Kako je agresor uz pomoc demokratskog svijeta postao zrtvom
Dok hrvatski generali bivaju optuzivani u Haagu po zapovjednoj odgovornosti za smrt ljudi koji kasnije bivaju pronadjeni zivi, dok ih se tereti za rusenje starih mostova koje su mozda rusili neki drugi generali i dok hrvatska sluzbena politika pokusava pod svaku cijenu ostvariti svoj strateski cilj ulaska u Europsku Uniju, mi nemocno gledamo kako se hrvatski branitelji sami ubijaju. Bolno je kada te kojekakvi likovi iz bajki optuzuju za nesto za sto nisi kriv ili kada nakon ostvarenja 'hrvatskog tisucljetnog sna' Hrvatska izgleda kako izgleda. Da li smo mi Hrvati doista zlocinci ili nas mozda bas zlocinci optuzuju?
I tako dolazimo do paradoksa da oni koji su obranili Hrvatsku zive unutar celija Haaga, a oni koji su Hrvatsku razarali, a Hrvate ubijali i protjerivali, zive slobodno u Hrvatskoj i neprestano traze svoja prava stecena, valjda, izdajom i agresijom na Hrvatsku. Teroristi bi u demokratskoj Americi bili osudjeni i pritvoreni ili mozda 'elektrizirani' ali Hrvatska je veci pop od Pape pa teroriste abolira. Pa neka nam i bude terorizam kada ga i sami na taj nacin podrzavamo.
Da se prisjetimo kako je tekao takozvani “udruzeni zlocinacki poduhvat”, za koji se danas sudi U Haagu hrvatskim generalima i herojima, ali i hrvatskoj drzavi pa ako bas hocete, indirektno i svima nama. Kako je zrtva agresije postala optuzena za 'planirani zlocinacki poduhvat'?
Zlocinacki poduhvat doista jest postojao i rodjen je deklaracijom SANU. Provodila je zlocinacka organizacija okupljena oko Milosevica uz pomoc ondasnje JNA, dobrovoljaca iz Srbije i organiziranih teroristickih formacija pobunjenih Srba u Hrvatskoj i to na ocigled medjunarodne svjetske zajednice. Nije moguce ni zaboraviti postovanje i neprikrivanu sklonost vaznih faktora svjetske politike prema Slobodanu Milosevicu, a koji su ga tako ohrabrivali i podrzavali. Nije zanemariv ni embargo na oruzje kojim je Hrvatskoj nemoralno i protupravno onemogucena samoobrana, a niti slijed dogadjaja koji u pravom svjetlu otkriva o kakvoj se zlocinackoj igri radilo. Napad je najbolja obrana, i eto zato nas napadaju i sude nam, a mi pognute glave idemo prema svom uzoru - Europi.
Vrlo rano, jos mnogo prije proglasenja hrvatske drzave zapocele su demonstracije srpske moci. 28.02.1989. u povijesnom hrvatskom gradu Kninu odrzan je takozvani 'srpski miting upozorenja'. Pojasnjenja radi, za one koji slabije pamte, i koji su te dane provodili na skijalistima Austrije i kojekuda, tek su godinu dana kasnije 22.01.1990. hrvatska i slovenska delegacija napustile 14. Izvanredni kongres SKJ. Valjda su hrvatski Srbi bili vidoviti i sve predvidjeli slucajno. Jako je bitan redoslijed kojim su se ta zbivanja dogadjala.
U Hrvatskoj zapocinju demokratske promjene i 22.04.1990. odrzan je prvi krug visestranackih izbora u Hrvatskoj te je najveci broj glasova dobio HDZ. Hrvatski Srbi nastavljaju homogenizaciju i stvaranje temelja svoje paradrzave na hrvatskom teritoriju, pa 01.07.1990. na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, biva proglasena takozvana 'Zajednica opstina Sjeverne Dalmacije i Like'. Biti cu malo zloban i primijetiti da se, ipak na kraju, srpsko Kosovo ponovilo i na ovom hrvatskom Kosovu.
Vrli su policajci 03.07.1990. vrijedni djelatnici SUPa Knin poslali protestno pismo Saveznom i Republickom SUPu kako ne prihvacaju hrvatsku povijesnu "sahovnicu" za svoj simbol, drugim rijecima ne priznaju demokratski izabranu vlast republike Hrvatske niti republiku Hrvatsku. Priznaju samo od Hrvatske primljeni novac. Unatoc tome neki od takovih danas na policijskoj kapi nose 'sahovnicu' koja im navodno vise ne smeta i primaju hrvatske kune. Sumnjam da takovi stite drzavni poredak i drzavu Hrvatsku od kriminala. Takova je hrvatska kadrovska politika i hrvatska politika uopce.
U Srbu je 25.07.1990. odrzan takozvani 'Veliki srpski sabor' na kojem su govorili: akademik Jovan Raskovic, Jovan Opacic, mr Mile Dakic i dr Milan Babic. Pocinje i formalno stvaranje srpske paradrzave u drzavi Hrvatskoj. Usvojena je 'Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda' i Odluka o formiranju 'Srpskog nacionalnog vijeca'. Jos mi i danas u usima odzvanja to ime. Srpsko nacionalno vijece. Cini mi se da se i danas spominje.
Tako je 30.09.1990. to 'Srpsko nacionalno vijece', na osnovu plebiscita, svih onih koji su za misljenje bili pitani, proglasilo 'srpsku autonomiju'. Radja se nova srpska demokracija u Hrvatskoj pa su vec 03.10. 1990. blokirani su svi cestovni prilazi prema Kninu, a obustavljen je i zeljeznicki saobracaj. Kao u filmu o Pancu Vili.
Dobro reziran film. 01.02.1991. Jedanaest zastupnika Sabora Republike Hrvatske, sabornici srpske nacionalnosti iz Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije napustilo je Sabor RH.
Vec 11.02.1991. u Kninu je odluceno da ce se mijenjati imena ulica. Predlozeno je da se glavna Ulica marsala Tita zove Ulica kralja Petra Prvog Oslobodioca. Zasmetao im je Tito pa je i njega kao navodnog Hrvata trebalo protjerati iz Knina. Cudno kako takozvani antifasisti nisu u tome prepoznali ono sto je odmah trebalo prepoznati. Neki nisu ni do danas, ili takovi antifasisti iz nekih samo njima poznatih razloga ne mogu prepoznati fasizam, etnicko ciscenje i zlocin. Pa da, mnogi su antifasisti zapoceli svoju partizansku karijeru kao cetnici do 1943, 1944. ili 1945.
Srpsko nacionalno vijece i Izvrsno vijece SAO Krajine (koje, zacudo, vise ne postoji) 28.02.1991. u Kninu, usvaja svoju Rezoluciju o razdruzivanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u drzavi Jugoslaviji. Pocinju i sukobi pa se 31.03.1991. specijalci MUPa i srpski teroristi sukobljavaju na Plitvicama. Bilo je tu i Borovo. Po svemu sudeci Hrvatska se trebala pomiriti s time da naoruzani teroristi ubijaju hrvatske policajce.
Tek je 2-3 mjeseca kasnije 19.05.1991. u Hrvatskoj odrzan referendum o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije pa su 25.06. Hrvatska i Slovenija proglasile potpunu drzavnu nezavisnost. Opet su hrvatski Srbi bili vidoviti i tocno predvidjeli sto ce se dogoditi.
