Weekly Bulletin from Croatian Embassy in Washington DC

April 29 - May 12, 2006 [Vol. 3, Issue 12]

Croatian World War Two hero Peter Tomich

posthumously receives the Congressional Medal of Honor

Admiral Henry Ulrich III, Commander of US Naval Forces Europe, awards the Congressional Medal of Honor to Srecko Herzeg (R), a descendant of World War Two hero Peter Tomich, on the USS Enterprise, in Split, Croatia, May 18, 2006. Chief Watertender Peter Tomich, a Croatian immigrant to the U.S., was awarded a posthumous Medal of Honor by U.S. President Franklin D. Roosevelt for his outstanding courage in Pearl Harbor when he remained at his post onboard USS Utah when it was attacked in 1951 until he saw all the boilers were secured and all personnel had left their stations, and lost his own life. U.S. authorities had troubles locating his next of kin. REUTERS/Matko Biljak
Reuters - May 18 10:56 AM


Srecko Herzeg, a descendant of WW2 hero Peter Tomich, displays the medal at a Medal of Honor ceremony, Split, Croatia, Thursday May 18, 2006. Chief Watertender Peter Tomich, a Croatian immigrant to the U.S., was awarded a posthumous Medal of Honor by President Franklin D. Roosevelt for his outstanding courage in Pearl Harbor when he remained at his post onboard USS Utah when it was attacked in 1951 until he saw all the boilers were secured and all personel had left their stations, and lost his own life. U.S. authorities had troubles locating his next of kin. Herzeg accepted the medal on Tomich's behalf from Adm. Harry Ulrich III, Commander of the U.S. Naval Forces Europe, aboard the USS Enterprise. (AP Photo/Bozidar Vukicevic)
AP - May 18 9:39 AM
 

Spotlight on USS Enterprise during port call in Croatia


By Sandra Jontz, Stars and Stripes
European edition, Friday, May 19, 2006

SPLIT, Croatia - It's one heck of a first port call for the sailors and Marines of the USS Enterprise, which is transiting the world's oceans, including a combat zone, over the next five months.

Early Wednesday, the mammoth aircraft carrier pulled in to the resort town of Split on the Croatian coast and gave the crew a chance to look around.

'This is amazing,' Marine Cpl. Joshua Cline said after returning to the carrier from a tour of the town. Although he was on a liberty patrol, making sure all went well as the sailors and Marines descended on Split, he and others visited various eateries and shopping spots in town.

'I wanted to eat the local food, but we ended up getting pizza,' said Petty Officer 3rd Class Mathew Selph, 22. 'But it was goooood pizza.'

Commissioned in 1961, the Enterprise is the Navy's oldest nuclear-powered carrier. It left its home port of Norfolk, Va., on May 2 on a six-month deployment with nearly 6,000 sailors and Marines and 60 aircraft aboard.

Split is the first of about a dozen planned liberty calls.

On Thursday, the carrier's crew hosts a much-anticipated ceremony in which the Navy will present, after 64 years in limbo, the nation's highest military decoration, the Medal of Honor, to a distant relative of a World War II sailor who perished during the attack on Pearl Harbor in 1941.

Lt. Col. Srecko Herceg Tonic will accept the decoration on behalf of his relative, Chief Watertender Peter Tomich, who was killed while manning the USS Utah.

Croatia's Minister of Defense Berislav Roncevic visited the carrier Wednesday afternoon, touring the hangar bays, the flight deck and getting tutorials from Rear Adm. Ray Spicer, the carrier strike group's commanding officer, and Capt. Larry Rice, the ship's skipper.

During their two-plus days in Split, crewmembers will be doing more than shopping and dining. The carrier and a Croatian ship exchanged 69 of each other's sailors for several hours Thursday to learn how the other carries out its respective jobs.

On Friday, sailors and Marines will partake in two community relations projects in which they will refurbish the Jurabonci home for mentally handicapped children and the Marjan city park, said Chief Petty Officer Will Borrall, a ship spokesman.

And the Americans will take on the Croatians in rugby, basketball and soccer matches for which the troops have equal amounts excitement and trepidation, Borrall joked. They know Enterprise players likely won't come home victorious, especially in soccer.

The Enterprise's arrival made headlines, and while on a boat ferrying sailors and Marines between Split's pier and the carrier anchored a few miles off the coastline, Airmen Hillario Arreola and Joshua Dandrea watched Croatian news coverage of their visit.

'It's pretty weird,' said Arreola, 20.

'Yeah, we just don't think it's that big of a thing,' added Dandrea, also 20. 'I guess we're used to us.'

http://www.estripes.com/article.asp?section=104&article=37297

Night ferry services connecting islands to operate as of June

ZAGREB, April 20 (Hina) - The Croatian Government has decided that additional night ferry services be introduced for islands Cres/Losinj, Rab, Ugljan/Pasman, Brac and Hvar as of 1 June.

