CROWN - Croatian World Network

AGING

Have you ever been guilty of looking at others your own age and thinking, "Surely I can't look that old!" Well, you are gonna love this one.

I was sitting in the waiting room for my first appointment with a new dentist when I noticed his diploma hanging on the wall. It bore his full name and I suddenly remembered a tall, handsome dark-haired boy with the same name. He had been in my high school class some 40-odd years before and I wondered if he could be the same guy I had a secret crush on way back then??

When I got into the treatment room I quickly discarded any such thought.
This balding gray-haired man with the deeply lined face was much too old to have been my secret crush... or was he???

After he examined my teeth I asked if he had attended MorganParkHigh School.

"Yes, I did. I'm a Mustang!" He said, gleaming with pride.

"When did you graduate?" I asked.

"1959. Why do you ask?" He answered.

"Well, you were in my class!" I exclaimed.

Then that ugly, old wrinkled son of a bitch asked, "What did you teach?

Why study medicine at the University of Zagreb Medical School?

People choose to study medicine for a variety of reasons. Some of them have safe and rewarding medical doctors' careers in mind, while others plan to concentrate oÂn particularly interesting areas of medical research. Whatever the aspiration, however, they are all driven by the same goal: how to help those who are sick and in need of help. Many students find it very difficult to enroll at a prestigious medical school in their home country or in places such as the US or the UK. Moreover, oÂnly a few of them can afford to study at an expensive institution of higher education.

A TRADITION OF EDUCATING FOREIGN STUDENTS
The quality of medical studies at the University of Zagreb Medical School has been attracting students from around the world for decades. Since the period between the two World Wars, when the first foreign students started their education at the Medical School, more than 700 have earned their medical degrees here, coming from and returning back to practice in all parts of the world: US, Canada, Australia, Venezuela, Argentina, Chile, Bolivia, Germany, Greece, the former Soviet Union, Bulgaria, Poland, Cyprus, India, Sri Lanka, Morocco, Sudan, Israel, Jordan, Tunisia, Syria, Lebanon, Egypt, Nigeria, and many more. This tradition in foreign students' medical education, as well as the global trend toward the internationalization of medicine, inspired us to start a new program entirely in English.

A MODERN AND INTERNATIONAL SCHOOL
Apart from the benefits of a big, cosmopolitan, yet reasonably priced and very relaxed city, studying medicine in English at the University of Zagreb Medical School, with its numerous teaching, research and clinical facilities, and a completely restructured and up-to-date curriculum, will certainly prove to be a good investment in every student's education and future career opportunities.

Some of our advantages are
Ď The development of a broad knowledge base through a unique mixture of traditional teaching and innovative approaches to medical education.

Ď The early integration of basic sciences, clinical disciplines and the psycho-social aspects of medicine.

Ď The integration of evidence-based medicine (EBM) skills into the curriculum. A long tradition and excellence in public health in Croatia provides a superb background for the teaching of evidence-based medicine.

Ď The development of life-long learning skills. Students learn early oÂn that they are responsible for the acquisition and maintenance of their knowledge and skills.

Ď An emphasis oÂn primary health care principles. The curriculum focuses oÂn general primary care as its basis, emphasizing prevention and general concepts of primary health care.

Ď Opportunities for individual career development. The curriculum exposes students to multiple facets of medicine, allowing them to make career choices suited to them and the needs of the system in which they will work.

Ď An international outlook and multi-cultural dimension. The internationalization of medical education is designed to highlight the international dimension of the University of Zagreb Medical School. It also creates an opportunity for its students to assess their professional competence and performance throughout the world.

The early integration of public health and health management courses (which at other medical schools are usually studied at the postgraduate level). There are also integrated modules and problem-based learning.

WHY ZAGREB?
Studying at the University of Zagreb medical school in Croatia, may therefore be a reasonable alternative. Your studies will certainly be less expensive, but you will nevertheless receive top-quality teaching and training. These will give you a sound knowledge base to build upon while providing a unique opportunity for the development of your personal career choices. Finally, the pleasant atmosphere of a friendly and culturally diverse city will make your studies even more enjoyable.

ADMISSIONS REQUIREMENTS:

http://mse.mef.hr

The Admission procedure comprises:
1) Evaluation of secondary school grades (overall average over the continuum of all 4 years of the secondary school education comprising all the grades and the final exam, together with the specific evaluation of grades in Biology, Chemistry and Physics).
2) Entrance exam in biology, chemistry and physics will take place oÂn July 15, 2006 at 9.00 am in "Nova Vijenica" hall, Medical School University of Zagreb, Å alata 3b. All applications must be submitted by September 8, 2006.
3) Candidates that have completed medical college and passed internationally recognized exams (MCAT), or those who have earned a BA/BSc degree in natural or health sciences with good credits in Biology, Physics, Chemistry (at least two of them) may be exempted from the entrance examination.
4) Applicants from the UK with A levels in Chemistry, Biology and Physics (one may be missing) and grades A, B may not have to sit for the exam.
5) Applicants from the US are strongly advised to take SAT II Subject Tests from the required subjects, in addition to their SAT I or ACT results oÂn the basis of which they may also be exempted from the written examination.
6) Candidates who are not native speakers of English, nor have graduated from an English-speaking secondary school or college are advised to take an internationally accepted English language proficiency test (TOEFL, IELTS).
7) The Board of admission may consider late applications submitted in July or August, depending upon the quality of the current applicant pool and the number of vacancies available.
8) Tuition fee is 7,000 Euro per academic year, payable upon enrollment before the beginning of the academic year. If payed in two installments, before the beginning of each semester, the tuition fee is 2x3,600 Euro (7,000 Euro if payed at oÂnce).

Croatian citizens are also eligible to apply provided that their knowledge of English is proficient. They are strongly advised to take standardized English Tests for foreign learners (TOEFL, IELTS, Cambridge of Oxford Certificates, available at certain foreign languages schools in Croatia).

http://mse.mef.hr/link1.php?grupa=01000000

STUDENT HOUSING AND FACILITIES

In Zagreb it is not difficult to rent a small, fully equipped flat for about 200 Euro/month.
For all the additional information contact our student office ( mse@mef.hr ).

Here are the addresses of some of the hostels :

Omladinski Hostel
Petrinjska 77, Zagreb 10000
tel: (01) 48 41 261
fax: (01) 48 41 269

Ravnice Youth Hostel
Ravnice I 38b, Ravnice, Zagreb
tram: 4, 7, 11, 12
tel/fax: (01) 233 23 25
email: ravnice-youth-hostel@zg.hinet.hr

Additional information can be found here

http://mse.mef.hr/link1.php?grupa=05030000

General Information:

Address: University Of Zagreb
Medical School

Salata 3
10000 Zagreb Croatia
Dean's office: (+385) 01 45 66 909
Fax: (+385) 01 45 66 724
e-mail: mhrnjak@mef.hr
Medical Studies
in English
(+385) 01 45 90 268
e-mail mse@mef.hr
mihaela.jakovac@mef.hr
Central Medical Library (+385) 01 45 66 918
e-mail petrak@mef.hr

Other letters on CROWN about the same subject:

(E) Study Medicine in English in Croatia

PRIKAZ KNJIGE "MOJA POLNOCKA"

Subota, 10 Lipanj 2006
Dana 8. lipnja 2006. godine u sedam sati na vecer u velikoj kinodvorani Studentskog centra u Zagrebu vrlo uspjesno je predstavljena knjiga Dr. Radoslava Marica, Hrvata iz Amerike, koji je morao napustiti domovinu jos davne 1969. godine. Knjigu su predstavili prof. dr. Zvonimir Separovic, kao viktimolog; dr. cs. Josip Jurcevic, povjesnicar; admiral Davor Domazet-Loso, analiticar i auktor. Prof. Ozana Ramljak vrlo efektivno je vodila prezentaciju i citala odabrane pasuse iz knjige. Urednik knjige je prof. Ivan Biondic.
Naslov knjige je malo zavodljiv, zar ne?

