HSS nije, niti je ikada bio uskocehovska stranka farmera. Zbog prije rečenog, HSS je mnogo veći i značajniji projekt. Naš interes prema poljoprivredi (i cijelome agrokompleksu) je posebno izražen i neprijeporan, ali mi smo vodili i znamo voditi poduzeća, liječiti i učiti ljude, voditi banke, kazališta, muzeje, športske klubove, fakutete, sveučilišta, gradove, županije, cijelu državu i međunarodnu politiku. Mi znamo gdje idemo i znamo što želimo ostvariti, jer oni koji ne znaju u koju luku želi uploviti, nijedan vjetar nije povoljan.(L.A.Seneca) ­­­­To sve je razumljivo, jer HSS zastupa stav da se političari, državnici, vođe i vladari moraju birati između najmudrijih, visoko školovanih, etičnih, dobronamjernih, hrabrih i radišnih ljudi. Takav stav su zastupali i primjerice Platon, Th. More i Comte; dio je povijesne tradicije Židova, preko mladohegelijanaca i narodnjaka, do marksista, tehnokrata itd.

 
Za kvalitetno razumijevanje raznolikih ljudskih ostvarenja: od politike i religije, preko znanosti i umjetnosti do tradicije, tehnike i športa - treba poznavati i ozračje - svjetonazor u kome su ta ostvarenja nastala. Naime, svjetonazor rasvjetljava sva misaona područja jer u sebi sadrži pokušaj odgovora na pitanja koja natkriljuju pojedinu ljudsku aktivnost... Slijedi da je svjetonazor nešto temeljnije, bazičnije i od svega navedenoga - da je to smisaoni okvir iz koga izvire svaka misao i djelo. Ako želimo razumjeti druge ljude  jer to je preduvjet da bismo s njima komunicirali u pluralističkom društvu  onda je nužno razumijeti svjetonazor ne samo naših predaka, već i osoba s kojima dijelimo sadašnjost i gradimo budućnost.

Koji svjetonazor je najbolji, kako izabrati najprikladniji? U traganju budimo realni a ne skeptičnosti, jer što god izabrali  koji god svjetonazor usvojili, učinak će biti ograničen. Naime, niti jedan ne može ispuniti sva naša očekivanja.  jer ima unutrašnjih nedorečenosti i suprotnosti, a osim toga, zbog ograničenosti svakoga od nas nikada neće osoba ostvariti apsolutnu točnost propisanu pojedinim svjetonazorom. Zato su barem djelomično su u pravu oni koji tvrde da svjetonazora ima toliki broj koliko postoji i svjesnih stanovnika svemira, jer gotovo da svatko ima vlastiti svjetonazor.­­ Stoga ističemo da baš HSS nudi široku paletu mogućnosti sagledavanja svijeta i djelovanja, te gotovo svakome nudi mogućnost dosezanja najviših vlastitih ostvarenja - i sve to u skladu s najboljim djelovima tradicijom naše zemlje, te u ravnoteži s najkulturnijim zasadama ljudskoga roda.  Zato sa ciljem da promijenimo situaciju HSS čini tri stvari:

a) ljudima govori istinu. O tome najbolje svjedoći do sada kazano, pa i kada su činjenice ružne, jer je opće znano da ljudi više vole čuti lijepe laži nego ružnu istinu. Moramo opetovano ukaziovati da je značajni dio naših današnjih problema uzrokovan bezočnom pljačkom, koja se zbivala istovremeno dok je golema većina naroda branila Domovinu te mnogi ginuli ili gubili najmilije i cjelokupnu ili najveći dio imovine. Pljačka je izvedena organizirano i s namjerom da 200tinjak obitelji drugima otme nacionalno bogatstvo stvarano generacijama.   

b) ljudima vraća nadu da se ružna sadašnjost može i mora promijeniti. Trabamo povratiti povjerenje u vlastite pojedinačne i zajedničke mogućnosti. Zato ćemo unaprijediti rad svih institucija koje moraju omogućiti funkcioniranje pravne države. Od učinkovitog, poštenog i legalnog rada sudstva do carine, inspekcijskih službi, policije, medija, institucija civilnog društva, politike... Jer nemoral se uvukao na velika vrata ali i proširio kapilarno u sve pore društva. Zato, iako se zna za nepravdu te kriminalne skulpine i pojedince, ništa se nije primijenilo. Nema sankcija, nema kazni, nema vračanja otetog i popljačkanog. Čak kriminalne radnje zastarijevaju, relativizira se odgovornost pa sve postaje dopušteno i društveno prihvatljivo čak i poželjno. Sramota. 

c) povest ćemo ljude. To je najteže, jer je od golemog osjećaja zajedništva i najšire spremnosti na sebe davanje koji su bili prisutni početkom 1990-tih ostalo prvenstveno razočaranje i nepovjerenje. A tko je za to najodgovorniji? Ne svi, ne svi političari, ne sve stranke podjednako. Nemojte malodušno relativizirati sve postojeće, jer rezignirani stav o nemogućnosti mjenjanja nam nameću baš oni koji su najodgovorniji za postojeće stanje i koji imaju koristi da teška situacija i opstane.

