|

Jutro - Ivan Generalic Fenomen vrijedan divljenja
Velikom kritickom izlozbom i znanstvenim skupom zelimo podsjetiti da je naiva nezaobilazan segment umjetnosti XX. stoljeca i da je hrvatska dionica u tim zbivanjima, gledano u svjetskim okvirima, medju najvecim vrijednostima - kaze kustos Vladimir Crnkovic U godini svoga zlatnog jubileja kada Hrvatski muzej naivne umjetnosti proslavlja 50. obljetnicu osnutka, kao prva priredba te specijalizirane zagrebacke ustanove postavljena je komorna izlozba Ivana Lackovica Croate, mala kriticka selekcija u povodu umjetnikovih jubileja: 70. obljetnice rodjenja i 50. obljetnice neprekinuta slikarskog djelovanja. Izlozbu je priredio kustos Vladimir Crnkovic koji se i prije dolaska u muzej 1998. posebno bavio fenomenom naivne umjetnosti. Istom prigodom, u svojstvu urednika i priredjivaca, Crnkovic je potpisao monografsku studiju Giancarla Vigorellija u prijevodu Tonka Maroevica o tome nasem cijenjenom crtacu i slikaru. S kustosom Crnkovicem razgovaramo o spomenutim aktivnostima, a zanimaju nas i drugi projekti te prosudba o polozaju naivne umjetnosti na pocetku XXI. stoljeca u nas i svijetu. * U Hrvatski muzej naivne umjetnosti dosli ste na radno mjesto kustosa, voditelja zbirke i izdavacke djelatnosti. Kako ste u novim okolnostima nastavili selektivnu kriticarsku djelatnost po kojoj ste poznati iz prijasnjega razdoblja? - Odmah po mome dolasku u Hrvatski muzej naivne umjetnosti pristupili smo redefiniranju izlagacke politike i aktiviranju izdavacke djelatnosti - kaze Vladimir Crnkovic. - To je podrazumijevalo vrlo selektivan pristup, ponajprije koncentraciju na estetsko, umjetnicko, kao i ukljucivanje vise stranih stvaralaca u stalan muzejski postav. Odlucili smo pokrenuti dvije biblioteke: izdavanje bio-bibliografija najznacajnijih autora - dosad su obradjeni Matija Skurjeni i Emerik Fejes - te knjiga iz teorije i kritike naive. Godine 1999. objavili smo Gamulinove tekstove >Prema teoriji naivne umjetnosti<, a potkraj 2001. Depolove studije, eseje, kritike, zapise i polemike iz razdoblja 1954. - 1999. >O naivi, naivima i srodnim pojavama<. Spomenuo bih i zadnje izdanje, monografsku studiju Giancarla Vigorellija o Ivanu Lackovicu iz 1983., koju smo predstavili u muzeju u povodu poznatih Croatinih jubileja. * Vas dolazak u muzej podudara se s pocetcima rada na jednome od najambicioznijih projekata te ustanove otkad postoji, na izlozbi >Fantastican svijet hrvatske naivne umjetnosti<, odrzanoj u Muzeju lijepih umjetnosti u St. Petersburgu na Floridi. - Da, bila je to sretna okolnost. Samo nekoliko mjeseci nakon dolaska u muzej, upoznao sam Michaela Milkovicha, dugogodisnjeg direktora navedene americke institucije, koji je dosao u Zagreb sa zeljom da nas muzej organizira reprezentativnu kriticku izlozbu hrvatske naive u SAD. U realizaciji toga projekta primijenjen je vrlo selektivan odabir umjetnika, izlozili smo djela samo desetorice najvrsnijih slikara: Ivana Generalica, Mirka Viriusa, Emerika Fejesa, Matije Skurjenog, Ivana Rabuzina, Dragana Gazija, Ivana Vecenaja, Mije Kovacica, Ivana Lackovica Croate i Josipa Generalica, a katalog sadrzi iscrpnu studiju i opseznu