20.08.1991. takozvana Vlada takozvane SAO Krajine donijela je takozvanu Odluku da se uspostavi jedinstven sistem TO Krajine, kao dijela oruzanih snaga SFRJ. Time otpada i posljednja mogucnost odrzanja bilo kakve pa i labave konfederalne veze sa drzavom Jugoslavijom. Ustavom iz 1974. samo su republike dobile pravo na odcjepljenje, ali ne i samoproglaseni dijelovi republika. Neki su, dakle, vec tada krsili i Ustav SFRJ kojoj su zeljeli pripadati, ali optuzujuci druge za krsenje ustava i razbijanje Jugoslavije. Prisjetimo se autonomije Kosova i scenarija kako se autonomija ukida.
Nakon tog bezvlasca 08.10.1991. Sabor je Hrvatske konacno donio Odluku o raskidu drzavotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio potpunu drzavnu samostalnost Republike Hrvatske. Zgodno, a sada, petnaest godina kasnije prijateljska Europa kojoj toliko tezimo gura nas u nove unije i Cefte sa Srbijom i Crnom Gorom.
Povijest svijeta ima samo jedan Vukovar, grad koji se sistematski rusio pred ocima demokratskog svijeta. 18.11.1991. Poslije herojske obrane i visemjesecnih borbi, nadmocne agresorske jedinice JNA zauzele su hrvatski grad Vukovar i pocele ciniti ratne zlocine. Smaknuca civila na koje svijet ostaje prakticki nijem. Jugoslavija je vec tada mrtva, Jugo vojska ignorira predsjednistvo SFRJ, svog vrhovnog zapovjednika, pa 05.12.1991. Hrvatski Sabor opoziva predsjednika Stjepana Mesica iz Predsjednistva Jugoslavije. Postavlja se pitanje zbog cega su vojne vlasti Jugoslavije izvrsile drzavni odnosno vojni udar i odbile poslusnost svom “vrhovnom komandantu”, predsjednistvu Jugoslavije, te zbog cega, kada je to bilo uoceno predsjednik Mesic nije odmah opozvan iz Beograda. Cemu smo se nadali? Jesmo li previse vjerovali tom demokratskom svijetu?
A ja se naivno cudim kako taj demokratski svijet nije reagirao zbog Vukovara, Dubrovnika....,
Hrvatska postaje medjunarodno priznata drzava koja time dobiva legalno pravo odbrane svojih teritorija od agresije druge drzave. Tako je 23.12.1991. Savezna Republika Njemacka priznala Sloveniju i Hrvatsku. Vec je 13.01.1992. Vatikan priznao Hrvatsku i Sloveniju, a 15.01.1992. Evropska je Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku. Napokon 07.04.1992. i USA je priznala Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavije definitivno vise nema, ali to izgleda nije bio razlog da se okupacijska vojska povuce iz medjunarodno priznate drzave Hrvatske. Dakako i Bosne i Hercegovine.
28.04.1992. Proglasena je i Savezna Republika Jugoslavija. Dakle, vojska koja je ratovala u Hrvatskoj nije vise bila takozvana JNA vec se radilo samo o slijednici JNA, okupatorskoj vojsci Savezne Republike Jugoslavije koja jest pocinila i nastavila agresiju te je odgovorna kako za vojni udar u SFRJ i raspad Jugoslavije tako i za krvave zlocine i nastalu ratnu stetu pocinjenu Hrvatskoj. Proglasena Savezna Republika Jugoslavija je prigrlila tu zlocinacku vojsku i sve vrijeme podrzavala i pomagala teroriste i terorizam u medjunarodno priznatoj drzavi Hrvatskoj. Vise nema dileme je li rijec o vojnom udaru, gradjanskom ratu ili pak medjunarodnom sukobu u koji su ukljucene clanice Ujedinjenih Naroda.
23.05. 1992. Slovenija, Hrvatska, Bosna Hercegovina primljene u clanstvo UN. Unatoc tome UN nije zastitio Hrvatsku od okupacijske vojske druge drzave i teroristickih jedinica takozvane Republike Srpske Krajine. Naprotiv, nastavila se primjenjivati Rezolucija 713. Savjeta sigurnosti izglasana 25.09.1991. kojom je uveden embargo na isporuku oruzja za podrucje bivse Jugoslavije. Time je Hrvatskoj kao jedinoj clanici u povijesti Ujedinjenih Naroda uskraceno legitimno pravo na obranu svoje zemlje od agresije. Hrvatska je za razliku od okupatora bila slabo naoruzana i trebalo je ukinuti embargo na oruzje kako bi se izbjegla logicna i moguca optuzba za podrzavanje te agresije od strane UN-a. Unatoc poznatim zlocinima koje su Srbi pocinili UN to nije ucinio. Embargo ostaje. Ipak, priznavanje Hrvatske neosporna je potvrda da je rijec o medjunarodnom sukobu. To isto Vijece Sigurnosti je vec 22.02.1993. usvojilo Rezoluciju 808. i osnovalo takozvani 'Haaski tribunal' kojim se pomalo zamagljuju razlike izmedju toga tko je bio agresor, a tko zrtva. Sve se stavlja pod isti sesir cirkuskog klauna. I zlocinac i zrtva. Povijesna cinjenica o opravdanosti obrambenog rata dovodi se u pitanje, a time i sam smisao postojanja mirotvornog UN-a, a u isti kontekst stavljaju zlocini pocinjeni u obrambenom i pravednom ratu sa zlocinima pocinjenim u agresiji na drugu suverenu drzavu. Kukavnog li morala. Sud je osnovan ali Rezolucija glede embarga na oruzje ostaje na snazi. Vojska Savezne Republike Jugoslavije potmognuta dobrovoljcima iz Srbije, raznim Arkanovcima, Seseljevcima i teroristickim jedinicama lokalnih Srba i dalje razaraju suverenu drzavu kojoj je UN zabranio naoruzavanje pa i time mogucnost odbrane svog teritorija i ljudskih zivota. Virovitica, Karlovac, Karlobag i sve se zna i nista ne poduzima. Presedan i mrlja koju se ne moze oprati, u povijesti UN-a. Definitivno, to je produzilo stradanja Hrvatske i otegnulo rat u nedogled. Upravo je neshvatljivo kako se je Hrvatska u takovim okolnostima uopce uspjela obraniti i osloboditi. Nisu joj dali sansu, ali je uspjela uz strahovite gubitke.
04.11.1992. Hrvatski sabor usvojio Zakon o zastiti Republike Hrvatske od teroristickih aktivnosti. Svijet ne reagira jer terorizam jest zlo ali za Hrvatsku vrijede nekakva drugacija pravila. Lopov je onaj koji krade, ali jednako i onaj koji drzi ljestve.
01. 12.1992. Na dijelu 'suverenog' teritorija clanice UN i medjunarodno priznate drzave Republike Hrvatske 'zvanicno' je formirana i takozvana Srpska vojska Krajine, prevedeno u pravni kontekst –teroristicka vojska. Za demokratski svijet i novi svjetski poredak je i to sve, mislim terorizam, normalnaq pojava jer se dogadja u Hrvatskoj, a ne u njihovim zemljama.
