Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Tourism  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
 »  Home  »  Education  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
 »  Home  »  Culture And Arts  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
By Akademik Ante Glibota | Published  08/26/2015 | Tourism , Education , Culture And Arts | Unrated
6. Galerija moderne umjetnosti u Splitu

N°31 Ivo Baldasari i Ante Glibota, ured splitskog gradonačelnika

N°32 Vasko Lipovac, Mali mornar, akrilik na drvu, Split. Foto Ante Glibota

N°33 Juraj Čulinović, Bogorodica s Djetetom. Foto Ante Glibota

N°34 Vlaho Bukovac, Divan, ulje na platnu. Foto Ante Glibota

N°35 Jozo Kljaković, Anđeli, 1920., ulje na platnu. Foto Ante Glibota

N°36 Marino Tartaglia, Marjan kroz masline, 1920, ulje na platnu. Foto Ante Glibota

N°37 Egon Schiele, studij akta, akvarel na papiru, 1917.
Foto Ante Glibota

 
Odlazim iz MHAS u Gradsko Poglavarsto, na susret s Gradonačelnikom Splita Ivom Baldazarijem. Susret opušten, kurtoazan, tjekom kojeg gradonačelniku dajem moje jutrašnje splitske impresije i dogodovštine, koje ga ne iznenađuju. Ispričam mu i anegdotu da sam sa jednim od njegovih prethodnika gradonačelnikom Nikolom Gabrićem intezivno radio i razgovarao na konceptu ispražnjenja Muzeja Narodne Revolucije (u bivšoj Staroj bolnici) i instalaciji Muzeja moderne umjetnosti, jer sam im čak predlagao da ga djelomično i sam napunim i upotpunim s postojećom kolekcijom muzeja grada, da sam desetine puta imao sastanke s gradonačelnikom, i njegovim pobočnicima Tomislavom Ramljakom i Petrom Krolom, ali su svi bili previše birokrati, manje ljudi stvarne efikasne akcije, ali sama ideje o kojim sam razmišljao je sada realitet bez obzira tko ju je realizirao. Sanader i njegov fotograf Božo Biškupić me naravno nisu pozvali svojevremeno na otvaranje. Ivo Baldasari mi kaže da Muzej sada postoji, a ja mu obećah da ću poslije ručka od toga napraviti moju sljedeću splitsku stanku. Razmjenismo knjiške darove s recipročnim posvetama uz srdačne pozdrave i u nadi možda pokoje umjetničke reprezentativne izložbe u Splitu. (foto u prilogu N°31)

Na nagovor brata Mate, ručamo u Lučici u Špinutu, gdje sam znao često puta provoditi vrijeme kao srednjoškolac jedreći s braćom Šore... Kojeg li iznenađenja, to više nije prepoznatljiva nekadašnja Lučica sa dvadesetak brodica, iz mog vremena u Splitu. To je danas mega luka s tisućama popunjenih vezova, a u blizini zamjećujem čak velike brodove koji su se nasukali, na kopnu o kojima nitko ne vodi računa. Hoće li to inicirati brodare na oprez? Nisam siguran, jer su već ovdje zamjetljiva dva nasukana broda, na hridima Marjana uz samu Lučicu. Gdje su dva, po logici dođe i treći...samo da ne postane groblje brodova kao i naša brodogradilišta, koja su se nalazila u špici svjetske brodogradnje, a sada odumiru, a brodova se nikada više nije gradilo u svijetu kao danas???

Splitska Galerija umjetnina kao ultimna stanka me zaista razveselila. Prizemlje za povremene izložbe i prostor je naravno ne previše jednostavan. Adaptirani prostori nikada nisu sretni, jer su rađeni za druge namjene, ali sam prostor nije bez interesa. Problem je u kumulaciji velikog broja izloženih neatraktivnih radova. Izložba Marije Braut tog momenta je postavljena linearno bez invencije. Nije to doduše Tošo Dabac, njen učitelj, pa kako god ga postavite, uvijek je dobar, iako je domaći tisak diže u nebesa. Zašto ne ako ih to veseli? Mrtvi se ne bune!
  