Nisu nama nužni genijalci i novi mesije, jer takvih među nama nema, ali Hrvatska ima šansu. Trebaju nam pošteni, dobronamjerni, poduzetni, radišni, školovani osvjedočeni domoljubi - obični ljudi, svi Vi koji će u zajedništvu zasukati rukave, u projektu općeg dobra s točno defoniranim pravilima ponašanja.  Zato HSS traži, okuplja, daje prostora i potiče najbolje među nama. Od najuspješnijih gospodarstvenika, znanstvenika i zanatlija, najpoznatijih umjetnika i sportaša, najpoduzetnijih bankara, najmotiviranijih učenika, studenata i učitelja, do najmudrijih među umirovljenicima, najhrabrijih među čuvarima Lijepe naše i pomorcima, te među pravnicima, diplomatima, inženjerima... 

Svjesni smo da za ostvarivanje promijene nije dovoljno imati ideju. Moramo je drugima reći i oni nas moraju čuti. Ali, ni  to nije dovoljno, ljudi nas moraju razumijeti. Štoviše, da bi pokrenuli Hrvatsku, ljude treba uvijeriti da ono što mi znamo i radimo je vama i vašoj djeci značajno. Zato, u nastojanju da vam se rastumačimo, pozivamo vas na odmak od uskoće egoizma i paraliziranosti uzrokovane strahom, neodlučnošću, bezidejnošću i malaksalošću. Nudimo vam i dajemo na uvid učinkovit sustav vrijednosti, te vas pozivamo na novo ispunjenje smisla vlastita življenja. Stvorimo ozračje nove duhovnosti, strasno našem životu udahnemo novi smisao i  osjećaj zajedništva. Svi mi u Lijepoj našoj uspjeli smo učiniti velika djela prije petnaest godina - bili smo moćni. Znači mi to možemo, ali na jedan novi način jer smo mudriji zbog svega što smo u međuvremenu doživjeli.

Treba ozbiljno shvatiti golemu čežnju, silovitost i žar koji zahvaća gotovo sve ljude  u tisuću oblika i nijansi. Nudimo nove formule i simbole, novi smisao i učinkovite odgovore na brojna pitanja. Srećom mnoge prvenstveno mlade, nadahnjuje optimistično pobjedničko raspoloženje. Razočarane kritičare i mrzovoljne bezvoljnike čemo potaknuti, a napeta čežnja u zajedništvu s u nevolji rođenom novom voljom za sebe davanjem, neka izraste u veliko generacijsko ostvarenje.

Zato nesmije zastariti odgovornost za pljačku u privatizaciji, treba propitati odgovornost mnogih službi i inspekcija te centara moći na raznim razinama za privatizaciju, dosadašnju "divlju gradnju", za neplačanje poreza i sl. Jer primjerice, sve firme koji rade pošteno imaju problema s poslovanjem, jer značajni dio konkurencije je stekao početnu poziciju (infrastrukturu npr.) privilegiranom privatizacijom i bez značajnog osobnog ulaganja, napora i rizika; zapošljava "na crno" (pa zaposlenici nemaju nikakvu sigurnost niti perspektivu. Čak im je zabranjenio sindikalno organiziranje); ne plaća porez... Novac se slijeva u ruke privilegiranih pojedinaca, a svi ostali pa i država (ponovno i svi mi jer se ne uplaćuje porez od koga bi svi stanovnici imali korist) su na gubitku. Zato potencijalno zdrave firme propadaju i kupuju ih često oni koji banditski način funkcioniranja države i potiču. Sve to uzrokuje novu nezaposlenost i začatani krug se zatvara.

Nevjerojatno je da u našoj prekrasnoj i po mnogo čemu bogatoj zemlji na odličnom geostrateškom položaju imamo golemi broj nezaposlenih. U zemlji koja ima samo 4,5 milijuna stanovnika a mogla bi hraniti mnogostruko veći broj ljudi, u zemlji s dobrom industrijskom, poljoprivrednom, kulturalnom, radnom itd. tradicijom - i to u situaciji gdje se najkvalitetnije nacionalno blago (koje pripada svima nama i moralo bi biti u funkciji općeg dobra) godinama prodaje - nezaposlenost ne opada i živimo sve lošije. Sramota, a tek kakva nam je budućnost ako se tome ne suprostavimo. Već ako poštenima i učinkovitima koji vuku cijelu zemlju naprijed ne možemo velikim sredstvima pomoći, barem spriječimo da ih lopovi uništavaju.

