Published on 11/25/2007

Croatia is a paradise for archaeological research. Dr. Zdenko Žeravica, a renowned Croatian archaeologist from the City of Dubrovnik, unveils us some of the miraculous sites in Župa Dubrovačka and Konavle near the City. The research over the past years has resulted with several important discoveries.

Župa Dubrovačka

Croatia is a paradise for archaeological research

Dr. Zdenko Žeravica, Archaeological Museum, Dubrovnik

Croatia is a paradise for archaeological research. We illustrate this just by photos coming from Croatia's South, from the region of Župa Dubrovačka and Konavle near the City of Dubrovnik. We would like to show you some of the recent activities of a group of archaeologists under direction of Dr. Zdenko Žeravica.

Their excavations and research has resulted in a number of very interesting discoveries, in several exhibitions accompanied with excellent catalogues in Croatian and English, and in scholarly articles published in specialised journals.

We warmly recommend you the following bilignual exhibition catalogues, in Croatian and English:

Archaeological Heritage of Župa Dubrovačka, published by Dubrovnik Museums - Archaeological Museum, Dubrovnik, and Municipality of Župa Dubrovačka, by Zdenko Žeravica, Ljiljana Kovačić, Domagoj Perkić and Marta Perkić, 2007, 68 pp, ISBN 978-953-7037-02-5, see the Introduction below

Zdenko Žeravica: Konavle: Mediaeval Cemeteries, by Zdenko Žeravica and Ljiljana Kovačić, published by Dubrovnik Museums - Archaeological Museum, Dubrovnik, 2002, 44 pp, ISBN 953-7037-01-0

We also mention the following monograph:

Zdenko Žeravica: Äxte und Beile aus Dalmatien und anderen Teilen Kroatiens, Montenegro, Bosnien und Herzegowina, Stuttgart 1993, X,154 pp, 50 tables

For more information please contact Dr. Zdenko Žeravica, zdenko.zeravica@du.t-com.hr

Tel.: +385 20 429 461 begin_of_the_skype_highlighting +385 20 429 461 end_of_the_skype_highlighting

Address: Archaeological Museum, Braće Andrijića 7, 20000 Dubrovnik, Croatia

UVOD

Izložbom "Arheološka baština Župe Dubrovačke" predstavljaju se dosadašnji arheološki nalazi u kontekstu kulturno - povijesnih događanja na ovim područjima od pretpovijesti preko antičkog razdoblja do kraja srednjeg vijeka. Početak srednjeg vijeka vrijeme je dolaska Hrvata na ova područja i potom slijedi period kontinuiranog razvoja hrvatskog nacionalnog bića i njegove kulture sve do suvremenosti. Korišteni su rezultati ranijih zaista malobrojnih, ali ipak značajnih arheoloških istraživanja (I. Marović 1952., D. Ruševljanin 1971.), tako da osnovu izložbe čine rezultati istraživanja po programu "Hrvati Crvene Hrvatske - korijeni, pokrštavanje i življenje do kraja srednjeg vijeka" /voditelj dr. Z. Žeravica), koji se realizira na području općine Župa dubrovačka već 10 godina, a u okviru projekata Ministarstva kulture Republike Hrvatske i izuzetno razumijevanje i potporu Općine Župa dubrovačka (I. Miletić, S. Nardeli, P. Pendo), u organizaciji Dubrovačkih muzeja - Arheološkog muzeja. Dvogodišnja istraživanja su provedena sustavnim rekognosciranjem područja, pri čemu su obuhvaćena sva arheološka razdoblja i otkriveni brojni arheološki lokaliteti. Organizirana su revizijska arheološka iskapanja na lokalitetu Sv. Đurđe u Bujićima - Petrači, Gradcu u Grbavcu, kao i iskapanja srednjovjekovne nekropole Sv. Barbare na G. Brgatu.

Potom su obavljena detaljna snimanja i dorada dokumentacije od ranije poznatih crkava na području Trapita. Na lokalitetu Sv. Stjepan na Dubcu dokumentirana je još jedna, najvjerojatnije starija crkvica od one Sv. Stjepana iz 14. st. Za crkve sv. Križa i sv. Spasa načinjena je potpunija dokumentacija. Na lokalitetu Spilan poviše Plata je izrađen tlocrt cijele utvrde i njenih unutarnjih dijelova, jednako kao i za Gradac na Grbavcu, gdje su evidentirani i ostaci suhozidnih bedema pretpovijesne utvrde. Na izložbi se prikazuju i izuzetno značajni nalazi s arheoloških iskapanja provedenih u najnovije vrijeme (N. Kovačević - M. Perkić/ na Sv. Đurđu u Buićima, kojima su dobivene potvrde ranijih pretpostavki o antičkom i ranosrednjovjekovnom starohrvatskom periodu.

Naime evidentirano je postojanje starohrvatskog groblja datiranog nalazima novca K. Porfirogeneta, kao i posebno vrijednog nalaza natpisa na glagoljici, koji uz onaj iz Konavala, daje svjedočanstva o srednjovjekovnom pismu ovih područja i kulturno - povijesnoj pripadnosti cjelokupnom hrvatskom području.

Ne umanjujući značenje ranijih povijesnih vrela, dubrovačke historiografije i kasnijih radova više autora, posebno treba naglasiti važnost rezultata studija i drugih radova obrade područja Astareje od J. Lučića. Tome se priključuju izuzetno vrijedni doprinos Tomislava Macana, koji je opisima spomenika i bilježenjem narodnih predaja dokumentirao brojne arheološke spomenike Župe, jednako kao i doprinos don. A. Dračevca. Nezaobilazni su radovi A. Marinovića, C. Fiskovića, V. Foretića, G. Novaka, Trpimira Macana, Š. Batovića i dr. To je omogućilo dovođenje rezultata arheoloških istraživanja u kontekst povijesnih događanja na ovim prostorima.

