Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Croatian Language  »  Josip Ganza: Croatian klapa singing break-out to Europe
 »  Home  »  People  »  Josip Ganza: Croatian klapa singing break-out to Europe
 »  Home  »  Culture And Arts  »  Josip Ganza: Croatian klapa singing break-out to Europe
Josip Ganza: Croatian klapa singing break-out to Europe
By Irena Nikolić | Published  03/29/2008 | Croatian Language , People , Culture And Arts | Unrated
Part 2

 

2004.

Jubilarna godina 1700-te obljetnice mučeništva Sv. Duje -patrona Splita dovela je nove talijanske goste. U organizaciji Mate Barića od 30.4.-2.5. u Split je opet došao zbor  s pretežno duhovnim  repertoarom "Santa Cecilia" iz Ca di Davide, predgrađa Verone, s maestrom Giuseppeom Manziniem.

Prvi koncert svjetovnih pjesama su, na sveopće zadovoljstvo, zajedno sa "Starim pučkim pjevačima" iz Stobreča i Kamena održali  30.-tog u školi u Stobreču. Kiša je omela veći posjet. I oni su se, na veselje publike, iskazali s jednom dalmatinskom pismom '' Lipo ti je živit u Morkanu''. 

Kao prvi stranci 1.5. su na Međunarodni praznik rada na Marjanu, uz druge brojne izvođače sudjelovali na uspješnom koncertu kojem su nazočili i gradonačelnik g. Buličić i župan g. Peronja. I ovaj put kiša je omela veći posjet publike. 

Uživo, za radio Split ekskluzivan intervju  dali smo predsjednik zbora g. Massimo i ja, kasnije sam doznao zapaženo i cijenjeno.

U sklopu proslave Sv. Duje, navečer, uz nazočnost nekoliko biskupa  održali su koncert u prepunoj katedrali Sv. Duje, što je bio i glavni cilj dolaska. Radi zdravstvenih tegoba i čestih nastupa nisu dali onu kvalitetu kojim se diče. Svejedno, koncert je uspio dobro, a iskazali su se jednom našom crkvenom pjesmom  "Zdravo Marijo" od Krešimira Magdića.

2.5. su išli u obilazak Trogira. Tu su u katedrali zajedno sa lokalnim crkvenim zborom pratili misu.

2005.

Za Sv. Duju 2005. svoj dolazak u Split i pivanje s našim klapama u kazalištu najavio je zbor "Tre torri" iz Tregnaga  kod Verone. Iako su imali želju  za dolaskom,  jer znaju da je to jubilarna godina, 1700 godina osnivanja grada Splita, ranije dogovorene obaveze (odlazak u svibnju u Njemačku) u tome su ih spriječile. Predsjednik veronskog festivala Lino Passetto mi je čvrsto obećao da će ih  2006.g. osobno dovesti. A on je čovjek od riječi. E, ali ovaj zbor nije nastupio ni 2006. jer su radije pristali na nastup u Njemačkoj gdje su im sve troškove platili, a kod nas gdje bi si sve morali sami platiti uz eventualno ponuđenu večeru poslije nastupa - jer općina i Split nemaju novaca. A kultura je uvijek ona koja prva strada. Zvuči poznato?

Evo, ovaj je moj tekst  posvećen našim klapama koje su uz nemale financijske i ine nedaće željele imati legitimitet i međunarodnu afirmaciju jer to i zaslužuju.

Posebno još jednom ističem klapu "Sinj" koja je imala odvažnosti i "nosa" da s povjerenjem u mene prva krene u sve to. S njima sam u ožujku 1998.g. bio na Međunarodnom festivalu u Rimu-Vatikanu, a u listopadu-studenom iste godine i u Pragu, gdje su također odlično prošli. Oni su rizik prvog kontakta hrabro podnijeli i tako drugima trasirali put na sigurno.

Posebno priznanje zaslužuje maestro Ljubo Stipišić koji je zajedno sa Draženom Mladinom organizirao snimanje CD-a posvećenog pobjednicima Verone 1997.-1999. godine (devet klapa). Sve je rađeno na hrvatskom talijanskom i engleskom jeziku, krasan libreto.  Na naš ponos! Po veronskim i talijanskim zborovima već ih je prodano stotinjak, a to je još jedna naša afirmacija u vidu kulturne razmjene.