U pravu ste! Na prvi pogled bi to bila religijska knjiga. Ali, cim se pregleda sadrzaj uocit cete da se tu radi o UDB-i. Glavna tema je opis stvaranja, u osnovi klijanje i rast jedne od rijetkih antijugoslavenskih i antikomunistickih organizacija koje su stasale u 1950-im godinama. Osim glavne teme ima tu cijeli skup razlicitih dogadjaja koji su kao ukrasi objeseni na bozicno drvo, (sto se misli na glavni dogadjaj). Moram istaknuti da je drzavni sustav Titove Jugoslavije potrosio silnu energiju i novce da se to sve dovede pod njihovu kontrolu, ali nisu uspjeli.
sto se u stvari dogodilo?

Bio sam onda treci razred gimnazije u sirokom Brigu. To je jesen krvave antikomunisticke revolucije u Madjarskoj, i doba rata triju drzava (Velike Britanije, Francuske i Izraela) protiv Egipta. Uzbudjenja su bila velika, a nade jos vece da ce se slomiti komunisticka vlast. Smatrao sam potrebnim opisati dogadjaje koji su na mene imali utjecaj u mom formiranju. Zato je tu opis moga sela i ljudi. Onda opisujem slucaj moga odlaska na polnocku na Bozic 1956. godine s jos cetvero djaka. Taj odlazak u crkvu sam poduzeo na svoju osobnu inicijativu. Nitko me na to nije nagovorio. Obzirom da sam bio dezurni u djackom domu, imao sam kljuceve od vanjskih vrata, pa je to bilo lako izvedivo. Odmah u jutro sam bio pozvan od uprave doma, ali se nista nije dogodilo za slijedecih deset dana. Od opcine Posusje sam imao stipendiju, ali im je uzelo deset dana da mi je ukinu. Petog sijecnja kasno na vecer su me izbacili na ulicu pod izgovorom da nemaju izjavu mojih roditelja da ce za mene placati dom. Nisu me izbacili po danu, dok sam mogao naci mjesto kod nekoga za prespavati. Izbacili su me kasno po noci da se smrznem od zime. Stvarno sam mogao smrznuti se tu noc. Onda me je sef UDB-e zloglasni Mirko Praljak optuzio da propagiram Pavelicevu i Macekovu politiku. Tvrdim da onda nisam ni znao sto su te politike zastupale.
Za vrijeme zimskih praznika moj nepismeni otac mi je dao jedan letak na ruskom jeziku, koji je pozivao ruske zene da se pripreme za antikomunisticku revoluciju. Tek prije dvije godine, citajuci knjigu Â«Battleground BerlinÂ» shvatio sam da je taj ruski letak izdala CIA u Zapadnom Berlinu. Znaci jugoslavenska UDB-a je putem svojih agenata podvalila jednom srednjoskolcu (meni) letak proizveden po americkoj CIA. Samo po sebi se namece pitanje kakvu kooperaciju su imale te dvije tajne sluzbe. Ocito je da su cuvari Jugoslavije imali nekakve planove sa mnom, obzirom da sam i ranije pokazivao znakove neposluha. Siguran sam da je UDB-a podvalila taj letak momu ocu, znajuci da cu ja zagristi.

Admiral Loso, prof. Z. Separovic, dr. Maric, autor, prof Ozana Ramljak i dr. Josip Jurcevic

sto ste Vi napravili s ruskim letkom?
Prvo sam ga preveo na hrvatski, pa ga odnio kod jednog prijatelja u selo Goricu, koji je bio djak u gimnaziji u Imotskom. Nakon razmatranja svih mogucih komplikacija nas dvojica odlucili smo osnovati tajnu antikomunisticku i antijugoslavensku omladinsku organizaciju. Osnutak je bio 27. sijecnja 1957. godine. Organizaciju smo nazvali TIHO, malo izmjesana slova za Tajnu organizaciju hrvatskih intelektualaca. Mislili smo da ce tako biti bolja konspirativnost. Ja sam vec prije vise od godinu dana za sebe smislio tajno ime Â«Dr. Uto PonyÂ». Uzeo sam si titulu dr, jer su me jos iz osnovne skole tako zvali zbog mog rukopisa, a onda nisam znao nista engleski, pa ni znacenje rijeci Â«ponyÂ». Ideja za to ime je dosla od skracenica za dane u tjednu: pon - za ponedjeljak, ut - za utorak. Dakle, toga dana ja i moj gimnazijski kolega Kruno Galic smo u kuci njegovih reditelja osnovali organizaciju TIHO. On je vec taj dan bio siguran da ce se nasoj organizaciji prikljuciti njegov prijatelj iz razreda po imenu Bruno Busic, i jos neki momci. Ja Brunu do tada nisam poznavao, ali me je prijatelj upozorio da je vec objavio neke pripovijetke u Â«PoletuÂ», knjizevnom casopisu za omladinu. Mi smo jedan drugom tada obecali da cemo stvoriti veliku organizaciju medju srednjoskolcima i moguce studentima. Nas dvojica smo tada odlucili da cemo raditi samo usmeno bez ostavljanja ikakvog pismenog traga!

Kako je islo sa stvaranjem organizacije?