Neprijeporno je da strane investicije u Lijepu našu treba poticati, ali zamisliti se treba nad činjenicom da se ostvaruju prvenstveno u području gdje je prisutan gotov novac, pa postoji opasnost da se ostvarena dobit isisava iz Hrvatske u inozemstvo ili reinvestira isključivo u područje gdje strani investitori imaju interes. Primjerice, strani kapital ima najveći interes za banke, trgovačke lance, INU, HT... (nažalost ih već gotovo u cijelosti kontroliraju stranci), a krediti se daju šakom i kapom (uz kamatu koja je bitno viša nego u inozemstvu) poglavito za svakodnevnu potrošnju a ne za ulaganje u razvoj. Uskoro će naš zajednički i pojedinačni dug strancima biti ekstreman te bitno ugrožava našu nacionalnu slobodu i sigurnost. I jasno je da su ovakvi trendovi okrupnjivanja političko-gospodarske moći izdvojenih pojedinaca ili skupina  u Hrvatskoj, suglasni s neoliberalnim političkim trendovima na međunarodnom planu. A njihov učinak na aktualnu svukupnu civilizaciju i na naš život u Lijepoj našoj je u razarajućoj grubosti nažalost dobro znan. Zato je ulazak u EU i druge međunarodne integracije naša golema šansa za nužno uvođenje reda u Republici Hrvatskoj. Za izgradnju poželjnog sustava upravljanja zemljom i za hitno ostvarivanje kvalitetnog načina življenja; ali je i visokorizičan. Naime, zbog opasnosti da rasprodajom i drugim neprihvatljivim gubitcima ključnih poluga za razvoj hrvatskog društva te upravljanja zemljom koji su već godinama u tijeku, naš ulazak u EU bi mogo postati samo završni čin našeg posvemašnjeg nestanka ili početak još težeg životarenja u nekada vlastitoj zemlji po diktatu onih koji su nas opljačkali. Uostalom trebalo bi ispitati i tijekove novca koji se u Lijepu našu investira. Naime, mnogi podatci ukazuju da je to u značajnoj mjeri novac isisan tijekom pljačke naše domovine. I evo paradoks zatvara krug: oni koji su nas popljačkali, sada još i kupuju ostatke, te će baš oni određivati (ako je suditi po već doživljenom na vrlo beskrupulozan način) našu budućnost i budućnost (ako je bude) naše djece.      

Nadvisujući stranačko-političku sebičnost, HSS će surađivati sa svim demokratskim strankama u Hrvatskoj i izvan nje (posebno s onima iz Europske pučke stranke) s ciljem promicanja općeg dobra na prije opisanim principima. Odnosi se to na demokršćanske, socijaldemokratske, liberalne, narodnjačke i regionalne stranke. Cilj nam je stvoriti Vladu civilizacijskog razvoja Hrvatske. Ali, naši potencijalni partneri nisu stranke krajnje desnice i krajnje ljevice, kao niti politički projekti koji zastupaju nacionalno, vjersko, rasno ili spolno šovinističke ideje, ili boljševičko-komunističke, antinacionalne, antitradicijske i antireligijske principe ili štite prvenstveno interese krupnog kapitala. Koji promiču, revolucionarne, antiekološke stavove, ne brinu za socijalno ugrožene i druge marginalne skupine te ne promiću vladavinu prava i jačanje nevladina sektora.  

HSS-ov je cilj na izbore izlaziti sam. Ako ne osvojimo vlast, u postizbornim koalicijama želimo doprinijeti općem dobru kroz osiguravanje političke i svekolike stabilnosti i napretka općina, gradova, županija i države, te vođenje međunarodne politike koja će štovati međunarodno civilizacijsko naslijeđe ali na prvome mjestu štititi interese Hrvatske. U političkom radu HSS će uvijek biti dosljedan svojim temeljnim principima i korektan partner u koalicijama. Sve gradske, općinske i županijske organizacije imati će značajnu slobodu u provođenju  političkih aktivnosti i u odabiranju koalicijskih partnera, poticani lokalnim interesima i specifičnostima, ali štujući sve svjetonazorske osobitosti HSS-a i jedinstvo stranke.

Sve što u ovom programu piše je pokazatelj kontinuiteta HSSova svjetonazora i već prije usvojenih koncepcija. Stoga su naši dokumenti, primjerice "Kako služiti Hrvatskoj" iz 1999., te "Razvitak Hrvatske" i "Programska deklaracija HSS-a" iz 2004.  funkcionalni dio ovog teksta.   

III. a)  HSS u borbi za istinu

Javnost će radije vjerovati u jednostavnu laž, nego u kompliciranu istinu.
(A. C. de Tocqueville)

HSS smatra istinu, slobodu, pravdu i znanje temeljnim stupom vlastita vrijednosnog sustava. Naime, kad bi ljudi izgubili želju da traže i prakticiraju istinu, slobodu i pravdu, te da teže za znanjem, u čovjeku bi se ugasila znatiželja, mišljenje, maštovitost, pustolovnost, osjećaji i želja za djelovanjem.