Unatoc svemu Hrvatska trazi miroljubivo rjesenje spora, pa je 14.06.1994. u Kninu boravio Piter Galbrajt i ponudio pobunjenim Srbima takozvane RSK ogranicenu autonomiju, sto je rukovodstvo RSK glatko odbilo. Hrvoje Sarinic 03.11.1994. u Kninu pregovora sa Milanom Marticem, Milanom Babicem, Borislavom Mikelicem i generalom Milom Novakovicem koji ce u povijest uci kao general koji je u panicnom bijegu od 'Oluje' tenkovima pregazio kolonu srpskih izbjeglica. Bez rezultata. Vec 08.11.1994. u Zagrebu se ponovo pregovara i to sa hrvatske strane: Sarinic, Moric, Pasalic, Olujic, Mrsic i Stipetic, a sa pobunjenicke srpske strane: Mikelic, Petrovic, Draca, Kricka i Jaksic.
Svijet ne zna kako bi zadovoljio srpske zelje i nagradio agresiju na RH pa se 30.01.1995 u Kninu pobunjenim Srbima nudi vise nego velikodusan 'Plan Z-4' kojim bi oni dobili ogromnu autonomiju ali bi jedino koristili valutu koju izdaje NB Hrvatske, a sve bi ostalo bila drzava u drzavi pa bi imali svoje krajinske granice gdje je po popisu stanovnistva iz 1991. bila srpska vecina, pravo na biranje svoga krajinskog predsjednika na 5 godina, potpuno samostalno krajinsko sudstvo, krajinska ministarstva i ministre, pravo na ekonomsko vezanje za druge drzave. Hrvatska bi tim planom bila prisiljena priznavati krajiske zakone, Srbi bi imali pravo na upotrebu srpskog jezika i cirilice, zastavu i grb Krajine, Krajisnici ne bi sluzili hrvatsku vojsku.... Sve to je u suprotnosti sa ustavom Hrvatske, ali bi oni to bili dobili da su to zeljeli. Takvim Planom Z-4 Krajina bi prakticki postala drzava i s vremenom, vjerojatno samostalna i medjunarodno priznata drzava. Ni takav plan nije bio Srbima prihvatljiv iako bi bio poguban za Hrvatsku. Doista je tesko razumjeti sto bi ih zadovoljilo. Bio bi to kraj Hrvatske kakvu poznajemo. Krajinska je neumjerenost i glupost bila sreca za Hrvatsku koja je bila spremna i na takav kompromis kako bi se sprijecilo novo krvoprolice.
Pregovori opet ne daju nikakve rezultate pa tri mjeseca nakon Z-4, 01.05.1995. U 5,30 sati pocinje oslobadjanje hrvatske konkretno Zapadne Slavonije, pod nazivom "Bljesak". Hrvatska vojska cini nemoguce, pobjedjuje. Ovoga puta krajinski Srbi nisu bili vidoviti kao mnogo puta do tada. Planirani plan pocinje odstupati od planiranog puta. Nedugo nakon toga SRJ pocinje masovnu mobilizaciju Srba krajiskog porijekla pa je njih vise tisuca ukljuceno u Vojsku RSK. 'Protjerani' Krajisnici vraceni su u 'Krajinu'. Da li se izbjeglice iz druge drzave smiju prisilno vratiti u rat? Ne ugrozava li se time njihov zivot?
03.07.1995. Takozvani je predsjednik takozvane RSK Milan Martic, bivsi policajac, a sada poznatiji kao Haaski optuzenik, primio u Kninu Karla Bilta i Torvalda Stoltemberga koji pokusavaju spasiti sto se spasiti dade. Martic jednostavno nije mogao shvatiti o cemu mu govore. Glupost i bahatost Martica nemaju razumnu mjeru.
04.08.1995 u 5 sati Hrvatska vojska nastavlja sa oslobodilackom akcijom pod sifrom "Oluja". Velicanstvena Oluja. Hrvatski predsjednik Franjo Tudjman uputio poziv Srbima da se predaju i ostanu u svojim domovima. Milan Martic je nasuprot tome potpisao akt o povlacenju iz RSK i naredio evakuaciju stanovnistva. Srbi su Martica poslusali. Opet dobro reziran film ciji reziser nije mogao, uz svoje skromne mogucnosti, biti 'predsjednik' Martic. Unatoc tome sto takav dokument postoji hrvatsku se drzavu u Haagu optuzuje za planirano etnicko ciscenje. Suludo i zlobno. Cak i tamo prisutni duznosnici UN-a svjedoce o tome da je evakuacija bila planirana i stanovnistvo spremno na nju nekoliko dana ranije, no to ne sprecava glavnu tuziteljicu da optuzi hrvatske zapovjednike za 'zlocinacki pothvat' i planirano etnicko ciscenje nehrvatskog stanovnistva. Nikakvo cudo kad je Savo Strbac, tajnik fantomske RSK, njen suradnik. Doista zna birati suradnike. Pa zar nije nedavno kod Pape trazila izrucenje generala Gotovine?
Da li bi Vi cekali dolazak onih koje ste protjerali, opljackali i kojima ste ubijali rodbinu. I u najdemokratskijim zemljama svijeta terorizam i oruzana pobuna strogo se kaznjava.
Prije je, cini mi se, zlocinacki pothvat onemogucavanje napadnutog da se brani i obrani. Puno prije. Embargo na oruzje nenaoruzanom a napadnutom.
Nakon propasti fantomske RSK vec 09.08.1995. u Beogradu biva odrzan miting podrske RSK. Govorili su, mozete pretpostaviti, Antilohije Radovic i Vojislav Kostunica, danas veliki pravednik i demokrat, a uz to sadasnji hrvatski prijatelj i buduci europski partner. U to isto vrijeme nedaleko od Gline potpisana je i predaja 21. kordunaskog korpusa. Dokument su potpisali: hrvatski general Petar Stipetic, ministar unutrasnjih poslova RSK Toso Pajic, pukovnik Cedo Bulat, komandant Kordunaskog korpusa i potpukovnik Dragan Kovacic, komandant 11. kordunaske brigade.
Cudna je podudarnost, i malo je poznato, to sto je dan kasnije 10.08.1995. Boris Jeljcin primio Slobodana Milosevica u Moskvi. Tako barem na svojim WWW stranicama tvrdi Savo Strbac, bivsi duznosnik 'Krajine', i sadasnji suradnik Haaga. Nista se, srecom, nije dogodilo, a moglo je.
I tako 12.11.1995. dolazi mir na ove nevinom krvlju natopljene prostore. U Erdutu je potpisan Osnovni sporazum o Oblasti Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema koji su potpisali Hrvoje Sarinic i Milan Milanovic, a kao svjedoci Piter Galbrajt, ambasador SAD u Hrvatskoj i Torvald Stoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija.
Mozda je usporedbom broja zrtava moguce utvrditi tko je pocinio zlocin i tko je na pameti imao 'zlocinacki pothvat' te tko je planirano i ciljano ubijao civile. Hrvatskih je civila ubijeno trostruko vise nego srpskih. Hrvatski su gradovi i civilni ciljevi sistematski bombardirani i raketirani pa to nije nikakvo cudo, ali doista jest cudo da demokratski svijet to nije primijetio i stao u zastitu neduznih hrvatskih civila. Za navodno jesu. Barem da su dozvolili da se zrtva naoruza i brani. Takodjer je vidljivo koliko je slabo naoruzanih bojovnika poginulo za oslobodjenje svoje domovine. Nije to bila onda bas prava Pirova pobjeda ali bez sumnje Hrvatska je sloboda skupo placena. A hrvatski se branitelji sami ubijaju i leze u kazamatama svjetske pravde. Mozda i jest Pirova pobjeda.