Tako se došlo u prigodu predstaviti na izložbi rekonstrukciju pretpovijesnih razdoblja razvoja autohtonog ilirskog etnosa, koji je tijekom antičkog razvoja bio u procesu simbioza uključen u razvojne tokove rimske civilizacije sve do kasne antike i uvođenja katoličke religije u vrijeme ranog kršćanstva.

Dolaskom Hrvata proces kristijanizacije se vrlo brzo i sveobuhvatno nastavio odmah na početku ranog srednjeg vijeka, dobrim dijelom kroz kontinuirani nastavak kasnoantičkog nasljeđa, ali i stvaranju starohrvatske kulture već od vremena predromanike, pa kontinuiranom razvoju preko romanike i gotičko - renesansnog stila do kraja srednjeg vijeka.

To se događalo na području Župe kao iskonskom dijelu dubrovačkog područja i njegovog razvoja unutar Dubrovačke Republike. U širem smislu pripada mediteranskom zapadnom kršćanskom i kulturnom krugu.

Dr. Zdenko Žeravica

INTRODUCTION

Through the exhibition "THE ARCHAEOLOGICAL HERITAGE OF ŽUPA DUBROVAČKA" the archaeological finds are presented in the context of cultural and historical events in this region from the Prehistory, the Antiquity until the end of the Middle Ages. The beginning of the Middle Ages is the time of the arrival of the Croats to these parts, followed by the period of the continuous development of the Croatian nationhood and its culture to the present time. Results from previous scarce, but at the same time significant archaeological research were used (I. Marović 1952., D. Ruševljanin 1971.), so that the basis of this exibition are results of the research "The Croats of Red Croatia - roots, conversion to Christianity and existence to the end of the medieval period" (headed by Z. Žeravica, PhD), which have been taking place in the Municipality of Župa Dubrovačka for more than 10 years, within the project framework of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia and fostered by an exceptional understanding of the Municipality of Župa Dubrovačka (I. Miletić, S. Nardelli, P. Pendo), organized by the Dubrovnik Museums - Archaeological Museum. Two years' explorations were carried out in systematic archaeological recognition of the region, during which all archaeological periods were comprised and numerous archaeological sites discovered. Revised archaeological excavations organized on the locality of St George in Buići, Petrača, Gradac and Grbavac, as well as unearthing of medieval necropolis of St Barbara in G. Brgat.

Furthermore, an in-depth surveying and final processing of documentation from previously known churches in the Trapit area were carried out. On St Stephen's locality at Dubac, yet another church was documented, most likely the earlier church of St Stephen from the 14^th century. A more complete documentation was prepared for churches of the Holy Cross and St Saviour's. On Spilan locality, above Plat a ground-plan was drawn of the entire fortification including its interior parts, just the same as for Gradac on Grbavac, where records were taken of remains of drystone walls in a prehistorical fortification. Some exclusive finds are put on display, on this exhibition showing the sites from the most recent archaeological excavations (N. Kovačević - M. Perkić/ on St George's site in Buići in which confirmations were obtained to authenticate some earlier assumptions about the Early-Croatian period.

Namely, the very existence of an Early-Croatian graveyard was dated through coins of C. Porphirogenetus, as well as by means of the particularly valuable inscription in the Glagolitic script, which along with those from Konavle give evidence on the medieval script in these regions and its cultural and historical affiliation to the entire Croatian region.

Without belittling the importance of some earlier historical sources, Ragusan historiography and subsequent studies by several authors, it is necessary, in particular, to emphasize the significance of the research into results and other papers analyses of Astarea by J. Lučić. A very precious contribution made by Tomislav Macan can be incorporated here.In his descriptions of monuments and by registering national tradition he provided us with useful information documenting numerous archaeological monuments of Župa, equal to contributions made by father A. Dračevac. Publications written by A. Marinović, C. Fisković, V. Foretić, G. Novak, Trpimir Macan, Š. Batović and other are inevitable. This has rendered possible to place the results of this archaeological research in the context of the historical events which took place in these parts.

Thus, an opportunity has opened up to present a reconstruction of prehistorical periods of development of the autochthonous Illyrian ethnos on this exhibition, which in the course of its ancient evolvement had been in the process of symbioses, integrated into ongoing courses of the Roman civilization, all until the late Antiquity and the introduction of the Catholic religion in the period of the Early Christianity.

With the arrival of the Croats the process of Christianization has even been accelerated and comprehensively pursued, right away in the beginning of the Early Middle Ages in a good part through the continuous proceedings of its heritage in the Late Antiquity, but also in the creation of the Early-Croatian culture from the Pre-Romanesque, its continuous development through Romanesque and Gothico-Renaissance styles until the end of Middle Ages.

It has happened in the region of Župa as in a primeval territory of the Dubrovnik region and its development within the Ragusan Republic. In the wider sense it belongs to the Mediterranean cultural sphere of the Western Christianity.

Dr. Zdenko Žeravica

Translated from Croatian into English by professor Pave Brailo, Dubrovnik.

A view to Postranje and Brgat from Gradac

Spilan

The team of archaeologists at Spilan

Supas

Sv. Križ

Sv. Križ

Arial view to archeological sites in Župa Dubrovačka. The City of Dubrovnik is on the west with respect to this area, and Konvale on the east.

