Zastupamo nazor da temeljni cilj zdravstvenog sustava treba biti što je moguće veći doprinos očuvanju i unaprijeđenju zdravlja za svakoga, te da se problemima narodnog zdravlja trebaju baviti svi, a ne samo liječnici.

Smatramo da aktualno stanje traži pomake u organizaciji zdravstva, pa u središte medicinskog djelovanja postavljamo sedam temeljnih organizacijskih principa zdravstvene zaštite, koji su u skladu sa stavovima SZO:

Ř      pravo na zdravlje i odgovornost države za zdravstvenu zaštitu stanovništva,

Ř      jedinstvo medicine,

Ř      primjena znanstvenih metoda u medicinskoj praksi,

Ř      aktivna suradnja stanovništva,

Ř      centralizacija zdravstvene administracije i decentralizacija ustanova.

Ř      potrebu ujednačavanja važnosti unapređenja zdravlja i sprječavanja bolesti, s mjerama za liječenje bolesti i njihovih posljedica, te

Ř      smanjenje zdravstvene nejednakosti među stanovnicima Lijepe naše

.

 
Danas su u zdravstvu RH prisutna dva vrlo značajna čimbenika: trendovi privatizacije i financijskih restrikcija zdravstva. Privatizacija unošenjem pojedinačnih inicijativa svakako pridonosi dinamiziranju i podizanju kvalitete okoštalog, hijerarhiziranog i često mamutskog zdravstvenog sustava. Ali, privatizacija donosi i nove rizike jer prijeti usitnjavanju djelatnosti i tamo gdje je nužna visokoorganizirana aktivnost brojnih čimbenika. Npr. u prevenciji bolesti. Svakako treba učiniti sve da priva­tizacija i umanjenje financijskih ulaganja u zdravstvo ne uruše zdravstvenu zaštitu siromašnih pojedinaca; medicinski ugrožene populacije, npr. djece ili staraca, nerazvijenih dijelova zemlja; te da ne usmjere zdravstvene aktivnosti isključivo prema profitabilnim zdravstvenim djelatnostima

Budući da svaka bolest ugrožava cijelog čovjeka, a ne samo neki njegov organ ili dio - HSS još jednom ukazuje na međusobno prožimanje raznih razina ljudske stvarnosti koje se ne smiju proučavati izdvojeno, jer se međusobno uvjetuju. Osim toga, često izložen mehanički hladnim i zastrašujućim strojevima i opremom, bolesnik gubi prisni kontakt s liječnikom. Zato je suvremena medicina pretvorila bolest, neza­dovoljstvo, strah, bol, itd. - iz osobnog u tehnički problem. Zauzimamo se za afirmaciju prava bolesnika. Prokla­miramo da bolesnik ima pravo na svoj integritet i dignitet, da ima pravo znati istinu o svom zdravstvenom stanju i o medicinskim postupcima koji ga očekuju, da je bolesnikovo pravo odlučiti o hospitalizaciji, da ima pravo na individualni postupak u liječenju i njegovanju te da može odbiti medicinske postupke. Liječnik ne smije biti tehničar koji popravlja pokvareni stroj - bolesnikovo tijelo i dušu - jer ljudsko biće nije stvar.

Mnogi su nezadovoljni učincima sve veće specijalizacije liječnika, ostvarenjima iznimno snažne farmaceutske industrije i pristupom bolesniku u kome dominira znastveno-tehnička hladnoća. Zdravstvo stoji enormne količine novca i sve je snažnija tendencija daljnjeg poskupljenja, a javnost, nažalost, sve manje utječe na zdravstvenu politiku. U Lijepoj našoj  trošimo između 8 i 9% BDP-a za zdravstvo. To je jako visok postotak i smatramo da povećanje nije prihvatljivo. Ali, ukupni troškovi zdravstva su samo 410 USD po stanovniku. To je neprihvatljivo malo, jer s tim iznosom se ne može osigurati kvalitetna zdravstvena skrb. 

HSS ukazuje da se svakodnevno otvaraju nova teška pitanja, npr. o eutanaziji, korištenju aparata za produženje života, abortusu, liječničkoj tajni, transplantaciji organa, genetičkom inženjerstvu, kliničkim ispitivanjima, odnosu prema bolesnicima koji boluju od AIDS-a... Stoga je pred nama doba kada ćemo morati zajedno, kao generacija, na mudar način, odabrati optimalni put za budućnost.