Organizacija se rascvala kao tresnje u proljece. UDB-a nije znala sto cu ja napraviti nakon citanja letka. Zato su odmah po povratku u skolu podmetnuli mi jednog slabijeg djaka u sobu kod moje gazdarice. Ja nisam mislio da ce ovaj biti podobna osoba za nasu novu organizaciju, i nisam mu ni kazao za letak, niti sam ga nagovarao da pristupi. Nekoliko dana kasnije dosla su jos trojica stanovati kod moje gazdarice. Jedan je bio meni dobro poznat iz cetvrtog razreda, a druga dvojica meni potpuno nepoznati. Svi su bili ucenici splitskog sjemenista kojeg su komunisticke vlasti zatvorile. Od te dvojice neznanaca jedan je bio iz Splita, sin Poljicke republike, a drugi iz Dubrovnika, sin Dubrovacke republike. Onda je meni bila velika cast i izazov druziti se s takvom kremom drustva. Oni su bili prevec pametni i informirani o situaciji u svijetu i u drzavi. Znali su i za emisiju Radio Madrida koju je vodio general Luburic. Za mene je to bio svijet snova. Vrlo brzo su me uvjerili da su oni vrlo aktivni borci protiv komunizma i Jugoslavije. I ja sam nasjeo. Povjerio sam im stvaranje organizacije TIHO. Obojica su bili odusevljeni idejom organizacije i programom koji sam ja zacrtao. Postali su clanovi moje organizacije. Onda su oni doveli i treceg covjeka iz Splita. Ime mu je bilo Frane Peskura. On me je pak uvjerio da ce Jugoslavia propasti za 6 mjeseci ili ranije, i ja sam naletio na minu. On me nagovorio da sve napisem u obliku programa, i jednog letka, koji bi bio citan preko radio postaje. Imali smo sastanak u Imotskom na 5. svibnja 1957. Trebao je to biti sastanak svih clanova iz Imotskog i nas trojice iz sirokog, i Frane iz Splita. Po njima on se bavio samo organiziranjem ovakvih organizacija. Osim nas cetvorice sastanku su prisustvovali samo Kruno i Bruno iz Imotskog. Ostali momci nisu se pojavili te nedjelje. Meni je to bio veliki neuspjeh, jer sam bio siguran da je Imotska organizacija bila bolja od moje u sirokom Brigu. Frane je imao puno novaca. Ni to mi nije otvorilo oci! Odrzali smo formalni sastanak u Borku, procitali smo moj Program organizacije TIHO, i mi smo ga prihvatili. Danas imam dokaze da je UDB-a podmetnula ovu trojicu. Prvo Mirka i Miljenka meni u sobu, a preko njih i Franu. Medjutim, onda u veljaci 1957, nisam ni znao da se UDB-a bavi podmetanjima. Dakle na tom sastanku u Imotskom 5. svibnja 1957. bilo je tri UDB-asa i tri stvarna antikomunista. Tako je UDB-a znala svaku rijec sto smo izgovorili, a mi nismo znali tko su oni. Svih nas sestorica smo u nedjelju jeli rucak u kuci Brune Busica. Naravno, Brunin otac nije znao da je pripremio rucak trojici UDB-asa, i trojici UDB-inih zrtava, ukljucivsi svoga sina. On ce nekoliko tjedana kasnije i sam postati UDB-inom zrtvom Kod Brune su spavali ova dvojica UDB-asa, a ja i Frane Peskura smo spavali kod Krune u Gorici. U ponedjeljak smo upoznali i druge clanove organizacije, za vrijeme skolskog odmora. Dvojica od njih su danas poznata imena hrvatskoj javnosti. Jedan je Ivan Gabelica, bivsi saborski zastupnik, a drugi je Mate Babic, ministar gospodarstva u jednoj od prvih vlada HDZ-a.

Za mjesec dana svi smo uhapseni, saslusani i pusteni kucama. Samo sam ja zadrzan u zatvoru dvije noci i dva dana, jer dugo nisam htio priznati postojanje organizacije. Ja nisam znao da su Imocani bili saslusani dva dana ranije, a da su svi moji clanovi isto na saslusanjima. Od svih njih su trazili suradnju, i svi su formalno pristali. Kasnije se pokazalo da su neki stvarno pristali raditi za UDB-u, a drugi su odbili. Od poznatijih ljudi koji su tada odbili suradnju s UDB-om je sada pokojni Bruno Busic i Ivan Gabelica. Meni nisu ponudili suradnju, nego mi nisu dozvolili upis u cetvrti razred. Efektivno su mi zabranili skolovanje bez ikakve sudske odluke.

Znaci li to da ste Vi stvarali organizaciju po nagovoru UDB-e?

Ne, to nije bio nagovor. UDB-a nije nagovarala mene. Ja sam radio protivno iz uvjerenja. Postojale su dvije energije, koje su bile u direktnoj suprotnosti. Prva je bila mi srednjoskolci - hrvatska mladost zeljna pravde, a druga je bio krvavi rezim Jugoslavije na celu s Titom. Ideju o tajnoj antikomunistickoj organizaciji ja sam nosio u sebi barem nekoliko godina. Zato sam si izmislio ime Â«dr. Uto PonyÂ». Isto tako i Kruno i Bruno su mastali o jednoj sveopcoj hrvatskoj organizaciji koja bi jednoga dana preuzela vlast od komunista. Iako smo bili srednjoskolci, shvatili smo da se ne moze glavom kroza zid! Svi smo znali kakve zlocine je pocinila Komunisticka partija Jugoslavije u nasim krajevima. Znali smo i to da je takvih zlocina bilo po cijeloj drzavi. Nadali smo se da ce se jednoga dana sve silnice usmjeriti u jednom pravcu i da ce doci do preokreta. Zato nam je ruski letak bio kao munja, energija koja je osvijetlila pravac u kome treba ici. Ako je jedan letak iz ruskog prostora dopro do naseg kamenjara, nama je to znacilo da se nesto veliko u svijetu sprema. Htjeli smo biti spremni za dolazece promjene. Dakle, sto se tice nas osnivaca organizacije, mi smo isli s cistim namjerama i jasnim pojmovima. Znali smo da je opasno, ali smo htjeli biti u prvim redovima jurisa na omrazeni komunisticki rezim. Komunisti su to isto znali i zato su nam postavili stupicu. Preko ucenika u splitskom sjemenistu, kojega su oni zatvorili, doznali su sve sto smo mi mladi momci htjeli izvesti. Naravno, vlast je vlast, ima snagu i novce, moc potkupljivanja. I tim najnizim oblikom ljudske egzistencije, snagom potkupljivanja i izdaje UDB-a je dosla vrlo lagano do pune kontrole svih aktivnosti ondasnje mladosti kroz nekoliko generacija. Nazalost, mnogi moji kolege to nisu htjeli shvatiti, pa su odlezali debele godine zatvora, Golog otoka ili vec sto. UDB-a je od mene htjela napraviti svojega suradnika, ali su me prvo htjeli dotjerati u stupanj beznadja, pune ovisnosti o njima. Ja sam im se odupro. Cijenu koju sam za to morao platiti je prisilni odlazak u inozemstvo, kad sam vec bio uspio u svom zvanju lijecnika, i kada sam vec nekako bio osigurao krov nad glavom.

Dakle, UDB-a je kontrolirala nase aktivnosti zahvaljujuci izdaji medju nama clanovima, ali je sigurno da osnivaci nisu podlegli njihovim zvjerskim mucenjima. Neki od nas su se oduprli napasti ugodnog zivota pod UDB-inom kontrolom, a neki su toj napasti podlegli. Knjiga je puna imena ljudi koji su zdusno radili za UDB-u pa su ostali u vlasti nakon promjena, kada su komunisti shvatili da se moze bolje profitirati ako se prilagode demokratskim promjenama. Neki originalni clanovi organizacije TIHO postali su i ministri u vladama naslijednih republika Titove Â«nedjeljiveÂ», ambasadori, i kojesta sto donosi profit i slavu, a oni od nas koji su stvarno odbili suradnju s UDB-om, jos uvijek samo plesemo na marginama sustava i cekamo bolja vremena.

Organizacija TIHO nije tako poznata medju narodom, jer su je UDB-asi skrivali, nisu htjeli sudski progoniti clanove, nego samo administrativno. Da su isli na sud, njihove prljave radnje bi se lako otkrile, a po priznanju same UDB-e to bi skodilo i medjunarodnom ugledu Jugoslavije. To doslovce pise u jednom dokumentu nacinjenom po UDB-i, sada vam ne mogu citirati stranicu.

Zasto ovakva knjiga bas sada?