Pogledajmo statistiku:
Citiram podatke 'Veritasa' i Save Strbca koji kaze: 'Veritas je do sada (februar 2004. godine) verifikovao 6.780 poginulih i nestalih lica sa podrucja RH i bivse RSK, uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su drugih nacionalnosti, a zivjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK)'.
Medu njima je prema podacima Veritasa:
5.837 (86%) muskaraca i
943 (14%) zena;
Odnosno:
2.344 (35%) civila,
4.142 (61%) vojnika,
182 (3%) policajaca i
92 (1%) nepoznatog statusa.
Zavrseno citiranje podataka 'Veritasa'.
Citiram prilog 'Vjesnika' glede 'Oluje' i doista mogu pohvaliti veliki trud koji je ulozen da se takav prilog sastavi. Podatci su iznenadjujuci.
8147 poginulih hrvatskih branitelja
6605 poginulih hrvatskih civila
1218 nestalih hrvatskih branitelja i civila
Da sumiramo planirani zlocinacki poduhvat:
Dakle ukupno 15970 poginulih i nestalih na hrvatskoj strani
Ukupno 6222 poginulih pripadnika vojske 'Krajine' i njenih civila (tvrdi Veritas)
Ukratko receno na jednog poginulog sa srpske strane dolaze dva i pol poginula sa hrvatske strane. Skoro tri puta vise. Glede pokazatelja cinjenja zlocina nad civilnim stanovnistvom dovoljno govori podatak sto je broj svih poginulih sa srpske "krajinske" strane (6222), ukupno srpskih civila i vojnika 'krajine' manji od broja poginulih hrvatskih civila (6605). Dakle vise je poginulo i ubijeno hrvatskih civila nego sto je ukupan broj svih stradalih, i vojnika i civila takozvane 'Krajine'. Netko je sistematski tamanio civile, a netko drugi je to mirno gledao.
Kako je sistematski cinjeno sa srpske strane granatiranje civilnih ciljeva u gradovima broj poginulih civila na hrvatskoj strani je uznemiravajuce velik. Ubijeno je tri puta vise hrvatskih civila. Pa tko je planirao zlocin? Tko nije sprijecio zlocin i zlocince, agresore i teroriste? Kazem uznemiravajuce velik, misleci to sa hrvatskog aspekta, dok sa aspekta medjunarodne zajednice izgleda drugacije pa se kompleks krivnje (i izjednacavanja krivnje) pokusava prebaciti na hrvatsku stranu. Neki cak "Oluju" zele okarakterizirati kao "planirani zlocinacki poduhvat" ili "zlocinacku organizaciju". Napad je najbolja obrana. Sram ih bilo. Ljudsko bice ima svoj obraz, a ne stotinu obraza i kriterija.
Medjunarodnu zajednicu nije uzbudjivalo ni etnicko ciscenje Hrvata koje su provodili Srbi planirano na pocetku rata, ali ih strasno zabrinjavaju srpske izbjeglice. Akcija ih nije uopce zanimala, ali reakcija -jest. Napad ih nije zabrinjavao, ali obrana suvereniteta Hrvatske -jest. Tko je otkrio magicnu formulu etnickog ciscenja i tko ga je pri tome podrzavao? Neki doista imaju dva lica, neki stotinu.
Vidljiva razlika postoji i na dokumentarnom materijalu iz kojeg je vidljivo da su Hrvati koji su prognani sa svojih ognjista odlazili pjesice sa najlonom u ruci u 'pratnji' oklopnih vozila 'Jugovojske', a Srbi su 'proterani' skupa sa svojim traktorima, vozilima i imovinom u pratnji Americkog veleposlanika.
Nije to ipak isto, gospodo. Onaj tko je protjeran s najlonom i onaj tko je 'proteran' s traktorom, koji je mozda nekoc i bio u vlasnistvu upravo onoga koji je prije otisao iz svog doma jedino s najlonom u ruci. Hrvati su pjesacili, Srbi nisu 'pesacili'. Pitam se da li se hrvatske vlasti boje reci da smo zrtve agresije i da je civilizirani svijet dokazivao svoju civiliziranost i mirotvorstvo upravo mirnim promatranjem zlocina.
Kako li su Srbi dobili informaciju o pocetku akcije 'Oluja' pa su masovno poceli napustati 'Krajinu' poneki i prije pocetaka ratnog djelovanja Hrvatske Vojske - nije poznato. Kako su to Srbi, i neduzni civili i krajinski teroristi, bili spremni da budu 'proterani' i prije nego sto su dosli u kontakt sa hrvatskim braniteljima. Pa tko ih je poceo tjerati prije nego sto su Hrvati i pristigli. Valjda je ipak uzrok tome nalog za evakuaciju 'predsjednika' Martica.
Strasan je osjecaj kada ljudi prisilno napustaju svoje domove bez obzira da li 'beze' ili bjeze. To je isto i jednako grozno. Odlazili su sa suzama u ocima. A jesu li imali takovu tugu u ocima kada su protjerali sa najlonskim vrecicama svoje dotadasnje prijatelje i 'komsije' koji nisu sa sobom odnosili svoju imovinu traktorima koje su im vec bili otudjili, to samo znaju oni koji su i tada tugovali. Zlo je zlo i nazalost vraca se zlom, pa ne cini drugima ono sto ne zelis da ti se dogodi.
Valjda svijet slabo vidi i sebe i druge. Pomracina?
I danas se ti naredbom za evakuaciju 'proterani' Srbi vracaju iz Srbije upravo onako kako su oni iz 'Krajine' otjerali Hrvate. Bez igdje icega, sa najlonom u ruci. Jedino sto ih dovoze autobusima. Ostali su tamo njihovi (i ne njihovi) traktori, kola, kamioni, auti, motocikli, autobusi, mrtvacki kovcezi, imovina, snovi i nada. Puka bijeda koju Hrvatska mora zbrinuti i nahraniti.
Vjerojatno nas proglasavaju 'zlocinackim pothvatom' jer smo najprije morali zbrinuti protjerane Hrvate iz takozvane Krajine, pa Hrvate iz BIH i takozvane Republike Srpske, pa nakon toga i Bosnjake muslimane, i sada na kraju Srbe koji se bez igdje icega vracaju kuci. Stvarno dobro planirani 'zlocinacki pothvat' je zbrinjavanje milijuna izbjeglica koji su Hrvatsku vec ratom unistenu dodatno ekonomski iscrpili. Doslovno, tko tebe kamenom ti njega kruhom. Nikada nisam cuo da je zrtva agresije optuzena da planirala agresiju i zlocinacki poduhvat. Kao da je Hrvatska napala Srbiju na njenom teritoriju. Zlocinacki pothvat je kroz povijest civilizacije uvijek planirao agresor, a nikada zrtva. A onda je dosla Carla del Ponte i pocela razmisljati svojom glavom. Najgore i najjadnije od svega je poltronstvo onih Hrvata koji su spremni ta njena razmisljanja bez razmisljanja prihvatiti. Evandjelje po Judi.
kap. Darko Belovic
Kako je agresor uz pomoc demokratskog svijeta postao zrtvom
Dok hrvatski generali bivaju optuzivani u Haagu po zapovjednoj odgovornosti za smrt ljudi koji kasnije bivaju pronadjeni zivi, dok ih se tereti za rusenje starih mostova koje su mozda rusili neki drugi generali i dok hrvatska sluzbena politika pokusava pod svaku cijenu ostvariti svoj strateski cilj ulaska u Europsku Uniju, mi nemocno gledamo kako se hrvatski branitelji sami ubijaju. Bolno je kada te kojekakvi likovi iz bajki optuzuju za nesto za sto nisi kriv ili kada nakon ostvarenja 'hrvatskog tisucljetnog sna' Hrvatska izgleda kako izgleda. Da li smo mi Hrvati doista zlocinci ili nas mozda bas zlocinci optuzuju?