The new lines will connect the islands with the mainland between 2300 hrs and 0400 hrs.
The Ivo Sanader cabinet on Thursday decided to ensure 5.8 million kuna (approx. 789,000 euros) as state subsidies for this purpose. The new services will be in place through the whole year.

|News|Hina| April 20, 2006 -
 

Arthur Frommer izdao turistički vodič za Hrvatsku

WASHINGTON - Najpoznatiji američki turistički vodič Arthur Frommer's izdao je u ponedjeljak prvi svibnja i prvi samostalni vodič za Hrvatsku. U publikaciji "Frommer's Croatia" na 340 stranica su dane turističke destinacije u Hrvatskoj za svako godiĹĄnje doba i svačiji dĹžep. Autorica vodiča Karen Torme Olson započinje vodič s Dubrovnikom, predstavlja Dalmaciju i Istru, a nije propustila dati Amerikancima informacije i o kontinentalnoj Hrvatskoj, mjestima koja se mogu posjetiti u Zagrebu i okolici, Zagorju te Slavoniji i Podravini. Ovaj vodič će biti vaĹžno pomagalo američkim turistima i moĹže potaknuti njihova putovanja u Hrvatsku. Frommerove vodiče američki turisti najčeĹĄće koriste kao pouzdan izvor informacija kako za putovanja po Americi tako i inozemstvu. Na naslovnoj stranici vodiča je fotografija Dubrovnika s pogledom na katedralu, a u njemu je autorica uz korisne informacije i karte opisala zanimljivosti kojima je svjedočila putujući Hrvatskom. (Hina)

Kolokvij Instituta Rudjer Boskovic


"O SVEUCILISTIMA I ZNANOSTI U SAD I NJIHOVOM FINANCIRANJU"


Prof. Zlatko Bacic, Department of Chemistry, New York University, New York, USA

Srijeda, 24. svibnja 2006, u 16.00 sati, Predavaonica III krila, Institut Rudjer Boskovic, Bijenicka c. 54, Zagreb

Obrazovno-znanstveni sustav SAD cine gotovo 3000 institucija, koje se jako razlikuju po svojoj prirodi, primarnoj misiji, velicini, bogatstvu, i prestizu. U vrhu piramide je oko 100 sveucilista u kojima je izrazit naglasak na znanstvenom radu, i koja dodjeljuju doktorate u sirokom spektru disciplina. Dobar dio tih sveucilista ima dominantan polozaj na svjetskoj znanstvenoj sceni. Ponudit cemo moguca objasnjenja za tu situaciju, i opisati izvore financiranja americkih sveucilista, koja su raznolika i bitno se razlikuju od onih u Europi. Osim toga, bit ce dan opcenit pregled sustava financiranja znanosti u SAD i novijih
trendova u njemu. Nastojat cemo nesto detaljnije opisati ustroj National Science Foundation (NSF) i National Institute ofHealth (NIH), njihove budzete, i natjecanje za njih.

Voditeljica IRB kolokvija:

Prof.dr. G. Pifat-Mrzljak

(u 15.30 h pocetak druzenja uz kavu i caj)
 

Interview with American Ambassador Okun
 

Interview by Jadranka Juresko-Kero in the Vecernji List, Zagreb April 15, 2006

translated from Vecernji List by Hilda M. Foley

American Ambassador Herbert S. Okun speaks about Milosevic, Tudjman, the war, the negotiations ...

Ambassador Herbert S. Okun has spent a full thirty six years in the service of the State Department and
American diplomacy. Born in New York 76 years ago to a immigrant Russian Jewish family, he did not continue his father's successful tradition in the food supply branch, the manufacture and distribution of food, but instead received his education at the prestigious American universities Stanford and Harvard and from his 25th year on devoted his life completely to diplomacy. He spent his first time in Croatia in 1957 as a tourist. He was immediately impressed by the beauty of Hvar and Dubrovnik. He returned to Croatia in 1990, first as the executive director of a nonprofit financial group that offered help in the establishment of a free market in the post-communist countries of the eastern block. Soon after, he exchanged his voluntary role with one of official duty as the deputy of Cyrus Vance, the special emissary of the United Nations' Secretary General Boutros Boutros Ghali., actively spending time in the areas of former Yugoslavia from 1991-1993. Today he lectures international relations at Yale and John Hopkins.

Interviewer: Once you commented that you already realized during the first meeting with Milosevic that one is dealing with a man of bad character, capable of anything!

- Yes, I met Milosevic in Belgrade on Dec. 12, 1990. I arrived with a group of business people and Cyrus Vance and I had a private meeting with Milosevic. Observing how he talked and acted I could not come to any other conclusion than Milosevic being a common gangster. You know, those types from Mafia movies with cigars in their mouths, who try to express themselves very theatrically but in reality are selling fog. The American ambassador at that time in Belgrade, Warren Zimmerman, spoke of Milosevic as a charming person. I was shocked. I said to him: "Don't you see that he is a gangster?" Unfortunately I was right, because it was soon apparent that the war and all the crimes were initiated by Milosevic, that he was a liar and a politician who did not honor agreements nor his signature.

Interviewer: You were the vice-chairman of the International Conference for former Yugoslavia in the negotiations regarding the arrival of UNPROFOR in Croatia. Could the war had been prevented in Croatia if the West had intervened in time?

- When I was in Belgrade in 1990 I asked everyone - from Milosevic to ordinary people, taxi drivers, waiters - do they think it will come to war, they all answered, can you imagine, that this is not possible.
My experience told me that this was not correct, that war was coming because I did not trust Milosevic.
I asked him for instance on the eve of elections in Serbia if the JNA (Yugoslav National Army) has a considerable role in the country. He answered that it does not. "Mr. Okun", he said, "we are building democracy". The next day a saw his picture with the JNA generals in the Politika (newspaper).

I warned that one cannot trust him. But Milosevic knew how to manipulate the foreign media and politicians. He constantly kept repeating that "Croatians are making necklaces from fingers of Serb children". Just imagine such statements! The West tried to stop the war more than is known or deduced in public, but Milosevic did not want it. Lord Carrington and Cyrus Vance offered a plan for the so-called peaceful separation of all sides in Yugoslavia, but while Croats accepted discourse plans, were signing everything and showing that they want peace, in Belgrade everything was the opposite.