Župa Dubrovačka, silver coin of Constantin Porphyrogenitus, a Byzantine Emperor from the 10th century

Župa Dubrovačka, an important discovery by professor Marta Perkić in 2006 at the church of Sv. Đurađ between villages of Buići and Petrača: a Croatian Glagolitic inscription from 10th or 11th century, width 13 cm

The Župa Dubrovačka Glagolitic inscription, 10th or 11th century, after the restauration in the Archaeological Museum in Split

Konavle, part 1

Dr. Zdenko Žeravica invites interested cultural and archaeological institutions willing to organize an exhibition dealing with the history of Konavle (a part of Croatia south of Dubrovnik), to contact him via his e-mail

zdenko.zeravica@du.t-com.hr

or via tel. +385 20 425 194. The costs of exhibition are minimal possible, that is, they include only transportation.

A famous, richly decorated stećak tombstone in Brotnice

Brotnice, church of Sv. Luka

Stećak ornaments in Brotnice

Buganj Greb, water well

A stone relief near the church of Sv. Đurđe in Cavtat

A stone relief near the church of Sv. Đurđe in Cavtat

Chuch of Sv. Đurđe in Cavtat

Church of Sv. Đurđe in Cavtat

Cavtat, Sustjepan

A cross in the village of Ćilipi. The village has been totally destroyed durign the 1991-1995 Serbian aggression on Croatia. The place is well know for its beautiful folklore dresses, very interesting dances (Linđo), and the Dubrovnik airport is close to it.

Church of Sv. Barbara near the village of Dubravka

The largest necropolis in Konavle around the church of Sv. Barbara, near Dubravka. It has 84 monuments, placed in rows, direction east-west, on a hill slope.

Decorated tombstones near the church of Sv. Barbara, Dubravka

Tombstone with spiral decorations, Dubravka

Church of Mala Gospa in the village of Dunave

Church of Mala Gospa in Dunave

Tombstone ornaments, Dunave

Tombstone ornaments in Dunave

Tombstone ornaments in Dunave

Dunave, movable finds

Konavle inscription in Croatian Glagolitic Script, 11th century (written in 1060, the year is mentioned in the inscription), found near the church of Mala Gospa in Dunave. The inscription has been discovered by Niko Kapetanić, and described in Fučić, Branko, Niko Kapetanić, A glagolitic inscription in Konavle, Dubrovnik annals, Zagreb-Dubrovnik, 1999-3, and in Kapetanić, Nikola, Žagar, Mateo, Najjužniji hrvatski glagoljski natpis, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv. XXXIX, Zagreb-Dubrovnik 2001, str. 9-48.

Konavle Glagolitic inscription from 11th century, copied by hand

A view to Dunave with the church of Mala Gospa and the Sokol stronghold. The Konavle landscape is full cypress trees.

Dunave, Sokol stronghold (Sokol = falcon)

Konavle, part 2

A cross near the church of Sv. Mitar in the village of Gabrile

Gabrile, church of Sv. Mitar

Stećak near the church of Sv. Mitar in Gabrile

Landscape near the village of Kuna

Church of Sv. Nikola near the village of Kuna

A trail from village of Kuna to the top of Snježnica

A cross in Močići near the church of Sv. Đurađ

Močići, shrine of god Mithra. Like the one in Epidaurus, it proves the widespread veneration of this Indo-Iranian god of sun and light.

Church of Sv. Pavao, Palje Brdo

A detail from the church of Sv. Pavao in Palje Brdo

Snow, stećak, and the sea in Konavle

A fantastic panorama view in Konavle

Dubravka - Pičete, church of Sv. Dmitar

Dubravka - Pičete, church of Sv. Križ

Tombstone in Dubravka - Pičete

Konavle, part 3

Church of Sv. Mihajlo in the village of Mihanići

Stećak tombstone near the church of Sv. Srđ and Bakh in Pridvorje

Radovčići, Gospa

A cross near the church of Sv. Toma in Radovčići

A cross in Radovčići, Nikola; note two imbedded crosses

A magnificent view from the top of Snježnica hill to Konavle and the sea

Church of Sv. Luka in the village of Komaji

Church of Sv. Ilija in the village of Uskoplje in Konavle (not to be confused with Uskoplje-Gornji Vakuf in Bosnia and Herzegovina)

Church of Sv. Vid near the village of Vataje

Church of Sv. Ivan near Vataje

Church of Sv. Spas (St. Saviour) in Vitaljina

A cross on Sv. Spas, Vitaljina

Povijesna događanja u Konavlima

Povijesna događanja

Konavle su jugoistočno, granično područje Hrvatske, od Duboke Ljute u Platu do rta Oštra na ulazu u Bokokotorski zaljev. Na malome prostoru od 209,14 km2 tri su zemljopisno različita područja: primorski krš, polje i brdski dio s planinom Sniježnicom (1234 m). Konavle imaju 33 naselja, a najveće je Cavtat, koji se još za rimske dominacije u prvim stoljećima nakon Krista razvio u grad-rimsku koloniju Epidaur. Arheološki nalazi otkrivaju da je ovo područje bilo nastanjeno još u kameno doba; osobito je puno ostataka iz brončanoga i željeznoga doba (gradine i tumuli). God. 167. pr. Kr. Konavle dolaze pod rimsku vlast te pod utjecaj rimske kulture i civilizacije. Epidaur dobiva status kolonije: grade se vodovod, ceste, gradski i gospodarski kompleksi te se naseljavaju veterani (centurijacija agera).

