjile ovakve katastrofe.

- Generacijama ljudi krče šume, i nekontroliranom ispašom uništavaju travnate površine. Posljedično nastaje ubrzana erozija tla i promjena klime. Pošumljene površine našeg planeta su posljednjih stoljeća znatno smanjene, a u današnje doba godišnje se uništava 9% postojećih tropskih šuma. Nesmiljena devastacija golemih površina prijeti značajnim promjenama klime, količine kisika i sl.

- Sagorijevanjem fosilnih goriva te korištenjem brojnih drugih tvari, iz primjerice industrije i prometa, naša civilizacija ispušta u zrak goleme količine različitih plinova, dominantno ugljičnog dioksida, a potom tu su i sumporna kiselina, teški metali, radioaktivne čestice, freon itd. Tijekom posljednjih 100 godina atmosferski ugljični dioksid je porastao za 25%, a metan za 100%. Kakve posljedice će to imati za globalnu regulaciju temperature (podiže se temperaturu na površini Zemlje s posljedičnim porastom razine mora) i vlage, čuvanje zaliha pitke vode, pa i sveukupnih klimatskih uvjeta nitko ne zna. Sve to je praćeno mijenama i teško sagledivim posljedicama u životu čovjeka, životinja, biljaka i mikroorganizama.

Opisana zbivanja uzrokuju "učinak staklenika" iz čega proistječu mnoge posljedice praćene mijenjanjem životnih uvjeta, primjerice olakšava prodor opasnih zračenja iz svemira. Svi se moramo zapitati: jesu li trenutačne i pojedinačne pogodnosti važnije od dobrobiti svih danas živućih na Planetu, kao i budućih generacija?

    
Zemlja je precizno uravnotežen, sićušan i lakopokvarljiv sustav koji moramo njegovati, a ne kvariti. Zato se valja prisjetiti stava, da ovu Zemlju nismo samo naslijedili od naših očeva i djedova već ju i posudismo od naše djece. Kakve će posljedice po život i zdravlje ljudi i ostalih bića imati oštećenje zaštitnog omotača oko našeg planeta? Pa većina se ljudi ponaša kao da ozonska rupa iznad Antarktika krajem 1996. nije imala površinu od 22 milijuna km2, što je dva puta više od površine Europe. Ponašaju se, kao da procjene ne kazuju da ozonskom sloju Zemlje prijeti smanjenje za 40% do 2075. godine...

-  Broj tvari koje ljudi koriste ili se s njima susreću golem je i stalno raste zbog pronalaženja novih. Primjerice, ranih 1990-ih godina desetmilijardita kemikalija je bila sintetizirana. Takav napredak može poticati nadimanje ljudskih grudi od sreće i ponosa, ali nemojmo se zavaravati: praktički je nemoguće ispitati sve neželjene učinke i rizičnost korištenja svih tih umjetnih ali i prirodnih tvari, golemog broja njihovih kombinacija (mješavina dviju ili više). Kako im odrediti toksičnost, mutagenost, karcinogenost, teratogenost, mogućnost alergijske senzibilizacije itd. -tijekom akutnog i kroničnog doticaja s njima, pa i kad su prisutne samo u tragovima? Kako im istražiti učinke ako se npr. koriste kao kozmetički pripravci ili konzervansi za hranu tijekom nekoliko generacija, a posebnu pozornost plijeni stotinjak tisuća tvari koje su se koristile ili se koriste u golemim količinama svakodnevno.

Različiti (pa i toksični) otpad gomila se do granica izdržljivosti okoliša. Kako naći rješenje kada je najveći problem u visoko razvijenim zemljama, te osoba u industrijskoj zemlji tijekom života zagadi okoliša poput 30 -50 ljudi u zemlji u razvoju. To je razumljivo jer, primjerice, SAD troše dnevno 20 puta veću količinu sirovina nego je ukupna težina američke populacije. A znate li da samo 1% od spomenutih sirovina biva ugrađeno u proizvodu koji ima trajnost dužu od šest mjeseci, dok ostatak završava kao otpad. Prosječan stanovnik SAD-a stvara prosječno dvadeset puta više zagađenja nego što je dopušteno (pod uvjetom da bi svi stanovnici našeg planeta činili isto), Europljanin deset puta više, Japanac pet puta, a stanovnik Bangladeša ili Gane ispodprosječno. Zato je blagostanje bogatih u današnjem obliku moguće jer se održava na grbači siromšnih. Štoviše, postojeće stanje onemogućava razvojne mogućnosti najsiromašnijih.

Praktički je gotovo nemoguće racionalno odrediti kvalitetan način korištenja većine tvari, a sve veći izazov i prijetnja postaje problem njihova uništavanja i odlaganja. Odnosi se to na lijekove, kozmetičke preparate, konzervanse i druge aditive hrane, fungicide, rodentecide, herbicide, insekticide, različite regulatore rasta biljaka i životinja, dezinficijense, boje i arome, radioaktivne tvari... Primjerice, još 1980-ih je u SAD-u bilo oko 50 000 mjesta na kojima se odlagao rizični materijal, a samo u oko 6% slučajeva je odlaganje bilo ostvareno sukladno propisima. Gotovo sve zemlje desperatno traže smještaj za velike količine radioaktivnog otpada, za odlaganje i uništavanje kemijskih bojnih sredstava (od SAD-a za 32 000 tona do Rusije za 40 000 tona, na dnu Baltičkog mora ga ima više od 100 000 tona...), te nuklearnog naoružanja.

