CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(H) Naiva: Fenomen vrijedan divljenja
http://www.croatia.org/crown/articles/5629/1/H-Naiva-Fenomen-vrijedan-divljenja.html
By Nenad N. Bach
Published on 04/10/2002
 

Jutro - Ivan Generalic

Fenomen vrijedan divljenja

Velikom kritickom izlozbom i znanstvenim skupom zelimo
podsjetiti da je naiva nezaobilazan segment umjetnosti XX.
stoljeca i da je hrvatska dionica u tim zbivanjima, gledano u
svjetskim okvirima, medju najvecim vrijednostima - kaze kustos
Vladimir Crnkovic
U godini svoga zlatnog jubileja kada Hrvatski muzej naivne
umjetnosti proslavlja 50. obljetnicu osnutka, kao prva
priredba te specijalizirane zagrebacke ustanove postavljena je
komorna izlozba Ivana Lackovica Croate, mala kriticka
selekcija u povodu umjetnikovih jubileja: 70. obljetnice
rodjenja i 50. obljetnice neprekinuta slikarskog djelovanja.
Izlozbu je priredio kustos Vladimir Crnkovic koji se i prije
dolaska u muzej 1998. posebno bavio fenomenom naivne
umjetnosti.
Istom prigodom, u svojstvu urednika i priredjivaca, Crnkovic je
potpisao monografsku studiju Giancarla Vigorellija u prijevodu
Tonka Maroevica o tome nasem cijenjenom crtacu i slikaru. S
kustosom Crnkovicem razgovaramo o spomenutim aktivnostima, a
zanimaju nas i drugi projekti te prosudba o polozaju naivne
umjetnosti na pocetku XXI. stoljeca u nas i svijetu.
* U Hrvatski muzej naivne umjetnosti dosli ste na radno mjesto
kustosa, voditelja zbirke i izdavacke djelatnosti. Kako ste u
novim okolnostima nastavili selektivnu kriticarsku djelatnost
po kojoj ste poznati iz prijasnjega razdoblja?
- Odmah po mome dolasku u Hrvatski muzej naivne umjetnosti
pristupili smo redefiniranju izlagacke politike i aktiviranju
izdavacke djelatnosti - kaze Vladimir Crnkovic. - To je
podrazumijevalo vrlo selektivan pristup, ponajprije
koncentraciju na estetsko, umjetnicko, kao i ukljucivanje vise
stranih stvaralaca u stalan muzejski postav. Odlucili smo
pokrenuti dvije biblioteke: izdavanje bio-bibliografija
najznacajnijih autora - dosad su obradjeni Matija Skurjeni i
Emerik Fejes - te knjiga iz teorije i kritike naive.
Godine 1999. objavili smo Gamulinove tekstove >Prema teoriji
naivne umjetnosti<, a potkraj 2001. Depolove studije, eseje,
kritike, zapise i polemike iz razdoblja 1954. - 1999. >O
naivi, naivima i srodnim pojavama<. Spomenuo bih i zadnje
izdanje, monografsku studiju Giancarla Vigorellija o Ivanu
Lackovicu iz 1983., koju smo predstavili u muzeju u povodu
poznatih Croatinih jubileja.
* Vas dolazak u muzej podudara se s pocetcima rada na jednome
od najambicioznijih projekata te ustanove otkad postoji, na
izlozbi >Fantastican svijet hrvatske naivne umjetnosti<,
odrzanoj u Muzeju lijepih umjetnosti u St. Petersburgu na
Floridi.
- Da, bila je to sretna okolnost. Samo nekoliko mjeseci nakon
dolaska u muzej, upoznao sam Michaela Milkovicha,
dugogodisnjeg direktora navedene americke institucije, koji je
dosao u Zagreb sa zeljom da nas muzej organizira
reprezentativnu kriticku izlozbu hrvatske naive u SAD. U
realizaciji toga projekta primijenjen je vrlo selektivan
odabir umjetnika, izlozili smo djela samo desetorice
najvrsnijih slikara: Ivana Generalica, Mirka Viriusa, Emerika
Fejesa, Matije Skurjenog, Ivana Rabuzina, Dragana Gazija,
Ivana Vecenaja, Mije Kovacica, Ivana Lackovica Croate i Josipa
Generalica, a katalog sadrzi iscrpnu studiju i opseznu
dokumentaciju. Toliko vrhunskih majstora i toliko
antologijskih slika hrvatske naive nikada se jos nije naslo na
okupu na jednoj izlozbi.