Sudjelovanje naših klapa na Veronskom festivalu bilo je i medijski pokriveno. Cijenim članak Jakše Fiamenga i Miljenka Grgića objavljene u "Slobodnoj Dalmaciji".

Završetak Festivala se održava u Veronskoj Areni gdje svih 25 - 40 zborova iz svih 8 - 10 naroda, sa 1500 - 2000 učesnika zajednički,  udruženim glasovima pjevaju "Va Pensiero" iz Verdievog "Nabucca", a pod dirigentskom palicom maestra Crocia. Uz obavezne "Ola", to je krasna ideja jer zajedničkim glasovima i  sa svom pridruženom simbolikom zajedno pjeva cijela Europa i šire.

Osim na Veronskom festivalu naše klape sudjelovale su i na brojnim drugim festivalima.

30.10.-2.11.2000.g. tri su naše klape bile i na međunarodnom festivalu u Pragu:

ženska klape "Dalmatinke" iz Splita koja je osvojila zlato,

ženska klapa  "Blajke" iz Blata na Korčuli koja je osvojila srebro i

muška klapa "Lucius" iz Tučepa koja je osvojila srebro, a da su htjeli naučiti obavezni češki "Veno" od Smetane, dobili bi i oni zlato.

O tome su izvještavali Fiamengo i Brešan.

2001.g. krajem rujna, u mojoj organizaciji, tri su naše klape išle na međunarodni festival u Barceloni  u Španjolskoj:

muška klapa "Vokalisti Salone"

ženska klapa "Dalmatinke" iz Splita i

ženska klapa "Blajke" iz Blata na Korčuli.

Sve klape su imale zapaženi uspjeh o čemu je izvještavao Jakša Fiamengo.

2002. godine od 29.5.-1.6. u Camerinu pokraj Ancone u Italiji održan je još jedan međunarodni festival. U vrlo jakoj konkurenciji od 28 zborova iz 14 zemalja (Brazilci, Portugalci, Bugari, Bosanci…), a u mojoj organizaciji sudjelovale su i tri naše klape iz Blata na Korčuli:

muška klapa "Kumpanji",

ženska klapa "Blajke" i

mješovita klapa "Petar Milat".

U jakoj kategoriji polifoničarki  zapažen nastup imao je "Splitski ženski zbor" iz Splita.

O tome je izvještavao Siniša Vuković.

U listopadu 1997. pomogao sam oko dolaska "Mandolinskog kvarteta Split", a

1999. njih i orkestar "Sanktus Dominio" doveo sam na međunarodni festival u Ali  (Trento, Italija) gdje su izvrsno prošli

2001. su opet bili i izvrsno su prošli.

2003. je mandolinski kvartet "Split" sa "vođom" Ivanom Kenk osvojio prvo mjesto.

Prilikom dogovaranja dolazaka bilo je puno lijepih i zanimljivih zgoda. Jednu sam "bazu" ispričao i na konferansi u talijanskoj crkvi prigodom jednog subotnjeg koncerta klape "Luka" iz Ploča. Rekao sam: Znate, malo sam bio u tjeskobi  kada sam s prvim tenorom klape, a koji je šef policije u Pločama, telefonski dogovarao veronsku turneju. Znate, policija, zatvor i tome slično. Pa,  da se umirim, kažem mu na telefon onu staru "tko piva zlo ne misli", a on mi u istom dahu dovrši rečenicu "uvik je tako bilo".Taj mi se njegov dodatak, kao i publici u crkvi, jako svidio.

Proglašenje pobjednika Festivala je subotom u kazalištu. Službeni govori Predsjednika festivala Lina Pasetta i pročelnika za kulturu općine Verona sa talijanskog se prevode na engleski, njemački i francuski jezik. Prije osam godina uspio sam uvrstiti i naš hrvatski jezik kao peti službeni jezik Festivala. Bez prevoditelja sam sedam godina govorio u kazalištu i hrvatski, a od 2004.g. organizator ima i službenog prevoditelja za hrvatski jezik.