Interviewer: What were your impressions of President Tudjman?

- I can say openly that I liked Tudjman because he was a serious politician who kept his word. True, he had a rigid style of behavior which many falsely interpreted, especially western journalists, but all my experiences with Tudjman are positive. After all, Tudjman, who led his country in war, with an imposed arms embargo, could not act like Gandhi. He was cooperative, wanted peace and actively participated in negotiations in the Haag, Geneva and Zagreb. They resented that he changed street names from the communist times and while he was doing that, Milosevic was killing Croatians in eastern Slavonia.

I was with Tudjman when the exodus of Croatians from Ilok began. He said to me: "Mr. Ambassador,
do something, it is terrible what my people are experiencing". then Vance called Milosevic but he answered that he does not know what he is talking about, that he has nothing to do with Ilok. That man never spoke the truth. Tudjman was intelligent, he knew history, and speaking openly, with his leadership Croatians through Operation Storm and other military actions saved Bosnia Herzegovina. At a meeting in Sarajevo in 1991 Izetbegovic told me that he will demand of the JNA to leave BiH and I asked him: "Where is your army, who will defend you if the JNA does not comply?" I quickly realized that in Bosnia only the Croats offered organized defense and saved it from downfall, something often kept quiet by the media as well as politicians.

Interviewer: You created the Vance plan which stopped the war in Croatia. Did you have difficulties in the realization of the plan?

- After some fifteen armistices pronounced by the EC which no one honored, we turned to a different logic, and that was that the armistice is not declared by us but by the opposing sides. At that time the Serbs were already prepared for the Bosnia campaign and had therefore relatively quickly accepted the armistice. When I presented the contents of the plan to Tudjman, he immediately asked several questions, such as the status of the police which had warned about the vulnerability in the plan. Later on, these questions were shown to be correct, as the Serb side used it to evade their obligations.

Interviewer: How much do Americans know about Croatia and why don't they invest more into the economy?

- Let us be realistic. Croatia is for Americans far away, but it is more and more attractive for tourism. It is important for Croatia to have an economy office in Washington, a strong diplomacy which will keep good ties with Condoleezza Rice. Holding international conferences in Dubrovnik, Split, Zadar, to which are invited American and world leaders is the right way, because once someone is acquainted with Croatia it is not easily forgotten. Croatia needs to develop its economy, needs to keep its people in the country, that they don't emigrate worldwide. Be patient, because with the blossoming of the economy come jobs and a better life. Croatia is a very beautiful country, don't forget that its geographical position is strategically important and you have the Adriatic coast, outlet to the sea - and what a sea, one of the most beautiful in the world.
 

Kako je agresor uz pomoc demokratskog svijeta postao zrtvom
 
 Dok hrvatski generali bivaju optuzivani u Haagu po zapovjednoj odgovornosti za smrt ljudi koji kasnije bivaju pronadjeni zivi, dok ih se tereti za rusenje starih mostova koje su mozda rusili neki drugi generali i dok hrvatska sluzbena politika pokusava pod svaku cijenu ostvariti svoj strateski cilj ulaska u Europsku Uniju, mi nemocno gledamo kako se hrvatski branitelji sami ubijaju. Bolno je kada te kojekakvi likovi iz bajki optuzuju za nesto za sto nisi kriv ili kada nakon ostvarenja 'hrvatskog tisucljetnog sna' Hrvatska izgleda kako izgleda. Da li smo mi Hrvati doista zlocinci ili nas mozda bas zlocinci optuzuju?
 
 I tako dolazimo do paradoksa da oni koji su obranili Hrvatsku zive unutar celija Haaga, a oni koji su Hrvatsku razarali, a Hrvate ubijali i protjerivali, zive slobodno u Hrvatskoj i neprestano traze svoja prava stecena, valjda, izdajom i agresijom na Hrvatsku. Teroristi bi u demokratskoj Americi bili osudjeni i pritvoreni ili mozda 'elektrizirani' ali Hrvatska je veci pop od Pape pa teroriste abolira. Pa neka nam i bude terorizam kada ga i sami na taj nacin podrzavamo.
 
 Da se prisjetimo kako je tekao takozvani “udruzeni zlocinacki poduhvat”, za koji se danas sudi U Haagu hrvatskim generalima i herojima, ali i hrvatskoj drzavi pa ako bas hocete, indirektno i svima nama. Kako je zrtva agresije postala optuzena za 'planirani zlocinacki poduhvat'?
 
 Zlocinacki poduhvat doista jest postojao i rodjen je deklaracijom SANU. Provodila je zlocinacka organizacija okupljena oko Milosevica uz pomoc ondasnje JNA, dobrovoljaca iz Srbije i organiziranih teroristickih formacija pobunjenih Srba u Hrvatskoj i to na ocigled medjunarodne svjetske zajednice. Nije moguce ni zaboraviti postovanje i neprikrivanu sklonost vaznih faktora svjetske politike prema Slobodanu Milosevicu, a koji su ga tako ohrabrivali i podrzavali. Nije zanemariv ni embargo na oruzje kojim je Hrvatskoj nemoralno i protupravno onemogucena samoobrana, a niti slijed dogadjaja koji u pravom svjetlu otkriva o kakvoj se zlocinackoj igri radilo. Napad je najbolja obrana, i eto zato nas napadaju i sude nam, a mi pognute glave idemo prema svom uzoru - Europi.
 