Prije svega ja nisam imao vremena ni pojesti dnevni obrok, a kamoli pisati knjige, sve do mog umirovljenja. Nisam znao kako doci do nekih dokumenata koje sam smatrao vaznim za vjerodostojan prikaz. Onda sam prije tri godine saznao da postoji Hrvatski drzavni arhiv gdje se cuvaju UDB-ini dokumenti. Na moje veliko iznenadjenje i zadovoljstvo nasao sam 73 stranice u dosjeu koji je UDB-a odlucila sacuvati o mojim aktivnostima. Oni su imali na tisuce stranica sakupljenih u roku od 12 godina, koliko su me progonili, dok konacno nisam napustio domovinu. Sve su Â«ocistiliÂ», osim tih 73 stranice. U tom dosjeu su dva saslusanja Brune Busica o meni. Isto je u tom dosjeu Gabelicin iskaz i iskaz Krune Galica o meni. To su ljeto i jesen 1965. kada sam bio na odsluzenju vojnog roka. Bruno Busic i Ivan Gabelica su tada bili u zatvoru, dok Kruno nije. sto sam im ja trebao 1965. godine, vec svrseni lijecnik sa radnim mjestom u Klanjcu? (Titov rodni Kumrovec je selo u opcini Klanjec). Kad sam mojim bivsim suradnicima predlozio pisanje povijesti nase organizacije, svi s kojima sam uspio razgovarati su odbili. Neki su mi rekli da se okanem toga pravca i da usmjerim svoje snage za buducnost. Ja sam pak nakon svih ovih godina dosao do uvjerenja da oni koji izbjegavaju diskusije o proslosti imaju zato osobnih razloga, zavisi o prilikama i vanjskim faktorima. Svi se mi pitamo danas je li ovaj ili onaj ikada nesto lose ucinio protiv nas ili nasih najdrazih? Oni koji neznaju proslost osudjeni su na ponavljanje iste, a to bi mi Hrvati morali izbjeci svim raspolozivim energijama. Zato je nastala ova knjiga.

Uspio sam takodjer doci do izvora dokumenata koji opisuju rad organizacije TIHO, pod uvjetom da ne spominjem izvor dokumenata i jos jednu osobu koja je umrla za vrijeme komunizma. Imajuci sve te dokumente spoznao sam da ja upravo zato moram napisati ovu knjigu. Jer moj odlazak na polnocku je uzrokovao cijelu lancanu reakciju citavog sustava za cuvanje Tita, njegove drzave i rezima. Nebrojene ilegalne aktivnosti su ucinjene da bi se mene, jednog srednjoskolca, a preko mene mnogi od mojih vrsnjaka doveli u ovisnost o UDB-i. Kome je to trebalo? Trebalo mi je nesto vise od tri godine rada od kada sam prvi put vidio svoj dosje dok nisam predstavio ovu knjigu javnosti.

Zasto prikazivanje knjige u Studentskom centru?

To sam objasnio na samoj predstavi u centru. Radi se o studentskim demonstracijama 1959. godine. Toga dana je riza za rucak bila oneciscena benzinom. Studenti su se pobunili i izbile su velike studentske demonstracije, prve javne demonstracije od kada je Tito preuzeo vlast. Zadnje demonstracije prije tih Zagreb je vidio za Bozic 1941. godine, dakle pod Vladom Ante Pavelica. U Zagrebu su izlazile cetvere dnevne novine, a nigdje ni jednog slova o tim demonstracijama. Ako se neki ozbiljan istrazivac onoga vremena upusti u trazenje po novinama, ne ce naci ni jednu rijec o tome. Jedino je dvotjednik Studentski list, pod urednistvom Stipe suvara donio jedan clanak o tome. Toga dana sam bio na Rebru pa se nisam nasao u studentskim demonstracijama. Imao sam srecu! U Posusju su mi komunisti rekli da su bili spremni imati festu na mojoj kozi. Pregledali su kilometre filmskih traka, i nigdje nije bilo moga lica. Zato su mi ponistili odgodu vojske, sto sam lijepo opisao u knjizi. Drzim da su te demonstracije vrijedne ulaska u javnost i povijest. Treba ih zabiljeziti i pamtiti. Gosp. Josip Manolic mi je rekao da su te demonstracije prouzrokovali Srbi u Hrvatskoj na nacin da su sabotirali rizu, nadajuci se da ce tako izazvati studente, sto su uspjeli. Onda je dosla cistka medju hvatskim komunistima, koje on naziva Â«nacionalistimaÂ». Dakle, Srbi u Hrvatskoj su radili provokacije odmah poslije rata, i za vrijeme cijele vladavine Josipa Broza. O tome se ne moze citati u nasim sredstvima javnog priopcavanja. Neka bar ostane zapisano u jednoj knjizi!

Vi spominjete Manolica na kraju knjige.

Procitavsi moj dosje nisam uopce bio svjestan sto se tamo nalazi. Nije bilo nista da bih se ja mogao osloniti i formulirati misljenje. Spominju se tri akcije UDB-e, sto ja nisam mogao razumjeti. Ponovo sam procitao nekoliko puta i shvatio da su postojale dvije smjernice u UDB-i. Jedna blaza a druga vrlo agresivna, koja me je htjela u zatvor. Tamo nalazimo OPERATIVNI IZVJEsTAJ od Stanice Milicije u crnomercu od 10. prosinca 1975. godine s nalogom za PRETRES i PRITVOR kada su shvatili da se nalazim u USA, s preciznom adresom. Ne bi to bilo cudno da ja nisam otisao u inozemstvo jos 1969., sest godina i dva i pol mjeseca ranije. Moram ovdje napomenuti da sam ja u New Yorku kod jugoslavenskog konzulata trazio i dobio dozvolu za pretvaranje moga privremenog boravka u inozemstvu u stalni. Naime, ja sam se bojao da ce mene pozvati u rezervu, pa kada se ne odazovem, postat cu vojni bjegunac. To je znacilo da se moram odreci Hrvatske, a to nikako nisam htio. Isto sam kod konzulata dao prevesti svoje medicinske dokumente, Index Medicinskog fakulteta i Diplomu. Bilo je vise od duplo jeftinije nego kod Berlitza. Ponovo u rujnu 1978. imadu izvjestaj o mojoj novoj adresi u USA. Dva ili tri tjedna kasnije u Parizu ubijaju Brunu Busica. Moram ovdje napomenuti da gosp. Manolic misli da su vjerojatno htjeli ubiti i mene. Ali je rekao da on nema saznanja o tome.

Ne bih htio da vi citatelji shvatite da ja ovdje promoviram ikoga, a pogotovo ne gosp. Manolica koji mi je potvrdio moje misljenje da je doslo do raskola u UDB-i Hrvatske. Jedna struja su bili Srbi, koji su se okomili na sve sto je hrvatsko i mislilo drzavotvorno. On tvrdi da je medju Hrvatima UDB-asima postojala i drzavotvorna struja, on ih naziva "hrvatski nacionalisti", i da su Srbi u Hrvatskoj bili narocito kivni na te Hrvate UDB-ase. Tada mi je otkrio jednu veliku tajnu, za koju ja nisam ni slutio da bi mogla postojati. Do raskola u vrhu Partije jugoslavenskih komunista i njihove udarne, izvrsne vlasti UDB-e, doslo je jos za vrijeme ulaska Kavranove grupe. Poznato je da je OZN-a (preteca UDB-e) organizirala povratak hrvatskih boraca i onda ih sve pobila. Taj lanac ubijanja Hrvata da je sprijecio Staljin osobno, jer se bojao da mu to klanje ne dovede u pitanje njegove globalne planove. Svakako ova tema zasluzuje puno vecu paznju nego sam ja ovdje mogao opisati.

