lokalnog djelovanja i globalnog promišljanja, koji se zalažu za kolektivni razvoj i osobnu odgovornost. Stoga će holističko promišljanje svijeta imati veliku važnost. Treba dokinuti potrošačke principe gospodarstva i posljedični utjecaj na široke mase ljudi, zalagati se za dobrovoljno stremljenje jednostavnosti, usmjeriti ljude od materijalnog prema duhovnom i podučiti ih u vrijednost unutrašnjeg rasta. Moramo se boriti za jednakost rasa, nacija, religija i spolova - pa će i feministički pokreti bitno pridonijeti velikim promjenama u našem poimanju svijeta, odnosa prema obitelji, profesiji, pravdi, autoritetu... Golemo je značenje politike za takve mijene, jer je ona važna za cijelo čovječanstvo jer je vlasništvo svih a ne samo izdvojene intelektualne, religijske, rasne, političke ili gospodarske elite. Budućnost treba graditi na polaganim, promišljenjim i strpljivim napretcima civilizacije, izbjegavajući skokovite i visoko rizične revolucije. Na napretku u kojem sudjeluje mnoštvo ljudi ulažući svoje raznorodne talente i napore u zajedničkom stremljenju k općem dobru. Jer racionalnog izlaza s visoko vjerojatnim pozitivnim ostvarenjima, ima. Pasivno nedjelovanje, kao i stihijsko-anarhično nastojanje gdje svatko pojedinačno ili skupno radi što ga je volja HSS nadomješta strpljivim građenjem koje uključuje stalnu dogradnju i ispravljanje pogrješaka.

Naime, za zaštitu prirode i uvjeta za život se godišnje ulaže samo 50 milijardi SAD dolara. Tri puta više troše industrijalizirane zemlje primjerice za istraživanje oružja itd.

Očito je čovjek loš gospodar raspoložive mu prirode jer zloupotrebljava znanje i druge oblike moći za njeno nasilno mijenjanje. Intenzitet sukoba Homo sapiensa s prirodom rađa nove oblike patologije u neživom i svim oblicima živoga svijeta, posljedično čemu se često svi spomenuti oblici postojanja međusobno sukobljavaju. Svijet postaje kockarnicom u kojoj se odigrava besmislena i gruba igra u kojoj svatko pokušava iskoristiti i nadigrati sve ostale. Ratuju svi protiv svih pri čemu je egzistencijski egoizam poticatelj svrhovitosti, pa se otvaraju mogućnosti istovremenog kvalitetnog opstanka ali i tegobnog bolovanja i nestajanja. Očito da to nije put u globalno zajedništvo jer gruba snaga fizičke, materijalno financijske, političke, simboličke i inih sila, drži svijet u pokornosti koju većina šutke podnosi. Parazitizam je sve evidentniji pa se pitamo kuda svijet vodi takva želja za moći i pokušaj da svatko skine svaku odgovornost sa sebe?

Potreba općeg konsenzusa između svih političara, dipolamata, gosporadstvenika, bankara, znanstvenika, pa između svih filozofa - te njihovo zajedničko promišljanje svijeta - treba se proširiti i na vjeru, umjetnost i sve one aktivnosti koje omogućuju promišljanje "dubokih istina".

VII. c) Nadzor održivog razvoja

HSS smatra koncept održivog razvoja prihvatljivom pretpostavkom izgradnje poželjne budućnosti. Zalažemo se za princip održivosti u ekološkoj, okolišnoj održivosti, pa zatim o gospodarskoj, socijalnoj i kulturalnoj sferi.

Očuvani prirodni resursi u (na) kojima ljudi žive u siromaštvu ili ih uopće nema, ne reprezentiraju održivi razvoj. On ima smisla ako pomaže opstanku i podiže kvalitetu življenja ljudi. Zato je održivi razvoj onaj koji:

a) olakšava zadovoljavanje potreba sadašnjih ljudi, ali i vodi računa kako da se zbog prije spomenutoga ne dovede u opasnost zadovoljavanje potreba budućih naraštaja.

b) unapređuje kvalitetu ljudskog življenja. Ali, taj proces mora biti usklađen s kapacitetom održivosti ekosustava.