I tako dolazimo do paradoksa da oni koji su obranili Hrvatsku zive unutar celija Haaga, a oni koji su Hrvatsku razarali, a Hrvate ubijali i protjerivali, zive slobodno u Hrvatskoj i neprestano traze svoja prava stecena, valjda, izdajom i agresijom na Hrvatsku. Teroristi bi u demokratskoj Americi bili osudjeni i pritvoreni ili mozda 'elektrizirani' ali Hrvatska je veci pop od Pape pa teroriste abolira. Pa neka nam i bude terorizam kada ga i sami na taj nacin podrzavamo.
Da se prisjetimo kako je tekao takozvani “udruzeni zlocinacki poduhvat”, za koji se danas sudi U Haagu hrvatskim generalima i herojima, ali i hrvatskoj drzavi pa ako bas hocete, indirektno i svima nama. Kako je zrtva agresije postala optuzena za 'planirani zlocinacki poduhvat'?
Zlocinacki poduhvat doista jest postojao i rodjen je deklaracijom SANU. Provodila je zlocinacka organizacija okupljena oko Milosevica uz pomoc ondasnje JNA, dobrovoljaca iz Srbije i organiziranih teroristickih formacija pobunjenih Srba u Hrvatskoj i to na ocigled medjunarodne svjetske zajednice. Nije moguce ni zaboraviti postovanje i neprikrivanu sklonost vaznih faktora svjetske politike prema Slobodanu Milosevicu, a koji su ga tako ohrabrivali i podrzavali. Nije zanemariv ni embargo na oruzje kojim je Hrvatskoj nemoralno i protupravno onemogucena samoobrana, a niti slijed dogadjaja koji u pravom svjetlu otkriva o kakvoj se zlocinackoj igri radilo. Napad je najbolja obrana, i eto zato nas napadaju i sude nam, a mi pognute glave idemo prema svom uzoru - Europi.
Vrlo rano, jos mnogo prije proglasenja hrvatske drzave zapocele su demonstracije srpske moci. 28.02.1989. u povijesnom hrvatskom gradu Kninu odrzan je takozvani 'srpski miting upozorenja'. Pojasnjenja radi, za one koji slabije pamte, i koji su te dane provodili na skijalistima Austrije i kojekuda, tek su godinu dana kasnije 22.01.1990. hrvatska i slovenska delegacija napustile 14. Izvanredni kongres SKJ. Valjda su hrvatski Srbi bili vidoviti i sve predvidjeli slucajno. Jako je bitan redoslijed kojim su se ta zbivanja dogadjala.
U Hrvatskoj zapocinju demokratske promjene i 22.04.1990. odrzan je prvi krug visestranackih izbora u Hrvatskoj te je najveci broj glasova dobio HDZ. Hrvatski Srbi nastavljaju homogenizaciju i stvaranje temelja svoje paradrzave na hrvatskom teritoriju, pa 01.07.1990. na Dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, biva proglasena takozvana 'Zajednica opstina Sjeverne Dalmacije i Like'. Biti cu malo zloban i primijetiti da se, ipak na kraju, srpsko Kosovo ponovilo i na ovom hrvatskom Kosovu.
Vrli su policajci 03.07.1990. vrijedni djelatnici SUPa Knin poslali protestno pismo Saveznom i Republickom SUPu kako ne prihvacaju hrvatsku povijesnu "sahovnicu" za svoj simbol, drugim rijecima ne priznaju demokratski izabranu vlast republike Hrvatske niti republiku Hrvatsku. Priznaju samo od Hrvatske primljeni novac. Unatoc tome neki od takovih danas na policijskoj kapi nose 'sahovnicu' koja im navodno vise ne smeta i primaju hrvatske kune. Sumnjam da takovi stite drzavni poredak i drzavu Hrvatsku od kriminala. Takova je hrvatska kadrovska politika i hrvatska politika uopce.
U Srbu je 25.07.1990. odrzan takozvani 'Veliki srpski sabor' na kojem su govorili: akademik Jovan Raskovic, Jovan Opacic, mr Mile Dakic i dr Milan Babic. Pocinje i formalno stvaranje srpske paradrzave u drzavi Hrvatskoj. Usvojena je 'Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda' i Odluka o formiranju 'Srpskog nacionalnog vijeca'. Jos mi i danas u usima odzvanja to ime. Srpsko nacionalno vijece. Cini mi se da se i danas spominje.
Tako je 30.09.1990. to 'Srpsko nacionalno vijece', na osnovu plebiscita, svih onih koji su za misljenje bili pitani, proglasilo 'srpsku autonomiju'. Radja se nova srpska demokracija u Hrvatskoj pa su vec 03.10. 1990. blokirani su svi cestovni prilazi prema Kninu, a obustavljen je i zeljeznicki saobracaj. Kao u filmu o Pancu Vili.
Dobro reziran film. 01.02.1991. Jedanaest zastupnika Sabora Republike Hrvatske, sabornici srpske nacionalnosti iz Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije napustilo je Sabor RH.
Vec 11.02.1991. u Kninu je odluceno da ce se mijenjati imena ulica. Predlozeno je da se glavna Ulica marsala Tita zove Ulica kralja Petra Prvog Oslobodioca. Zasmetao im je Tito pa je i njega kao navodnog Hrvata trebalo protjerati iz Knina. Cudno kako takozvani antifasisti nisu u tome prepoznali ono sto je odmah trebalo prepoznati. Neki nisu ni do danas, ili takovi antifasisti iz nekih samo njima poznatih razloga ne mogu prepoznati fasizam, etnicko ciscenje i zlocin. Pa da, mnogi su antifasisti zapoceli svoju partizansku karijeru kao cetnici do 1943, 1944. ili 1945.
Srpsko nacionalno vijece i Izvrsno vijece SAO Krajine (koje, zacudo, vise ne postoji) 28.02.1991. u Kninu, usvaja svoju Rezoluciju o razdruzivanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u drzavi Jugoslaviji. Pocinju i sukobi pa se 31.03.1991. specijalci MUPa i srpski teroristi sukobljavaju na Plitvicama. Bilo je tu i Borovo. Po svemu sudeci Hrvatska se trebala pomiriti s time da naoruzani teroristi ubijaju hrvatske policajce.
Tek je 2-3 mjeseca kasnije 19.05.1991. u Hrvatskoj odrzan referendum o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije pa su 25.06. Hrvatska i Slovenija proglasile potpunu drzavnu nezavisnost. Opet su hrvatski Srbi bili vidoviti i tocno predvidjeli sto ce se dogoditi.