U cemu je bio Vas glavni problem s UDB-om?

Bolje pitanje bi bilo zasto su bili tako kivni na mene? Ako procitate proglas HRVATSKOJ OMLADINI i PROGRAM ORGANIZACIJE TIHO, koje sam ja osobno napisao i vjerno koliko je moguce reproducirao u knjizi, onda to postaje jasno. Od 1918. godine pa sve do 1990. godine postojala su samo dva programa nastala na hrvatskom narodnom prostoru, ne racunajuci one u inozemstvu, koja su zahtijevala striktno odcjepljenje Hrvatske Drzave iz okvira Jugoslavije. Prvi je bio, znamo onaj ustaski. Drugi je bio program moje organizacije TIHO, osnovane 27. sijecnja 1957. godine. U mom programu se kaze da pokusaj ujedinjenja Srba i Hrvata nije uspio, pa prema tome da je bolje za obadva naroda da se podijele. Nigdje u mom programu nije bilo ni naznake da je potrebno Srbe iseliti iz Hrvatske. Toga u Programu nema. Ali, ta ideja o iseljenju Srba iz Hrvatske nalazi se u dva iskaza. Prvi je u iskazu Marijana caglja, iz Medova Doca, sacinjen 8. srpnja 1957. po Mirku Praljku, (ocem generala Slobodana Praljka) sefu Ispostave SUP-a u sirokom Brigu. Drugi je u Iskazu Blage Pejica, ucenika sedmog razreda gimnazije u Imotskom, koji je sesti razred zavrsio u sirokom Brigu, (samo radi napomene: zajedno s Matom Bobanom). Datum je 25. travnja 1958. godine. (Blago je bio sudac u Imotskom za vrijeme propale drzave). Ova spoznaja da se jos dalekih 1950-ih godina govorilo o iseljenju Srba iz Hrvatske, barem meni je danas znakovita. Meni samo nije jasno tko je bio nositelj te ideje. Ocite su bile tri mogucnosti: UDB-a u Hrvatskoj, sastavljena od Hrvata ili ono krilo koje su cinili Srbi u UDB-i u Hrvatskoj. Treca mogucnost je da su iseljenje trazili Srbi iz Beograda, pripadnici Savezne UDB-e. Znamo cinjenicu da su iseljenje Srba iz Hrvatske organizirali sami Srbi, ali se zato u Haagu nalaze Hrvati, najznacajniji povratnici, borci za samostalnu Republiku Hrvatsku. Iz toga se lako dade zakljuciti da je bila zlocinacka organizacija na djelu puno prije pocetka Osvajackih ratova Srbije na prostorima bivse drzave. Ta zlocinacka organizacija zvala se Komunisticka partija pa kasnije Savez komunista Jugoslavije. Savez komunista Hrvatske bila je samo jedna od podruznica Saveza komunista Jugoslavije. Korjene svih zala koja su se dogodila za vrijeme Josipa Broza, a i ona poslije njegove smrti, su rezultat upravo programa i djela Saveza komunista Jugoslavije. Zato u Republici Hrvatskoj nije provedena lustracija, za kojom vapi i zemlja i nebo i ljudi. Medjutim, znamo da medjunarodna zajednica nije osnovala nikakav sud za gonjenje pojedinacnih niti onih skupnih zlocina koje je pocinila KPJ. Hrvatska drzava nije pokrenula ni jedan slucaj lustracije. Iz ocitih razloga.

Na stub kod ulaznih vrata u klub Drustva hrvatskih knjizevnika na Jelacica trgu prosli tjedan smo nasli nalijepljen Vas poziv, ali je netko rukom upisao kukasti kriz.

Hvala na informaciji. Zar vam to ne dokazuje u kakvom mentalnom sklopu zivi hrvatsko drustvo, sada vec 16 godina poslije otcjepljenja? Sve pojave i svi dogadjaji se jos uvijek ocjenjuju u duhu komunizma ili fasizma. U mojoj knjizi nema ni nakane u slavu bilo koje totalitarne ideologije, a fasizam i nacizam se osudjuju. Naravno, komunizam sam osudio stvaranjem antikomunisticke tajne organizacije a i mnogostruko u knjizi. Od Pavelica i njegova rezima se izricito ogradjujem. Nigdje u mom programu organizacije TIHO nema ni tracka tim ideologijama, i ja sam se trudio da to istaknem u mojoj knjizi. Ocito, osoba koja je napisala taj kukasti kriz zivi u mentalnom sklopu koji odobrava sve sto je u nas radio komunizam, a osudjuje sve sto su radili svi drugi pojedinacno ili u skupnom razmatranju. Takve osobe su i danas na vrhu drzave i drustva i od njih ne mozete nikada dobiti demokraciju i drzavu u kojoj vlada sustav zakona, gdje bi svi gradjani bili jednaki pred zakonom. Hrvatski narod se mora pogledati u ogledalo i prepoznati da je komunizam u 45 godina postojanja ucinio strahovitu stetu opcim narodnim interesima. Komunizam je dugorocno napravio vise stete nego svi prethodni rezimi i monarhije. Ocito takve osobe misle da njima pripada i drustvo i drzava i gospodarstvo, a ljudi koji ne misle kao oni, moraju nestati iz Hrvatske. U tom mentalnom sklopu jos uvijek ima dobar broj etnickih Hrvata, koji misle da hrvatska drzava pripada samo njima, a bilo tko da misli drukcije nego oni, zasluzuje osudu.

Europa nam je rekla cistim jezikom da nas ne smatraju sebi ravnima, a kad se radi o dostignucima demokratskog drustva, bojim se da su u pravu. Zato je uzaludna bila ova utrka u Bruxelles. Bilo bi puno pametnije da Vlada Republike Hrvatske usmjeri svoje napore na poboljsanje demokratskog drustva. Ja sam tom pitanju posvetio jednu stranicu prije pocetka knjige, pozivajuci Vladu i Sabor da promijeni zakon o cuvanju i upotrebi arhivske gradje, prvenstveno one koju je stvorila zloglasna UDB-a. Svatko tko zeli mora imati dostup u moj dosje napravljen po UDB-i. Istovremeno to bi bilo garantirano svakom gradjaninu da provjeri bilo ciji dosje napravljen po UDB-i. Ja sam moj dosje objavio u cjelosti u ovoj knjizi. Zasto ja ne mogu vidjeti dosje recimo predsjednika Mesica, Vladimira seksa, predsjednika Vlade ili bilo kojeg clana moje organizacije TIHO? Ili mojega susjeda, ako bas hocu? Ja ovdje govorim samo o onim dosjeima koje je napravila UDB-a, dakle do vremena kada je Hrvatski Drzavni Sabor izglasao izlazak iz federativne drzave koju je Tito obnovio s ogromnom kolicinom krvi neduznog naroda. Treba vec jednom zavrsiti s komunizmom. Ja ne bih imao nista protiv toga da Sabor i Vlada donesu zakon po kojemu bi se osudili ucinci komunizma, a ljudi koji su to ucinili budu istovremeno pomilovani, a ne kaznjeni. Trazim osobe koje su voljne podrzati zahtjev za donosenje jednog takvog zakona. Potrebno je da se dokumenti otvore svima onima koji imaju interesa proucavati ih. Ovime pozivam Sabor i Vladu RH i sve politicke stranke da to omoguce.

