POVIJESNI PREGLED

Župa Dubrovačka obuhvaća izraziti i dobro omeđeni geografski prostor između Dubrovnika na zapadu i Konavala s Cavtatom na istoku, površine oko 20 km˛. Ovdje se more uvuklo duboko u kopno i stvorilo prelijepi župski zaljev nad kojim se nadvisuju brda između kojih je plodno polje s brojnim podzemnim vodama i bistrim izvorima.  Stoga nije ni čudo što je već od prapovijesti ovo područje bilo privlačno za naseljavanje. Zbog svog geografskog smještaja stoljećima i tisućljećima tu su se sretale različite kulture i civilizacije, što baš uvijek i nije bila najsretnija činjenica.

            Dugotrajnost naseljavanja ogleda se u bogatim kulturnim slojevima koji su nažalost do danas slabo poznati. Razlog tome može se tražiti u rijetkim arheološkim istraživanjima[1], ali i činjenici da kulturni slojevi zbog erozije s brdskih padina nestaju, a talože se u polju i danas se nalaze na većim dubinama. S druge strane burna župska prošlost, od antičkih do suvremenih razdoblja, ostavila je brojne ruine iza sebe u čijem iščitavanju nam pomažu rijetki povijesni izvori, a još više sustavna arheološka istraživanja. U tom smislu treba promatrati i provedena dokumentiranja arheoloških lokaliteta kao podlogu za buduća istraživanja.

            Zajednička karakteristika većine arheoloških lokaliteta u Župi Dubrovačkoj, pa tako i obrađenih predmetnim dokumentiranjem i izvještajem, je njihov specifičan odnos prema komunikacijama - prirodnim, a slijedom toga prapovijesnim, antičkim, srednjovjekovnim, pa sve do suvremenih razdoblja gdje zbog razvoja tehnologije i cestogradnje više nije toliko važna prirodna konfiguracija terena. Naime, smještaj Župe Dubrovačke u mikro i makro komunikacijskom kontekstu odredio je i njen cjelokupni  razvoj od prapovijesnih do današnjih vremena.

Mikro komunikacijski kontekst obuhvaća njen smještaj između Dubrovnika i Cavtata, odnosno komunikacije istok - zapad. Postojale su dvije takve komunikacije. Južna je išla preko Dubca, Trapita, Mišića, ispod Goričine i dalje priobaljem prema Cavtatu. Posebno je važna u antičkim i srednjovjekovnim razdobljima. Sjeverna je povezivala prostor od Gradca kod Grbavca, preko Buića kod Sv. Đurđa, pa iznad Petrače, Klokurića, Krstaca do Spilana iznad Plata. Posebno je izražena u prapovijesnom i antičkom razdoblju, usko povezana s naseljima na Gradcu i Spilanu, a na taj način indirektno i s komunikacijama s unutrašnjošću.

Makro komunikacijski kontekst obuhvaća smještaj Župe u odnosu na komunikacije od priobalja ka unutrašnjosti. U tom smislu posebno je bitna činjenica da komunikacije iz Cavtata i Dubrovnika prema unutrašnjosti vode uz rubna područja Župe Dubrovačke. Postoje dvije osnovne komunikacije koje povezuju priobalje dubrovačkog područja s unutrašnjosti. Zapadna, "dubrovačka" komunikacija vodila je od područja današnjeg Dubrovnika preko Žarkovice i Brgata prema Ivanjici, Trebinju i dalje prema unutrašnjosti[2]. Istočna, "cavtatska" vodila je od današnjeg Cavtata, iznad Plata, pored Spilana i zatim prema Glavskoj[3].

           Značaj i trajnost istočne ili zapadne komunikacije ovisio je o momentalnom značaju u određenom vremenu Cavtata ili Dubrovnika. Tako je u ranijim prapovijesnim vremenima veći značaj imala Cavtatska jer je glavni centar bio Epidaurum. Isti odnosi ostaju i u antičkim vremenima (dionica rimskog puta Asamo XX Epidaurus), sve do srednjeg vijeka kada Dubrovnik preuzima centralnu ulogu, pa i Dubrovačka komunikacija dobiva na važnosti. Bitno je da obje komunikacije, neovisno o važnosti, paraleleno egzistiraju o čemu najbolje svjedoče arheološki lokaliteti koji se nalaze uz njih. Izuzetak u navedenom je Istočna  "cavtatska": u srednjem vijeku gotovo da u potpunosti nestaje zbog uzdizanja dubrovačkog karavanskog puta koji se gotovo u potpunosti poklapa s ranijim cestama, a isto tako iz Cavtata teret više ide preko Konavala prema unutrašnjosti.

IZVJEŠTAJ O PROVEDENIM RADOVIMA ČIŠĆENJA I DOKUMENTIRANJA ARHEOLOŠKIH LOKALITETA U ŽUPI DUBROVAČKOJ 

UVOD 

U razdoblju od 20. studenog do 2. prosinca 2006. godine u Župi dubrovačkoj, na arheološkim  lokalitetima ŤGrčkať crkva / Crkva nepoznatog titulara - Dubac (k.č. 895, 896; k.o.Čibača), Sv. Križ ili Sv. Vlaho - Trapit (k.č. 21; k.o.Čibača ), Sv. Spas - Trapit (k.č. 1047; k.o.Čibača), "Rimska" cesta - Trapit (dio utvrđen istraživanjem k.č. 928, 933; k.o.Čibača, dio utvrđen rekognosciranjem k.č. 975, 1229; k.o.Čibača), Spilan - Plat (k.č. 18, 19, 28; k.o. Plat / k.o. Soline) i Gradac - Grbavac (k.č. 1075/1, 1975/2, 1076/1, 1076/2; k.o. D.Brgat) obavljeni su radovi čišćenja spomenutih lokaliteta. Nakon izvedenih radova usljedila je izrada tekstualne, grafičke i foto dokumentacije.

Rješenje za radove izdala je Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, 20. studenog 2006. godine (Klasa: UP/I - 612-08/06-04/9125, Ubroj : 532-04-19/3-06-02). Voditelj radova je dr. sc.Zdenko Žeravica ispred dubrovačkih muzeja  Arheološki muzej u Dubrovniku. Terenske radove, kao i cjelovitu popratnu dokumentaciju, izvela je tvrtka Arheo Plan d.o.o. (direktor: dipl.arh. Nela Kovačević, suradnik: dipl.arh. Ivana Milat, vanjski suradnik: dipl.arh. Marta Perkić). Terenski dio istraživanja trajao je 8 dana, sa stručnom ekipom od dva arheologa i jednim arheologom dokumentaristom.

Nakon obavljenog terenskog dijela posla na svim lokalitetima su utvrđene apsolutne visine i koordinate, te su postavljeni geodetski reperi. Lokaliteti su detaljno snimljeni totalnom stanicom, uklopljeni su unutar već postojećih planova, te su napravljeni precizni nacrti svih obrađenih lokaliteta. Radovi su popraćeni obilnom fotodokumentacijom.

Dokumentacija je napravljena na temelju čišćenja i utvrđivanja postojećeg stanja lokaliteta. Za detaljniju i precizniju dokumentaciju potrebno je provesti sustavna istraživanja na svim lokalitetima koja bi, zasigurno, dala odgovore na mnoga otvorena pitanja.

Izvor: Archaeological Heritage of Župa Dubrovačka, published by Dubrovnik Museums - Archaeological Museum, Dubrovnik, and Municipality of Župa Dubrovačka, by Zdenko Žeravica, Ljiljana Kovačić, Domagoj Perkić and Marta Perkić, 2007, 68 pp,  ISBN 978-953-7037-02-5