  
- Sve je izrazitija nestašica pitke vode, i to u vrijeme kada oko tri milijarde ljudi (što je preko polovice čovječanstva) nema dovoljno pitke vode. U isto vrijeme, urbanizirane zemlje zbog neracionalne megaurbanizacije nera­zumno troše enormne količine vode.

Potražnja za pitkom vodom udvostručuje se svakih 20 godina, tj. ljudska vrsta se množi brže od porasta snabdijevanja pitkom vodom. Stoga je početkom ovog XXI. stoljeća, količina raspoložive vode po glavi stanovnika u odnosu na 1950. god. - u primjerice Africi manja za tri četvrtine, a u Aziji i Južnoj Americi za dvije trećine. Stanovnici 20 zemalja skapavaju od žeđi (nemaju ni 1 000 kubika po glavi stanovnika na godinu). Je li rješenje korištenje golemih količina podzemnih voda? Ali one su u mnogim sredinama onečišćene, a današnje čovječanstvo ih nezna pročistiti. Kako onda otkloniti rizik od budućih ratova zbog vode.

- Tijekom razdoblja 1991.-2000. godine najvećim brojem prirodnih katastrofa bile su pogođene srednje razvijene zemlje. U njima se zbilo 60% od svih prirodnih katastrofa. Od ukupno poginulih, 62% je iz nerazvijenih zemalja. Azija je u odnosu na sve ostale kontinente bila najizloženija katastrofama. U njoj se zbilo 43% od svih evidentiranih prirodnih katastrofa i u njoj je poginulo 80% od ukupno u katastrofama poginulih ljudi.

Smrt ljudi koja je nastala tijekom prirodnih katastrofa, bila je najčešće uzrokovana sušom/glađu (42%), olujnim vjetrovima (31%) i poplavama (15%). Najveće materijalne štete uzrokovale su poplave (35%), potresi (30%) te olujni vjetrovi (25%).

Usporedbe radi, u ratnim sukobima je tijekom razdoblja 1991.-2000. godina bilo obuhvaćeno 310 119 545 ljudi, a poginulo ih je 2 285 429. 

Potresi, poplave, oluje, suše, požari, erupcije vulkana, klizanja tla, snježne lavine, tehničke katastrofe... mnoštvo mrtvih, ranjenih i goleme patnje praćene materijalnom štetom su događaji koje pamtimo, ali svoju pozornost čovjek ipak želi usmjeriti na sadržaje koji omogućuju poželjan način življenja. Budući da je opasnost od spomenutih katastrofičnih zbivanja i kriza stalna, HSS zahtjeva utemeljenje u RH stalno spremne profesionalne visokostručne institucije koja će se baviti upravljanjem krizama ili izvanrednim situacijama (emergency management engl.) i tijekom rata i mira. Na čelu takve institucije će biti samostalno tijelo državne uprave koje okuplja stručne i iskusne znalce za različita područja s velikim ovlastima djelovanja. Upravljati će sustavom zaštite i spašavanja ljudi, životinja, okoliša i dobara; te štovati međunarodno prihvaćenu doktrinu funkcioniranja u smislu ublaživanja krize, kvalitetne pripravnosti, učinkovitog djelovanja u krizi te poticanja oporavka ili obnove. U kritičnim okolnostima na čelu mora biti predsjednik države...

Organizirano upravljanje krizama i izvanrednim stanjima ubraja se među najsloženije visokostručne ljudske djelatnosti jer pretpostavlja sustav sinkroniziranog djelovanja policije, vatrogastva, vojske, zdravstva, vodoprivrede, šumarstva, prometa, humanitarnih i športskih udruga, obrazovnih i nevladinih institucija, hidrometeorološke, seizmološke i informacijske službe, karitativnih organizacija itd.

O sigurnosnom i gospodarskom značenju ove problematike u Hrvatskoj kazuju brojni podatci. U mirnodopskim uvjetima opisana krizna stanja dnevno odnose najmanje 800 000 USD, a vezana su uglavnom za pojave koje nisu medijski zanimljive jer se zbivaju postupno i traju dugo. Najveće su štete od suša (42%, što se ogledava u činjenici da je npr. tijekom 2000. godine u Hrvatskoj izgorjelo oko 70 000 hektara šume i drugog raslinja), potom od snijega, mraza, tuče i oluja (26%), potresa (17%), požara (6%) te poplava (5%). Na žalost, u Hrvatskoj je tijekom rata (1994. god.) raspušten te do danas nije ustrojen sustav upravljanja krizama, pa  postoji mnoštvo nedovoljno povezanih udruga i pojedinaca.

 
HSS smatra da je obveza političara, ali ne samo njih, prosvjedovati, podići glas protiv onečišćenja i uništavanja prirode. Protiv znanstvenih i tehničkih aktivnosti koje ugrožavaju ekosustav, te poticati razvijanje ekološke svijesti i ekološke kulture, pomoći u afirmaciji reciklaže sekundarnih sirovina, odgajanju najmlađih da prirodu treba poštivati, voljeti i čuvati. Ranglista 142 države obzirom na kapacitete održivosti okoliša iz 2002. pokazuje da nijedna zemlja ne smije biti zadovoljna postojećim stanjem. Najbolja je situacija u Finskoj koja je prva na listi. Slijede: 2. Norveška, 3. Švedska, 4. Kanada, 5. Švicarska... Austrija je 7., Mađarska 11., Hrvatska 12., Slovačka 14., SAD 45., Poljska 87., Ujedinjeni Arapski Emirati 141. te Kuvait posljednji.