Je li Vam danas nakon pola stoljeca zao da ste otisli na tu polnocku?

Vrlo tesko pitanje za odgovoriti. Ja sam mogao prihvatiti ponudu UDB-e u 1958. godini i vjerojatno dogurati do predsjednika savezne vlade. Ali, postojala je i druga opcija: mogao sam zavrsiti kao Andrija Hebrang na uzetu u nekom zatvoru, zato sto ne bih pristao da jedan komad hrvatske zemlje prisvoje drugi. To da nisam podlegao napasti zla mogu zahvaliti mojoj cijeloj obitelji, pogotovo bratu Ljubi, koji je pobjegao preko granice jos 1953. godine. Osobno nisam istrazivao tko od nas originalnih clanova organizacije TIHO je a tko nije radio za UDBu. Za to treba pregledati svaki dosje, svakog od nas clanova. To prepustam sudu javnosti. Kako ste vidjeli u slucaju naseg akademika, istina je vlasnistvo onoga tko uspjesnije laze. Admiral Loso me je iznenadio. Kada sam ga prvi put zamolio da procita moju knjigu, obecao je, onako preko volje. Onda je prihvatio da i on bude dio panela predstavljaca. Tek pod kraj svoga govora otkrio nam je da je moj cimer iz 1957. godine bio njegov razrednik u gimnaziji u Sinju. To je onaj agent provokator kojemu sam posvetio jedno cijelo poglavlje.

Nadam se da cete u mojoj knjizi naci, osim mene i neke druge ljude koji nisu podlegli napasti zla, i da su uz osobne zrtve i muku odbili raditi protiv svog naroda. Kako sam ja dokazao kroz moju osobnu sudbinu u UDB-inim dokumentima, uz odredjene vanjske faktore osoba koja ima cvrst moral moze se odhrvati i najgorem zlu, kao sto je UDB-a.

O tome bi mi morali duboko razmisliti!

zivjeli, i hvala Vam.

Radoslav Maric
docmaric@aol.com

http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=177&Itemid=93

Myeloma Euronet

www.myeloma-euronet.org

Thu, 15.06.2006 10:02
Nizozemska - mielom - lijecenje - razlicitosti

OTS: Myeloma Euronet osposobljava pacijente i rasvjetljava razlicitosti u pristupu lijecenju i brizi za pacijente u Europi oboljele od mieloma
Amsterdam (ots) - Myeloma Euronet, rastuca europska mreza koja trenutno okuplja 15 grupa pacijenata oboljelih od mieloma iz 11 zemalja, prvi puta je na jednom mjestu okupila pacijente oboljele od te bolesti i njihove obitelji zbog upoznavanja s novim dostignucima u lijecenju mieloma i medjunarodne panel-diskusije o pristupu lijecenju i brizi prema oboljelima od mieloma u Europi. Ta ce se zbivanja odvijati 17. lipnja od 9 do 16 sati u hotelu NH Barbizon u Amsterdamu.
Myeloma Euronet nastoji na pravom mjestu objediniti sve sto su pacijenti rekli o postojecim razlikama u pristupu lijecenju i brizi za oboljele od mieloma na ovim prostorima. U Europi postoji oko 77.000 pacijenata i njihovih obitelji oboljelih od visestrukog mieloma, u blazem obliku i moze se lijeciti, ali jos uvijek neizljecivom obliku karcinoma kostane srzi. U svakom slucaju, mnogi pacijenti u Europi jos uvijek nijecu uporabu najsuvremenijih oblika lijecenja ove bolesti.
"Moramo podici stupanj znanja o visestrukom mielomu, educirati pacijente dajuci im pristupacne informacije o novostima u lijecenju te razmotriti problematiku postojecih razlika u lijecenju i brzi," izjavila je Anita Waldman, predsjednica udruge Deutsche Leukaemie- und Lymphom-Hilfe (Njemacka udruga za pomoc oboljelima od leukemija i limfoma) i clanica Upravnog odbora Myeloma Euroneta te Radne grupe oboljelih od karcinoma Europskog udruzenja za medicinsku onkologiju (ESMO).
"Svjesni smo da troskovi lijecenja nisu mali, no svaki pacijent zavrjedjuje najbolji moguci tretman za njezin ili njegov stadij bolesti. Nacionalne zdravstvene agencije moraju prihvatiti nacine lijecenja mieloma kako oni postaju dostupni, a trosak ne smije biti glavni faktor kada se odlucuje o nacinu lijecenja," nastavila je.
Vise informacija o ovom dogadjaju te najnoviju medjunarodnu anketu o preprekama u dijagnosticiranju mieloma, njegovu lijecenju i brizi za oboljele dostupni su na stranici www.myeloma-euronet.org .
Daljnje informacije:

Robert Schaefer
Tel.: +49(0)1716204591
e-mail: info@myeloma-euronet.org

http://ots.hina.hr/cgi-bin/ots/disp.cgi?NID=T6150611

Dva Hrvatska branda medju najboljih 100

Logo Hrvatske turisticke zajednice je 15. svibnja 2006. u Providence-u, SAD proglasena jednim od 10 pobjednika nagrade ReBrand 100 za 2006. godinu. Usporednim prikazom starog i novog Logo-a hrvatskog turizma medjunarodni ziri je odlucio nagraditi nas novi logo. Ovo je veliko priznanje hrvatskom brandu i turistickoj bransi kojom se hrvatska promovira u svijetu. ReBrand 100 se dodjeljuje stotini najdinamicnijih i najuspjesnije preoblikovanih (rebrendiranih) logo-a sa svih strana svijeta. Kriteriji prema kojima su izabrani pobjednici najboljih preoblikovanja logotipova su cista i jasna transformacija za poboljsanje strategijske objektivnosti, nadmasena ocekivanja i/ili uklopljen element iznenadjenja, naziranje emotivne veze sa ciljanom publikom i sposobnost za sire prepoznavanje i ostvarenje.

Novi logo Hrvatske turisticke zajednice dizajnera Borisa Ljubicica donio je svjezinu i prepoznatljivost Hrvatske na turistickom trzistu. Buduci je Hrvatska zemlja tisucu otoka i blistavog plavog mora, prostranih zitnih polja i gustih suma, logom Hrvatske turisticke zajednice ispreplicu se plava boja kao simbol
mora, zuta kao simbol zita i zelena kao simbol suma a kao najvazniji detalj dva kvadrata (crveni i plavi) koji predstavljaju vizualni kod Republike Hrvatske. Posebnost rijesenja logoa je i njegova prevodivost na sve jezike svijeta, jer je autor oblikovao posebnu tipografiju kojom se naziv Hrvatska ispisuje s obvezna dva kvadrata i slovom "A" u onom plavom kao inicijal od Adriatic Sea (zapravo hrvatskog mora). Nagrada ReBrand 100 je jos jedna u nizu uspjeha ostvarenih suradnjom Hrvatske turisticke zajednice i dizajnera Borisa Ljubicica.