Osim sto je polucila golem uspjeh kod publike - vidjelo ju je
pedeset tisuca posjetitelja - ta smotra otvorila nam je niz
mogucnosti i na drugim planovima. Integralni tekst za katalog
americke izlozbe, studija o naivi i povijesni pregled hrvatske
dionice postali su osnovom za monografiju naseg muzeja, vodica
kroz zbirku, sto je dijelom financirao i navedeni americki
muzej.
Spomenuo bih i zapazeno sudjelovanje nasih umjetnika na
zadnjoj medjunarodnoj trijenalnoj izlozbi >Insite< u
Bratislavi, na izlozbi naive, art bruta i outsider arta sto je
otvorena u Slovackoj narodnoj galeriji potkraj studenog 2000.
U segmentu >Povijesna retrospektiva<, medju dvadeset
ponajboljih majstora toga specificnog likovnog izraza bijahu
zastupljeni Ivan Generalic, Skurjeni, Rabuzin i Drago Jurak,
sto je svakako velik uspjeh nase umjetnosti. I ta izlozba
dijelom je realizirana sponzorstvom Muzeja lijepih umjetnosti
iz St. Petersburga.
* Otkad datira Vasa suradnja sa Slovackom narodnom galerijom?
- S tom uglednom ustanovom tijesno suradjujem od 1994., dva
puta bio sam clan Organizacijskog odbora >Insite< i dva puta
Medjunarodnog zirija. To spominjem s razloga sto se upravo u
takvim prigodama najlakse uspostavljaju kontakti sa svijetom,
sto je za male narode i nepoznate kulture, kakva je nasa, i te
kako vazno. Bez osobnih kontakta to je gotovo nemoguce.
Bratislava je jedno od takvih vaznih mjesta gdje su
uspostavljena mnoga medjunarodna poznanstva koja su urodila
ukljucivanjem nasih umjetnika u velike projekte.
Ili drugi primjer. Da nisam godinama suradjivao i prijateljevao
s gospodjom Charlotte Zander, vlasnicom Muzeja naive i art
bruta u Bönnigheimu u Njemackoj, vjerojatno najvecemu i
najbogatijemu muzeju za tu vrstu umjetnosti, nasa spomenuta
americka izlozba ne bi bila takve kvalitete kakvu smo
ostvarili, jer smo upravo iz Muzeja Zander posudili niz
kljucnih slika za taj projekt. Gospodja Zander bila je izdavac,
ili suizdavac, osam mojih knjiga, o Gaziju, Kovacicu,
Rabuzinu, Savi Sekulicu, Skurjenom i Fejesu te Bomboisove
monografije, a sponzorirala je i druge projekte medju kojima su
moje knjige o Generalicevim i Lackovicevim crtezima odnosno
zbornik o Rabuzinu i drugo.
Ne spominjem ta imena da pokazem o kome sam sve pisao, nego da
se vidi koje sve nase umjetnike Muzej Zander ima u programu.
Stoga se ne treba cuditi sto su na zadnjoj velikoj izlozbi te
ustanove u Becu u listopadu 2001. hrvatski umjetnici - uz
francuske >slikare svetoga srca<, Rousseaua, Bauchanta,
Bomboisa, Séraphine Louis i Vivina - bili najbolje,
najbrojnije zastupljeni od svih naiva svijeta.
No, vratimo se na prvo pitanje. Da nismo poceli prakticirati
strogu selektivnost, nikada ne bismo postigli uspjeh koji smo
zadnjih godina ostvarili.
Svijet ima pravo na svoju istinu o nama, koja je cesto
disparatna od onoga sto ocekujemo, ali to nas ne smije
obeshrabriti u nastojanju da se borimo za svoje istinske
vrijednosti.