dokumentaciju. Toliko vrhunskih majstora i toliko antologijskih slika hrvatske naive nikada se jos nije naslo na okupu na jednoj izlozbi. Osim sto je polucila golem uspjeh kod publike - vidjelo ju je pedeset tisuca posjetitelja - ta smotra otvorila nam je niz mogucnosti i na drugim planovima. Integralni tekst za katalog americke izlozbe, studija o naivi i povijesni pregled hrvatske dionice postali su osnovom za monografiju naseg muzeja, vodica kroz zbirku, sto je dijelom financirao i navedeni americki muzej. Spomenuo bih i zapazeno sudjelovanje nasih umjetnika na zadnjoj medjunarodnoj trijenalnoj izlozbi >Insite< u Bratislavi, na izlozbi naive, art bruta i outsider arta sto je otvorena u Slovackoj narodnoj galeriji potkraj studenog 2000. U segmentu >Povijesna retrospektiva<, medju dvadeset ponajboljih majstora toga specificnog likovnog izraza bijahu zastupljeni Ivan Generalic, Skurjeni, Rabuzin i Drago Jurak, sto je svakako velik uspjeh nase umjetnosti. I ta izlozba dijelom je realizirana sponzorstvom Muzeja lijepih umjetnosti iz St. Petersburga. * Otkad datira Vasa suradnja sa Slovackom narodnom galerijom? - S tom uglednom ustanovom tijesno suradjujem od 1994., dva puta bio sam clan Organizacijskog odbora >Insite< i dva puta Medjunarodnog zirija. To spominjem s razloga sto se upravo u takvim prigodama najlakse uspostavljaju kontakti sa svijetom, sto je za male narode i nepoznate kulture, kakva je nasa, i te kako vazno. Bez osobnih kontakta to je gotovo nemoguce. Bratislava je jedno od takvih vaznih mjesta gdje su uspostavljena mnoga medjunarodna poznanstva koja su urodila ukljucivanjem nasih umjetnika u velike projekte. Ili drugi primjer. Da nisam godinama suradjivao i prijateljevao s gospodjom Charlotte Zander, vlasnicom Muzeja naive i art bruta u Bönnigheimu u Njemackoj, vjerojatno najvecemu i najbogatijemu muzeju za tu vrstu umjetnosti, nasa spomenuta americka izlozba ne bi bila takve kvalitete kakvu smo ostvarili, jer smo upravo iz Muzeja Zander posudili niz kljucnih slika za taj projekt. Gospodja Zander bila je izdavac, ili suizdavac, osam mojih knjiga, o Gaziju, Kovacicu, Rabuzinu, Savi Sekulicu, Skurjenom i Fejesu te Bomboisove monografije, a sponzorirala je i druge projekte medju kojima su moje knjige o Generalicevim i Lackovicevim crtezima odnosno zbornik o Rabuzinu i drugo. Ne spominjem ta imena da pokazem o kome sam sve pisao, nego da se vidi koje sve nase umjetnike Muzej Zander ima u programu. Stoga se ne treba cuditi sto su na zadnjoj velikoj izlozbi te ustanove u Becu u listopadu 2001. hrvatski umjetnici - uz francuske >slikare svetoga srca<, Rousseaua, Bauchanta, Bomboisa, Séraphine Louis i Vivina - bili najbolje, najbrojnije zastupljeni od svih naiva svijeta. No, vratimo se na prvo pitanje. Da nismo poceli prakticirati strogu selektivnost, nikada ne bismo postigli uspjeh koji smo zadnjih godina ostvarili. Svijet ima pravo na svoju istinu o nama, koja je cesto disparatna od onoga sto ocekujemo, ali to nas ne smije obeshrabriti u nastojanju da se borimo za svoje istinske vrijednosti. * S obzirom na poznavanje fenomena, kako prosudjujete danasnji polozaj naive? - Najvisi dometi hrvatske