Hrvatska radiotelevizija ciji logo HRT ima dva crvena kvadrata na slovu T je rebrendirana tako da su slova objedinjena u cijelinu i da svako slovo ima jednu bocnu okomitu liniju koja ga vremenski odredjuje: slovo H naravno ima najduzu liniju, slovo R nesto kracu (upravo slavi 80 godina) i slovo T najkacu
( postoji vec 50 godina). Osnovna ideja sa dva crvena kvadrata koji odredjuju vizualni kod Hrvatske su nepromijenjana. Rebrendirani HRT kao i turizam su svijetski reprezenti uspjesnog rebrendiranja.

Zanimljivo je da je isti autor oblikovao i prva rijesenja i njihov redizajn. Zakljucak: radi se o sigurnim standardima koji jasno i nedvojbeno predstacvljaju Republiku Hrvatsku u svijetu i doma i svojim uzorom mogu biti naputak za uspjesnost hrvatskog branda, pa cak i njegova definicija.

Linkovi:

www.rebrand.com winers

www.rebrand100.com/page.php/id/361 Croatian National Tourist Board .

contact Boris Ljubicic: boris@studio-international.com

www.studio-international.com

Beyond The Call won the Grand Jury Prize at the Mountain Film Festival

'Beyond the Call is an extremely inspiring film that is also hilarious, exciting and heartwrenching.'

We had an amazing world premier at the Tribeca film festival and screened at the San Francisco International film festival. The film recently won the Grand Jury Prize at the Mountain Film Festival in Telluride, Colorado. I am off to Maui (Hawaii) Film Festival screening the film next week.

Here is a review and quote about the film:

Tribeca Review: Beyond the Call

Another good title for Beyond the Call would be The Santa Claus 3, if only it didn't sound too similar to a very different movie scheduled for release later this year. Nonetheless, Beyond the Call is a perfeclty fine name for Adrian Belic's extraordinary documentary about three old men -- occasionally with white beards -- traveling the world with presents. Unlike Santa, they don't travel just once a year and they don't cover all of the earth in one mission. Also, instead of toys, they give out food, medical supplies, clothing and blankets. Sometimes, though, they bring something like a solar-powered oven, which certainly looks like a big toy.

Meet Ed Artis, Jim Laws and Walt Ratterman, aka Knightsbridge, a three-man humanitarian organization that provides aid to needy people, one impoverished country at a time. In the Tribeca Film Festival guide, the film's synopsis describes them as "part Mother Teresa and part Indiana Jones," which earned a few rolled eyes from the Cinematical staff at first. Well, wouldn't you know their interpretation is spot-on? Sure, they don't recover artifacts or fight Nazis, but their role is just as much adventurous as it is altruistic.

One of the big questions that went through my head first was, "Where does the money come from?" Some of the materials are donated, and the guys receive an 80-90% discount on medical supplies, but the expense of each trip appears to be high; at one point they pay for truckloads of food out of a pouch filled with wads of $100-bills. Later they hand $2,000 cash to an Afghan school that can't pay its teachers. The documentary isn't completely clear about how this cardiologist, construction company owner, and retired mortgage banker can work so rarely at home and devote so much time and money abroad, except to point out that while others are saving up for a boat or for retirement, they save up for the next mission. It is probably that simple, and of course, it doesn't really matter how they're able to do it -- they do it.

Beyond the Call shows them doing it throughout Afghanistan, where they planned to go even before 9/11; in the southern Philippines, where they help the U.S. military acquire medical equiptment for cheap; it shows them trying to do it on the Burmese border of Thailand. They claim to have no fear of death, because, as Artis puts it, a spreadsheet of his life comes out far more positive than negative. Artis admits one fear, however: being kidnapped; the idea of someone telling his wife, "We've got him," is the worst-case scenario he can think of. Although Knightsbridge travels through a lot of dangerous territory, Belic doesn't capture anything too intense (see Shadow of Afghanistan for that kind of film), which is okay. It is hard enough viewing the people already affected by war and poverty.

Beyond the Call is an extremely inspiring film that is also hilarious, exciting and heartwrenching. Not only are the three men unbelievably good willed, they are enjoyable characters filled with loveable quirks and wonderful stories to tell. I'd say someone should give them a reality show -- the film will leave you craving more -- except I respect that this is probably all the attention they could want or need.

http://www.cinematical.com/2006/04/21/tribeca-review-beyond-the-call/

"This year there are a handful of films that I want to cite simply because they embody, in one way or another, something of the spirit that gave birth to the Tribeca Film Festival... [Films] about people who know that what they do as individuals can make a difference in the world: Beyond the Call."
- Peter Scarlet, Executive Director, Tribeca Film Festival

Looking forward to our paths crossing sometime this year.

Thank you,
Adrian Belic
Filmmaker
(415) 716-0660 mobile

Op-ed

We are proud of your extraordinary talent and can only imagine sacrifice that accompanies your missions. Just to remind other people who do not connect the dots. Belic brothers made Ghengis Blues a documentary that was nominated for an Oscar. I saw it in Dubrovnik and the film was simply amazing. My warmest recommendations for the film www.genghisblues.com as well.

Nenad

Design Ambalaze Hrvatske Tvrtke Ulola Nagradjen u SAD

Hrvatska - Ulola - nagrada - SAD - design - sapuni

www.ulola.com

(Moja preporuka za pogledati. Website je izuzetan. My recommendation for you to see this website. Outstanding design. Nenad Bach)

Zagreb (ots) - Na medjunarodnom natjecanju za design - The 2006 Summit Creative Awards (SAD) design ambalaze tvrtke Ulola iz Zagreba osvojio je nagradu "Silver Award". Nagrada je dodijeljena u kategoriji "Packaging--Series or Campaign" za ambalazu Ulola prirodnih sapuna i kupki.. Nagradjeni design rad je agencije Elevator iz Splita. The Summit Creative Awards dodjeljuje priznanje za izvanredna dostignuca marketinÅ¡kih tvrtki, reklamnih agencija, tvrtki video-produkcije i multimedija te ostalih kreativnih studija s godiÅ¡njim prometom do 25 miljuna USD. Kao takav predstavlja jedinstvenu priliku za takav tip tvrtki da se natjece na globalnom nivou. Radovi u 13 kategorija su ocjenjivani prema najstrozim kriterijima na bazi inovativnosti i kreativnosti koncepta, kvaliteti izvedbe te uspjeÅ¡nosti u komuniciranju ideje.
Ulola je proizvodjac prirodne kozmetike sa sjediÅ¡tem u Zagrebu. Osim atraktivnog designa nagradjena ambalaza karakteristicna je i po inovativnosti. Zbog potpuno prirodnih sastojaka proizvodi su pakirani u hermeticki zatvorenu ambalazu prehrambene kvalitete koja garantira mnogo bolje ocuvanje prirodnih svojstava. Proizvodi Ulola dostupni su u lancima drogerija DM i Kozmo.
ViÅ¡e informacija o proizvodima Ulola mozete vidjeti na web-adresi http://www.ulola.com
OvogodiÅ¡nje natjecanje zaprimilo je oko 4000 radova iz 50 zemalja ukljucujuci Australiju, Austriju, Kanadu, Dansku, Indiju, Italiju, Kuvajt, Meksiko, Nepal, Novi Zeland, Rusiju, Singapur, Juznu Afriku, Nizozemsku, Ukrajinu, Ujedinjene Arapske Emirate, Veliku Britaniju, Sjedinjene Americke Drzave i Hrvatsku. Nagrade pobjednicima su dodijeljene u kategorijama: print, broadcast, online advertising, multimedia, printed material, direct mail, sales promotion, political, corporate video, public service, best idea never produced i self-promotion. ViÅ¡e informacija o Summit Creative Awards-u moze se naci na Summit Awards web siteu na www.summitawards.com.