HSSovac se trudi da svoje javno djelovanje učini što je bolje moguće, ali zna da neće uvijek biti u pravu. Naime, bez obzira na golemi trud da se nađe najbolje rješenje, povijest pamti i pogrješne političke aktivnosti. Međutim, važno je da se ne zastrani, kako bi se moglo i iz relativno neispravnih ostvarenja rađati nova sve učinkovitija rješenja koja vode prema novim proplancima općega dobra.... Kad bi političari bili opsjednuti strahom da nikada ne pogriješe, ne bi ni obnašali vlasti ma kakva ona bila...

Dosad opisano otvara veliko pitanje: nakon što smo istinu spoznali, tj. nakon što smo nešto prihvatili kao istinito - jesmo li dužni istinu slijediti i braniti - te kojim sredstvima i u kojoj mjeri našu istinu i drugima nametati? Naš odgovor neka bude kazivanje nobelovca M.L.Kinga: "Najgori je grijeh spoznati istinu, a ne slijediti je.", te parafraziranje L.N.Tolstoja: "Političar se nesmije bojati  ni istine ni siromaštva".

Kriza istine uzrokuje krizu etike, jer ako su sve mogućnosti istinite, on­da i sve mogu biti dozvoljene. Relativizacijom etičkih principa čovjek gubi te­meljne odrednice, postaje nesiguran i nemiran. Nastaje kriza identiteta i sa­vje­sti.

III. b)  HSS u borbi za slobodu i demokraciju

 
Najbliži smo veličini kad smo veliki u  skromnosti.
(R. Tagore)

HSS promiče princip slobode - pravo na izbor u svim aspektima djelovanja, koji u sebi sadržava slobodu mišljenja, rasprave, govora, vjere, školovanja, udruživanja, djelovanja, ispunjenja planova, određivanja vlastite sudbine... Pri tome naša prava ne smiju ugrožavati slobodu drugih, već podrazumijevaju jednakovrsno štovanje tuđe slobode. Osim toga: imamo pravo na slobodu u mjeri u kojoj ispunjavamo svoje obveze. Sloboda je stoga više proces, nego trenutačno stanje.

I u politici su sloboda i odgovornost svakoga pojedinog sudionika od najveće va­žnosti. Jer, politika je po HSSu sustavni pokušaj razumijevanja, tumačenja i mijenjanja svijeta, koga nasto­ji zahvatiti ne površno, već do dna. Stoga HSSova politika vodi brigu i o gospodarstvu te bankarstvu, o ljudskoj du­hovnosti te umjetnosti, i o ekologiji te ljepoti prirodnih fenomena, i o prehrani te o zdravlju, i o odgoju, obrazovanju, znanosti te tehnologiji, i o racionalnom tumačenju jezika, o sudstvu, redu i sigurnosti, i o tradiciji te međunarodnoj suradnji... Budući da politika mora biti objektivna, ona ako želi promicati opće dobro (a to joj mora biti misija) nužno je u sukobu s autokratskim sustavima. Iracionalnost i subjektivnost su instrumenti autoritarnosti, pa se HSS bori protiv njih.

Temelji političkog rada HSSa imaju uporište u slobodi promišljanja i djelovanja, a svaka ideja i akcija, bez obzira koliko bila neobična, zaslužuje razmatranje. Ušutkavanje nezgodnih teza i sprječavanje dijelovanja, je tijekom povijesti, onemogućavalo općecivilizacijski napredak. U politici još je i danas ušutkavanje često prisutno, ali u demokraciji mu nema mjesta jer nitko ne zna unaprijed kad i tko će otkriti ili poticati nešto novo te kolika će novumu biti vrijednost. Stoga je demokracija nikada dovršeni proces. Naime, vjerovanje u demokraciju nema uporište u mogućnosti da je većina uvijek u pravu, već u činjenici što su demokratske tradicije najmanje loše. Zato demokrat ne treba biti rezigniran ako se većina odluči za tiraniju, već treba istražiti zašto u toj sredini demokratske tradicije nisu dovoljno snažne. Tek nakon toga slijedi nastojanje da se riješi problem, ali isključivo unutar moralnog okvira. On korespondira s institucionaliziranim legalnim okvirom, a u njemu su sadržani tradicionalistički odnosi tog društva prema pravdi, moralu, istini itd. Uništavanje spomenutog okvira je iznimno opasno, a vidljivo je npr. u nacizmu i staljinizmu - jer rezultira raspadom sustava vrijednosti, te veličanjem cinizma, destruktivnog ponašanja, anarhije, terora i sl.

Sloboda nikada ne postoji do kraja - nikada nije apsolutna. Za njom ljudi teže, a ostvare je u većoj ili manjoj mjeri. Rousseau poručuje: "Odreći se svoje slobode to znači odreći se svog svojstva čovječnosti, čovječanskih prava, čak i svojih dužnosti. Nije moguća nikakva odšteta za onoga koji se svega odriče. Takvo odricanje nije u skladu s ljudskom prirodom. Oduzeti svaku slobodu svojoj volji znači oduzeti svaku moralnu vrijednost djelima..."