Nakon podjele Rimskoga Carstva na Istočno i Zapadno, Konavle su pod Zapadnim, a nakon kratkotrajne vladavine Istočnih Gota (493 535) dospijevaju pod Bizant. Kršćanstvo nadvladava mitraizam i ilirske kultove; u Epidauru je utemeljena biskupija već u V. st., a da postoji i u VI. st. znamo po imenima nekih biskupa. Vjerojatno već od druge polovice VI. st. počinje ekspanzija hrvatskih plemena prema jugu, pa 614. god. Hrvati zauzimlju Epidaur i Konavle. Etnički sastav stanovništva mijenja se u procesu simbioze autohtonoga romansko-ilirskog življa s prevladavajućim novopridošlim Hrvatima. Oni primaju kršćanstvo, priznaju vlast Bizanta, ali se nastoje i osamostaliti, o čemu svjedoči konavoska pobuna i kratkotrajno osamostaljivanje s vlastitim arhontima u IX. st. Prema rodoslovu Grgura Barskoga (Ljetopis Popa Dukljanina), Konavle su u oblasti Travunija (Terbunia), koja je dopirala do Risna i Rudina, a spominje je još u X. st. Konstantin Porfirogenet. Konavle su tada autonomna cjelina na području Crvene Hrvatske. Oko 998. god. za vojnoga pohoda Samuila Jadranom do Zadra odcjepljuje se Gornja Dalmacija od Donje Dalmacije. Dubrovački biskup postaje nadbiskupom, a Dubrovnik metropolijom za Gornju Dalmaciju, pa tako i za Konavle. U XI. st. Konavle su dio Duklje s velikom autonomijom. Iz tog je doba crkva sv. Mitra (Dmitra) u Gabrilima. U XI. st. u južnodalmatinsko primorje dolaze benediktinci. Grade se samostani i crkve. Od IX. do XII. st. potvrđena je prisutnost starohrvatske kulturne skupine (pleter s Mrkana, grobovi kraj Sv. Petra na Zvekovici). Oko 1061. god. datira se glagoljski natpis iz Dunava. Ovim područjem do 1371. dominira Raška.

Iz Papinih pisama kralju Dušanu 1346. i bosanskomu banu Stjepanu vidi se da je nakon progona trebinjskoga biskupa ta biskupija podvrgnuta jurisdikciji kotorskoga biskupa, a Papa tvrdi da je kotorski biskup i dioecesanus Konavala.

Na razdoblje jurisdikcije kotorskoga biskupa najočitije upućuje posvećivanje crkve u Konavlima (Cavtat) kotorskomu zaštitniku sv. Tripunu.

Nakon kratke vladavine zetskoga kneza Đurađa Balšića, 1377. Konavle zaposjeda bosanski Kralj Tvrtko I. Potkraj njegove vladavine knezovi Sankovići su u posjedu Konavala i Dračevice. Poslije njima vladaju vojvoda Sandalj Hranić i knez Pavle Radenović, koji 1419. i 1426. prodaju Konavle Dubrovačkoj Republici. Zbog gospodarske i strateške važnosti Konavala, Dubrovačka Republika organizira čvrstu vlast, pa njima upravlja knez, koji stoluje u Pridvorju, potpomognut potknezom, kancelarom, kaštelanom i kaznacima seoskim glavarima. U Pridvorju je 1438. sagrađen franjevački samostan. Kupljeni teritorij vlada je uglavnom razdijelila svojoj vlasteli; nešto su dobili građani i crkva, a u istočnome dijelu i starosjedioci. Od tada Konavle dijele sudbinu Republike. Kao pogranično područje prema Osmanlijama trpe pljačkaške upade, koji potkraj XVIII. st. postaju masovni, a 1806. zbila se velika provala Crnogoraca i istočnohercegovačkih Vlaha, potpomognutih Rusima, koji pljačkaju, pale i ubijaju po Konavlima.

God. 912-959. Bizantski car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju Carstvom) u 29. i 31. poglavlju donosi dragocjene podatke o Hrvatima i Dalmaciji. Njega nadopunjuje i ispravlja nepoznati pisac 30. poglavlja (Rasprava o Dalmaciji).

Crvena Hrvatska (lat. Croatia Rubea) prema Barskome rodoslovu (Ljetopis popa Dukljanina, XII. st.) jest južna Hrvatska, koja se protezala od Kotora do današnje Valone u Albaniji, zatim područje Porfirogenetove Duklje te područje oko Pive, Morače, Zete i Tare; također u starijih pisaca, područje od Cetine do Drima ili od Omiša do Drača. Prisutnost Hrvata u tome širem južnom prostoru posvjedočuju bizantski pisci iz XI. i XII. st.: Ivan Skilica, Nikifor Brienij, Nikita Akominat i Zonara. Drži se da je u nazivu Crvene Hrvatske sadržana i južna zemljopisna opozicija prema Bijeloj Hrvatskoj na sjeveru, u čemu se u Barskome rodoslovu očituje stara hrvatska tradicija označavanja strana svijeta bojama.

Svakako su i Konavle u tom etničkom, povijesnom i političkom okviru, uz napomenu da prisutnost starohrvatske skupine po značajkama jedinstvene za cjelokupno dalmatinsko područje i njegovo zaleđe, gdje se rano formirala hrvatska država svjedoči o općem kulturnom jedinstvu prvotnoga hrvatskog etničkog prostora na cijelome području nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Kada se sabere sve navedeno, pridodajući i prostore koje je u pojedinim razdobljima zahvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska država, odnosno Kraljevina, može se zapravo pretpostaviti da je Crvena Hrvatska od najranijega doba sastavni dio cjelokupne Hrvatske te da se na nju odnose sva osnovna događanja oko formiranja države Hrvata. Tako je ostalo dobrim dijelom i tijekom razvijenoga srednjeg vijeka, o čemu posebno svjedoči kulturno-umjetničko jedinstvo fenomena nadgrobnjaka (stećaka) u razdoblju od početka XIII., pa skoro do kraja XV. st., uz napomenu da se mnogi elementi, posebice simbolike i ornamentike prenose i u sljedeća razdoblja, potvrđujući održavanje autohtonih etničkih osnova.