Pitanje se mora proširiti i na ostala područja ljudskog djelovanja jer smo pred dilemom: kakvu mi to ne samo medicinu, već i znanost, tehniku, edukacijski sustav, društveno-politički sustav, gospodarstvo, vojsku itd., želimo? Očito da su sve spomenute institucije međusobno povezane, pa stoga nije moguće zdravstvo prilagoditi našim traženjima bez mijena u ostalim spomenutim sferama. Zato se HSS zalaže da u kolektivnom naporu koji ima za cilj izgradnju zdravstvenog sustava po mjeri većine ljudi, trebaju sudjelovati ne samo specijalisti svih medicinskih usmjerenja već i profesionalci: farmaceuti, biotehničari, znanstvenici raznih specijalnosti; skupine bolesnika različitih interesnih opredjeljenja, javni mediji, pravnici, ekonomisti, političari, sociolozi, vjerske zajednice, filozofi, bankari... Ukratko, široka galerija različitijih grupacija koja ima temeljna znanja o medicini, tehnici i znanosti, ali i, recimo, bioetici - koja je svjesna ograničenih dosega svake od spomenutih institucija, ali koja plaća zdravstveni sustav i željna je aktivno sudjelovati u kreiranju boljega.

HSS smatra da treba principijelno težiti što jednostavnijim i jeftinijim rješenjima. Ne mislimo da pri tome treba sprečavati razvoj sofisticiranih sustava. Uvjereni smo da treba naviknuti javnost da su skupa riješenja izdvojene pojedinačne situacije čije korištenje treba svesti samo na posebne i rijetke slučajeve koji moraju biti pod rigoroznom kontrolom društva. Treba razbiti iluziju o svemo­gućoj znanosti, tehnici i medicini - te podučiti ljude da preispitaju temelje sustava vrijednosti i da promjene odnos prema zdravlju, smrti, bolesti, životnoj sredini i očekivanju od života. Moramo biti svjesni potrebe čuvanja unutrašnjeg balansa u našem tijelu te nužnosti življenja u ravnoteži s vanjskom sredinom, jer ograničenja svih naših aktivnosti nisu samo tehnička, već i koncepcijska - ona su dio našeg svjetonazora.

IX. a) Bolesti ovisnosti

 
HSS smatra da će zlouporaba droga i u budućnosti biti jedan od najvećih socijalno-medicinskih problema čovječanstva. Aktualnost takvoga stava pokazuju i recentni podatci o velikoj učestalosti bolesti ovisnosti, o nezadovoljavajućim rezultatima njihova otkrivanja i liječenja, o ogromnoj štetnosti droga za pojedinca i društvo, o visokoj učestalosti različitih bolesti među narkomanima - od AIDS-a i hepatitisa do teških psihijatrijskih oboljenja.

Ovisnost o drogama može uzrokovati brojne bolesti i tešku degradaciju ličnosti, te ugroziti profesionalne sposobnosti narkomana, a i njegovu obitelj, te u slučaju masovne pojave i temelje cijeloga društva. Zato osim medicinsko-socijalnih mjera za suzbijanja ovisnosti (među kojima HSS ističe posebnu važnost preventivnog djelovanja), treba koristiti i sve međunarodno definirane postupke prisile za borbu pritiv zlouporabe halucinogenih tvari.

Temeljem dostupnosti pojedine halucinogene droge - ljudi upotrebljavaju nevjerojatno raznolike tvari. Od primjerice, opijuma,  marihuane i hašiša, kokaina te pejotla, meskalina, morfina, heroina, LSD-a, amfetamina, PCP-a, ekstazija, alkohola, barbiturata do duhana, para ljepila i benzinskih derivata.

S obzirom na to da danas ima više stotina milijuna pušača duhana na svijetu, on se smatra najopasnijim neprijateljem ljudskog zdravlja suvremena svijeta. U razvijenim zemljama pušenje cigareta se smanjuje, ali, nažalost, to nije slučaj s ostalim zemljama. SZO upozorava da godišnje od pušenja umire tri milijuna ljudi, a ako se epidemija zlouporabe duhana nastavi dosadašnjim tempom, smatra se da će za 30-40 godina duhan ubijati 10 milijuna ljudi godišnje - tj. da će jedna osoba umrijeti svake tri sekunde.

         
Kao posljedice alkoholizma pak nastaju brojne bolesti, približno 25% svih nesreća na radnom mjestu te 80% slučajeva nasilnog ponašanja. U RH sveukupni troškovi šteta uzrokovanih etanolom godišnje iznose milijarde kuna, te primjerice više od 50% prometnih nesreća nastaje zbog učinaka etanola. Desetci tisuća ljudi je ovisno o etanolu, a još veći broj je posredno ugroženo neželjenim posljedicama pijanstva na poslu, u obitelji, prometu i sl. Barem povremeno ga konzumira golema većina stanovnika Lijepe naše.