U čitavom prizemlju jedan "Mali mornar" Vaska Lipovca, (foto u prilogu N°32) Ferdo Kulmer i još pokoji rad uz sjajne "Baklje" Željka Kipke mi se učiniše zanimljivim sa svojim magičnim ezoterijskim dimenzijama, a sve druge ostale instalacije i tisuće puta prežvakane i prepričane priče, ostale stvari u prizemlju me ostaviše idifirentnim. Muzej je potpuno prazan, bez posjetilaca, osim dvoje čuvara ne vidim nikoga. Doduše ista je situacija i u ostalim prostorima, koje sam posjetio tog dana, ali bez čuvara! Prvi kat je zaista sjajno iznenađenje, gdje se može naći par poliptiha od rano-renesansnog Paola Veneziana, sjajnim portretom Lukrecije iz kruga radionice Guida Renia, bakrorez Melankolija od Dürera, sjajnom Bogorodicom s djetetom, sa čistim i preciznim linijama, našeg velikog i snažnog koloriste Jurja Čulinovića (foto u prilogu N°33), u svijetu poznatog pod imenom Giorgio Schiavone, koji je ostavio snažni trag u evropskom slikarstvu i s reputacijom, koja ga stavlja u red kao jednog od najznačajnijih slikara Renesanse. To su zaista djela koja mogu zatitrati dušu. Dva mala ulja na drvu slavnog Andrije Medulića Orfej  i Narcis, koji su ustvari ukrasna vrata škrinje, zatim narativno dekorativni Deisis kotoranina Rafaila Dimitrijevića, sve do Peter Brandla s njegovim clair-obscur dramatičnom kompozicijom u liniji kasnog baroka, čini dovoljno razloga, sa ostalim već spomenutim umjetnicima, za posjetu ovoj galeriji.

Nama bliže u minulom stoljeću, tu nalazimo i poslastice iz splitskog kruga Emanuela Vidovića u njegovoj  Sfingi i Ribarskom kraju, dvijema Mrtvim prirodama sa satom  i Starom lutkom…, u susjedstvu s fantastičnim Marjanom kroz masline  Marina Tartaglie ili pak briljantni Portret Matošića, a prije svega  Portret Ive Tartaglie  Jerolima Miše, splitskog kozmopolite, koji se nadovezuju na dvije inspirirajuće kompozicija slikarice Cate Dujšin s njezinim autoportretom.

Lijepa i zanimljiva kolekcija za početke dvadesetog stoljeća, u kojoj su jedan od izuzetnih radova  Anđeli  Joze Kljakovića, (foto u prilogu N°34) jednog drugog hrvatskog kozmopolite i prijatelja Ivana Meštrovića. Njegovi ekspresionistčki Anđeli se zaista nalaze na tragu evropske avantgarde u početcima stoljeća, s njegovim karakterizirajućim sigurnim crtežom, s dozom agresivnosti, ali i rafiniranim poznavanjem morfologije tjela i dakako sigurnim koloritom. Gle čuda, do njega je u Muzeju “zalutao“ i jedan akvarel Egona Schiela iz 1917. naslikan godinu dana prije smrti. Umjetnik koji je šokirao Bečki umjetnički ambijent sa svojim erotičnim radovima, od kojih su se neki nalazili na limitima pornogrfije, sa scenama masturbacije (muške i ženske), dodajući svemu notu humora, likovne potpune slobode, što ga je učinilo ikonom evropskog slikarstva prve polovice dvadesetog stoljeća. Zapravo, on je to sve do današnjih dana, iako je Schiele umro od španjolske gripe u 1918., kad i Austrougarska monarhija. (foto u prilogu N°35)

Možemo ovdje uživati i u serijama zaista izvrsno predstavljenih platana Ljube Babića, Vlahe Bukovca, sve do Mirka Račkog, Celestina Medovića, Antuna Motike... Nađe se također po koji sjajan crtež i grafički rad Miroslava Kraljevića, Vilka Gecana, Tomislava Krizmana, pa čak i serija litografija velikog njemačkog slikara George Grosza, iz perioda 1918.-1920., oštra kritika malogađanštine, građanskog društva u poraću Prvog svjetskog rata, njegovim antimilitarizmom, koji to prati umjetničkom izrazom i izlažući ga suptilnom notom satire, stanje koje će tijekom vremena preći u nacističku ludost i neminovno ga konačno dovesti do egzila u Ameriku.