Izložba

K O N A V L E

srednjovjekovna groblja

Srednji vijek u Konavlima arheološki je slabije istražen i zato naizgled oskudniji spomenicima od drugih dijelova hrvatskoga priobalja.

Arheološki muzej iz Dubrovnika proveo je rekognosciranja i probna arheološka iskopavanja u okviru projekta Hrvati Crvene Hrvatske. Rezultati arheoloških istraživanja i analize ranijih spoznaja o tome razdoblju u Konavlima osnova su za ovu izložbu.

Izložbom je obuhvaćeno razdoblje od dolaska Hrvata u Konavle na početku VII. st. do pripojenja Dubrovačkoj Republici u prvim desetljećima XV. st.

Konavle su prikazane povijesno-zemljopisnim kartama, pojedinačnim fotografijama crkava, groblja, utvrda, naselja, putova i prirodnih ljepota, a rezultati istraživanja dokumentirani su crtežima i arheološkim nalazima kao svjedočanstvima duhovne i materijalne kulture Hrvata, koji su u Konavlima zatekli kasnoantičku kulturu i rano kršćanstvo (Epidaurska biskupija). Na novom prostoru Hrvati primaju kršćanstvo, grade se benediktinski samostani i crkve s pleternom ornamentikom, a o razvoju pismenosti svjedoči glagoljski natpis iz Dunava. Rani srednji vijek dokumentiran je i grobovima starohrvatske kulturne skupine s lokaliteta Sv. Petra Zvekovici.

Iz kasnoga srednjeg vijeka sačuvani su mnogobrojni nadgrobni spomenici ukrašeni figuralnim i dekorativnim motivima, natpisima te simbolima, od kojih je najčešći križ.

Izložba potvrđuje neprekinut život hrvatskoga življa u Konavlima i njegovu prisutnost u zapadnome kulturnom i crkvenom krugu tijekom cijeloga srednjeg vijeka.

Izvor: Zdenko Žeravica: Konavle: Mediaeval Cemeteries, by Zdenko Žeravica and Ljiljana Kovačić, published by Dubrovnik Museums - Archaeological Museum, Dubrovnik, 2002, 44 pp, ISBN 953-7037-01-0

Povijesni pregled Župe Dubrovačke

POVIJESNI PREGLED

Župa Dubrovačka obuhvaća izraziti i dobro omeđeni geografski prostor između Dubrovnika na zapadu i Konavala s Cavtatom na istoku, površine oko 20 km˛. Ovdje se more uvuklo duboko u kopno i stvorilo prelijepi župski zaljev nad kojim se nadvisuju brda između kojih je plodno polje s brojnim podzemnim vodama i bistrim izvorima. Stoga nije ni čudo što je već od prapovijesti ovo područje bilo privlačno za naseljavanje. Zbog svog geografskog smještaja stoljećima i tisućljećima tu su se sretale različite kulture i civilizacije, što baš uvijek i nije bila najsretnija činjenica.

Dugotrajnost naseljavanja ogleda se u bogatim kulturnim slojevima koji su nažalost do danas slabo poznati. Razlog tome može se tražiti u rijetkim arheološkim istraživanjima[1], ali i činjenici da kulturni slojevi zbog erozije s brdskih padina nestaju, a talože se u polju i danas se nalaze na većim dubinama. S druge strane burna župska prošlost, od antičkih do suvremenih razdoblja, ostavila je brojne ruine iza sebe u čijem iščitavanju nam pomažu rijetki povijesni izvori, a još više sustavna arheološka istraživanja. U tom smislu treba promatrati i provedena dokumentiranja arheoloških lokaliteta kao podlogu za buduća istraživanja.

Zajednička karakteristika većine arheoloških lokaliteta u Župi Dubrovačkoj, pa tako i obrađenih predmetnim dokumentiranjem i izvještajem, je njihov specifičan odnos prema komunikacijama - prirodnim, a slijedom toga prapovijesnim, antičkim, srednjovjekovnim, pa sve do suvremenih razdoblja gdje zbog razvoja tehnologije i cestogradnje više nije toliko važna prirodna konfiguracija terena. Naime, smještaj Župe Dubrovačke u mikro i makro komunikacijskom kontekstu odredio je i njen cjelokupni razvoj od prapovijesnih do današnjih vremena.

Mikro komunikacijski kontekst obuhvaća njen smještaj između Dubrovnika i Cavtata, odnosno komunikacije istok - zapad. Postojale su dvije takve komunikacije. Južna je išla preko Dubca, Trapita, Mišića, ispod Goričine i dalje priobaljem prema Cavtatu. Posebno je važna u antičkim i srednjovjekovnim razdobljima. Sjeverna je povezivala prostor od Gradca kod Grbavca, preko Buića kod Sv. Đurđa, pa iznad Petrače, Klokurića, Krstaca do Spilana iznad Plata. Posebno je izražena u prapovijesnom i antičkom razdoblju, usko povezana s naseljima na Gradcu i Spilanu, a na taj način indirektno i s komunikacijama s unutrašnjošću.

Makro komunikacijski kontekst obuhvaća smještaj Župe u odnosu na komunikacije od priobalja ka unutrašnjosti. U tom smislu posebno je bitna činjenica da komunikacije iz Cavtata i Dubrovnika prema unutrašnjosti vode uz rubna područja Župe Dubrovačke. Postoje dvije osnovne komunikacije koje povezuju priobalje dubrovačkog područja s unutrašnjosti. Zapadna, "dubrovačka" komunikacija vodila je od područja današnjeg Dubrovnika preko Žarkovice i Brgata prema Ivanjici, Trebinju i dalje prema unutrašnjosti[2]. Istočna, "cavtatska" vodila je od današnjeg Cavtata, iznad Plata, pored Spilana i zatim prema Glavskoj[3].