 Vrlo rano, jos mnogo prije proglasenja hrvatske drzave zapocele su demonstracije srpske moci. 28.02.1989. u povijesnom hrvatskom gradu Kninu odrzan je takozvani 'srpski miting upozorenja'. Pojasnjenja radi, za one koji slabije pamte, i koji su te dane provodili na skijalistima Austrije i kojekuda, tek su godinu dana kasnije 22.01.1990. hrvatska i slovenska delegacija napustile 14. Izvanredni kongres SKJ. Valjda su hrvatski Srbi bili vidoviti i sve predvidjeli slucajno. Jako je bitan redoslijed kojim su se ta zbivanja dogadjala.
 
 U Hrvatskoj zapocinju demokratske promjene i 22.04.1990. odrzan je prvi krug visestranackih izbora u Hrvatskoj te je najveci broj glasova dobio HDZ. Hrvatski Srbi nastavljaju homogenizaciju i stvaranje temelja svoje paradrzave na hrvatskom teritoriju, pa 01.07.1990. na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, biva proglasena takozvana 'Zajednica opstina Sjeverne Dalmacije i Like'. Biti cu malo zloban i primijetiti da se, ipak na kraju, srpsko Kosovo ponovilo i na ovom hrvatskom Kosovu.
 
 
 Vrli su policajci 03.07.1990. vrijedni djelatnici SUPa Knin poslali protestno pismo Saveznom i Republickom SUPu kako ne prihvacaju hrvatsku povijesnu "sahovnicu" za svoj simbol, drugim rijecima ne priznaju demokratski izabranu vlast republike Hrvatske niti republiku Hrvatsku. Priznaju samo od Hrvatske primljeni novac. Unatoc tome neki od takovih danas na policijskoj kapi nose 'sahovnicu' koja im navodno vise ne smeta i primaju hrvatske kune. Sumnjam da takovi stite drzavni poredak i drzavu Hrvatsku od kriminala. Takova je hrvatska kadrovska politika i hrvatska politika uopce.
 U Srbu je 25.07.1990. odrzan takozvani 'Veliki srpski sabor' na kojem su govorili: akademik Jovan Raskovic, Jovan Opacic, mr Mile Dakic i dr Milan Babic. Pocinje i formalno stvaranje srpske paradrzave u drzavi Hrvatskoj. Usvojena je 'Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda' i Odluka o formiranju 'Srpskog nacionalnog vijeca'. Jos mi i danas u usima odzvanja to ime. Srpsko nacionalno vijece. Cini mi se da se i danas spominje.
 Tako je 30.09.1990. to 'Srpsko nacionalno vijece', na osnovu plebiscita, svih onih koji su za misljenje bili pitani, proglasilo 'srpsku autonomiju'. Radja se nova srpska demokracija u Hrvatskoj pa su vec 03.10. 1990. blokirani su svi cestovni prilazi prema Kninu, a obustavljen je i zeljeznicki saobracaj. Kao u filmu o Pancu Vili.
 Dobro reziran film. 01.02.1991. Jedanaest zastupnika Sabora Republike Hrvatske, sabornici srpske nacionalnosti iz Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije napustilo je Sabor RH.
 
 Vec 11.02.1991. u Kninu je odluceno da ce se mijenjati imena ulica. Predlozeno je da se glavna Ulica marsala Tita zove Ulica kralja Petra Prvog Oslobodioca. Zasmetao im je Tito pa je i njega kao navodnog Hrvata trebalo protjerati iz Knina. Cudno kako takozvani antifasisti nisu u tome prepoznali ono sto je odmah trebalo prepoznati. Neki nisu ni do danas, ili takovi antifasisti iz nekih samo njima poznatih razloga ne mogu prepoznati fasizam, etnicko ciscenje i zlocin. Pa da, mnogi su antifasisti zapoceli svoju partizansku karijeru kao cetnici do 1943, 1944. ili 1945.
 Srpsko nacionalno vijece i Izvrsno vijece SAO Krajine (koje, zacudo, vise ne postoji) 28.02.1991. u Kninu, usvaja svoju Rezoluciju o razdruzivanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u drzavi Jugoslaviji. Pocinju i sukobi pa se 31.03.1991. specijalci MUPa i srpski teroristi sukobljavaju na Plitvicama. Bilo je tu i Borovo. Po svemu sudeci Hrvatska se trebala pomiriti s time da naoruzani teroristi ubijaju hrvatske policajce.
 Tek je 2-3 mjeseca kasnije 19.05.1991. u Hrvatskoj odrzan referendum o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije pa su 25.06. Hrvatska i Slovenija proglasile potpunu drzavnu nezavisnost. Opet su hrvatski Srbi bili vidoviti i tocno predvidjeli sto ce se dogoditi.
 20.08.1991. takozvana Vlada takozvane SAO Krajine donijela je takozvanu Odluku da se uspostavi jedinstven sistem TO Krajine, kao dijela oruzanih snaga SFRJ. Time otpada i posljednja mogucnost odrzanja bilo kakve pa i labave konfederalne veze sa drzavom Jugoslavijom. Ustavom iz 1974. samo su republike dobile pravo na odcjepljenje, ali ne i samoproglaseni dijelovi republika. Neki su, dakle, vec tada krsili i Ustav SFRJ kojoj su zeljeli pripadati, ali optuzujuci druge za krsenje ustava i razbijanje Jugoslavije. Prisjetimo se autonomije Kosova i scenarija kako se autonomija ukida.
 Nakon tog bezvlasca 08.10.1991. Sabor je Hrvatske konacno donio Odluku o raskidu drzavotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio potpunu drzavnu samostalnost Republike Hrvatske. Zgodno, a sada, petnaest godina kasnije prijateljska Europa kojoj toliko tezimo gura nas u nove unije i Cefte sa Srbijom i Crnom Gorom.
 Povijest svijeta ima samo jedan Vukovar, grad koji se sistematski rusio pred ocima demokratskog svijeta. 18.11.1991. Poslije herojske obrane i visemjesecnih borbi, nadmocne agresorske jedinice JNA zauzele su hrvatski grad Vukovar i pocele ciniti ratne zlocine. Smaknuca civila na koje svijet ostaje prakticki nijem. Jugoslavija je vec tada mrtva, Jugo vojska ignorira predsjednistvo SFRJ, svog vrhovnog zapovjednika, pa 05.12.1991. Hrvatski Sabor opoziva predsjednika Stjepana Mesica iz Predsjednistva Jugoslavije. Postavlja se pitanje zbog cega su vojne vlasti Jugoslavije izvrsile drzavni odnosno vojni udar i odbile poslusnost svom “vrhovnom komandantu”, predsjednistvu Jugoslavije, te zbog cega, kada je to bilo uoceno predsjednik Mesic nije odmah opozvan iz Beograda. Cemu smo se nadali? Jesmo li previse vjerovali tom demokratskom svijetu?
 
