Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Tourism  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
 »  Home  »  Education  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
 »  Home  »  Culture And Arts  »  Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
Ante Glibota i neke njegove muzeološke poruke i želje upućene najlipšem gradu na svitu Splitu
By Akademik Ante Glibota | Published  08/26/2015 | Tourism , Education , Culture And Arts | Unrated
2. Meštrovićeve Crikvine (1. dio)


N°4 Čemu crni postament za Meštrovića? Foto Ante Glibota

N°5 Ulaz u Meštrovićeve Crikvine, Split. Foto Ante Glibota

N°5 Ulaz u Meštrovićeve Crikvine, Pogled na ulaz i Marjan, Split. Foto Ante Glibota

N°6 Hrid Crikvina, s pogledom na Brački kanal. Foto Ante Glibota

N°7 Meštrovićev maslinik, Crikvine, Split. Foto Ante Glibota

N°8 Klauster Crikvine, Split. Foto Ante Glibota

 
Ako su organizatori pomišljali na samo jedno djelo, za suprostaviti ga Meštrovićevoj Psihi , onda su mogli biti nešto inspiriraniji, pa uzesti  primjerice isto tako Psihu i od Rodina, koju je on napravio i u bronzi i u mramoru, 1886. godine. Tada takova sučeljavanja imaju svoj interes, uz dakako, primjerniju prezentaciju djela, ili ako se ima priređivačkog talenta. Jer upravo taj prezentacijski talent pokazuje stvarno i dubinu i suptilnost poznavanja umjetničkog djela i umjetnosti, što je moguće uspoređivati i što nije. Ovdje se radi zapravo o amaterizmu trećeg reda. Jer ovo što je Meštrovićeva Galerija napravila nije nažalost dobra usluga ni Rodenu ni Meštroviću, a isto tako ni umjetnosti!

Čemu te crne krpetine za omeđivanje ovih dviju sjajnih skulptura, zaboravljajući na potentnost imaginacije posjetilaca? Čemu ta crna postolja za Rodenov rad ili za Meštrovićeve radove kad to Meštrović nije nikada prakticirao, pa su i u vizualnom sukobu!

Čemu silovati temeljne odrednice umjetnika. Čemu te crne estrade na prvom katu Meštovićeve galerije (foto u prilogu N°4), koje umanjuju čitljivost Meštrovićeva djela, pače mu štete. On je uvijek postavljao ili bijeli kamen ili bijelo obojeno postolje za svoje skulpture. Sama galerija, već dugo vremena, kao žedan u pustinji vapi za jednom primjernijom postavom, koju ovaj umjetnik stvarno zaslužuje! To dakako može dati i ugodniju čitljivost njegovog skulupturalnog opusa, približiti ga hrvatskom puku. Kakva je briga za njegovo djelo i ostavštinu kod otvorenih vrata i prozora, a vani je 37°C u hladu, a u unutrašnjosti galerije koji stupanj manje? Kakva će biti sudbina tih crteža i pastela, koji će vremenom nestati jer će jednostavno isplahnuti zbog termičko-klimatskih neprilika?! Oni su, što je već vidljivo prostim okom, danas već ozbiljno načeti! Što će se desiti sa tom nacionalnom ostavštinom, koju je Meštrović tako brižno ostavio hrvatskom narodu, a ne grupi ignoranata i diletanata, koji se šepure poput paunova i svojim elementarnim neznanjem degradiraju poziciju ovog umjetnika s nedoličnim izložbama i totalnim amaterizmom prezentacijama njegova djela? To me podsjetilo na onu propuštenu priliku u Parizu i apsolutno skandaloznooj izložbi Meštrovića u Parizu u Rodinovu muzeju, o čemu sam već pisao na stranicama Hrvatskog Tjednika 2012.godine.

No, nije sama izložba problematična, s njenim koncepcijama, jer dakako dva rada su izuzetna i zaslužuju sve pohvale, ali su stavljeni u nepriličan odnos u korespondencijsku nečitljivost, kojim su postala netrpeljiva jedan spram drugoga, i to je ono što nas ljuti. Ostaje nam samo da se domišljamo u imaginiranoj postavi, kakav bi to mogao biti užitak kad bi jedna primjerenija prezentacija tih umjetničkih poslastica stavljena na primjeran način u relief mogla izazvati uzdah umjesto ovog razočarenja!

Kao poruku im možemo predložiti da pročitaju u imaginarnom dialogu Meštrovića i Michelangela koje bi trebali meditirati i u odnosu na ovu sramotu, koju su napravili s tom "izložbom", a koje im upućuje sam Ivan Meštrović, kroz usta Michelangela, koji je napisao davne 1941. u zatvoru u Savskoj ulici u Zagrebu: "Ljudsko tjelo je jedna cijelina. Vidite li kako linije teku? Od pete pa do uha i glave, kao jedna neprekidna crta, sa strane, sprijeda, i od svuda otkuda se pogleda. Zamislite da ja to sada u pola prekinem jednom mrtvom krpom! A šta je sramotno na stvorenju onakvom kakvim ga je Bog stvorio? Svakom je dijelu odredio njegovu zadaću, svako namještanje, odstranjenje je unakažavanje njegova djela". (Ivan Meštrović: Razgovori s Michelangelom, Školska knjiga, Zagreb, 2007., str. 11.)