* S obzirom na poznavanje fenomena, kako prosudjujete danasnji
polozaj naive?
- Najvisi dometi hrvatske naive, zlatno razdoblje toga
osebujnoga segmenta nase moderne likovnosti, sve vise postaju
povijesna cinjenica. I to nije nista neobicno, to je
dijalektika zivota. No, moramo biti sretni i ponosni da je taj
fenomen vec zarana prepoznat, kao krajnje izdvojen u svjetskim
okvirima, kao jedna od najvisih vrijednosti.
Podsjetio bih da je Jakovsky sezdesetih godina XX. stoljeca
govorio o >jugoslavenskom cudu<, a ta sintagma odnosila se
uglavnom na hrvatsku komponentu, na umjetnike Hlebinske skole:
Ivana Generalica, Vecenaja, Kovacica, Josipa Generalica i
Lackovica te na >nezavisne autore< Fejesa, Skurjenog i
Rabuzina. Time ne zelim umanjiti prinose srpskih, danasnjih
jugoslavenskih majstora, koje osobito cijenim i cija se
kvalitetna djela nalaze i u nasemu muzeju - od Bogosava
Zivkovica do Milana Stanisavljevica, od Ilije do Save
Sekulica. Toga potonjega, jednoga od najznacajnijih umjetnika
artbrutistickih tendencija u svijetu, valjalo bi sagledavati i
unutar korpusa hrvatske umjetnosti jer je rodjen u Dalmatinskoj
zagori.
Medju nama i dalje su prisutni, i to vrlo aktivno, klasici nase
naive: Rabuzin i Vecenaj, Kovacic i Lackovic, a u zadnja dva
desetljeca nisam siguran da se pojavila ijedna istinski nova
vrijednost. Zadnja kreativna generacija stasala je pocetkom
sedamdesetih. Izdvojio bih osobito Nadu Svegovic-Budaj,
Dragicu Loncaric i Kresu Trumbetasa. Tom nizu pribrojio bih i
Sofiju Naletilic Penavusu, hrvatsku umjetnicu iz Bosne i
Hercegovine, koja je osamdesetih i pocetkom devedesetih
prepoznata kao najmarkantnija pojava moderne europske naive.
Grand Prix u Bratislavi 1994. o tome najrjecitije svjedoci.
No, nakon tih imena pocinje silazna putanja, sto ne znaci da
nisu moguca iznenadjenja.
* Znaci li to da hrvatsku naivnu umjetnost svodite na tih
petnaestak imena?
- Ne, to je samo moj uzi odbir. Mogao bih, a moguce i morao,
spomenuti jos ponekoga autora, ali ako govorimo nacelno, ako
zelim da teza koju zastupam bude sto razloznija, onda sve
treba maksimalno reducirati. Davno je vec Gamulin definirao
naivu kao stvaralastvo singularnog stila, osebujne i
prepoznatljive fizionomije te uvijek jasne umjetnicke razine -
i time ju razgranicio od amaterizma i narodne, pucke
umjetnosti.
Pitanje se odnosi i na prilike u svijetu. I tu smo svjedoci
tek manjega broja istinski novih kreativnosti. Ne moze se
ocekivati da se svakih nekoliko godina pojavi novo i veliko
otkrice. Kreativnost se moze podupirati, ali ne moze se
programirati. Kreativnost je cudo, ona je nepredvidljiva, kao
sto je i neobjasnjiva. Pojava fascinantnoga Rusa Pavela
Leonova, dobitnika Grand prixa u Bratislavi 1997., jedno je od
takvih otkrica. S radoscu mogu kazati da u nasemu muzeju imamo
tri njegove velike i znacajne slike.