I tako, 2004.g. po prvi put, ceremoniju nagrađivanja sam pratio iz publike. Na moje veliko iznenađenje tada me je na pozornicu pozvao predsjednik festivala g. Lino Pasetta da mi uruči Plaketu za 10-godišnji rad i suradnju. Dodjelu je obrazložio time  (da ga i prisutni Hrvati čuju) kako sam postigao da Talijani upoznaju jedan krasan narod s izvanrednim pjesmama. Posebno je istaknuo naša 3 člana u svom žiriju: Sunka, Pogrmilovića i Kraljevića koji su bili vrlo kompetentni i koji su sposobni surađivati s ostalim članovima žirija. Mislim da je ovo vrijedno i značajno.

Svake godine, po 2 predstavnika pojedinog zbora idu na prijem u općinu kod gradonačelnika Verone. Kao organizator pozvan sam i ja. Uz razmjenu prigodnih darova, tu se svaki zbor fotografira, a poslije se svi zajedno  fotografiraju okupljeni pred vijećnicom.


 

2004.

The jubilant year of 1700th anniversary of martyrdom of St Duje - the Split patron, brought new Italian guests. In the organisation of Mate Baric, from April 30 - May 2 another choir with mostly spiritual repertoire, "Santa Cecilia" from Ca di Davide - outskirts of Verona with maestro Giuseppe Manzini, came to Split.

They held the first concert with profane songs together with "Stari pucki pjevaci" from Stobrec and Kamen, with a great pleasure of everyone, on April 30, at the Stobreč School. The rain impeded a bigger attendance. They, as well, distinguished themselves with one Dalmatian song, "Lipo ti je živit na Morkanu", to a great joy of the audience.

They participated in a very successful concert in occasion of May 1, the International Labor Day, on the hill of Marjan, as the first foreigners, together with many other performers. The Mayor, Mr. Bulicic and the district prefect, Mr. Peronja attended the concert too. This time the rain impeded a bigger turnout of the audience.

The president of the choir, Mr. Massimo and I gave an exclusive live interview on Radio Split, as I learned later, noted and appreciated.

As a part of the celebration of St. Duje, they held an evening concert in the full cathedral of St. Duje, which was the main objective of their arrival, and a few bishops attended it as well. Due to some health problems and many performances in a small amount of time, they didn't manage to give as much quality as they are usually proud of, but all the same, the concert obtained a good success, and they won credit with one of our church songs, Ave Maria by Krešimir Magdić.

May 2nd they visited Trogir and accompanied the mass at the cathedral together with the local church choir.

2005.

The choir "Tre Torri" from Tregnago near Verona announced the arrival to Split and singing with our klapas at the theatre for the St. Duje in 2005. Even though they really wished to come, and they knew it was a jubilant year, 1700 years of Split foundation, an earlier agreed upon engagement impeded them from coming (going to Germany in May). The president of Verona festival, Lino Pasetto strongly promised me he would personally bring them in 2006. And he is a man of his word. But this choir didn't come even in 2006, they rather agreed on a performance in Germany, where all their expenses were paid for, while they would have to cover all the expenses themselves if they would come to Split, they would possibly be given dinner before the concert - because the borough and  Split doesn't have money. Unfortunately, the cultural things are the first to suffer. Does that sound familiar?

There, this text of mine is dedicated to our klapas which whished to have some legitimacy and international affirmation, with not little financial and other difficulties, and they deserve it.

I especially accentuate, ones more, klapa "Sinj" which had the courage and "nose" to be the first to start with all that with the trust in myself. I went to the International festival in Rome - Vatican with them in March of 1998, and in October - November of the same year to Prague, where they got off excellently as well. They bravely endured the risk of the first contact and doing so laid out a safe way for the others.

Maestro Ljubo Stipišić, who organised recording of a CD dedicated to the winners of Verona festival from 1997 - 1999 (nine klapas) with Dražen Mladin, deserves a special acknowledgement. It was produced in Croatian, Italian and English language, a gorgeous libretto. We can be proud of it! About a hundred of them have been sold to Verona and Italian choirs already, and that's another confirmation for us in aspect of cultural exchange.