naive, zlatno razdoblje toga osebujnoga segmenta nase moderne likovnosti, sve vise postaju povijesna cinjenica. I to nije nista neobicno, to je dijalektika zivota. No, moramo biti sretni i ponosni da je taj fenomen vec zarana prepoznat, kao krajnje izdvojen u svjetskim okvirima, kao jedna od najvisih vrijednosti. Podsjetio bih da je Jakovsky sezdesetih godina XX. stoljeca govorio o >jugoslavenskom cudu<, a ta sintagma odnosila se uglavnom na hrvatsku komponentu, na umjetnike Hlebinske skole: Ivana Generalica, Vecenaja, Kovacica, Josipa Generalica i Lackovica te na >nezavisne autore< Fejesa, Skurjenog i Rabuzina. Time ne zelim umanjiti prinose srpskih, danasnjih jugoslavenskih majstora, koje osobito cijenim i cija se kvalitetna djela nalaze i u nasemu muzeju - od Bogosava Zivkovica do Milana Stanisavljevica, od Ilije do Save Sekulica. Toga potonjega, jednoga od najznacajnijih umjetnika artbrutistickih tendencija u svijetu, valjalo bi sagledavati i unutar korpusa hrvatske umjetnosti jer je rodjen u Dalmatinskoj zagori. Medju nama i dalje su prisutni, i to vrlo aktivno, klasici nase naive: Rabuzin i Vecenaj, Kovacic i Lackovic, a u zadnja dva desetljeca nisam siguran da se pojavila ijedna istinski nova vrijednost. Zadnja kreativna generacija stasala je pocetkom sedamdesetih. Izdvojio bih osobito Nadu Svegovic-Budaj, Dragicu Loncaric i Kresu Trumbetasa. Tom nizu pribrojio bih i Sofiju Naletilic Penavusu, hrvatsku umjetnicu iz Bosne i Hercegovine, koja je osamdesetih i pocetkom devedesetih prepoznata kao najmarkantnija pojava moderne europske naive. Grand Prix u Bratislavi 1994. o tome najrjecitije svjedoci. No, nakon tih imena pocinje silazna putanja, sto ne znaci da nisu moguca iznenadjenja. * Znaci li to da hrvatsku naivnu umjetnost svodite na tih petnaestak imena? - Ne, to je samo moj uzi odbir. Mogao bih, a moguce i morao, spomenuti jos ponekoga autora, ali ako govorimo nacelno, ako zelim da teza koju zastupam bude sto razloznija, onda sve treba maksimalno reducirati. Davno je vec Gamulin definirao naivu kao stvaralastvo singularnog stila, osebujne i prepoznatljive fizionomije te uvijek jasne umjetnicke razine - i time ju razgranicio od amaterizma i narodne, pucke umjetnosti. Pitanje se odnosi i na prilike u svijetu. I tu smo svjedoci tek manjega broja istinski novih kreativnosti. Ne moze se ocekivati da se svakih nekoliko godina pojavi novo i veliko otkrice. Kreativnost se moze podupirati, ali ne moze se programirati. Kreativnost je cudo, ona je nepredvidljiva, kao sto je i neobjasnjiva. Pojava fascinantnoga Rusa Pavela Leonova, dobitnika Grand prixa u Bratislavi 1997., jedno je od takvih otkrica. S radoscu mogu kazati da u nasemu muzeju imamo tri njegove velike i znacajne slike. Iste godine kada je Leonov nagradjen za naivu, nagradu za art brut na >Insiti< dobio je Nizozemac Willem van Genk, danas vjerojatno najvece zivuce ime na razmedju naive i art bruta. To spominjem iz dva razloga. Prvo, ta nagrada je dokaz prepoznavanja novih tematskih, stilistickih i poetickih znacajki te svjesnog otklona od >klasicne< naive prema novim fenomenima: art brutu i outsider artu. Drugo, jedna Van Genkova slika nalazi