HSS u politici vide ljudsku pobunu protiv prisile - borbu za slobodu u najširem smislu. Kao potvrda tom stavu mogu poslužiti riječi američkog političara Thomasa Jeffersona: - Da se sačuvaju sloboda ljudskog mišljenja i sloboda tiska, svaki čovjek mora biti spreman na dobrovoljno mučeništvo, jer sve dok budemo mogli misliti kako hoćemo i govoriti kako mislimo, uvjeti ljudskoga života će se neprestano poboljšavati..."

Slobodu najčešće smatramo spontanim činom ili osobnim izborom između različitih mogućnosti. HSS smatra da se za nju treba boriti - trebamo tražiti slobodu u radu, promišljanju, komuniciranju i kazivanju vlastitih stavova. Političar ne smije podilaziti javnosti i dodvoravati joj se, već se mora suočiti s problemom, ne umanjujući ga, te biti najistaknutiji među svima koji ga traže rješenje.

Zato HSS tvrdi da je političkoj borbi za demokraciju, kao i filozofiji, umjetnosti, športu, gospodarstvu, trgovini, znanosti itd. potrebna sloboda. Jer, najbolje uspijevaju kad se dokazi i mišljenja slobodno suprostavljaju. Demokracija nužno zahtijeva trpeljivost, te odbacuje monopole i sputavanja različitih vjerovanja.

Zalažemo se za omogućivanje pojedincu i skupini da pridonesu dogradnji društvenog sustava u skladu s osobnim ili skupnim mogućnostima poštujući definirana pravila društvena djelovanja. Naime, prihvatljive su i temeljne mijene, ali svatko ima pravo na osobne stavove, privatni život, sreću itd. - ali ne smije uskraćivati ta prava drugima, mora poštovati pravne zasade, čuvati imovinu zajednice...

Sredina u kojoj će javni djelatnik biti maksimalno kreativan mora biti nedogmatska i neautoritarna. Zajednica u kojoj ljudi istražuju nepoznato treba biti slobodna. U totalitarnim pak sustavima, prijeti opasnost od gubitka duše, dugotrajnoga kulturalnog mraka i intelektualnog barbarizma. Zato, ne gubeći vjeru i nadu, HSSovac se treba boriti za bolju i humaniju ljudsku sudbinu. Naime, demokraciju i slobodu treba čuvati, a nikako je ne ograničavati bilo kakvim institucijama

III.c) HSS u promicanju tolerancije i solidarnosti

Najniži stupanj prihvatljivoga međuljudskog odnosa po HSSu je tolerancija. Opća tolerancija prema svima bez obzira na vjeru, nacionalnost, rasu, narodnost itd. je pretpostavka da bismo se mogli smatrati razumnim društvenim bićima. Viši stupanj međuljudskih odnosa na kome treba graditi budućnost naše civilizacije je solidarnost. Ona ne smije biti ograničena ni prostorno niti vremenski, već se mora proširiti cijelom Zemljom i treba vrijediti za sadašnjost i budućnost. Razlog takvom promišljanju su podatci da, primjerice zagađivanjem okoliša susjednih zemalja ili zemljinog omotača, ometamo kvalitetu života i sebi i budućim generacijama. Nepromišljenim trošenjem sirovina kojih naš planet ima u ograničenim količinama umanjujemo šanse nasljednicima da kvalitetno žive, pa čak i da prežive. Kako s tim stavom pomiriti činjenice da primjerice SAD, premda imaju oko 7% stanovništva Zemlje troše nekoliko desetaka puta više svjetskih rezervi sirovina.

Parafrazirati ću riječi nobelovca, A. Szent-Györgyi von Nagyraporta: "Za politički rad potrebna su tri uvjeta - osjećaj da si na pravilnom putu, vjera u to da je tvoj rad ne samo visoko intelektualan nego i visoko moralan i osjećaj solidarnosti s čovječanstvom."

HSS se zalaže da čuvanje ljudskih prava bude temeljeno na "Deklaraciji o ljudskim pravima" UN-a iz 1948. godine. Na "Pariškoj Povelji" za Novu Europu iz 1990., te na zaključcima "Kopenhagenske konferencije" iz 1990. i "Moskovske konferencije" iz 1991. godine. To spominjemo jer proklamirano još nije ni izdaleka ostvareno. O tome kazuju podatci da se u oko 30% država i danas ne priznaje fizički i mentalni integritet pojedinca, proganja se politička i religijska različitost i dozvoljena je tortura, a nejednakost među nama je nažalost još uvijek golema. Trećina ljudi raspolaže s 80% sveukupnih materijalnih bogatstava, od neishranjenosti pate milijuni ljudi, svaki dan od gladi umire preko 50 000 ljudi među kojima je ogroman broj djece, brojni ratovi bjesne po cijeloj Zemlji unesrećujući i ubijajući ljude i razarajući generacijama stvarane vrijednosti. Ljude šiba pošast ekoloških katastrofa, bolesti i siromaštva - materijalnog i duhovnog, od globalnog, a ne samo pojedinačnog značenja.... Pritišću nas nerazumijevanje, nebriga, ravnodušnost, mržnja i razdori među ljudima itd.