Skulupture su malobrojne ali vrijedne od Rendića i Deškovića sve do Ivana Meštrovića, njegovim ranim radovima u bronzi Tolstoja iz 1904., Bijedna Mara,1905., Nevinost iz 1907., te sjajni Portret Ane Trumbić realizirane u mramoru iz 1906. godine. S obzirom da je u Splitu Meštrović na svakom koraku i u monumentalnim formama, to je čisto pristojna mjera za ovaj Muzej.

Naravno, ukupnost kolekcije muzeja je u diskontinuitetu, tu se čuda ne dešavaju, nije lagano popuniti rupe ili bolje reći rupetine, ali pri tome treba voditi računa da veliki dio prizemlja ne zaslužuje ulaz u muzejsku prezentaciju. Mies Van der Rohe, veliki estet i arhitekt, kazao je na tragu Svetog Augustina :“Less iz more“ (”Manje je više“), što je i moja deviza za preporučiti, a koju me nitko naravno ne pita, za upravu i konzervatore ovog muzeja.


Temperatura u Galeriji moderne umjetnosti u Splitu. Foto Ante Glibota

Kod svih toliko impozantnih radova i vrijednosti, ni ovdje klimatske okolnosti nisu bolje, klima uređaji ne rade, što neminovno i unotač debelim zidovima bivše stare bolnice, uređaji pokazuju da je temperatura u Muzeju 31°C, a vlažnost 32%, što je pogubna situacija za umjetnička djela. S recepcije nazivam ravnatelja da ga upozorim, ne dolazi, da mu to kažem direktno u četri oka, pa mi samo telefonom kaže da je klimatizacija u kvaru, da će sutradan biti popravljena. Desetak dana kasnije konstatiram da se ništa nije promjenilo!

Dakle, tko u Splitu vodi računa o nacionalnim  umjetničkim trezorima? Tko vodi računa o umjetničkom prosperitetu i zaštiti javnih trajnih vrijednosti, umjetničkoj patrimoniji? Zbog čega su muzeji prazni, a Split je jedan od najatraktivnijih turistički destinacija u evropskim razmjerima, s umjetničkom podlogom koju treba valorizirati, hoću reći umjetničke vrijednosti svjetskih razmjera. Stiče se dojam kao da u ovom gradu taj segment ne zaslužuje nacionalnu stručnu pažnju i promociju? Split pa i Hrvatska zaboravljaju na industriju kulture, koja može biti lukreativnija od bilo koje druge industrije. Naravno, ali je treba djelotvorno pokazati i otkriti svijetu, ali to mora biti sustavna politika, praćena koncertima, predstavama na otvorenom prostoru, kvalitetnim festivalskim manifestacijama jazza, filma, teatra, značajnim kvalitetnim izložbama, publikacijama, manifestacijama poput ULTRE, vrhunskog hotelijerstva, uslugama u gastronomiji zdravstvu i provodu, zdravoj hrani,  što je element koje su shvatile i zemlje sa puno kasnijom i manjom turističkom tradicijom od Hrvatske.

Splitskim muzejima trebaju mladi i hrabri stručnjaci, ne oni lijeni duhom, koje mogu dati notu kulturnog poleta, tražeći partnere i sponsore po svijetu, a ne spavajući birokratski san, kojim su uspavali i njihove institucije, djela i patrimoniju koja im je stavljena na upravljanje. Grad treba poplaviti s monumentalnim skulupturama na javnom prostoru, na Rivi. Marjan kao park skulpture, podrumi Dioklecijanove palače za prestižne ljetne manifestacije, bienalne manifestacije likovnih i arhitektonskih događanja, samo su neke od jednostavnijih zamjetljivih mogućih ideja…za najlipši grad na svitu. (foto u prilogu N°36)

Ante Glibota, Paris, 16. kolovoza 2015.  



Ovo je posljednja stranica.
This is the last page.


Formated for CROWN by
Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Related Articles
Related Links
Comments
  • Comment #1 (Posted by Damir Katavic)

    Uživao sam čitajući ovaj članak.
    Dubinska i stručna analiza situacije u splitskim muzejima, koja se može reflektirati na čitavu Hrvatsku.
    Izvanredne fotografije-
    Svaka čast Ante.
     
Submit Comment


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.