NAPOMENA O IZVORU:
Sapio - ULOLA
Josipa Vogrinca 18
10 000 Zagreb
Tel/Fax: 01 / 3833 193
web: www.ulola.com , web: www.sapio.hr
Marijan Tomljanovic
e-mail: info@ulola.com
mobi: 091 8895303
Jocelyn Luciano - Executive Director
Summit Creative Awards
tel: ++1 (503) 297-9979
e-mail: JocelynLuciano@summitawards.com
web: www.summitawards.com

Nenad Bach's production of Klapa music again on Millennium of Music

from June 26, 2006 check your local listings

"One of our most popular series ever is when we featured Croatian music"

"The multichannel recording is spectacularly realistic"

"Just stop, close your eyes, and Listen to the most amazing harmony. After experiencing Klapa Sinj a few times, it has become my favorite CD. I don't understand a word of Croatian; however the pure humanity of the singing transcends language. Anytime I play Klapa as background music at work - without exception I have had someone comment on the beauty of the sound."

"This unbelievably resonant music should be heard by everyone...as it's one of Croatia's best exports. The sounds of the sea, the souls of the fishermen who used to sing these songs, the beauty of the night stars and the heart of the tiny fishing villages, are all elements that can be felt when listening to this CD. The sound is God-like."

"The recording is very transparent and one really feels transported to the church where the performance took place."

"No need to understand Croatian, this music plays to the inner most part of your humanity. It cannot be described â“ only felt. "

10 Million audience.

#06-27: (repeat of #05-43) 06/26/06: Croatia's Mystic Sounds--One of our most popular series ever is when we featured Croatian music from the Holland Early Music festival in Utrecht. Producer Nenad Bach has recorded two programs of folk and other haunting music from the tradition called "Klapa" which are now generally available on disc, and we'll sample them this week.

Klapa Sinj and Klapa FA Lindjo.

To purchase the CDs click here http://www.nenadbach.com/shoppe/shoppe.html

http://www.millenniumofmusic.com/schedules/2006_mayaugust.php

New York- Koncertom u Crkvi "Most Precious Blood" u Astoriji
Klapa Astoria obiljeila 15 godina postojanja

Dugotrajni pljesak, pozivi na bis i suze ganua u o ima vjerne publike, bili su kine ve eri u Astoriji, u subotu trei lipnja najbolji pokazatelja da je njujorka dalmatinska klapa u svojih petnaest godina postojanja dostigla zavidnu razinu kvalitete, ali i respekta, kako publike tako i stru ne glazbene kritike.

Kako je u predstavljanju klape naglasio vl . Robert Zubovi, voditelj hrvatske katoli ke misije u Astoriji pod ijim okriljem djeluje i klapa, ovaj je koncert ujedno i predstavljanje bogatog kulturnog ivota i stvaralatva Hrvata u ovoj aktivnoj zajednici. A svojim nastupom te ve eri, lanovi klape su, predvoeni maestrom Sranom Berdoviem dokazali da su, ne samo najkvalitetniji kulturni proizvod ove aktivne njujorke zajednice, ve vjerojatno i jedan od najboljih kulturnih dostignua kojima se mogu pohvaliti Hrvati u iseljenitvu uope.

Mjeovita klapa Astoria nastupila je u sastavu Sandra Dragojevi (sopran), Jure Sinov i (bariton), Marin Lazo, Sran Berdovi (tenori), Tomislav Smodlaka, Josip Lacmanovi (basovi). Osim tradicionalnih hrvatskih klapskih pjesama renomiranih autora poput Magdia, Stipiia, Fia i Kraljevia, klapa Astoria izvela je i nekoliko novih skladbi, koje je napisao maestro Bardovi. Svaka skladba nailazila je na odli an prijem kod publike, u kojoj su se, osim lanova hrvatske zajednice, medija i predstavnika diplomacije na elu s generalnim konzulom RH Petrom Ljubi iem, ovaj put nali i razni stru njaci i profesionalci glazbene struke iz cijelog New Yorka. Nakon koncerta od svih njih klapi su stizale samo pohvale i estitke.

U proteklih petnaestak godina djelovanja, klapa Astoria prola je vie zanimljvih faza; mijenjala se postava, u jednom trenutku i ime klape je promijenjeno u klapu Lubin, ali kako je u kratkom pregledu povijesti naglasio Jozo Lackovi; na svu sreu ubrzo je klapi vraeno ima Astoria, koje je ostalo, i na koje su danas svi ponosni. Od samih po etaka rada, klapa i klapsko pjevanje u Astoriji pruali su uto ite i predstavljali poveznicu s rodnim krajem mnogim Hrvatima u New Yorku. U proteklih nekoliko godina klapa je veoma aktivna u svom djelovanju; nakon snimljenog prvog CD-a 2004. godine «Misa dalmatinska», klapa Astoria upravo radi na dovretku svog drugog nosa a zvuka na kojem e predstaviti kompilaciju dalmatinskih pjesama snimljenih u proteklom periodu.

Zapaeni su i veoma uspjeni nastupi klape na NY Festivalu etno glazbe, u Chashema Off Broadway Theater, te u dvorani Golliard Concerts of Steinway. Ubrzo nakon toga klapa je snimila jednosatnu radijsku emisiju za New Sounds na radijskoj postaji WNYE 91.5 FM, koja je u cijelosti bila posveena tradiciji klapskog dalmatinskog pjevanja. Prole godine klapa Astoria je zabiljeila izvrstan uspjeh na svom prvom nastupu u Omiu na Festivalu klapskog pjevanja, gdje joj je dodijeljena Bron ana plaketa u kategoriji novih skladbi. Ove godine takoer putuju u Hrvatsku gdje ih ekaju nastupi po hrvatskim gradovima u sklopu turneje dalmatinskih klapa iz iseljenitva a u organizaciji Hrvatske matice iseljenika.

Vrhunac slavljeni kog koncerta nastupio je kada se klapi pridruio njen umirovljeni lan Radoslav Kotan; koji je svojim recitacijama i jo uvijek gromkim i prepoznatljivim tenorom pokazao da iako u mirovini, ne moe bez klape, a ni klapa bez njega!

Na kraju koncerta klapi su se pridruili i njeni bivi lanovi koji su ovaj nastup pratili iz publike, a svi zajedno doivjeli su veliki pljesak i ovacije oduevljene publike. Klapi Astorija estitamo 15. roendan i elimo jo dugo uspjenih godina; svima nama na radost i ponos!

Formatted for CROWN by Croatian Chronicle

Subscribe to Croatian Chronicle