Značaj i trajnost istočne ili zapadne komunikacije ovisio je o momentalnom značaju u određenom vremenu Cavtata ili Dubrovnika. Tako je u ranijim prapovijesnim vremenima veći značaj imala Cavtatska jer je glavni centar bio Epidaurum. Isti odnosi ostaju i u antičkim vremenima (dionica rimskog puta Asamo XX Epidaurus), sve do srednjeg vijeka kada Dubrovnik preuzima centralnu ulogu, pa i Dubrovačka komunikacija dobiva na važnosti. Bitno je da obje komunikacije, neovisno o važnosti, paraleleno egzistiraju o čemu najbolje svjedoče arheološki lokaliteti koji se nalaze uz njih. Izuzetak u navedenom je Istočna "cavtatska": u srednjem vijeku gotovo da u potpunosti nestaje zbog uzdizanja dubrovačkog karavanskog puta koji se gotovo u potpunosti poklapa s ranijim cestama, a isto tako iz Cavtata teret više ide preko Konavala prema unutrašnjosti.

[1] 1952. i 1953. istraživanja Spilana i rekognosciranje šireg područja Župe pod vodstvom I. Marovića i Historijskog instituta JAZU-a u Dubrovniku.

1971. zaštitna istraživanja na Goričini u Srebrenom pod vodstvom V. Dautove-Ruševljanin

2001. probna istraživanja kod Sv. Đurđa u Buićima, Sv. Barbare na Brgatu i Gradca u Grbavcu pod vodstvom Z. Žeravice iz Muzeja grada Dubrovnika

[2] J. Lučić, Iz prošlosti Župe Dubrovačke, Zbornik Župe Dubrovačke 1, Dubrovnik, 1985., str. 95

[3] A. Evans, Antiquarian Researches in Illiricum II, Archaeologia XLVIII, Westminster-London, 1884.str. 92-93 i 104-105.

I. Bojanovski, Trebinje - rimski Asamo s kratkim osvrtom na ager kolonije Epidaura, Tribunia 7, Trebinje,1983., str. 7-36

I. Bojanovski, Epidauritana Archaeologica I, Dubrovački horizonti 26, Dubrovnik, 1986.

D. Sergejevski, Rimska cesta Narona - Leusinium, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu XVII, Sarajevo, 1962., str. 111 - 112.

E.Imamović, Rimska cestovna mreža na dubrovačkom području, Izdanja HAD-a br. 12, Zagreb, 1988.

IZVJEŠTAJ O PROVEDENIM RADOVIMA ČIŠĆENJA I DOKUMENTIRANJA ARHEOLOŠKIH LOKALITETA U ŽUPI DUBROVAČKOJ

UVOD

U razdoblju od 20. studenog do 2. prosinca 2006. godine u Župi dubrovačkoj, na arheološkim lokalitetima ŤGrčkať crkva / Crkva nepoznatog titulara - Dubac (k.č. 895, 896; k.o.Čibača), Sv. Križ ili Sv. Vlaho - Trapit (k.č. 21; k.o.Čibača ), Sv. Spas - Trapit (k.č. 1047; k.o.Čibača), "Rimska" cesta - Trapit (dio utvrđen istraživanjem k.č. 928, 933; k.o.Čibača, dio utvrđen rekognosciranjem k.č. 975, 1229; k.o.Čibača), Spilan - Plat (k.č. 18, 19, 28; k.o. Plat / k.o. Soline) i Gradac - Grbavac (k.č. 1075/1, 1975/2, 1076/1, 1076/2; k.o. D.Brgat) obavljeni su radovi čišćenja spomenutih lokaliteta. Nakon izvedenih radova usljedila je izrada tekstualne, grafičke i foto dokumentacije.

Rješenje za radove izdala je Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, 20. studenog 2006. godine (Klasa: UP/I - 612-08/06-04/9125, Ubroj : 532-04-19/3-06-02). Voditelj radova je dr. sc.Zdenko Žeravica ispred dubrovačkih muzeja Arheološki muzej u Dubrovniku. Terenske radove, kao i cjelovitu popratnu dokumentaciju, izvela je tvrtka Arheo Plan d.o.o. (direktor: dipl.arh. Nela Kovačević, suradnik: dipl.arh. Ivana Milat, vanjski suradnik: dipl.arh. Marta Perkić). Terenski dio istraživanja trajao je 8 dana, sa stručnom ekipom od dva arheologa i jednim arheologom dokumentaristom.

Nakon obavljenog terenskog dijela posla na svim lokalitetima su utvrđene apsolutne visine i koordinate, te su postavljeni geodetski reperi. Lokaliteti su detaljno snimljeni totalnom stanicom, uklopljeni su unutar već postojećih planova, te su napravljeni precizni nacrti svih obrađenih lokaliteta. Radovi su popraćeni obilnom fotodokumentacijom.

Dokumentacija je napravljena na temelju čišćenja i utvrđivanja postojećeg stanja lokaliteta. Za detaljniju i precizniju dokumentaciju potrebno je provesti sustavna istraživanja na svim lokalitetima koja bi, zasigurno, dala odgovore na mnoga otvorena pitanja.

Izvor: Archaeological Heritage of Župa Dubrovačka, published by Dubrovnik Museums - Archaeological Museum, Dubrovnik, and Municipality of Župa Dubrovačka, by Zdenko Žeravica, Ljiljana Kovačić, Domagoj Perkić and Marta Perkić, 2007, 68 pp, ISBN 978-953-7037-02-5

Formated for CROWN by prof.dr. Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!