Naime, poštivanje ljudskih prava svih i svakome treba biti dio svakodnevnog života svih ljudi. Ono mora biti uklopljeno u društvo kao dio kulture i ponašanja, a preduvjet je duševnog zdravlja u smislu psihološke i društvene dobrobiti u ozračju slobode i huma­nosti. Ljudi trebaju poznavati svoja prava, a svi zajedno se moramo boriti za njihovo poštivanje. Nužno je zalaganje mnoštva ljudi za općom demokratizacijom i reformama u gospodarstvu, razvoju, politici, vojsci, edukaciji, znanosti, financijama... Mora nastati preraspo­djela moći na globalnom planu, restrukturiranje državnih aparata i birokracije, zaštita okoliša, poštivanje dostojanstva svake osobe te razvijanje odgovornosti ljudi.

III. e) HSS traži učinkovite odgovore         

"Sedam smrtnih grijeha suvremena svijeta: bogaćenje bez rada, uživanje bez savjesti, znanje bez karaktera, poslovanje bez morala, znanost bez čovječnosti, religija bez žrtve i politika bez načela."

                                                    (M. Gandhi)

 HSS proklamira načelo da politika nije cilj. Ona je sredstvo za dosezanje cilja, i to za dobrobit svih ljudi. Politika treba biti angažirana, tj. mora se suprostavljati neobjektivnoj ideološkoj mistifikaciji, i mora biti društveno usmjeravana, jer oslobođena nadzora razuma može postati izrazito asocijalna i katastrofično štetna. Ali, treba istači da bez obzira što pokušavaju dosegnuti što veći stupanj objektivnosti, svi političari su istodobno nošeni vlastitim temperamentom i odgojem. Zato moramo biti svjesni da je u političkom djelovanju teško postići stanje bestrasnosti bez obzira što HSS zagovara nužnost najvišeg stupnja objektivnosti.

Svjedoci smo vremena u kome razvitak suvremenog društva temeljenog prvenstveno na znanju nije stvorio "najbolji od svih mogućih svjetova". Uočavamo da ljudi gube mnoge od vlastitih stvaralačkih osobina, a robovanje materijalnom i društvenim silama povećava opasnost od sterotipiziranja ljudskih djelatnosti u okvirima međuljudskog otuđenja, robotizirane proizvodnje, masovne kulture, birokratizacije, potrošačkog mentaliteta... Rast znanja omogućuje stjecanje sve veće snage pod ljudskom kontrolom, s mogućnošću aktualnog uništenja ljudske vrste i okoliša. Zato na znanju utemeljen razvoj, može povećati društvenu nestabilnost.  Ali, nisu znanje, znanost ili obrazovanje ti koji destabiliziraju. Nisu oni neposredno vražje sredstvo, već nekritička primjena znanja mora biti u središtu pozornosti. Stara paradigma znanja koje pruža sigurnost i pouzdanje više ne vrijedi. Znanost je prešla u fazu u kojoj su, da citiramo riječi Ravetza i Funtowicza "činjenice nesigurne, vrijednosti sporne, ulozi visoki, a odluke hitne"... Ovdje nema klauzule izvlačenja. Aktualna situacija zahtijeva otvaranje svih procesa stvaranja, provjere, čuvanja i primjene znanja; kao i procjene koristi i rizika; javnoj prosudbi.

 
Što u ovim okolnostima mora učiniti politika? Treba uspostaviti kritičku distancu prema znanju koje nudi originalne mogućnosti oslobođenja čovjeka i nova sredstva za vladanje nad ljudima. Distanca je nužna, jer nas sili da ne zaboravimo tragati za rješenjima koja će omogućiti čovjeku da ne izgubi sebe tijekom utrke s tehničko-birokratsko-policijskim institucijama. Stoga možemo unapređivati sve ono što je čovjeku temeljem humanističkih principa blisko kako se ne bi izgubili kao autentična i slobodna bića u svijetu predmeta i dehumaniziranih društvenih odnosa. Cilj nam ne smije biti zadovoljavanje samo partikularnih ciljeva, pa makar oni bili zastupani od cijelih naroda, rasa ili religijskih grupacija - ili od npr. cijele znanosti. Naime, i svaki narod zasebno kao i sveukupna znanost je samo jedan dio stvaralačkog odnosa ljudi prema svijetu.