The media covered involvement of our klapas at the Verona festival. I highly appreciate the newspaper article by Jaksa Fiamengo and Miljenko Grgić published in "Slobodna Dalmacija".

The finish of the Festival takes place at the Verona Amphitheatre where all the 25 - 40 choirs from all the 8 - 10 nations, with 1500 - 2000 participants together, with associated voices sing "Va Pensiero" from Verdi's "Nabuco", and under baton of maestro Croce. With the inevitable "Ola" it is a fabulous idea, because with the united voices and all the associated symbolism the whole Europe and wider sings together.

Besides the Verona festival, our klapas participated on many other festivals.

From October 30 until November 02 2000, three of our klapas were on the International festival in Prague:

female klapa "Dalmatinke" from Split which won the gold,

female klapa "Blajke" from Blato on the island of Korcula which won the silver price, and

male klapa "Lucius" from Tučepi that won the silver price, but if they have learned the obligated Czech "Veno" from Smetana, they would have gotten the gold as well.

Fiamengo and Brešan reported about that.

At the end of September 2001, I organised for three our klapas to go to the international festival in Barcelona, Spain:

male klapa "Vokalisti Salone" from Solin,

female klapa "Dalmatinke" from Split and

female klapa "Blajke" from Blato, island of Korčula.

All the three klapas had a noted success, which was reported by Jakša Fiamengo.

In 2002 from May 29 to June 1, in Camerino near Ancona, Italy, took place another international festival. The competition was very strong, 28 choirs from 14 countries (Brazil, Portugal, Bulgaria, Bosnia…), and in my organisation participated three of ours klapas from Blato on island of Korčula:

male klapa "Kumpanji",

female klapa "Blajke" and

mixed klapa "Petar Milat".

In a very strong category of polyphony, "Splitski zenski zbor" from Split had a noted performance.

Siniša Vuković covered it in the media.

In October of 1997 I helped "Mandolinski kvartet Split" to come and

in 1999, I brought them and the orchestra "Sanktus Dominio" to the international festival in Ala (Trento, Italy), where they had an excellent success,

in 2001, they had a great success again.

In 2003, "Mandolinski kvartet Split" with their "leader" Ivan Kenk won the first place.

While arranging their comings there were many nice and interesting occasions. I told about one of those gimmicks at a conference in an Italian church in occasion of a Saturday concert of klapa "Luka" from Ploce. I said: "You know, I was a little anxious when I was arranging Verona tour with the first tenor of the klapa, which is the chief of Police in Ploce. You know - prison and so… So to calm myself I said to him: "who sings means no harm" (an old Croatian proverb), and he replies in the same breath: "it was always like that". I really liked that addition of his and the audience at the church liked it too.

The proclamation of the winner of the festival takes place on Saturdays at the theatre. The official speeches of the President of festival and the manager for the cultural questions of Verona commune are translated from Italian to English, German and French. Eight years ago, I succeeded in including Croatian as a fifth official language of the festival. Without a translator, I translated to Croatian at the theatre for seven years, and from 2004, the organizer has an official translator for Croatian.

Therefore, in 2004 for the first time I watched the awarding ceremony from the audience. To my big surprise the president of the festival, Mr. Lino Pasetto then called me to the stage to hand me a Plaque for ten years of work and collaboration. He explained the reward (so the present Croatians could hear) that I accomplished for the Italians get to know a great nation with extraordinary songs. He especially underlined three members in his jury: Sunko, Pogrmilovic and Kraljevic, which were very competent and capable to cooperate with other members of the jury. I believe this was valuable and significant.

Every year two representatives of different choirs go to a reception to the commune with the mayor of Verona. As the organizer, I was invited too. With an exchange of the apposite gifts, every choir takes a picture here, and later all together take a picture grouped in front of the Town Hall.





Ovaj tekst, ponavljam, posvećujem našim klapama koje su željele imati legitimitet i međunarodnu afirmaciju jer svojom kvalitetom to i zaslužuju.