 A ja se naivno cudim kako taj demokratski svijet nije reagirao zbog Vukovara, Dubrovnika....,
 
 Hrvatska postaje medjunarodno priznata drzava koja time dobiva legalno pravo odbrane svojih teritorija od agresije druge drzave. Tako je 23.12.1991. Savezna Republika Njemacka priznala Sloveniju i Hrvatsku. Vec je 13.01.1992. Vatikan priznao Hrvatsku i Sloveniju, a 15.01.1992. Evropska je Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku. Napokon 07.04.1992. i USA je priznala Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavije definitivno vise nema, ali to izgleda nije bio razlog da se okupacijska vojska povuce iz medjunarodno priznate drzave Hrvatske. Dakako i Bosne i Hercegovine.
 
 28.04.1992. Proglasena je i Savezna Republika Jugoslavija. Dakle, vojska koja je ratovala u Hrvatskoj nije vise bila takozvana JNA vec se radilo samo o slijednici JNA, okupatorskoj vojsci Savezne Republike Jugoslavije koja jest pocinila i nastavila agresiju te je odgovorna kako za vojni udar u SFRJ i raspad Jugoslavije tako i za krvave zlocine i nastalu ratnu stetu pocinjenu Hrvatskoj. Proglasena Savezna Republika Jugoslavija je prigrlila tu zlocinacku vojsku i sve vrijeme podrzavala i pomagala teroriste i terorizam u medjunarodno priznatoj drzavi Hrvatskoj. Vise nema dileme je li rijec o vojnom udaru, gradjanskom ratu ili pak medjunarodnom sukobu u koji su ukljucene clanice Ujedinjenih Naroda.
 
 23.05. 1992. Slovenija, Hrvatska, Bosna Hercegovina primljene u clanstvo UN. Unatoc tome UN nije zastitio Hrvatsku od okupacijske vojske druge drzave i teroristickih jedinica takozvane Republike Srpske Krajine. Naprotiv, nastavila se primjenjivati Rezolucija 713. Savjeta sigurnosti izglasana 25.09.1991. kojom je uveden embargo na isporuku oruzja za podrucje bivse Jugoslavije. Time je Hrvatskoj kao jedinoj clanici u povijesti Ujedinjenih Naroda uskraceno legitimno pravo na obranu svoje zemlje od agresije. Hrvatska je za razliku od okupatora bila slabo naoruzana i trebalo je ukinuti embargo na oruzje kako bi se izbjegla logicna i moguca optuzba za podrzavanje te agresije od strane UN-a. Unatoc poznatim zlocinima koje su Srbi pocinili UN to nije ucinio. Embargo ostaje. Ipak, priznavanje Hrvatske neosporna je potvrda da je rijec o medjunarodnom sukobu. To isto Vijece Sigurnosti je vec 22.02.1993. usvojilo Rezoluciju 808. i osnovalo takozvani 'Haaski tribunal' kojim se pomalo zamagljuju razlike izmedju toga tko je bio agresor, a tko zrtva. Sve se stavlja pod isti sesir cirkuskog klauna. I zlocinac i zrtva. Povijesna cinjenica o opravdanosti obrambenog rata dovodi se u pitanje, a time i sam smisao postojanja mirotvornog UN-a, a u isti kontekst stavljaju zlocini pocinjeni u obrambenom i pravednom ratu sa zlocinima pocinjenim u agresiji na drugu suverenu drzavu. Kukavnog li morala. Sud je osnovan ali Rezolucija glede embarga na oruzje ostaje na snazi. Vojska Savezne Republike Jugoslavije potmognuta dobrovoljcima iz Srbije, raznim Arkanovcima, Seseljevcima i teroristickim jedinicama lokalnih Srba i dalje razaraju suverenu drzavu kojoj je UN zabranio naoruzavanje pa i time mogucnost odbrane svog teritorija i ljudskih zivota. Virovitica, Karlovac, Karlobag i sve se zna i nista ne poduzima. Presedan i mrlja koju se ne moze oprati, u povijesti UN-a. Definitivno, to je produzilo stradanja Hrvatske i otegnulo rat u nedogled. Upravo je neshvatljivo kako se je Hrvatska u takovim okolnostima uopce uspjela obraniti i osloboditi. Nisu joj dali sansu, ali je uspjela uz strahovite gubitke.
 