U okrilju politike treba poticati da i dalje klijaju stalno neki novi i raznoliki oblici stvaralaštva i univerzalnosti. Na novim civilizacijskim proplancima sagrađenim na opisanim temeljima treba, uz međunarodni angažman, pripomoći da ljudi podignu slavu duha. Do visina koje moraju i dalje politiku, znanost, umjetnost, filozofiju, religiju... činiti velikima. Duh istine, tolerancije i obrane ljudskog dostojanstva se mora opirati grubostima svakodnevne političke igre i egoističnosti pojedinaca i skupina, te pripomoći afirmaciji slobode i indivi­dualno­sti univerzalnog duha. Stoga politika mora biti kritična prema svim dogmama i predrasudama. Treba poticati htijenje da ne uvenemo u navici i oportunizmu, već da pridonesemo sveukupnom razvoju. Jer HSS tvrdi da u politici strast ne smije biti jača od argumenata, a vjerovanje ispred znanja. Koliko dugo, do kada će to politika moći i trebati činiti? Zauvijek, jer politička aktivnosta je praktično bez kraja.

Kako se drugima rastumačiti? 

Iznimno je teško izvjestiti o mišljenju drugih, pogotovo ako se blisko slažu, gnjave ili razilaze. Ako izvještač ide u detalj, izaziva nestrpljenje i dosadu, ako želi sažimati, riskira nametanje osobnih stavova, ako izbjegava presuđivati, čitatelj ne zna gdje početi. Ako neprincipijelno uređuje svoj materijal, iskazivanje postaje pristrano i potiče opoziciju...

(J. W. von Goethe)

Komuniciranje među ljudima jedan je od temeljnih uvjeta poticanja, nastajanja i razvoja novih ideja i akcija. Politička poruka treba na što jednostavniji način prenijeti informaciju, ali taj cilj ne smije ići na štetu jasnoće izlaganja i potpunosti poruke. Zato J.M.Torbar poručuje: "Za čovjeka koji nema što kazati, uvijek je opasno govoriti."

Poruka A. Schopenhauera "Ništa nije teže nego duboke misli izraziti tako da ih svatko može razumjet", tumači nužnost da HSS hitno razvije strategiju kvalitetnog odnosa s javnošću. Preduvjet tome je profesionalizacija vrhunskog PR sustava u stranci te izgradnja učinkovitog odnosa s medijima.

Bitna osobitost političkog kazivanja jest racionalna prezentacija činjenica, ali razlika prema npr. telefonskom imeniku je golema. Jer politička poruka mora poticati maštu i emocije, ispravljati zablude, upućivati na nova rješenja. Ona izražava osjećaje, strasti, potrebe, radosti i bol, mržnju i ljubav... Stoga gledatelji, slušatelji, čitatelji u njoj moraju naći rješenja za probleme koji ih zaokupljaju, te poticaje za djelovanje.

Zdravi razum je najčešće dobar vodič u svakodnevnom životu i radu ljudi. Neprijeporno je i temelj ljudskog promišljanja i mijenja svijeta, pa i rada u politici ali on katkad nedovoljno kritički odabire činjenice, uopćuje, pojednostavljuje, pretpostavlja, analizira, tumači tradiciju, povinuje se autoritetu i javnom mnijenju... O tome Voltaire duhovito kazuje: "Zdravi razum nije uvijek tako zdrav."
 

Paradoksalna je situacija da se od politike zahtijeva naročita aktivnost i napor, baš u situacijama kada se preispituje zdravorazumsko sagledavanje svijeta. Kad znatiželju političara privuče ograničeni doseg zdravorazumskog funkcioniranja. Stoga politička metoda osim zdravog razuma sadrži i niz dodatnih čimbenika.

HSS zna da političko djelovanje ne nudi izvjesnost učinka, jer će svaka politička hipoteza biti u budućnosti zamijenjena drugom koja ne mora nužno negirati prethodnu, ali je barem nadopunjuje. Političari moraju raditi u ozračju neizvjesnosti jer im je nedostižno konačno rješenje, ali oni žele smanjiti stupanj pogriješnosti, neslobode, nedemokratičnosti i nepravde.

Nesigurnost i neizvjesnost su plodno tlo za stvaranje novih hipoteza, ali i za spekuliranje. Budući da je politička hipoteza temeljena na uzročno posljedičnoj povezanosti zbivanja, ona upućuje na različite mogućnosti i ističe upitnost vlastite ispravnosti. Ali, ističemo da su politička ostvarenja općeg dobra (primjerice sloboda, pravda i demokracija) zajednički projekt cijelog čovječanstva, a ne sredstvo za postizanje pojedinačne slave i dobiti. Posljedično tome se HSS suprostavlja zlouporabi politike u cilju osobne promocije, stjecanju počasti, slave, vlasti, novca itd. Pritom aroganciji pripada status jednog od najtežih zastranjivanja političara, a često se iskazuje netolerantnošću stavova i isključivošću, čak i u područjima koja su potpuno izvan kompetentnosti dogmate.