Zato HSS želi u široj javnosti afirmirati nužnost dugoročnog promišljanja razvoja temeljenog na: organiziranom čuvanju prirodnih vrijednosti i resursa s investiranjem u njih; te na mudroj gospodarskoj oplodnji prije spomenutih vrijednosti, koja će omogućiti kvalitetnije življenje ljudi. Mi u Hrvatskoj zato trebamo razvijati ekološku poljoprivredu i proizvodnju zdrave hrane. Trebamo se posvetiti održivim turizmom, tj. usmjerimo se prema ekoturizmu, agroturizmu, seoskom, sportskom, kongresnom te zdravstvenom turizmu. Moramo u većoj mjeri čuvati vrsnoću vode, zemlje i zraka te ih plasirati kao kvaliteteni hrvatski proizvod, i mnogo više se koristiti obnovljivim izvorima energije (primjerice Sunčeve te mora i vjetra) nego što danas činimo. Mi možemo otpad prestati tretirati kao smeće i u mnogočemu ga ponovno rabiti kao sirovinu...

HSS se zalaže za održivi razvoj temeljen na društvenom partnerstvu s gospodarstvom koje štuje ravnotežu između zaštite okoliša, socijalne pravednosti, natjecateljskog tržišta, vlasništva i učinkovitosti. O njemu F. J. Radermacher piše: "Sve važnije... postaje... djelovanje vlada i međunarodnih političkih organizacija*, koje povezuje globalno djetalne tvrtke i svjetsko građansko društvo - i to u uzajamnom odnosu znanosti, medija, pravnih sustava i svjetskih religija.

...Održivost je složen politički koncept. Obuhvaća ekonomske, društvene, kulturne i ekološke pojave i sadržaje.

Cilj je istodobno zadovoljenje očekivanog rasta te ekoloških zahtjeva razvijenih nacija s legitimnim htijenjem (nerazvijenih) za njihovim sustizanjem diljem svijeta, uključujući svladavanje svjetskog jaza bijede.

Daljnje potrebe su: osiguravanje mira, provođenje ljudskih prava, izbjegavanje straha i terora, dugoročno očuvanje okoliša i opći obzir prema interesima nadolazećih naraštaja.

Održivost se može shvatiti samo kao međunarodni i intersektorski projekt. Održivost je središnji politički izazov 21. stoljeća... danas se temelji na uzajamnom djelovanju pojedinačnih vlada, međunarodnih kompanija i svjetskog građanskog društva. Svjetske religije pritom igraju važnu ulogu i nužno ih je uključiti na odgovarajući način.

*u  suradnji s nevladinim udrugama poput Rimskog kluba (Club of Rome), Forum informacijsko društvo EU (Information Society Forum of EU), Eko-socijalni forum Europa (Ökosoziales Forum Europa), Dijalog globalno društvo EU (Global Society Dialogue of EU)...

...Čini se mogućim i realnim u nekoliko međukoraka 2007., 2012. i 2025. godine doći do dobro promišljenog svjetskog društvenog ugovora na temelju svjetskog eko-socijalno-tržišnog gospodarstva, koji bi vodio u stabilne održive uvjete. Do svjetskog susreta na vrhu Rio+20, koji će se održati 2012. godine, mogli bi već uslijediti prvi odlučujući koraci."

Očito, potreban je ugovor između Sjevera i Juga, koji će kvalitetno propisati pravila ponašanja, te iza koga će biti snaga koja osigurava provođenje ugovorenih prava i obveza. Ugovorom treba definirati:

-  pravne odnose na globalnoj razini,

-  mehanizme zaštite okoliša,

-  pravila globalnog razvoja,

-  primjeren svjetski gospodarski sustav,

- način premošćivanja golemog jaza između ljudskog jada i bijednih uvjeta življenja na Jugu te oholog i samoživog konzumizma na Sjeveru.

Rademacher razrađuje moguću koncepciju rada svjetskog foruma za izgradnju poželjne budućnosti i savjetuje: "UN usklađuje i, ako je svrsishodno, uključivanjem Vijeća sigurnosti odobrava konačnu inačicu ugovora - to je prvo uporište. No on mora biti odobren i u pojedinim ujedinjenim područjima sukladno njihovoj posebnoj logici. Unutar WTO-a, IMF-a i Svjetske banke pritom će se odraziti prije svega današnja postojeća ekonomska moć, što je drugo uporište... Uz to bi WTO mogao postati institucionalnom jezgrom zamišljenog procesa ako bi se institucije WTO-a na odgovarajući način ojačale, proširile i povezale s drugim odgovarajućim ustanovama... Osim toga, unutar WTO-a postoje posebni sudovi i mogućnosti djelotvorne provedbe sankcija... Potrebno je predvidjeti i Svjetski sud... Kao dio Svjetskog društvenog ugovora trebalo bi još razjasniti koje su najviše pravne razine odgovornosti, te koji su mehanizmi rješavanja sukoba..."