 04.11.1992. Hrvatski sabor usvojio Zakon o zastiti Republike Hrvatske od teroristickih aktivnosti. Svijet ne reagira jer terorizam jest zlo ali za Hrvatsku vrijede nekakva drugacija pravila. Lopov je onaj koji krade, ali jednako i onaj koji drzi ljestve.
 01. 12.1992. Na dijelu 'suverenog' teritorija clanice UN i medjunarodno priznate drzave Republike Hrvatske 'zvanicno' je formirana i takozvana Srpska vojska Krajine, prevedeno u pravni kontekst –teroristicka vojska. Za demokratski svijet i novi svjetski poredak je i to sve, mislim terorizam, normalnaq pojava jer se dogadja u Hrvatskoj, a ne u njihovim zemljama.
 Unatoc svemu Hrvatska trazi miroljubivo rjesenje spora, pa je 14.06.1994. u Kninu boravio Piter Galbrajt i ponudio pobunjenim Srbima takozvane RSK ogranicenu autonomiju, sto je rukovodstvo RSK glatko odbilo. Hrvoje Sarinic 03.11.1994. u Kninu pregovora sa Milanom Marticem, Milanom Babicem, Borislavom Mikelicem i generalom Milom Novakovicem koji ce u povijest uci kao general koji je u panicnom bijegu od 'Oluje' tenkovima pregazio kolonu srpskih izbjeglica. Bez rezultata. Vec 08.11.1994. u Zagrebu se ponovo pregovara i to sa hrvatske strane: Sarinic, Moric, Pasalic, Olujic, Mrsic i Stipetic, a sa pobunjenicke srpske strane: Mikelic, Petrovic, Draca, Kricka i Jaksic.
 
 Svijet ne zna kako bi zadovoljio srpske zelje i nagradio agresiju na RH pa se 30.01.1995 u Kninu pobunjenim Srbima nudi vise nego velikodusan 'Plan Z-4' kojim bi oni dobili ogromnu autonomiju ali bi jedino koristili valutu koju izdaje NB Hrvatske, a sve bi ostalo bila drzava u drzavi pa bi imali svoje krajinske granice gdje je po popisu stanovnistva iz 1991. bila srpska vecina, pravo na biranje svoga krajinskog predsjednika na 5 godina, potpuno samostalno krajinsko sudstvo, krajinska ministarstva i ministre, pravo na ekonomsko vezanje za druge drzave. Hrvatska bi tim planom bila prisiljena priznavati krajiske zakone, Srbi bi imali pravo na upotrebu srpskog jezika i cirilice, zastavu i grb Krajine, Krajisnici ne bi sluzili hrvatsku vojsku.... Sve to je u suprotnosti sa ustavom Hrvatske, ali bi oni to bili dobili da su to zeljeli. Takvim Planom Z-4 Krajina bi prakticki postala drzava i s vremenom, vjerojatno samostalna i medjunarodno priznata drzava. Ni takav plan nije bio Srbima prihvatljiv iako bi bio poguban za Hrvatsku. Doista je tesko razumjeti sto bi ih zadovoljilo. Bio bi to kraj Hrvatske kakvu poznajemo. Krajinska je neumjerenost i glupost bila sreca za Hrvatsku koja je bila spremna i na takav kompromis kako bi se sprijecilo novo krvoprolice.
 Pregovori opet ne daju nikakve rezultate pa tri mjeseca nakon Z-4, 01.05.1995. U 5,30 sati pocinje oslobadjanje hrvatske konkretno Zapadne Slavonije, pod nazivom "Bljesak". Hrvatska vojska cini nemoguce, pobjedjuje. Ovoga puta krajinski Srbi nisu bili vidoviti kao mnogo puta do tada. Planirani plan pocinje odstupati od planiranog puta. Nedugo nakon toga SRJ pocinje masovnu mobilizaciju Srba krajiskog porijekla pa je njih vise tisuca ukljuceno u Vojsku RSK. 'Protjerani' Krajisnici vraceni su u 'Krajinu'. Da li se izbjeglice iz druge drzave smiju prisilno vratiti u rat? Ne ugrozava li se time njihov zivot?
 
 03.07.1995. Takozvani je predsjednik takozvane RSK Milan Martic, bivsi policajac, a sada poznatiji kao Haaski optuzenik, primio u Kninu Karla Bilta i Torvalda Stoltemberga koji pokusavaju spasiti sto se spasiti dade. Martic jednostavno nije mogao shvatiti o cemu mu govore. Glupost i bahatost Martica nemaju razumnu mjeru.
 