20.08.1991. takozvana Vlada takozvane SAO Krajine donijela je takozvanu Odluku da se uspostavi jedinstven sistem TO Krajine, kao dijela oruzanih snaga SFRJ. Time otpada i posljednja mogucnost odrzanja bilo kakve pa i labave konfederalne veze sa drzavom Jugoslavijom. Ustavom iz 1974. samo su republike dobile pravo na odcjepljenje, ali ne i samoproglaseni dijelovi republika. Neki su, dakle, vec tada krsili i Ustav SFRJ kojoj su zeljeli pripadati, ali optuzujuci druge za krsenje ustava i razbijanje Jugoslavije. Prisjetimo se autonomije Kosova i scenarija kako se autonomija ukida.
Nakon tog bezvlasca 08.10.1991. Sabor je Hrvatske konacno donio Odluku o raskidu drzavotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio potpunu drzavnu samostalnost Republike Hrvatske. Zgodno, a sada, petnaest godina kasnije prijateljska Europa kojoj toliko tezimo gura nas u nove unije i Cefte sa Srbijom i Crnom Gorom.
Povijest svijeta ima samo jedan Vukovar, grad koji se sistematski rusio pred ocima demokratskog svijeta. 18.11.1991. Poslije herojske obrane i visemjesecnih borbi, nadmocne agresorske jedinice JNA zauzele su hrvatski grad Vukovar i pocele ciniti ratne zlocine. Smaknuca civila na koje svijet ostaje prakticki nijem. Jugoslavija je vec tada mrtva, Jugo vojska ignorira predsjednistvo SFRJ, svog vrhovnog zapovjednika, pa 05.12.1991. Hrvatski Sabor opoziva predsjednika Stjepana Mesica iz Predsjednistva Jugoslavije. Postavlja se pitanje zbog cega su vojne vlasti Jugoslavije izvrsile drzavni odnosno vojni udar i odbile poslusnost svom “vrhovnom komandantu”, predsjednistvu Jugoslavije, te zbog cega, kada je to bilo uoceno predsjednik Mesic nije odmah opozvan iz Beograda. Cemu smo se nadali? Jesmo li previse vjerovali tom demokratskom svijetu?
A ja se naivno cudim kako taj demokratski svijet nije reagirao zbog Vukovara, Dubrovnika....,
Hrvatska postaje medjunarodno priznata drzava koja time dobiva legalno pravo odbrane svojih teritorija od agresije druge drzave. Tako je 23.12.1991. Savezna Republika Njemacka priznala Sloveniju i Hrvatsku. Vec je 13.01.1992. Vatikan priznao Hrvatsku i Sloveniju, a 15.01.1992. Evropska je Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku. Napokon 07.04.1992. i USA je priznala Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavije definitivno vise nema, ali to izgleda nije bio razlog da se okupacijska vojska povuce iz medjunarodno priznate drzave Hrvatske. Dakako i Bosne i Hercegovine.
28.04.1992. Proglasena je i Savezna Republika Jugoslavija. Dakle, vojska koja je ratovala u Hrvatskoj nije vise bila takozvana JNA vec se radilo samo o slijednici JNA, okupatorskoj vojsci Savezne Republike Jugoslavije koja jest pocinila i nastavila agresiju te je odgovorna kako za vojni udar u SFRJ i raspad Jugoslavije tako i za krvave zlocine i nastalu ratnu stetu pocinjenu Hrvatskoj. Proglasena Savezna Republika Jugoslavija je prigrlila tu zlocinacku vojsku i sve vrijeme podrzavala i pomagala teroriste i terorizam u medjunarodno priznatoj drzavi Hrvatskoj. Vise nema dileme je li rijec o vojnom udaru, gradjanskom ratu ili pak medjunarodnom sukobu u koji su ukljucene clanice Ujedinjenih Naroda.
23.05. 1992. Slovenija, Hrvatska, Bosna Hercegovina primljene u clanstvo UN. Unatoc tome UN nije zastitio Hrvatsku od okupacijske vojske druge drzave i teroristickih jedinica takozvane Republike Srpske Krajine. Naprotiv, nastavila se primjenjivati Rezolucija 713. Savjeta sigurnosti izglasana 25.09.1991. kojom je uveden embargo na isporuku oruzja za podrucje bivse Jugoslavije. Time je Hrvatskoj kao jedinoj clanici u povijesti Ujedinjenih Naroda uskraceno legitimno pravo na obranu svoje zemlje od agresije. Hrvatska je za razliku od okupatora bila slabo naoruzana i trebalo je ukinuti embargo na oruzje kako bi se izbjegla logicna i moguca optuzba za podrzavanje te agresije od strane UN-a. Unatoc poznatim zlocinima koje su Srbi pocinili UN to nije ucinio. Embargo ostaje. Ipak, priznavanje Hrvatske neosporna je potvrda da je rijec o medjunarodnom sukobu. To isto Vijece Sigurnosti je vec 22.02.1993. usvojilo Rezoluciju 808. i osnovalo takozvani 'Haaski tribunal' kojim se pomalo zamagljuju razlike izmedju toga tko je bio agresor, a tko zrtva. Sve se stavlja pod isti sesir cirkuskog klauna. I zlocinac i zrtva. Povijesna cinjenica o opravdanosti obrambenog rata dovodi se u pitanje, a time i sam smisao postojanja mirotvornog UN-a, a u isti kontekst stavljaju zlocini pocinjeni u obrambenom i pravednom ratu sa zlocinima pocinjenim u agresiji na drugu suverenu drzavu. Kukavnog li morala. Sud je osnovan ali Rezolucija glede embarga na oruzje ostaje na snazi. Vojska Savezne Republike Jugoslavije potmognuta dobrovoljcima iz Srbije, raznim Arkanovcima, Seseljevcima i teroristickim jedinicama lokalnih Srba i dalje razaraju suverenu drzavu kojoj je UN zabranio naoruzavanje pa i time mogucnost odbrane svog teritorija i ljudskih zivota. Virovitica, Karlovac, Karlobag i sve se zna i nista ne poduzima. Presedan i mrlja koju se ne moze oprati, u povijesti UN-a. Definitivno, to je produzilo stradanja Hrvatske i otegnulo rat u nedogled. Upravo je neshvatljivo kako se je Hrvatska u takovim okolnostima uopce uspjela obraniti i osloboditi. Nisu joj dali sansu, ali je uspjela uz strahovite gubitke.
04.11.1992. Hrvatski sabor usvojio Zakon o zastiti Republike Hrvatske od teroristickih aktivnosti. Svijet ne reagira jer terorizam jest zlo ali za Hrvatsku vrijede nekakva drugacija pravila. Lopov je onaj koji krade, ali jednako i onaj koji drzi ljestve.
01. 12.1992. Na dijelu 'suverenog' teritorija clanice UN i medjunarodno priznate drzave Republike Hrvatske 'zvanicno' je formirana i takozvana Srpska vojska Krajine, prevedeno u pravni kontekst –teroristicka vojska. Za demokratski svijet i novi svjetski poredak je i to sve, mislim terorizam, normalnaq pojava jer se dogadja u Hrvatskoj, a ne u njihovim zemljama.