Još jedna stvar. Početkom 2006.g. u Bolu na Braču  u hotelu "Elaphusa"  održan je veliki sastanak mnogo klapaša, klapa, maestara i organizatora, uključujući i oba direktora Omiškog festivala. Bilo je predavanja, simpozija, radionica, koncerata. Bio je to pravi doživljaj - u organizaciji Jurice Boškovića i Omiškog festivala, a ja sam bio službeno pozvan kao gost. U jednoj od rasprava sam inzistirao na staroj ideji da se treba osnovati udruženje klapaša koje će klape službeno zastupati kod nas i u inozemstvu. Tako bi i delegirali naše maestre u žiri u Veroni i dalje, da iza njih stoji neko tijelo, a ne samo ja koji promoviram to na neka osobna prijateljstva. Mladin, organizacijski direktor Omiškog festivala me "poklopio", ali ja sam replicirao i onda je više njih stalo u obranu ideje…

Rezultat: krajem travnja 2007. g. održan je Osnivački kongres udruženja klapaša, u Bolu na Braču, s preko 350 najavljenih  sudionika. Čast, opet, Jurici Boškoviću i ostalima koji su ideju realizirali.

Mislim da sam u svom malom svijetu u ostvarivanju svoje ideje, uz puno truda, rada i odricanja,  prilično uspio i to me ispunjava zadovoljstvom i ponosom. Zapaženi nastupi naših klapa, sva osvojena zlatna i srebrna odličja dokaz su vrijednosti našeg klapskog pivanja i drago mi je da smo tu ljepotu podijelili sa onima koji to bogatstvo znaju cijeniti.

Za sve nove ideje, prijedloge i suradnju ostajem  u iščekivanju,

Josip Ganza


Josip Ganza
Via Giaro 21/B
38061 Ala
Trento
ITALY

e-mail: iremlanik@gmail.com

telefon: 0039 0464 672 957
fax: 0039 0464 919 100 (iz usluge)

 
This text, I repeat, I'm dedicating to our klapas which wished to have a legitimacy and an international afirmation because, with their quality, they do deserve it.

One other thing. In the beginning of year 2006 there was a big assembly of many klapa members, klapas, maestros and organizers including both the directors of Omis festival. There were lectures, symposiums, work shops, concerts. It was a great experience - organized by Jurica Boskovic and Omis festival, and I was officially invited as a guest. I insisted in one of discussions on an old idea that there should be established an association of klapas which would officially represent them in Croatia and abroad. This way it would delegate our maestros to the jury in Verona and elsewhere, so that there is an authority behind them, and not only myself who promotes the matter to some personal fellowships. Mr. Mladin, organisational director of Omis festival declined the idea, but I replicated and then there was more people defending the idea…

The result: by the end of April 2007, a Fouding convention of klapas association was held in Bol, island of Brač, with over 350 announced participants. Cap off to Jurica Bošković and others who realised the idea.

I think that, in my little world of realization of my idea, with a lot of effort, work and renunciations, I pretty much succedeed and that fills me up with pleasure and pride. Noted performances of our klapas, all the gold and siver prices won, are the proof of our klapa singing value and I'm so glad that we shared that beauty with all those who appreciate that treasure.

I await any new ideas, suggestions and cooperation,

sincerely,

Josip Ganza


Josip Ganza
Via Giaro 21/B
38061 Ala
Trento
ITALY

e-mail: iremlanik@gmail.com

telephone: 0039 0464 672 957
fax: 0039 0464 919 100 (out of a favour)



 

ŽIVOTOPIS

JOSIP GANZA

Rođen sam 18.5.1945. g. u Splitu od oca Bartula i majke Franke rođene Zanella. Poslije završene gimnazije upisao sam se na Elektrotehnički fakultet u Splitu, ali željan veće praktičnosti poslije treće godine nastavljam Višu tehničku školu u Subotici gdje sam i diplomirao 1973.g.

Te 1973.g. sam se zaposlio u zagrebačkoj Tvornici za telekomunikacije "Nikola Tesla" u kojoj sam ostao 16 godina. Bio je to stručno  zanimljiv posao ispitivanja montiranih telefonskih centrala po poštama u gradovima cijele bivše Jugoslavije.