 04.08.1995 u 5 sati Hrvatska vojska nastavlja sa oslobodilackom akcijom pod sifrom "Oluja". Velicanstvena Oluja. Hrvatski predsjednik Franjo Tudjman uputio poziv Srbima da se predaju i ostanu u svojim domovima. Milan Martic je nasuprot tome potpisao akt o povlacenju iz RSK i naredio evakuaciju stanovnistva. Srbi su Martica poslusali. Opet dobro reziran film ciji reziser nije mogao, uz svoje skromne mogucnosti, biti 'predsjednik' Martic. Unatoc tome sto takav dokument postoji hrvatsku se drzavu u Haagu optuzuje za planirano etnicko ciscenje. Suludo i zlobno. Cak i tamo prisutni duznosnici UN-a svjedoce o tome da je evakuacija bila planirana i stanovnistvo spremno na nju nekoliko dana ranije, no to ne sprecava glavnu tuziteljicu da optuzi hrvatske zapovjednike za 'zlocinacki pothvat' i planirano etnicko ciscenje nehrvatskog stanovnistva. Nikakvo cudo kad je Savo Strbac, tajnik fantomske RSK, njen suradnik. Doista zna birati suradnike. Pa zar nije nedavno kod Pape trazila izrucenje generala Gotovine?
 
 Da li bi Vi cekali dolazak onih koje ste protjerali, opljackali i kojima ste ubijali rodbinu. I u najdemokratskijim zemljama svijeta terorizam i oruzana pobuna strogo se kaznjava.
 
 Prije je, cini mi se, zlocinacki pothvat onemogucavanje napadnutog da se brani i obrani. Puno prije. Embargo na oruzje nenaoruzanom a napadnutom.
 Nakon propasti fantomske RSK vec 09.08.1995. u Beogradu biva odrzan miting podrske RSK. Govorili su, mozete pretpostaviti, Antilohije Radovic i Vojislav Kostunica, danas veliki pravednik i demokrat, a uz to sadasnji hrvatski prijatelj i buduci europski partner. U to isto vrijeme nedaleko od Gline potpisana je i predaja 21. kordunaskog korpusa. Dokument su potpisali: hrvatski general Petar Stipetic, ministar unutrasnjih poslova RSK Toso Pajic, pukovnik Cedo Bulat, komandant Kordunaskog korpusa i potpukovnik Dragan Kovacic, komandant 11. kordunaske brigade.
 Cudna je podudarnost, i malo je poznato, to sto je dan kasnije 10.08.1995. Boris Jeljcin primio Slobodana Milosevica u Moskvi. Tako barem na svojim WWW stranicama tvrdi Savo Strbac, bivsi duznosnik 'Krajine', i sadasnji suradnik Haaga. Nista se, srecom, nije dogodilo, a moglo je.
 I tako 12.11.1995. dolazi mir na ove nevinom krvlju natopljene prostore. U Erdutu je potpisan Osnovni sporazum o Oblasti Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema koji su potpisali Hrvoje Sarinic i Milan Milanovic, a kao svjedoci Piter Galbrajt, ambasador SAD u Hrvatskoj i Torvald Stoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija.
 
 Mozda je usporedbom broja zrtava moguce utvrditi tko je pocinio zlocin i tko je na pameti imao 'zlocinacki pothvat' te tko je planirano i ciljano ubijao civile. Hrvatskih je civila ubijeno trostruko vise nego srpskih. Hrvatski su gradovi i civilni ciljevi sistematski bombardirani i raketirani pa to nije nikakvo cudo, ali doista jest cudo da demokratski svijet to nije primijetio i stao u zastitu neduznih hrvatskih civila. Za navodno jesu. Barem da su dozvolili da se zrtva naoruza i brani. Takodjer je vidljivo koliko je slabo naoruzanih bojovnika poginulo za oslobodjenje svoje domovine. Nije to bila onda bas prava Pirova pobjeda ali bez sumnje Hrvatska je sloboda skupo placena. A hrvatski se branitelji sami ubijaju i leze u kazamatama svjetske pravde. Mozda i jest Pirova pobjeda.
 
 
 Pogledajmo statistiku:
 Citiram podatke 'Veritasa' i Save Strbca koji kaze: 'Veritas je do sada (februar 2004. godine) verifikovao 6.780 poginulih i nestalih lica sa podrucja RH i bivse RSK, uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su drugih nacionalnosti, a zivjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK)'.
 Medu njima je prema podacima Veritasa:
 
 5.837 (86%) muskaraca i
 943 (14%) zena;
 
 Odnosno:
 
 2.344 (35%) civila,
 4.142 (61%) vojnika,
 182 (3%) policajaca i
 92 (1%) nepoznatog statusa.
 
 Zavrseno citiranje podataka 'Veritasa'.
 
 Citiram prilog 'Vjesnika' glede 'Oluje' i doista mogu pohvaliti veliki trud koji je ulozen da se takav prilog sastavi. Podatci su iznenadjujuci.
 8147 poginulih hrvatskih branitelja
 6605 poginulih hrvatskih civila
 1218 nestalih hrvatskih branitelja i civila
 
 Da sumiramo planirani zlocinacki poduhvat:
 Dakle ukupno 15970 poginulih i nestalih na hrvatskoj strani
 Ukupno 6222 poginulih pripadnika vojske 'Krajine' i njenih civila (tvrdi Veritas)
 