Biography and bibliography of Dr. Zdenko Žeravica (in Croatian)

Dr. sc. Zdenko Žeravica, viši znanstveni suradnik

Gornji kono 86

20 000 DUBROVNIK

E-mail: zdenko.zeravica@du.t-com.hr

tel. 020 425 194 begin_of_the_skype_highlighting 020 425 194 end_of_the_skype_highlighting; Mob. 091 890 37 58 begin_of_the_skype_highlighting 091 890 37 58 end_of_the_skype_highlighting

CURICULUM VITAE

Rođen: 7. lipnja 1945. u Trebinju u hrvatskoj obitelji od oca Nikole i majke Ane, odakle su roditelji u jesen iste godine preselili u Dubrovnik

Nacionalnost: Hrvat

Prebivalište: Dubrovnik, Gornji kono 86

Školovanje: Mandaljena u Župi dubrovačkoj, prve klase pučke škole

Nastavak pučke škole i gimnazija 1960. 1964. u Trebinju

1964. - 1969. studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu

(diplomska radnja: Neolitik na području Dalmacije i Hercegovine)

1971. - 1974. poslijediplomski studij - stjecanje zvanja magistra filozofije

(magistarska radnja: Grupe prapovijesne plastike na Centralnom Balkanu).

1990. Doktorska disertacija "Pogrebni rituali u eneolitu i bronzanom dobu na području Jugoslavije". Zvanje: doktor filozofskih znanosti

1996. Nostrificirane sve diplome na: Geistwissenschaftlichen Fak. der Univ. Wien. Mogućnost vođenja međunarodnih projekata iz Predpristupnih fondova EU.

1983. položio stručni ispit za zvanje kustosa.

1984. izabran u zvanje znanstveni suradnik

1988, izabran u zvanje viši znanstveni suradnik

2004. stjecanje zvanja viši kustos

1993 Registriran kao znanstveni istraživač u Ministarstvu znanosti RH

Specijalizacija 1978.-1979. Jednogodišnja specijalizacija Institut für Ur-und Frügeschichte, i stud. boravci: Univ. Frankfurt/M, kod prof. Hermann Müller Karpe

1986.-1996. Kriegsarchiv Wien, prikupljanje i studiranje arhivalija

1981.-2007. Römisch-Germanische Kommission, Frankfurt u viüe navrata

1993. 2007. Suradnja s Institut für Ur-und Frühgeschichte Uni. Wien

1985. Tromjesečna specijalizacija u Naturhistorisches Museum, Wien

kod prof. dr. Angeli i prof. Barth (tadanji I kasniji direktori Muzeja)

Uposlenja: 1969.-1971. Kustos u Muzej Negotinske Krajine, u Negotinu

1971.-1981. Kustos, voditelj arheološke zbirke, Muzej Bosanske Krajine, Banja Luka

1979.-1992. Referent za arheologiju u Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo, znanstveni suradnik i viši znanstveni suradnik,

Voditelj Znanstvene jedinice Zavoda

1992.-1996. Boravak u Beču i volonterski rad u Hrvatskom povjesnom institutu i Ratnom arhivu u Beču

1996.-2007. Viši kustos, Dubrovački muzeji - Arheološki muzej, Dubrovnik

Arheološka iskapanja: Samostalno vodio oko 50 probnih, zaštitnih i sustavnih arheoloških iskapanja (prapovijest, antika, srednji vijek), kako je razvidno iz bibliografije.

Rukovoditelj 5 sustavnih znanstvena projekta (savjetnici i supervizori: A. Benac, B. Čović, Z. Marić, P. Anđelić, M. Vego, V. Paškvalin, H. Müller Karpe, I. Marović)

Učešće u višegodišnjim međunarodnim projektima: Sremska Mitrovica, Banoštor, Divostin, Grivac, i jugoslavenskim: Lepenski Vir, Padina, Bigeste, Suvaja - lat, Donja Dolina, Ključ, Bočac, Kraljeva Sutjeska, Brun am Gebürge-Wien.

Članstva:

Član HAD od 1980. god.

Član Arheološkog društva BiH i njegov predsjednik od 1986.-1990.

Član West u Süddeutscher Verband für Altertumsforschung, München

Član Znanstvenog vijeća Zemaljskog muzeja Sarajevo od 1986. do 1992.

Član Osnivačkog odbora i prvog Upravnog vijeća Hrvatskog povijesnog instituta u Beču ( 1991.-1994.)

Član Paneuropa Bewegung (od 1993., predsjednik Otto von Habsburg)

Članstva u redakcijama: Zbornik Arheološkog društva BiH, Sarajevo

Arheološki pregled, Ljubljana,

Naše starine, Sarajevo

Zbornik Dubrovačkih muzeja, Dubrovnik

Strani jezici: Njemački u potpunosti (1989. Goethe Institut, Berlin), engleski (pasivno)

Zdenko Žeravica

Dr. sc. Zdenko Žeravica, viši znanstveni suradnik

Priv.Gornji kono 86

20 000 Dubrovnik

Dubrovački muzeji

Arheološki muzej

Pred dvorom 3

BIBLIOGRAFIJA (Važniji radovi)

Žeravica Z., Planovi i karte livanjskog kraja iz Bečkih arhiva, Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno 1994.

Žeravica Z., Vidoški grad Stolac, Spomenička baština Hrvata u BiH (4), Vrutak, Hutovo 2001.

Žeravica Z., Ranoslavenska nekropola Bagruša u Petoševcima kod Laktaša, Glasnik Zemaljskog Muzeja 40/41, Sarajevo 1986.

Žeravica Z., Die Keramik des XI und XII Jh. aus der Ansiedlung in Popovica in der negotiner Gegend und das Problem ihrer ethnischen Zuteilung den Slawen, Balcano Slavica br. 3, Beograd 1975.