I za kraj poglavlja, dobro će doći razmišljanje A. Viskovića: "Znanost bez strasti svjedoči, da će na Zemlji nestati nafte i plina za 50 do 100 godina, a u sljedećih 300 do 500 godina i rezervi ugljena. Također se predviđa da će uz sadašnju razinu ekološkog zagađenja naš planet već u ovom stoljeću postati nepodoban za život. Znanost također tvrdi da se sada u svijetu iskorišćuje 55 posto obradivih površina i 15 posto čiste vode, te da planet može podnijeti samo dva ili najviše tri puta veći broj stanovnika nego što ih ima danas. Prvi put se čovjek našao suočen s problemima takvih globalnih ili čak kozmičkih razmjera, a ne poznaje način kako ih riješiti...

Potrebito je znatnije povećanje djelotvornosti uporabe energije, koje se može postići i uvođenjem novih tehnologija... Stoga, neovisno o ekonomskim i političkim krizama tehnologija i njezin napredak, moraju se uzeti kao veliki izazov čovječanstva. Iz navedenog proizlazi da zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje koje nemaju vlastitu suvremenu tehnologiju, ne mogu imati koncepciju razvoja jednaku razvijenim zemljama. Zato će i zaostajati u energetskoj efikasnosti.

...slijedimo put mira i obilja. Treba samo paziti da se ne ponašamo iracionalno, ranjavajući se. Poruka za siromašne i nezadovoljne glasi da ne smiju biti nestrpljivi i ubijati gusku koja će u pravom trenutku snijeti zlatna jaja i za njih. Poruka za bogataša glasi da mora biti dovoljno pametan da s vremena na vrijeme pomogne siromašnom, jer će na taj način biti još bogatiji...

Gruba materijalistička filozofija izlaže nas riziku da se vide samo materijalni a zanemare nematerijalni čimbenici. Među uzrocima siromaštva materijalni faktori su posve sekundarni: stvari kao što su nedostatak prirodnih bogatstva, kapital ili nedostatak infrastruktura. Dublji razlozi su nematerijalni i nalaze se u nedovoljnom obrazovanju, organizaciji i disciplini. U tome se zapravo sastoji središnji problem razvoja... Sva se tri čimbenika moraju razvijati postupno, a osnovni zadatak razvojne politike trebao bi biti ubrzavanje tog procesa. Također, sva tri čimbenika trebaju pripadati čitavom društvu, a ne samo odabranoj manjini...

Međutim, gospodarski rast koji sa stajališta tehnologije a i ekonomije nema vidljivih granica, dolazi u slijepu ulicu kada se promatra sa stajališta ekoloških znanosti. Ponašanje prema životu koje traži isključivo osobno zadovoljstvo u postizanju bogatstva, ili kraće rečeno - materijalizam, nije prikladno za ovaj svijet, jer u sebi ne sadrži načelo ograničenja, dok je ambijent u kojem se nalazi čvrsto ograničen... Ideja da se jedna civilizacija može održati na osnovu takvog prijestupa predstavlja etičku, duhovnu i metafizičku nakaznost. Ona bi značila vođenje ekonomskih poslova kao da ljudi uopće nisu važni.

...Treba se brinuti o stanovništvu na praktičan način. Zašto se treba brinuti za sve? Zato što je stanovništvo ishodišni i krajnji element svakog bogatstva... Na kraju, za pravednije društvo na putu svjetskog povezivanja žurna je zadaća... pridonijeti promicanju smisla i odgovornosti za opće dobro...

...treba posebice podsjetiti na: reformu međunarodnog trgovinskog sustava, kojeg karakterizira protekcionizam i povećani bilateralizam; reformu svjetskog monetarnog i financijskog sustava, koji se danas smatra nedostatnim; pitanje razmjene tehnologija i njihovog pravilnog korištenja, potreba revizije strukture postojećih međunarodnih organizacija, u okviru međunarodnog pravnog poretka...

...čovječanstvo koje se nalazi pred jednom novom, mnogo težom fazom razvoja, danas treba jedan viši stupanj međunarodnog poretka, koji će raditi u korist društva, ekonomija i kultura iz čitavog svijeta.

Razvoj prvenstveno zahtijeva duh inicijative od strane samih zemalja u razvoju. Svaka od njih treba djelovati u skladu s vlastitim odgovornostima, ne očekujući da će im bogatije zemlje pružiti sve, te moraju surađivati s drugim zemljama koje se nalaze u istom položaju.

Svatko mora otkriti i maksimalno koristiti prostor vlastite slobode. Svatko se mora osposobiti za inicijative koje odgovaraju vlastitim zahtjevima društva. Svatko mora uočiti svoje stvarne potrebe, kao i prava i obveze koje mu nameće njihovo rješavanje... Stoga je važno da upravo zemlje u razvoju potiču samopotvrđivanje svakoga svoga stanovnika putem omogućavanja pristupa većem stupnju kulture i slobodnog kolanja informacija..."