Iste godine kada je Leonov nagradjen za naivu, nagradu za art
brut na >Insiti< dobio je Nizozemac Willem van Genk, danas
vjerojatno najvece zivuce ime na razmedju naive i art bruta. To
spominjem iz dva razloga. Prvo, ta nagrada je dokaz
prepoznavanja novih tematskih, stilistickih i poetickih
znacajki te svjesnog otklona od >klasicne< naive prema novim
fenomenima: art brutu i outsider artu. Drugo, jedna Van
Genkova slika nalazi se u zagrebackome muzeju jos od 1991.,
kada je samostalno izlagao u Galeriji primitivne umjetnosti,
danas Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, sto govori da su i
prijasnji kustosi - rijec je o Nadi Vrkljan-Krizic - bili
kompetentni te su prepoznavali nove pojave.
Ako se danas, na siroj svjetskoj razini, naiva, art brut i
outsider art zajedno izlazu, u istim izlozbenim salonima, sto
prije dvadesetak godina nije bilo vidjeno, to govori o novome
senzibilitetu, novim spoznajama, novim otkricima. Stoga ne
treba zabrinjavati sto vrsne nove naive sve manje susrecemo,
jer se javljaju novi fenomeni.
* Muzej je pred zlatnim jubilejom. Sto pripremate za tu
osobitu svecarsku prigodu?
- Kada je otvorena prva izlozba: >Stalna izlozba
seljaka-slikara< u novooformljenoj Seljackoj umjetnickoj
galeriji, 1. studenog 1952., tada nitko nije mogao znati sto
ce se sve desiti. Neprijeporno je da je vec tada prepoznata
vrijednost i izdvojenost Generalica, Viriusa i Smajica, da je
shvacen njihov novum kako u odnosu prema akademskom slikarstvu
tako i prema puckoj, narodnoj umjetnosti te amaterizmu.
Otkricem Fejesa, radnika-slikara, cija je samostalna izlozba
priredjena 1956., ustanova mijenja ime u Galerija primitivne
umjetnosti, sto korespondira s nastojanjem na svjetskom planu.

Ne bih vise zamarao s kronologijom, dovoljno je napomenuti da
je Galerija primitivne umjetnosti izdvojena iz Galerija grada
Zagreba 1994. - unutar kojih je djelovala od 1959., slicno kao
i Atelier Mestrovic - te je preimenovana u Hrvatski muzej
naivne umjetnosti. Zbog svega navedenog, to je prvi muzej
naive u svjetskim okvirima.
U svezi s navedenim jubilejom pripremamo veliku kriticku
izlozbu najvrsnijih eksponata u nasemu muzeju, podjednako
domacih i stranih autora. Time zelimo upozoriti na blago koje
cuvamo u spremistima, kao i na potrebu dobivanja vecega i
prikladnijeg izlozbenog prostora. Kriticki cemo preispitati
cijelu nasu zbirku, a katalog izlozbe bit ce dopuna i
prosirenje nase male monografije, vodica kroz zbirku, jer ce
ukljuciti znatno vise radova, medju njima i niz djela stranih
autora.
Drugo, priredit cemo simpozij da bismo fenomen naive i
djelatnost muzeja osvijetliti s vise aspekta. Sve priloge
namjeravamo objaviti u posebnom zborniku. Tim projektom zelimo
iznova podsjetiti i pokazati zasto su Generalicevi uspjesi
pedesetih godina, od Pariza preko Sao Paula do Bruxellesa,
bili opravdani, zasto su i u svezi s kojim to slikama publika
i kritika s odusevljenjem prihvatili njegovo stvaralastvo.
Zelimo takodjer podsjetiti zasto je i kako narastaj koji je
stasao sezdesetih godina, a medju njima Rabuzin napose,
nastavio, prosirio i produbio taj veliki uspjeh nase
umjetnosti na svjetskoj sceni. Zelimo pokazati kako se to
nastavlja i sedamdesetih godina i kako su svi ti uspjesi
duboko razlozni, a u svim tim dogadjanjima vaznu ulogu odigrala
je i nasa institucija.
Da zakljucim, zelimo podsjetiti da je naiva nezaobilazan
segment umjetnosti XX. stoljeca i da je hrvatska dionica u tim
zbivanjima, gledano u svjetskim okvirima, medju najvecim
vrijednostima.