se u zagrebackome muzeju jos od 1991., kada je samostalno izlagao u Galeriji primitivne umjetnosti, danas Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, sto govori da su i prijasnji kustosi - rijec je o Nadi Vrkljan-Krizic - bili kompetentni te su prepoznavali nove pojave. Ako se danas, na siroj svjetskoj razini, naiva, art brut i outsider art zajedno izlazu, u istim izlozbenim salonima, sto prije dvadesetak godina nije bilo vidjeno, to govori o novome senzibilitetu, novim spoznajama, novim otkricima. Stoga ne treba zabrinjavati sto vrsne nove naive sve manje susrecemo, jer se javljaju novi fenomeni. * Muzej je pred zlatnim jubilejom. Sto pripremate za tu osobitu svecarsku prigodu? - Kada je otvorena prva izlozba: >Stalna izlozba seljaka-slikara< u novooformljenoj Seljackoj umjetnickoj galeriji, 1. studenog 1952., tada nitko nije mogao znati sto ce se sve desiti. Neprijeporno je da je vec tada prepoznata vrijednost i izdvojenost Generalica, Viriusa i Smajica, da je shvacen njihov novum kako u odnosu prema akademskom slikarstvu tako i prema puckoj, narodnoj umjetnosti te amaterizmu. Otkricem Fejesa, radnika-slikara, cija je samostalna izlozba priredjena 1956., ustanova mijenja ime u Galerija primitivne umjetnosti, sto korespondira s nastojanjem na svjetskom planu.
Ne bih vise zamarao s kronologijom, dovoljno je napomenuti da je Galerija primitivne umjetnosti izdvojena iz Galerija grada Zagreba 1994. - unutar kojih je djelovala od 1959., slicno kao i Atelier Mestrovic - te je preimenovana u Hrvatski muzej naivne umjetnosti. Zbog svega navedenog, to je prvi muzej naive u svjetskim okvirima. U svezi s navedenim jubilejom pripremamo veliku kriticku izlozbu najvrsnijih eksponata u nasemu muzeju, podjednako domacih i stranih autora. Time zelimo upozoriti na blago koje cuvamo u spremistima, kao i na potrebu dobivanja vecega i prikladnijeg izlozbenog prostora. Kriticki cemo preispitati cijelu nasu zbirku, a katalog izlozbe bit ce dopuna i prosirenje nase male monografije, vodica kroz zbirku, jer ce ukljuciti znatno vise radova, medju njima i niz djela stranih autora. Drugo, priredit cemo simpozij da bismo fenomen naive i djelatnost muzeja osvijetliti s vise aspekta. Sve priloge namjeravamo objaviti u posebnom zborniku. Tim projektom zelimo iznova podsjetiti i pokazati zasto su Generalicevi uspjesi pedesetih godina, od Pariza preko Sao Paula do Bruxellesa, bili opravdani, zasto su i u svezi s kojim to slikama publika i kritika s odusevljenjem prihvatili njegovo stvaralastvo. Zelimo takodjer podsjetiti zasto je i kako narastaj koji je stasao sezdesetih godina, a medju njima Rabuzin napose, nastavio, prosirio i produbio taj veliki uspjeh nase umjetnosti na svjetskoj sceni. Zelimo pokazati kako se to nastavlja i sedamdesetih godina i kako su svi ti uspjesi duboko razlozni, a u svim tim dogadjanjima vaznu ulogu odigrala je i nasa institucija. Da zakljucim, zelimo podsjetiti da je naiva nezaobilazan segment umjetnosti XX. stoljeca i da je hrvatska dionica u tim zbivanjima, gledano u svjetskim okvirima, medju najvecim vrijednostima.
Josip Skunca (Vjesnik, Utorak, 19. ozujka 2002.)

Suncokret - Ivan Generalic
|