Unatoc svemu Hrvatska trazi miroljubivo rjesenje spora, pa je 14.06.1994. u Kninu boravio Piter Galbrajt i ponudio pobunjenim Srbima takozvane RSK ogranicenu autonomiju, sto je rukovodstvo RSK glatko odbilo. Hrvoje Sarinic 03.11.1994. u Kninu pregovora sa Milanom Marticem, Milanom Babicem, Borislavom Mikelicem i generalom Milom Novakovicem koji ce u povijest uci kao general koji je u panicnom bijegu od 'Oluje' tenkovima pregazio kolonu srpskih izbjeglica. Bez rezultata. Vec 08.11.1994. u Zagrebu se ponovo pregovara i to sa hrvatske strane: Sarinic, Moric, Pasalic, Olujic, Mrsic i Stipetic, a sa pobunjenicke srpske strane: Mikelic, Petrovic, Draca, Kricka i Jaksic.
Svijet ne zna kako bi zadovoljio srpske zelje i nagradio agresiju na RH pa se 30.01.1995 u Kninu pobunjenim Srbima nudi vise nego velikodusan 'Plan Z-4' kojim bi oni dobili ogromnu autonomiju ali bi jedino koristili valutu koju izdaje NB Hrvatske, a sve bi ostalo bila drzava u drzavi pa bi imali svoje krajinske granice gdje je po popisu stanovnistva iz 1991. bila srpska vecina, pravo na biranje svoga krajinskog predsjednika na 5 godina, potpuno samostalno krajinsko sudstvo, krajinska ministarstva i ministre, pravo na ekonomsko vezanje za druge drzave. Hrvatska bi tim planom bila prisiljena priznavati krajiske zakone, Srbi bi imali pravo na upotrebu srpskog jezika i cirilice, zastavu i grb Krajine, Krajisnici ne bi sluzili hrvatsku vojsku.... Sve to je u suprotnosti sa ustavom Hrvatske, ali bi oni to bili dobili da su to zeljeli. Takvim Planom Z-4 Krajina bi prakticki postala drzava i s vremenom, vjerojatno samostalna i medjunarodno priznata drzava. Ni takav plan nije bio Srbima prihvatljiv iako bi bio poguban za Hrvatsku. Doista je tesko razumjeti sto bi ih zadovoljilo. Bio bi to kraj Hrvatske kakvu poznajemo. Krajinska je neumjerenost i glupost bila sreca za Hrvatsku koja je bila spremna i na takav kompromis kako bi se sprijecilo novo krvoprolice.
Pregovori opet ne daju nikakve rezultate pa tri mjeseca nakon Z-4, 01.05.1995. U 5,30 sati pocinje oslobadjanje hrvatske konkretno Zapadne Slavonije, pod nazivom "Bljesak". Hrvatska vojska cini nemoguce, pobjedjuje. Ovoga puta krajinski Srbi nisu bili vidoviti kao mnogo puta do tada. Planirani plan pocinje odstupati od planiranog puta. Nedugo nakon toga SRJ pocinje masovnu mobilizaciju Srba krajiskog porijekla pa je njih vise tisuca ukljuceno u Vojsku RSK. 'Protjerani' Krajisnici vraceni su u 'Krajinu'. Da li se izbjeglice iz druge drzave smiju prisilno vratiti u rat? Ne ugrozava li se time njihov zivot?
03.07.1995. Takozvani je predsjednik takozvane RSK Milan Martic, bivsi policajac, a sada poznatiji kao Haaski optuzenik, primio u Kninu Karla Bilta i Torvalda Stoltemberga koji pokusavaju spasiti sto se spasiti dade. Martic jednostavno nije mogao shvatiti o cemu mu govore. Glupost i bahatost Martica nemaju razumnu mjeru.
04.08.1995 u 5 sati Hrvatska vojska nastavlja sa oslobodilackom akcijom pod sifrom "Oluja". Velicanstvena Oluja. Hrvatski predsjednik Franjo Tudjman uputio poziv Srbima da se predaju i ostanu u svojim domovima. Milan Martic je nasuprot tome potpisao akt o povlacenju iz RSK i naredio evakuaciju stanovnistva. Srbi su Martica poslusali. Opet dobro reziran film ciji reziser nije mogao, uz svoje skromne mogucnosti, biti 'predsjednik' Martic. Unatoc tome sto takav dokument postoji hrvatsku se drzavu u Haagu optuzuje za planirano etnicko ciscenje. Suludo i zlobno. Cak i tamo prisutni duznosnici UN-a svjedoce o tome da je evakuacija bila planirana i stanovnistvo spremno na nju nekoliko dana ranije, no to ne sprecava glavnu tuziteljicu da optuzi hrvatske zapovjednike za 'zlocinacki pothvat' i planirano etnicko ciscenje nehrvatskog stanovnistva. Nikakvo cudo kad je Savo Strbac, tajnik fantomske RSK, njen suradnik. Doista zna birati suradnike. Pa zar nije nedavno kod Pape trazila izrucenje generala Gotovine?
Da li bi Vi cekali dolazak onih koje ste protjerali, opljackali i kojima ste ubijali rodbinu. I u najdemokratskijim zemljama svijeta terorizam i oruzana pobuna strogo se kaznjava.
Prije je, cini mi se, zlocinacki pothvat onemogucavanje napadnutog da se brani i obrani. Puno prije. Embargo na oruzje nenaoruzanom a napadnutom.
Nakon propasti fantomske RSK vec 09.08.1995. u Beogradu biva odrzan miting podrske RSK. Govorili su, mozete pretpostaviti, Antilohije Radovic i Vojislav Kostunica, danas veliki pravednik i demokrat, a uz to sadasnji hrvatski prijatelj i buduci europski partner. U to isto vrijeme nedaleko od Gline potpisana je i predaja 21. kordunaskog korpusa. Dokument su potpisali: hrvatski general Petar Stipetic, ministar unutrasnjih poslova RSK Toso Pajic, pukovnik Cedo Bulat, komandant Kordunaskog korpusa i potpukovnik Dragan Kovacic, komandant 11. kordunaske brigade.
Cudna je podudarnost, i malo je poznato, to sto je dan kasnije 10.08.1995. Boris Jeljcin primio Slobodana Milosevica u Moskvi. Tako barem na svojim WWW stranicama tvrdi Savo Strbac, bivsi duznosnik 'Krajine', i sadasnji suradnik Haaga. Nista se, srecom, nije dogodilo, a moglo je.
I tako 12.11.1995. dolazi mir na ove nevinom krvlju natopljene prostore. U Erdutu je potpisan Osnovni sporazum o Oblasti Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema koji su potpisali Hrvoje Sarinic i Milan Milanovic, a kao svjedoci Piter Galbrajt, ambasador SAD u Hrvatskoj i Torvald Stoltemberg, posrednik Ujedinjenih nacija.
Mozda je usporedbom broja zrtava moguce utvrditi tko je pocinio zlocin i tko je na pameti imao 'zlocinacki pothvat' te tko je planirano i ciljano ubijao civile. Hrvatskih je civila ubijeno trostruko vise nego srpskih. Hrvatski su gradovi i civilni ciljevi sistematski bombardirani i raketirani pa to nije nikakvo cudo, ali doista jest cudo da demokratski svijet to nije primijetio i stao u zastitu neduznih hrvatskih civila. Za navodno jesu. Barem da su dozvolili da se zrtva naoruza i brani. Takodjer je vidljivo koliko je slabo naoruzanih bojovnika poginulo za oslobodjenje svoje domovine. Nije to bila onda bas prava Pirova pobjeda ali bez sumnje Hrvatska je sloboda skupo placena. A hrvatski se branitelji sami ubijaju i leze u kazamatama svjetske pravde. Mozda i jest Pirova pobjeda.