Josip Skunca (Vjesnik, Utorak, 19. ozujka 2002.)

Suncokret - Ivan Generalic


(H) Naiva: Fenomen vrijedan divljenja

Jutro - Ivan Generalic

Fenomen vrijedan divljenja

Velikom kritickom izlozbom i znanstvenim skupom zelimo
podsjetiti da je naiva nezaobilazan segment umjetnosti XX.
stoljeca i da je hrvatska dionica u tim zbivanjima, gledano u
svjetskim okvirima, medju najvecim vrijednostima - kaze kustos
Vladimir Crnkovic
U godini svoga zlatnog jubileja kada Hrvatski muzej naivne
umjetnosti proslavlja 50. obljetnicu osnutka, kao prva
priredba te specijalizirane zagrebacke ustanove postavljena je
komorna izlozba Ivana Lackovica Croate, mala kriticka
selekcija u povodu umjetnikovih jubileja: 70. obljetnice
rodjenja i 50. obljetnice neprekinuta slikarskog djelovanja.
Izlozbu je priredio kustos Vladimir Crnkovic koji se i prije
dolaska u muzej 1998. posebno bavio fenomenom naivne
umjetnosti.
Istom prigodom, u svojstvu urednika i priredjivaca, Crnkovic je
potpisao monografsku studiju Giancarla Vigorellija u prijevodu
Tonka Maroevica o tome nasem cijenjenom crtacu i slikaru. S
kustosom Crnkovicem razgovaramo o spomenutim aktivnostima, a
zanimaju nas i drugi projekti te prosudba o polozaju naivne
umjetnosti na pocetku XXI. stoljeca u nas i svijetu.
* U Hrvatski muzej naivne umjetnosti dosli ste na radno mjesto
kustosa, voditelja zbirke i izdavacke djelatnosti. Kako ste u
novim okolnostima nastavili selektivnu kriticarsku djelatnost
po kojoj ste poznati iz prijasnjega razdoblja?
- Odmah po mome dolasku u Hrvatski muzej naivne umjetnosti
pristupili smo redefiniranju izlagacke politike i aktiviranju
izdavacke djelatnosti - kaze Vladimir Crnkovic. - To je
podrazumijevalo vrlo selektivan pristup, ponajprije
koncentraciju na estetsko, umjetnicko, kao i ukljucivanje vise
stranih stvaralaca u stalan muzejski postav. Odlucili smo
pokrenuti dvije biblioteke: izdavanje bio-bibliografija
najznacajnijih autora - dosad su obradjeni Matija Skurjeni i
Emerik Fejes - te knjiga iz teorije i kritike naive.
Godine 1999. objavili smo Gamulinove tekstove >Prema teoriji
naivne umjetnosti<, a potkraj 2001. Depolove studije, eseje,
kritike, zapise i polemike iz razdoblja 1954. - 1999. >O
naivi, naivima i srodnim pojavama<. Spomenuo bih i zadnje
izdanje, monografsku studiju Giancarla Vigorellija o Ivanu
Lackovicu iz 1983., koju smo predstavili u muzeju u povodu
poznatih Croatinih jubileja.
* Vas dolazak u muzej podudara se s pocetcima rada na jednome
od najambicioznijih projekata te ustanove otkad postoji, na
izlozbi >Fantastican svijet hrvatske naivne umjetnosti<,
odrzanoj u Muzeju lijepih umjetnosti u St. Petersburgu na
Floridi.
- Da, bila je to sretna okolnost. Samo nekoliko mjeseci nakon
dolaska u muzej, upoznao sam Michaela Milkovicha,
dugogodisnjeg direktora navedene americke institucije, koji je
dosao u Zagreb sa zeljom da nas muzej organizira
reprezentativnu kriticku izlozbu hrvatske naive u SAD. U
realizaciji toga projekta primijenjen je vrlo selektivan
odabir umjetnika, izlozili smo djela samo desetorice
najvrsnijih slikara: Ivana Generalica, Mirka Viriusa, Emerika
Fejesa, Matije Skurjenog, Ivana Rabuzina, Dragana Gazija,
Ivana Vecenaja, Mije Kovacica, Ivana Lackovica Croate i Josipa
Generalica, a katalog sadrzi iscrpnu studiju i opseznu
dokumentaciju. Toliko vrhunskih majstora i toliko
antologijskih slika hrvatske naive nikada se jos nije naslo na
okupu na jednoj izlozbi.