No, moj nemirni duh me je 1989.g. odveo u Italiju, u rodni grad moje majke i kako sam na nagovor prijatelja položio vozački ispit C i E kategorije  zaposlio sam se kao vozač kamiona, a 1990 g. sam dobio i Soggiorno (trajnu dozvolu boravka). Taj lijep, zanimljiv i naporan posao mi je omogućio da proputujem i upoznam cijelu Italiju, Francusku, Englesku i Njemačku. Brojni prijeđeni kilometri i odvojenost od obitelji su me "prizemljili" i opet sam, promijenivši nekoliko poslova tražio "onaj pravi". Najduže, 4 godine, sam se zadržao na poslovima održavanja  kao električar u jednoj tiskari. Posao sam dobio na nagovor gazde koji je sa mnom pjevao u zboru "La chiusa". Mislio sam sa je to posao mog života jer sam se s gazdom dobro slagao, a imao sam veliku slobodu u radu. Promjenom vlasnika, uz zaštitu sindikata, sporazumno sam raskinuo radni odnos i dobio specijalni status "mobilita" koji mi je davao prednost pri zapošljavanju. S 55 godina "upao" sam u odličan program Autonomne provincije Trento dobivši posao na socijalno korisnim poslovima, što radim već 6 godina i nadam se da ću do penzije. Posao na svježem planinskom zraku primjeren "starčićima", uz održavanje dobrog zdravlja, za mene ima i prednost u 2-3 mjeseca zimskog odmora. To mi omogućuje da više vremena putujem ili provodim u kući na Braču.

Roditelji su mi uz more i pismu usadili i ljubav prema planinama. Od malih nogu sam s njima planinario. Sa 17 g. s Planinarskim društvom "Mosor" krenuo sam u alpinizam. To je za mene bio novi svijet pun entuzijazma i užitaka sa snažnim emocijama. Tako sam 1973. g. bio član prve splitske alpinističke ekspedicije na Spitzbergen (Svalbard) blizu Sjevernog Pola. Član sam i druge splitske ekspedicije 1975. g. na Hindukuš – gorje koje je zapadni nastavak Himalaje u Afganistanu s vrhom Nošak na 7492 m je na granici tadašnjeg Sovjetskog saveza, Kine i Pakistana. Bivakirali smo na 7360 m, a pošto mi partner ujutro nije bio u stanju nastaviti, prvi sam izbio na predvrh na 7370 m s pogledom na sve tri države . Dalje nisam smio sam. Rekao sam finalnom dvojcu Božiću i Siriščeviću: imate 3 km tj. 3 sata po ravnom do osvajanja vrha . I tako je i bilo. Svoju ljubav prema planinama okrunio sam pređenim brojnim transverzalama i osvojenim vrhovima u bivšoj Jugoslaviji i Europi, a  posebno me zanimaju Dolomiti. Alpinizam sam zaključio u 34. godini, ali ga u funkciji kakvog interesantnog vrha još i sada prakticiram. Planinarim još uvijek, a sada kao jedan od starijih služim i kao maskota mladim planinarima u Italiji gdje stanujem. Od Planinarskog saveza Hrvatske dobio sam i počasni naslov "Alpinist" sa značkom broj 104. S ove dvije ekspedicije održao sam, uz dijapozitive, brojna predavanja u ex Jugoslaviji, Mađarskoj i Italiji.

Brač, Sutivan na Braču, poslije preseljenja iz Splita, moje polazište i mjesto na koje ću se vratiti kada odem u mirovinu. Topli obiteljski dom kojeg smo kao naslijeđe dobili od moje bake. To je stara dalmatinska kuća koju smo s ljubavlju sami preuredili.

Obitelj je ona kojoj se uvijek s radošću vraćaš. Sve ove moje životne putove, moj nemirni duh radoznalosti i istraživanja živjele su i potporu mi davale supruga Ana i kći Irena. Sada imam i unuke Leona i Matea. Možda dio svojih ljubavi uspijem, tradicije radi, prenijeti i na njih.