 
IX.  b) Populacijska politika

 
Broj ljudi na Zemlji je 1950. bio 2,5 milijarde. Dvadeset godina kasnije bilo nas je 3,6 milijarde, a danas preko šest. Sredinom XIX. stoljeća samo četiri grada na našem planetu su imala više od milijun stanovnika svaki - do kraja XIX. ih je bilo 19, početkom druge polovice XX. stoljeća oko 150. Tijekom prošlih četrdeset godina na Zemlji se rodio veći broj novih stanovnika nego tijekom cijele povijesti ukupno do zaključno sredine XX. stoljeća. Stoga je vjerojatno jedan od najvećih izazova suvremenog čovječanstva populacijska eksplozija. Primjerice, 1995. godine je bilo 100 milijuna ljudi više nego godinu prije, što je najveći godišnji porast u povijesti. Približno 90% povećanja zbilo se u siromašnim zemljama, koje donose porast stanovništva od 800 milijuna po dekadi, što nameće potrebe planiranja obitelji prvoklasnim zadatkom, jer o tome ovisi hoće li budućnost biti opterećena uništenjem prirodnog okoliša ili kvalitetnim življenjem. Naime, mnogi pokazatelji kazuju da će u XXI. stoljeću na Zemlji biti 10,2 milijarde ljudi. Predviđa se da će, primjerice 2050. godine, Indija imati nešto veći broj stanovnika od Kine. Zajedno će imati oko tri milijarde ljudi, koliko je iznosio i ukupni broj svjetskog pučanstva 1965.

Veliki problem današnjice je i starenje ljudske populacije koja se u drama­tičnim oblicima zbiva u ekonomski razvijenim zemljama. Naime, sve je manji postotak djece u odnosu na sveukupno stanovništvo, a prevladavanjem starijih osoba aktualiziraju se novi socijalni, ekonomski, politički, nacionalni te i medicinski problemi. Primjerice, 1950. je na svijetu bilo oko 214 milijuna ljudi starijih od 60 godina, a 2025. će ih biti jedna milijarda. Zato su sve češće degenerativne bolesti, smetnje adaptacije i problemi u radu središnjeg živčevlja (npr. Alzheimerova demencija), oboljenja kardiovaskularnog sustava (npr. hipertenzija), tumorozne bolesti, povećavaju se nuspojave lijekova...

U naše vrijeme milijuni starijih otkrivaju novu etapu života karakteriziranu novim oblicima slobode. Oni najčešće ne predstavljaju radnu snagu, a u Lijepoj našoj je nažalost većina njih unutar grupacije siromašnih.

S obzirom na to da je za našu zemlju jedan od najvećih problema drastičan pad nataliteta,  tj. ukupna stopa nataliteta znatno ispod stope obnove pučanstva, prijeti nam opasnost da u RH za pedeset godina živi 3,5 do 4,0 milijuna ljudi. Kombinacija pada nataliteta i sve duljeg životnog vijeka dramatično je izmijenila dobnu razdiobu pučanstva u zemlji, a slična je situacija u mnogim razvijenim zemljama. Do 2050. prosječna će se starost ljudi u Sjedinjenim Državama popeti na 40, no u Europi pučanstvo će biti još starije. Prosječna će dob pučanstva 2050. u Njemačkoj biti 54 godine, a u Italiji čak 58..., a lako bi se moglo dogoditi da čak polovica pučanstva razvijenih zemalja sredinom XXI. stoljeća bude u dobi za odlazak u mirovinu ili starija. U Trećem svijetu će prosječna dob stanovništva biti između 20 i 25 godina.

Briga za djecu i trudnice također je u središtu pažnje HSS-a. Nažalost našu brigu treba usmjeriti prema cijelome svijetu, jer oko 600 milijuna djece živi u bijedi. Približno 300 000 dječaka su ratnici (vojnici a neki i visoki časnici, pa čak i generali), 113 milijuna djece (mahom djevojčica) ne ide u školu... Tijekom posljednjih deset godina  "nestalo" je između 60 i 90 milijuna djevojčica. Ubijene su pri porađanju ili u dojenačkoj dobi, ili su ostavljene da umru. Tijekom porađanja u ovo naše doba umire godišnje oko 500 000 rodilja...

   
Produljivanje života i mali natalitet u RH ( ali i u EU čiji čemo članovi biti prije ili kasnije) će suštinski poremetiti mnoge postojeće društvene, kulturalne, zdravstvene, političke itd. hijerarhijske ljestvice izgrađene na dobi. Zato je po HSS-u aktualni medicinsko-socijalni prioritet u Hrvatskoj kreiranje racionalne populacijske politike. Obzirom na probleme na svjetskoj razini, Hrvatski projekt mora biti usklađen s međunarodnim akcijama.