Žeravica Z., Glasgegenstände der Lokalität Popovica aus XI-XII Jh, Zbornik radova "Srednjovjekovno staklo na Balkanu (V-XV vek)", Beograd 1975.

Žeravica Z., Srednjovjekovno naselje u Popovici kod Negotina, Starinar XXVIII-XXIX, (i dr.) Beograd 1979.

Žeravica Z., Arheološka istraživanja na Kastelu u Banja Luci, Naše starine, Sarajevo 1984.

Žeravica Z., Travnik, stari srednjovjekovni grad, AP, Ljubljana 1986.

Žeravica Z., Grad-Đurđevik, srednjovjekovna crkva na Gradini, AP, Ljubljana 1986.

Žeravica Z., Arheološka nalazišta (prapovijest-srednji vijek) u srednjem toku Vrbasa, s posebnom obradom srednjovjekovnih gradova, Naše starine, Sarajevo 1992.

Žeravica Z., Stolac i stolački kraj - pregled povijesti na osnovu kartografije, Humski zbornik IV, Zagreb-Stolac 1999.

Žeravica Z., Boka kotorska u srednjem vijeku u svjetlu arheoloških nalaza, Pelješki Zbornik 2002.

Žeravica Z., Srednjovjekovna groblja Konavala, Katalog izložbe, Dubrovnik 2002.

Žeravica Z., Ranosrednjovjekovna kamena tranzena na crkvi Sv. Pavla u selu Palje Brdo u Konavlima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Zagreb 2004.

Žeravica Z., Arheološka iskopavanja srednjovjekovnih nekropola u Konavlima tijekom 1997. - 1999. godine, Zbornik Dubrovačkih muzeja I, Dubrovnik 2004.

Žeravica Z., Sv. Mihajlo, Gornja Čajkovica-Šumet, Hrvatski arheološki godišnjak, 1, Zagreb 2005.

Žeravica Z., Arheološka baština Župe dubrovačke, Katalog izložbe, Dubrovnik 2007.

Žeravica Z., Äxte und Beile aus Dalmatien und anderen Teilen Kroatiens, Montenegro, Bosnien und Herzegowina, PBH, IX, 18, Stuttgart 1993 - knjiga

Žeravica Z., Praistorijska gradina u Karanovcu kod Banja Luke, Zbornik krajiških muzeja, Banja Luka 1973.

Žeravica Z., Gradina u Čitluku kod Bosanske Dubice (praistorijska gradina i refugij), Zbornik krajiških muzeja, Banja Luka 1974.

Žeravica Z., Naselja lasinjske kulturne grupe na području sjeverne Bosne, Materijali XIV, Prilep 1976.

Žeravica Z., Ostaci badenskog naselja na Kastelu u Banja Luci, Zbornik I, Arheološko društvo BiH, Sarajevo 1983.

Žeravica Z., Istraživanja u Donjoj Dolini, izvješća u AP (1974. do 1983.)

Žeravica Z., Nova istraživanja mlađeg željeznog doba na području sjeverozapadne Bosne, Materijali XX, Beograd 1985.

Žeravica Z., Općina Gacko - prahistorijski tumuli i gradine, AP, Ljubljana 1987.

Žeravica Z., Općina Trebinje - praistorijski tumuli i gradine, AP, Ljubljana 1988.

Žeravica Z., Općina Bileća - praistorijski tumuli i gradine, AP, Ljubljana 1989

Žeravica Z., Prapovijesni tumuli i gradine na području Općine Neum, Neum - zavičaj i zemlja Hrvata, Humski zbornik I, Neum 1995

Znanstveni projekti kojima je rukovodio Z. Žeravica s izrađenim završnim elaboratima:

Župa Uskoplje u srednjem vijeku i turskom periodu (trogodišnji program) Univerzitetska Biblioteka, Sarajevo 1985.

Sloj mlađeg željeznog doba i prahistorijska nekropola na Gradini I Timenačkoj gredi u Donjoj Dolini, (trogodišnji program), Univerzitetska biblioteka, Sarajevo 1979.

Praistorijski tumuli i gradine u istočnoj Hercegovini (petogodišnji program), Univerzitetska biblioteka, Sarajevo 1990.

Žeravica Z., Pogrebni rituali u bakarnom i brončanom dobu na sjeverozapadnom Balkanu, južnoj Panoniji i prialpskom području, Praehistorische Forschungen, Universätet Wien, rukopis (600 kartica) predan za tisak knjiga

Žeravica Z., Die Bestattungsrituale des Äneolithikums und der Bronzezeit auf dem nord-westlichen Balkan, predavanje održano 21. 04. 1993. u Anthropologische Gesellschaft in Wien

Žeravica Z., "Stradanje arheološke baštine na području južne Hrvatske i Hercegovine tijekom domovinskog rata" referat na Međunarodnom kongresu u Beču 1996. god.

Žeravica Z., "Hrvati Crvene Hrvatske-korijeni, pokrštavanje i življenje do kraja srednjeg vijeka" Arheološki program se realizira sustavno od 1997. do 2007. u Dubrovačkim muzejima, financira Ministarstvo kulture RH i DNŽ.

Žeravica Z., "Elaborat valorizacije i zaštite spomeničke baštine Hrvata u B i H" u suradnjis više autora izrađen temeljni projekt s podacima o svim spomenicima

Žeravica Z., "Arheološki leksikon Dubrovačko - neretvanske županije" izrađen poseban računalni program po kome se obrađuje spomenička baština DNŽ

zdenko.zeravica@du.t-com.hr

or via tel. +385 20 425 194 begin_of_the_skype_highlighting +385 20 425 194 end_of_the_skype_highlighting. The costs of exhibition are minimal possible, that is, they include only transportation.

Dr. Zdenko Žeravice tragically died in a car accident in Dubrovnik by the end of 2010.