O klapama i aktivnostima u Italiji i drugdje opširno sam pisao u drugom elaboratu, neću se ponavljati.



 

BIOGRAPHY

JOSIP GANZA

I was born on May 18, 1945 in Split, by father Bartul and mother Franka Zanella. After I finished gymnasium I entered The Faculty of Electrical Engineering in Split, but wishing more practical knowledge after the third year I'm continuing at Higher Technical School in Subotica where I graduated in 1973.

The same year I took employment in Telecommunications plant "Nikola Tesla" in Zagreb, where I stayed for sixteen years. It was a professionally interesting job of examining the assembled telephone exchange in post offices in towns all over the former Yugoslavia.

But my restless spirit drove me to Italy in 1989, to my mother's birthplace and as my friends persuaded me to take C and D categories of driving licence (for driving 18 meter trucks), I took the job as a truck driver, and in 1990 I obtained the permanent residence permit. That nice, interesting and hard job enabled me to travel and get to know the whole Italy, France, England and Germany. Numerous kilometers traveled and being separated from my family alighted me and ones more, changing a few, I was looking for the right job. The longest I did, for four years, was maintenance as an electrician in a printing house. I got the job persuaded by the manager who sang with me in the choir "La chiusa". I thought it was a job of my life because I was getting along with the manager and had a great freedom in work. After the owner changed, with help of the trede union, I quit by agreement and obtained a special status called "mobilita" which gave me priority in getting another job. When I was fifty five years old I got in a great program of Autonomous Province of Trento, getting a socially beneficial job where I work for six years now and hope to stay there until retirement. It's working on a fresh mountain air, suitable to gaffers like myself, keeps me healthy and has a vantage of two to three months of winter brake. That gives me the opportunity to travel more or spend time in my house on the island of Brač.

Besides the love towards the sea and singing, my parents gave me love for the mountains. I used to go mountaneering with them since I was just a little boy. By the age of seventeen I started rock climbing with the mountaneering club "Mosor" from Split. That was a whole new world for me, filled with enthusiasm and pleasures with very strong emotions. Therefore, in 1973 I was a part of the first expedition from Split to Spitzbergen (Svalbard) near the North Pole. I was a member of the second expedition in 1975 from Split to Hindukush – mountain-range which is the west extension of the Himalayas in Afganistan with the peak Nosak at 7492 meters and is situated on the borders of former USSR, China and Pakistan. We stayed in bivouacs at 7360 m, but because my partner wasn't in grade to continue in the morning, I was the first to get to the prepeak at 7370 m with the view on all the three countries. I wasn't supposed to continue by myself. I told the final pair Bozic and Siriscevic: you have three kilometers i.e. three hours upright until conquering the peak. And so it was. I crowned my love toward the mountains with many transended transversals and conquering peaks in former Yugoslavia and Europe, having a special interest in Dolomites. I stoped rock-climbing by the age of 34, but I still practice it if it's neaded for some interesting peak. So, I still practice mountaneering, and being among the older ones I'm sort of a mascot to the young mountaineers in Italy where I live. I obtained an honorary title of "Alpinist" with the badge number 104 from the Mountaneering union in Croatia. I held numerous lectures with slides about those two expeditions in former Yugoslavia, Hungary and Italy.

Island of Brač, Sutivan on the island, after mooving from Split, my starting point and a place where I will return when I retire, the worm family home we inherited from my grandmother. It's an old Dalmatian house which we renovated with love, with our own hands.

Your family is the one you always return to with joy. All the paths of my life, my unquiet spirit of curiosity and exploration, lived and supported my wife Ana and daughter Irena. Now I have two grandsons, Leon and Mateo. Maybe I'll be able to consign some part of my loves to them, for tradition's sake.

I wrote in details about klapas and activities in Italy and elsewhere in the other elaborate, so I won't repeat myself.



Klapa music links:

www.fdk.hr - Dalmatinske klape i Festival u Omišu
www.fdk.hr/ostale/klape.html
www.vdp.hr - Večeri dalmatinske pisme
www.naklapskinacin.com
www.klapasinj.com
www.nenadbach.com
www.croatianhistory.net/etf/et12b.html


How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.