Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Opinions  »  (H) Zasto Volimo Hrvatsku - Matko Marusic
(H) Zasto Volimo Hrvatsku - Matko Marusic
By Nenad N. Bach | Published  01/29/2003 | Opinions | Unrated
(H) Zasto Volimo Hrvatsku - Matko Marusic
Distributed by CroatianWorld

 

Zasto volimoHrvatsku?

                                                     - Matko Marusic -                                  

Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom -postenju


Zasto volimo Hrvatsku? To nije politicko pitanje, ni nacionalno, ni osobno,
nego pitanje svih pitanja: ono ce nam dobrim dijelom dati odgovor na
ovozemaljski smisao nasega zivota.
Hrvatsku, drzim, volimo racionalno i iracionalno. Racionalno znaci razumski,
tako da mozemo objasniti zasto je tome tako. Iracionalno je ne-razumski,
nesto sto naprosto osjecamo i tesko nam je objasniti razlozima, korisnoscu
ili racunski.
Ljubav kao sloboda
Hrvati su 888 godina (od 1102. do 1990.) strastveno zeljeli samostalnost i
nebrojeni su narastaji dali svoje najbolje sinove u borbi za slobodu. Zasto
ljudi toliko zele samostalnost, zasto zele slobodu? Buduci da je hrvatska
ceznja za slobodom starija od nasih odnosa sa Srbima, jasno je da Hrvatstvo
nije anti-Srpstvo (ni anti-Talijanstvo, ni anti-Madzaronstvo). Nasa (i
svacija druga) ceznja za slobodom proistjece iz covjekova prirodnog osjecaja
da ce mu biti najbolje kad bude sam sebi gospodar. Tako i jest, premda
naizgled ima i dobrih gospodara, te premda se ponekad zivot u ropstvu cini
jednostavnijim od zivota u slobodi.
Kad je covjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje zivi.
U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo vazna osjecaja:
ponos stoga sto samo ponosan covjek moze biti svoj gospodar, a odgovornost
stoga sto gospodarenje znaci odgovornost. No, to su teme o kojima treba
zasebno govoriti.
Razumsko Hrvatstvo
Imajuci svoju drzavu, covjek bolje zivi. Plodovi njegova rada pripadaju mu
potpuno, i kroz ono sto sam stvori, oplemeni i ustedi, i kroz porez koji mu
se vraca kao javna usluga upravo njemu. Nitko ga ne iskoristava, a cak ako
ga tko njegov i iskoristava, to mu se barem dijelom vraca kroz javne usluge.
Zapravo samo u svojoj zemlji ima smisla kupiti zemlju, za njivu, vrt, ili
grob, vrijedi sagraditi kucu i moze se umrijeti okruzen svima onima do kojih
nam je stalo.
U vlastitoj drzavi, svi ljudi govore istim jezikom i na tom su jeziku sve
knjige, natpisi, zakoni i sredstva javnog priopcavanja, a njime govore i
susjedi, policajci, svecenici i politicari.
No, to nije sve, nego tek pocetak: imanje drzave omogucava pojedincu da
zdruzenim naporom sa svojim zemljacima postigne vise nego sto bi sam mogao.
Zajedno se grade skole i stadioni, ceste i luke, parkovi i odmorista.
Zajedno se bolje branimo i predstavljamo, biramo i bivamo birani pa tako i
posredno i neposredno odlucujemo o svojoj sudbini. Simbolicno receno, samo u
svojoj drzavi covjek moze postati predsjednik drzave. Zbog zajednickih
kulturnih, povijesnih i religijskih korijena ljudi imaju slicne zelje i
stremljenja, pa se lakse sporazumiju i dogovore, lakse zajedno rade i trpe,
i ljepse se zajednicki raduju uspjesima, svojima, tudim i zajednickim.
(Neki bi rekli da se sve to moze postici i u velikoj zajednici cijeloga
covjecanstva, no to nije tocno, zbog najmanje dvaju razloga. Prvo,
covjecanstvo je toliko veliko i toliko raznoliko da se ne moze udruziti kao
narod u jednoj drzavi, a drugo - iako je vise puta pokusano, npr. u
komunizmu, to na svijetu zasad ne postoji, pa ne treba traziti od male,
slabe i tek oslobodene Hrvatske da pode tim putom. Oni koji tako govore,
najcesce Hrvatskoj rade o glavi. Uostalom, ne vidim kako bi se moglo postati
gradanin svijeta, a da se prije nije odredio i ispunio nacionalni identitet.
Buduci da je to nama Hrvatima nijekano stoljecima, vise to ne smijemo