Osim sto je polucila golem uspjeh kod publike - vidjelo ju je
pedeset tisuca posjetitelja - ta smotra otvorila nam je niz
mogucnosti i na drugim planovima. Integralni tekst za katalog
americke izlozbe, studija o naivi i povijesni pregled hrvatske
dionice postali su osnovom za monografiju naseg muzeja, vodica
kroz zbirku, sto je dijelom financirao i navedeni americki
muzej.
Spomenuo bih i zapazeno sudjelovanje nasih umjetnika na
zadnjoj medjunarodnoj trijenalnoj izlozbi >Insite< u
Bratislavi, na izlozbi naive, art bruta i outsider arta sto je
otvorena u Slovackoj narodnoj galeriji potkraj studenog 2000.
U segmentu >Povijesna retrospektiva<, medju dvadeset
ponajboljih majstora toga specificnog likovnog izraza bijahu
zastupljeni Ivan Generalic, Skurjeni, Rabuzin i Drago Jurak,
sto je svakako velik uspjeh nase umjetnosti. I ta izlozba
dijelom je realizirana sponzorstvom Muzeja lijepih umjetnosti
iz St. Petersburga.
* Otkad datira Vasa suradnja sa Slovackom narodnom galerijom?
- S tom uglednom ustanovom tijesno suradjujem od 1994., dva
puta bio sam clan Organizacijskog odbora >Insite< i dva puta
Medjunarodnog zirija. To spominjem s razloga sto se upravo u
takvim prigodama najlakse uspostavljaju kontakti sa svijetom,
sto je za male narode i nepoznate kulture, kakva je nasa, i te
kako vazno. Bez osobnih kontakta to je gotovo nemoguce.
Bratislava je jedno od takvih vaznih mjesta gdje su
uspostavljena mnoga medjunarodna poznanstva koja su urodila
ukljucivanjem nasih umjetnika u velike projekte.
Ili drugi primjer. Da nisam godinama suradjivao i prijateljevao
s gospodjom Charlotte Zander, vlasnicom Muzeja naive i art
bruta u Bönnigheimu u Njemackoj, vjerojatno najvecemu i
najbogatijemu muzeju za tu vrstu umjetnosti, nasa spomenuta
americka izlozba ne bi bila takve kvalitete kakvu smo
ostvarili, jer smo upravo iz Muzeja Zander posudili niz
kljucnih slika za taj projekt. Gospodja Zander bila je izdavac,
ili suizdavac, osam mojih knjiga, o Gaziju, Kovacicu,
Rabuzinu, Savi Sekulicu, Skurjenom i Fejesu te Bomboisove
monografije, a sponzorirala je i druge projekte medju kojima su
moje knjige o Generalicevim i Lackovicevim crtezima odnosno
zbornik o Rabuzinu i drugo.
Ne spominjem ta imena da pokazem o kome sam sve pisao, nego da
se vidi koje sve nase umjetnike Muzej Zander ima u programu.
Stoga se ne treba cuditi sto su na zadnjoj velikoj izlozbi te
ustanove u Becu u listopadu 2001. hrvatski umjetnici - uz
francuske >slikare svetoga srca<, Rousseaua, Bauchanta,
Bomboisa, Séraphine Louis i Vivina - bili najbolje,
najbrojnije zastupljeni od svih naiva svijeta.
No, vratimo se na prvo pitanje. Da nismo poceli prakticirati
strogu selektivnost, nikada ne bismo postigli uspjeh koji smo
zadnjih godina ostvarili.
Svijet ima pravo na svoju istinu o nama, koja je cesto
disparatna od onoga sto ocekujemo, ali to nas ne smije
obeshrabriti u nastojanju da se borimo za svoje istinske
vrijednosti.