Ova izložba nije ništa drugo nego kako kaže Meštrović  "jedna mrtva krpa", koju treba zaboraviti, koja je unakazila i Rodina i Meštrovića!

Međutim i katalog izložbe je također još jedna decepcija. Ako već nisu mogli ponuditi ništa drugo do uvećanja jednog pisma, u rukopisu koji nije Rodinov!! već jednog od Rodinovih scriba, onda su bar mogli nešto bolje mogli dokumentirati projekt i dati neke elemente posjetiocu izložbe, već pišu o onome što ne razumiju ni oni sami, pa je dakle nešto pametnoga teško prenijeti na čitaoca osim pukih banalnosti. Tekstovi Andre Krstulovića Opare i Barbare Vujanović su bez invencije, upućuju na neupućenost u umjetnost i nepoznavanje rada kako Rodina, a isto tako i Meštrovića. Ja bi ih okvalificirao bez nijansi, kao opasnost za bavljenje Meštrovićevim djelom, iako su oboje radili ili rade za Meštrovićevu galeriju i muzej.

Ništa nije inventivniji i nije izuzetak i tekst izvjesne Olje Jelaske, koja pokušava prepričati svoj glazbeni uradak na ovu teme. Kako uradak nisam imao prigode slušati, pa se suzdržavam dati moje mišljenje o glazbenom uratku, ali ovi deskriptivni glazbeni elementi u katalogu i njenom povezom prema likovnim izražajima dvojice umjetnika je totalni promašaj, infaltilitet, kao i dva prethodna teksta.

Nadajmo se da je bar glazba ove glazbenice nešto inventivnija i ohrabrujuća u odnosu na tekst u katalogu, koju prema Googleu na Twitteru slovensko veleposlanstvo u Hrvatskoj predstavlja kao "Slovensko-hrvaška skladateljica Olja Jelaska". Ne znam jeli riječ o istoj osobi, jer do sada za nju nisam čuo, neka mi čitaoci oproste tu ignoranciju, pa se dakle unaprijed ispričavam toj slovensko-hrvaškoj skladateljici, ako je riječ o homonimskom problemu.

Autor izložbe je Andro Krstulović Opara, sadašnji savjetnik gospođe Grabar-Kitarović, predsjednice Republike Hrvatske, koji vidno pokazuje da ne razumije ni u umjetnost, a pogotovo ne u Meštrovićev mentalni sklop, premda je bio direktor Muzeja Meštrović, pa ne vidim kakvim dobrom, sadašnji savjetnik Predsjednice RH može doprinjeti boljoj situaciji hrvatske umjetnosti. Doduše, oboje su bili puleni izvjesnog Ive Sanadera, pa eto nek se nađu tu u blizinama, možda im se i on uskoro pridruži, da ih uputi u tajne nuance, umjetničkog djela, u čemu navodno on ima toga puno posvjedočiti, kad iziđe iz Remetinečkih uznica.

Isti savjetnik Predsjednice, Andro Krstulović Opara je još jednom pokazao tih dana svoj Ťtalentť kroz narcisoidnu umješnost na otvaranju Splitskog ljeta, u jednom protokolarnom nonsensu, govoreći nepristojno dugo, za jednu takovu prigodu kao izaslanik Predsjednice RH, a da pri tome ne kaže baš ništa! Njemu je izgleda falilo samo par zrcala kao i Sanaderu da se u njima ogledava, šepureći se poput pauna u ponavljanjima banalnosti na TV ekranu, ne vodeći računa i beznađima tv gledatelja, a vidljivo i nestrpljenju same publike u gledalištu, u očekivanju jedne predstave u režiji Krešimira Dolenčića, koja se pokazala nažalost također, kao jedan operno-scenski neuritmljeni događaj, hoću reći promašaj!

Ako je Rodinova "Meditacija" u Splitu razočarenje, naravno to se ne odnosi na ostatak galerije Meštrović ili kojih stotinjak metara dalje prema zapadu na istom Meštrovićevom šetalištu na Crikvinama Ivana Meštrovićeva. (foto u priloguN°6-8) Tu možete naći utočište koje je kao osmišljeno za vizualni i duhovni užitak, meditacije. Meštrović je pretvorio Crikvine u jedno od svojih najsignifikantivnijih i najcjelovitih umjetničkih ostvarenja u njihovoj ukupnosti. U tom prostoru svaki posjetilac je dobitnik. Ivan Meštrović se u ovom prostoru dokazuje ne samo kao sjajan skulptor u drvorezu, već isto tako kao vrlo pažljiv i senzibilni arhitekt, s osjećajem za prirodu, za okruženje i podneblje tog prostora. Njegova arhitektura je obilježena diskrecijom njegove intervencije u jednu već uobličenu situaciju renesansnog ljetnikovca..., dodajući joj svoje karakteristične arhitektonske elemente vežući ih na svoj temeljni rad, pretačući ih u njegovu karakterističnu osobnu umjetničku gestu i pismo.




Molimo, pređite na sljedeću stranicu niže.
Please, go to the next page below.




Comments
  • Comment #1 (Posted by Damir Katavic)

    Uživao sam čitajući ovaj članak.
    Dubinska i stručna analiza situacije u splitskim muzejima, koja se može reflektirati na čitavu Hrvatsku.
    Izvanredne fotografije-
    Svaka čast Ante.
     
Submit Comment


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.