 Ukratko receno na jednog poginulog sa srpske strane dolaze dva i pol poginula sa hrvatske strane. Skoro tri puta vise. Glede pokazatelja cinjenja zlocina nad civilnim stanovnistvom dovoljno govori podatak sto je broj svih poginulih sa srpske "krajinske" strane (6222), ukupno srpskih civila i vojnika 'krajine' manji od broja poginulih hrvatskih civila (6605). Dakle vise je poginulo i ubijeno hrvatskih civila nego sto je ukupan broj svih stradalih, i vojnika i civila takozvane 'Krajine'. Netko je sistematski tamanio civile, a netko drugi je to mirno gledao.
 Kako je sistematski cinjeno sa srpske strane granatiranje civilnih ciljeva u gradovima broj poginulih civila na hrvatskoj strani je uznemiravajuce velik. Ubijeno je tri puta vise hrvatskih civila. Pa tko je planirao zlocin? Tko nije sprijecio zlocin i zlocince, agresore i teroriste? Kazem uznemiravajuce velik, misleci to sa hrvatskog aspekta, dok sa aspekta medjunarodne zajednice izgleda drugacije pa se kompleks krivnje (i izjednacavanja krivnje) pokusava prebaciti na hrvatsku stranu. Neki cak "Oluju" zele okarakterizirati kao "planirani zlocinacki poduhvat" ili "zlocinacku organizaciju". Napad je najbolja obrana. Sram ih bilo. Ljudsko bice ima svoj obraz, a ne stotinu obraza i kriterija.
 
 Medjunarodnu zajednicu nije uzbudjivalo ni etnicko ciscenje Hrvata koje su provodili Srbi planirano na pocetku rata, ali ih strasno zabrinjavaju srpske izbjeglice. Akcija ih nije uopce zanimala, ali reakcija -jest. Napad ih nije zabrinjavao, ali obrana suvereniteta Hrvatske -jest. Tko je otkrio magicnu formulu etnickog ciscenja i tko ga je pri tome podrzavao? Neki doista imaju dva lica, neki stotinu.
 
 Vidljiva razlika postoji i na dokumentarnom materijalu iz kojeg je vidljivo da su Hrvati koji su prognani sa svojih ognjista odlazili pjesice sa najlonom u ruci u 'pratnji' oklopnih vozila 'Jugovojske', a Srbi su 'proterani' skupa sa svojim traktorima, vozilima i imovinom u pratnji Americkog veleposlanika.
 Nije to ipak isto, gospodo. Onaj tko je protjeran s najlonom i onaj tko je 'proteran' s traktorom, koji je mozda nekoc i bio u vlasnistvu upravo onoga koji je prije otisao iz svog doma jedino s najlonom u ruci. Hrvati su pjesacili, Srbi nisu 'pesacili'. Pitam se da li se hrvatske vlasti boje reci da smo zrtve agresije i da je civilizirani svijet dokazivao svoju civiliziranost i mirotvorstvo upravo mirnim promatranjem zlocina.
 
 Kako li su Srbi dobili informaciju o pocetku akcije 'Oluja' pa su masovno poceli napustati 'Krajinu' poneki i prije pocetaka ratnog djelovanja Hrvatske Vojske - nije poznato. Kako su to Srbi, i neduzni civili i krajinski teroristi, bili spremni da budu 'proterani' i prije nego sto su dosli u kontakt sa hrvatskim braniteljima. Pa tko ih je poceo tjerati prije nego sto su Hrvati i pristigli. Valjda je ipak uzrok tome nalog za evakuaciju 'predsjednika' Martica.
 Strasan je osjecaj kada ljudi prisilno napustaju svoje domove bez obzira da li 'beze' ili bjeze. To je isto i jednako grozno. Odlazili su sa suzama u ocima. A jesu li imali takovu tugu u ocima kada su protjerali sa najlonskim vrecicama svoje dotadasnje prijatelje i 'komsije' koji nisu sa sobom odnosili svoju imovinu traktorima koje su im vec bili otudjili, to samo znaju oni koji su i tada tugovali. Zlo je zlo i nazalost vraca se zlom, pa ne cini drugima ono sto ne zelis da ti se dogodi.
 
 Valjda svijet slabo vidi i sebe i druge. Pomracina?
 
 I danas se ti naredbom za evakuaciju 'proterani' Srbi vracaju iz Srbije upravo onako kako su oni iz 'Krajine' otjerali Hrvate. Bez igdje icega, sa najlonom u ruci. Jedino sto ih dovoze autobusima. Ostali su tamo njihovi (i ne njihovi) traktori, kola, kamioni, auti, motocikli, autobusi, mrtvacki kovcezi, imovina, snovi i nada. Puka bijeda koju Hrvatska mora zbrinuti i nahraniti.
 
 Vjerojatno nas proglasavaju 'zlocinackim pothvatom' jer smo najprije morali zbrinuti protjerane Hrvate iz takozvane Krajine, pa Hrvate iz BIH i takozvane Republike Srpske, pa nakon toga i Bosnjake muslimane, i sada na kraju Srbe koji se bez igdje icega vracaju kuci. Stvarno dobro planirani 'zlocinacki pothvat' je zbrinjavanje milijuna izbjeglica koji su Hrvatsku vec ratom unistenu dodatno ekonomski iscrpili. Doslovno, tko tebe kamenom ti njega kruhom. Nikada nisam cuo da je zrtva agresije optuzena da planirala agresiju i zlocinacki poduhvat. Kao da je Hrvatska napala Srbiju na njenom teritoriju. Zlocinacki pothvat je kroz povijest civilizacije uvijek planirao agresor, a nikada zrtva. A onda je dosla Carla del Ponte i pocela razmisljati svojom glavom. Najgore i najjadnije od svega je poltronstvo onih Hrvata koji su spremni ta njena razmisljanja bez razmisljanja prihvatiti. Evandjelje po Judi.
 
 kap. Darko Belovic

Kontakt:

Ravnatelj Drzavne ergele lipicanaca:
       Pavo Sabolski , dipl.ecc.

ergela.djakovo@os.t-com.hr