* S obzirom na poznavanje fenomena, kako prosudjujete danasnji
polozaj naive?
- Najvisi dometi hrvatske naive, zlatno razdoblje toga
osebujnoga segmenta nase moderne likovnosti, sve vise postaju
povijesna cinjenica. I to nije nista neobicno, to je
dijalektika zivota. No, moramo biti sretni i ponosni da je taj
fenomen vec zarana prepoznat, kao krajnje izdvojen u svjetskim
okvirima, kao jedna od najvisih vrijednosti.
Podsjetio bih da je Jakovsky sezdesetih godina XX. stoljeca
govorio o >jugoslavenskom cudu<, a ta sintagma odnosila se
uglavnom na hrvatsku komponentu, na umjetnike Hlebinske skole:
Ivana Generalica, Vecenaja, Kovacica, Josipa Generalica i
Lackovica te na >nezavisne autore< Fejesa, Skurjenog i
Rabuzina. Time ne zelim umanjiti prinose srpskih, danasnjih
jugoslavenskih majstora, koje osobito cijenim i cija se
kvalitetna djela nalaze i u nasemu muzeju - od Bogosava
Zivkovica do Milana Stanisavljevica, od Ilije do Save
Sekulica. Toga potonjega, jednoga od najznacajnijih umjetnika
artbrutistickih tendencija u svijetu, valjalo bi sagledavati i
unutar korpusa hrvatske umjetnosti jer je rodjen u Dalmatinskoj
zagori.
Medju nama i dalje su prisutni, i to vrlo aktivno, klasici nase
naive: Rabuzin i Vecenaj, Kovacic i Lackovic, a u zadnja dva
desetljeca nisam siguran da se pojavila ijedna istinski nova
vrijednost. Zadnja kreativna generacija stasala je pocetkom
sedamdesetih. Izdvojio bih osobito Nadu Svegovic-Budaj,
Dragicu Loncaric i Kresu Trumbetasa. Tom nizu pribrojio bih i
Sofiju Naletilic Penavusu, hrvatsku umjetnicu iz Bosne i
Hercegovine, koja je osamdesetih i pocetkom devedesetih
prepoznata kao najmarkantnija pojava moderne europske naive.
Grand Prix u Bratislavi 1994. o tome najrjecitije svjedoci.
No, nakon tih imena pocinje silazna putanja, sto ne znaci da
nisu moguca iznenadjenja.
* Znaci li to da hrvatsku naivnu umjetnost svodite na tih
petnaestak imena?
- Ne, to je samo moj uzi odbir. Mogao bih, a moguce i morao,
spomenuti jos ponekoga autora, ali ako govorimo nacelno, ako
zelim da teza koju zastupam bude sto razloznija, onda sve
treba maksimalno reducirati. Davno je vec Gamulin definirao
naivu kao stvaralastvo singularnog stila, osebujne i
prepoznatljive fizionomije te uvijek jasne umjetnicke razine -
i time ju razgranicio od amaterizma i narodne, pucke
umjetnosti.
Pitanje se odnosi i na prilike u svijetu. I tu smo svjedoci
tek manjega broja istinski novih kreativnosti. Ne moze se
ocekivati da se svakih nekoliko godina pojavi novo i veliko
otkrice. Kreativnost se moze podupirati, ali ne moze se
programirati. Kreativnost je cudo, ona je nepredvidljiva, kao
sto je i neobjasnjiva. Pojava fascinantnoga Rusa Pavela
Leonova, dobitnika Grand prixa u Bratislavi 1997., jedno je od
takvih otkrica. S radoscu mogu kazati da u nasemu muzeju imamo
tri njegove velike i znacajne slike.