Novi stavovi o svijetu vrlo često brkaju postojeći red i mir, djeluju razorno jer kidaju ono što je dotad bilo suvislo. Stoga vjesnicima novoga - borcima za promjene, pa ma kako pozitivne i korisne bile suvremenici ne samo da često ne plješću već ih psuju, mrze, preziru i proganjaju. Prijeti opasnost da ih dožive kao udarac koji gura unazad ili u stranu, a ako im se priznaju poticaji za napredak onda im se predbacuje grubost koja je najčešće uvijet i najmanje promijene.

HSS treba u svakoj regiji, županiji, gradu, općini i selu; tj u svakoj izbornoj jedinici; definirati svoj politički (i izborni) program. Posebno je značajno odabrati primjerenu ciljnu skupinu i učiniti dobru strategiju - a sve to treba biti komplementarno političkome radu više ustrojbene jedinice HSSa. Treba dati prostora i poticati rad lokalnih stranačkih institucija i lokalnih lidera, te raditi kontinuirano, a tijekom izborne kampanje aktivnosti moramo intenzivirati.

Obzirom na tradiciju i ime HSSa, treba istaknuti da će u bliskoj budućnosti samo maleni postotak poljoprivrednika (u SAD je to 3% ukupne populacije) prehranjivati cijelu Hrvatsku. Oni neće biti politički, financijski, obrazovno, socijalno... obespravljena grupacija. Dapače, to će uglavnom biti visokoškolovani, bogati ljudi s visokim društvenim statusom. Ali, u području agrokompleksa (otkup, prerada, skladištenje, prodaja, transport, nadzor, savjetodavne službe, marketing, razvoj i istraživanje... hrane) biti će angažirano nekoliko puta veći dio populacije - ali njihov sveukupni položaj u društvu će biti bitno drugačiji od seljaka u Radićevo doba. HSS se mora znati svima njima rastumačiti i povesti ih, ali moramo naći i druge ciljne skupine. Od obrtnika i malih poduzetnika, do biznismena, studenata, umjetnika, znanstvenika... Temeljem predviđanja kakva će nam uskoro biti populacijska situacija u RH i u EU, posebno će nam biti značajni ljudi starije dobi, i to umirovljenici. Među njima će dominirati žene. Danas je nažalost većina osoba treće životne dobi u RH siromašna i niskoškolovana i opterećena lošim zdravljem, ali u budućnosti će među njima prevladavati dobro obrazovani i financijski zbrinuti ljudi s mnogo slobodnog vremena i s golemim životnim iskustvom. Naše političko djelovanje, zbog nužnosti da se baš njima pomogne, treba usmjeriti u značajnoj mjeri prema njima.

Očito smo u situaciji da ubrzano nestaje golema, homogena skupina našeg biračkog tijeka: seljaka. Ali, HSS je temeljem svoga svjetonazora u mogućnosti okrenuti se u raznim sredinama (npr. u raznovrsnim poduzećima, u raznim dobnin skupinama, u raličitim gradovima i selima, u različitim profesijama...)  raznolikim temama i prioritetima, te golemom spektru ljudi biti koristan, pa temeljem toga i uspješan politički projekt u RH. Moramo biti svjesni da je pred sedamdesetak godina u Europi postojao veliki broj seljačkih stranaka, ali su zbog golemih mjena u društvu nestale ili su promijenile ime ili način rada. Pred HSSom je očito golemi izazov: kako ovaj odličan politički projekt tumačiti na primjereni način članovima Stranke, ključnim pojedincima u društvu (decision makerima engl.), političkim partnerima, novinarima, međunarodnoj zajednici... te iznad svega BIRAČIMA. O kako je danas golemi broj nezadovoljnih i prestrašenih ljudi u Hrvatskoj, kako ima mnogo nezaposlenih, siromašnih, neškolovanih, pokradenih... starih i mladih, muških i ženskih diljem Lijepe naše. Obratimo im se, ali i onima koji s golemim očekivanjima gledaju u sutrašnjicu Hrvtske i žele se boriti za poželjnu budućnost sebe svoje obitelji i cijele naše domovine. Vratimo im nadu i povedimo ih. Ovaj tekst nudi okvir za takvo djelovanje HSS-a, ukazujući na golema područja djelovanja i kvalitetne mogućnosti ostvarenja naše političke misije.        

HSS i pravda te međunarodna suradnja

Biti Europljanin nije stvar rođenja, već obrazovanja.                                                                                          (V. Havel)

Snaga humanosti, borba za pravdu i opće dobro te traženje istine, su temeljna načela i pokretačka snaga HSSa. Zbog takvih pokušaja tijekom povijesnih previranja stradali su mnogi HSSovci, a prohujalo stoljeće pamti brojna zlostavljanja HSSovaca. Naime, često je vrlo opasno sagledavanje vlastita doba, suvremika, postavki, pravila i dogmi - na istinit način - ili se pak to dopuštalo samo pojedincima iz drugih stranaka. Pages: « Back 1 2 3 Next »