Pogledajmo statistiku:
Citiram podatke 'Veritasa' i Save Strbca koji kaze: 'Veritas je do sada (februar 2004. godine) verifikovao 6.780 poginulih i nestalih lica sa podrucja RH i bivse RSK, uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su drugih nacionalnosti, a zivjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK)'.
Medu njima je prema podacima Veritasa:
5.837 (86%) muskaraca i
943 (14%) zena;
Odnosno:
2.344 (35%) civila,
4.142 (61%) vojnika,
182 (3%) policajaca i
92 (1%) nepoznatog statusa.
Zavrseno citiranje podataka 'Veritasa'.
Citiram prilog 'Vjesnika' glede 'Oluje' i doista mogu pohvaliti veliki trud koji je ulozen da se takav prilog sastavi. Podatci su iznenadjujuci.
8147 poginulih hrvatskih branitelja
6605 poginulih hrvatskih civila
1218 nestalih hrvatskih branitelja i civila
Da sumiramo planirani zlocinacki poduhvat:
Dakle ukupno 15970 poginulih i nestalih na hrvatskoj strani
Ukupno 6222 poginulih pripadnika vojske 'Krajine' i njenih civila (tvrdi Veritas)
Ukratko receno na jednog poginulog sa srpske strane dolaze dva i pol poginula sa hrvatske strane. Skoro tri puta vise. Glede pokazatelja cinjenja zlocina nad civilnim stanovnistvom dovoljno govori podatak sto je broj svih poginulih sa srpske "krajinske" strane (6222), ukupno srpskih civila i vojnika 'krajine' manji od broja poginulih hrvatskih civila (6605). Dakle vise je poginulo i ubijeno hrvatskih civila nego sto je ukupan broj svih stradalih, i vojnika i civila takozvane 'Krajine'. Netko je sistematski tamanio civile, a netko drugi je to mirno gledao.
Kako je sistematski cinjeno sa srpske strane granatiranje civilnih ciljeva u gradovima broj poginulih civila na hrvatskoj strani je uznemiravajuce velik. Ubijeno je tri puta vise hrvatskih civila. Pa tko je planirao zlocin? Tko nije sprijecio zlocin i zlocince, agresore i teroriste? Kazem uznemiravajuce velik, misleci to sa hrvatskog aspekta, dok sa aspekta medjunarodne zajednice izgleda drugacije pa se kompleks krivnje (i izjednacavanja krivnje) pokusava prebaciti na hrvatsku stranu. Neki cak "Oluju" zele okarakterizirati kao "planirani zlocinacki poduhvat" ili "zlocinacku organizaciju". Napad je najbolja obrana. Sram ih bilo. Ljudsko bice ima svoj obraz, a ne stotinu obraza i kriterija.
Medjunarodnu zajednicu nije uzbudjivalo ni etnicko ciscenje Hrvata koje su provodili Srbi planirano na pocetku rata, ali ih strasno zabrinjavaju srpske izbjeglice. Akcija ih nije uopce zanimala, ali reakcija -jest. Napad ih nije zabrinjavao, ali obrana suvereniteta Hrvatske -jest. Tko je otkrio magicnu formulu etnickog ciscenja i tko ga je pri tome podrzavao? Neki doista imaju dva lica, neki stotinu.
Vidljiva razlika postoji i na dokumentarnom materijalu iz kojeg je vidljivo da su Hrvati koji su prognani sa svojih ognjista odlazili pjesice sa najlonom u ruci u 'pratnji' oklopnih vozila 'Jugovojske', a Srbi su 'proterani' skupa sa svojim traktorima, vozilima i imovinom u pratnji Americkog veleposlanika.
Nije to ipak isto, gospodo. Onaj tko je protjeran s najlonom i onaj tko je 'proteran' s traktorom, koji je mozda nekoc i bio u vlasnistvu upravo onoga koji je prije otisao iz svog doma jedino s najlonom u ruci. Hrvati su pjesacili, Srbi nisu 'pesacili'. Pitam se da li se hrvatske vlasti boje reci da smo zrtve agresije i da je civilizirani svijet dokazivao svoju civiliziranost i mirotvorstvo upravo mirnim promatranjem zlocina.
Kako li su Srbi dobili informaciju o pocetku akcije 'Oluja' pa su masovno poceli napustati 'Krajinu' poneki i prije pocetaka ratnog djelovanja Hrvatske Vojske - nije poznato. Kako su to Srbi, i neduzni civili i krajinski teroristi, bili spremni da budu 'proterani' i prije nego sto su dosli u kontakt sa hrvatskim braniteljima. Pa tko ih je poceo tjerati prije nego sto su Hrvati i pristigli. Valjda je ipak uzrok tome nalog za evakuaciju 'predsjednika' Martica.
Strasan je osjecaj kada ljudi prisilno napustaju svoje domove bez obzira da li 'beze' ili bjeze. To je isto i jednako grozno. Odlazili su sa suzama u ocima. A jesu li imali takovu tugu u ocima kada su protjerali sa najlonskim vrecicama svoje dotadasnje prijatelje i 'komsije' koji nisu sa sobom odnosili svoju imovinu traktorima koje su im vec bili otudjili, to samo znaju oni koji su i tada tugovali. Zlo je zlo i nazalost vraca se zlom, pa ne cini drugima ono sto ne zelis da ti se dogodi.
Valjda svijet slabo vidi i sebe i druge. Pomracina?
I danas se ti naredbom za evakuaciju 'proterani' Srbi vracaju iz Srbije upravo onako kako su oni iz 'Krajine' otjerali Hrvate. Bez igdje icega, sa najlonom u ruci. Jedino sto ih dovoze autobusima. Ostali su tamo njihovi (i ne njihovi) traktori, kola, kamioni, auti, motocikli, autobusi, mrtvacki kovcezi, imovina, snovi i nada. Puka bijeda koju Hrvatska mora zbrinuti i nahraniti.
Vjerojatno nas proglasavaju 'zlocinackim pothvatom' jer smo najprije morali zbrinuti protjerane Hrvate iz takozvane Krajine, pa Hrvate iz BIH i takozvane Republike Srpske, pa nakon toga i Bosnjake muslimane, i sada na kraju Srbe koji se bez igdje icega vracaju kuci. Stvarno dobro planirani 'zlocinacki pothvat' je zbrinjavanje milijuna izbjeglica koji su Hrvatsku vec ratom unistenu dodatno ekonomski iscrpili. Doslovno, tko tebe kamenom ti njega kruhom. Nikada nisam cuo da je zrtva agresije optuzena da planirala agresiju i zlocinacki poduhvat. Kao da je Hrvatska napala Srbiju na njenom teritoriju. Zlocinacki pothvat je kroz povijest civilizacije uvijek planirao agresor, a nikada zrtva. A onda je dosla Carla del Ponte i pocela razmisljati svojom glavom. Najgore i najjadnije od svega je poltronstvo onih Hrvata koji su spremni ta njena razmisljanja bez razmisljanja prihvatiti. Evandjelje po Judi.
kap. Darko Belovic