Iste godine kada je Leonov nagradjen za naivu, nagradu za art
brut na >Insiti< dobio je Nizozemac Willem van Genk, danas
vjerojatno najvece zivuce ime na razmedju naive i art bruta. To
spominjem iz dva razloga. Prvo, ta nagrada je dokaz
prepoznavanja novih tematskih, stilistickih i poetickih
znacajki te svjesnog otklona od >klasicne< naive prema novim
fenomenima: art brutu i outsider artu. Drugo, jedna Van
Genkova slika nalazi se u zagrebackome muzeju jos od 1991.,
kada je samostalno izlagao u Galeriji primitivne umjetnosti,
danas Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, sto govori da su i
prijasnji kustosi - rijec je o Nadi Vrkljan-Krizic - bili
kompetentni te su prepoznavali nove pojave.
Ako se danas, na siroj svjetskoj razini, naiva, art brut i
outsider art zajedno izlazu, u istim izlozbenim salonima, sto
prije dvadesetak godina nije bilo vidjeno, to govori o novome
senzibilitetu, novim spoznajama, novim otkricima. Stoga ne
treba zabrinjavati sto vrsne nove naive sve manje susrecemo,
jer se javljaju novi fenomeni.
* Muzej je pred zlatnim jubilejom. Sto pripremate za tu
osobitu svecarsku prigodu?
- Kada je otvorena prva izlozba: >Stalna izlozba
seljaka-slikara< u novooformljenoj Seljackoj umjetnickoj
galeriji, 1. studenog 1952., tada nitko nije mogao znati sto
ce se sve desiti. Neprijeporno je da je vec tada prepoznata
vrijednost i izdvojenost Generalica, Viriusa i Smajica, da je
shvacen njihov novum kako u odnosu prema akademskom slikarstvu
tako i prema puckoj, narodnoj umjetnosti te amaterizmu.
Otkricem Fejesa, radnika-slikara, cija je samostalna izlozba
priredjena 1956., ustanova mijenja ime u Galerija primitivne
umjetnosti, sto korespondira s nastojanjem na svjetskom planu.

Ne bih vise zamarao s kronologijom, dovoljno je napomenuti da
je Galerija primitivne umjetnosti izdvojena iz Galerija grada
Zagreba 1994. - unutar kojih je djelovala od 1959., slicno kao
i Atelier Mestrovic - te je preimenovana u Hrvatski muzej
naivne umjetnosti. Zbog svega navedenog, to je prvi muzej
naive u svjetskim okvirima.
U svezi s navedenim jubilejom pripremamo veliku kriticku
izlozbu najvrsnijih eksponata u nasemu muzeju, podjednako
domacih i stranih autora. Time zelimo upozoriti na blago koje
cuvamo u spremistima, kao i na potrebu dobivanja vecega i
prikladnijeg izlozbenog prostora. Kriticki cemo preispitati
cijelu nasu zbirku, a katalog izlozbe bit ce dopuna i
prosirenje nase male monografije, vodica kroz zbirku, jer ce
ukljuciti znatno vise radova, medju njima i niz djela stranih
autora.
Drugo, priredit cemo simpozij da bismo fenomen naive i
djelatnost muzeja osvijetliti s vise aspekta. Sve priloge
namjeravamo objaviti u posebnom zborniku. Tim projektom zelimo
iznova podsjetiti i pokazati zasto su Generalicevi uspjesi
pedesetih godina, od Pariza preko Sao Paula do Bruxellesa,
bili opravdani, zasto su i u svezi s kojim to slikama publika
i kritika s odusevljenjem prihvatili njegovo stvaralastvo.
Zelimo takodjer podsjetiti zasto je i kako narastaj koji je
stasao sezdesetih godina, a medju njima Rabuzin napose,
nastavio, prosirio i produbio taj veliki uspjeh nase
umjetnosti na svjetskoj sceni. Zelimo pokazati kako se to
nastavlja i sedamdesetih godina i kako su svi ti uspjesi
duboko razlozni, a u svim tim dogadjanjima vaznu ulogu odigrala
je i nasa institucija.
Da zakljucim, zelimo podsjetiti da je naiva nezaobilazan
segment umjetnosti XX. stoljeca i da je hrvatska dionica u tim
zbivanjima, gledano u svjetskim okvirima, medju najvecim
vrijednostima.

Josip Skunca (Vjesnik, Utorak, 19. ozujka 2002.)

Suncokret - Ivan Generalic