dopustiti dok nam je na ramenu glava.)
Osjecajno Hrvatstvo
"Zivjeti u tudini znaci kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje
bez zastitne mreze koju covjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj
ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moze sporazumjeti sa svakim
na jeziku koji zna iz djetinjstva" kaze veliki ceski pisac Milan Kundera
("Nepodnosljiva lakoca postojanja"). Ta je recenica prije svega osjecajna,
premda je izgovorena obicnim rijecima, a bliska nam je i u svojoj
zbiljnosti. Ne moze covjek zivjeti bez korijena, bez ljubavi, bez osjecaja
koji se ne mogu i ne moraju objasniti razumskim argumentima.
Zasto volimo svoju majku? Ima od nje i ljepsih i mladih i obrazovanijih
zena, ali ne pada nam ni na kraj pameti da podemo traziti drugu majku. Zasto
volimo "Hajduk" ili "Dinamo"? Nasa ljubav (na zalost) nije povezana s
njihovim dostignucima, niti sa stilom igre, pa zasto onda ne bismo navijali
za neki bolji klub, koji igra stvarno bolji nogomet? "Nasi su", rekao bi
covjek, no - sto to zapravo znaci? Ne poznamo osobno ni jednoga igraca,
vecinom su iz drugih krajeva zemlje (ili iz inozemstva) - po cemu su oni
nasi da ih toliko volimo?
Nasi su po onom ne-razumskom osjecaju pripadanja, radosti prepoznavanja,
prvim sjecanjima, mirisima djetinjstva, ocevoj ruci koja nas je cuvala na
prvoj utakmici... I volimo ih, iako bas nikako razumski ne mozemo objasniti
zasto ih volimo.
Lijepo je voljeti. Lijepo je pripadati. Eto, i zato volimo Hrvatsku.
Nismo mi izabrali da budemo Hrvati. Mogli smo se roditi i kao Nijemci, ili
kao Nigerijci. Mi za svoje Hrvatstvo nismo ni zasluzni, ni krivi. Ono nam se
naprosto dogodilo. I ne mozemo ga promijeniti jednako onako kao sto ne
mozemo promijeniti majku ili nogometni klub za koji navijamo.
Jos ljubavi za Hrvatsku
Ako se sada doista usredotocimo na nasu, danasnju, zbiljsku Hrvatsku, vidjet
cemo da ima jos mnogo razloga, razumskih i osjecajnih, zbog kojih je volimo,
dapace, zbog kojih bismo je trebali jos vise voljeti.
Prvo, ona je lijepa, neizmjeno lijepa, i, oprostite, vjerojatno jedna od
najljepsih zemalja na svijetu. Drugo, ona se nalazi na dobrom mjestu - u
srcu zapadne civilizacije: okruzena je starom Grckom, velikim Rimom i svetim
njemacim carstvom. Firenza i Bec su na dohvatu nesto bolje setnje, Prag i
Svicarska bliski su susjedi, Sveti je otac preko kanala, a Sveti Stjepan u
sjevernom dvoristu. Sjetite se samo Hrvata koji zive u Australiji: njima je
prva susjedna zemlja Malezija, a udaljena je 5.000 km.
Na ovom mjestu ne moram nabrojiti bas sve hrvatske vrijednosti; mozda treba
spomenuti obilje pitke vode, vrlo plodnu slavonsku ravnicu, ugodnu klimu,
dobru hranu i - lijepe i pametne ljude. Ukratko, covjek ima mnogo, i vrlo
jakih razloga da zivi u Hrvatskoj i da je snazno i strastveno voli.
Ljubav i odgovornost
No, ljubav ne moze opstati sama od sebe, bez truda, vjere, odricanja i
njegovanja. Voljeti Hrvatsku vrlo je potrebno, jer cemo je tako bolje
zivjeti i ocuvati je za sebe i svoje potomke. No ta je ljubav ujedno i
velika odgovornost, kao sto je i svaka druga ljubav - prema Bogu, zeni,
djeci, poslu. U ljubavi nije dovoljno samo voljeti. Ljubavi se mora
uzvratiti - mora je se njegovati, hraniti i cuvati svime onime sto je
prispodobivo njezinoj snazi i dostojno njezine vaznosti. Ljubav daje tezinu
jednoj strani vage; da bismo je odrzali, na drugu stranu moramo staviti
odgovarajucu kolicinu odgovornosti. Ljubav bez dostojne odgovornosti ne moze
postojati. Bit rasprave o ljubavi jest rasprava o odgovornosti potrebama teljubavi.
Ljubav nosi obveze, a obveze se vracaju kao korist i ljepota zivljenja.
Proistjece da u Hrvatskoj nesretno zive oni koji je nedovoljno vole i oni
koji je vole ali je nisu dostojni.
Ljubav i djela
Sto treba i sto se moze uciniti u ime ljubavi za Hrvatsku? Moze se i mora se
uciniti mnogo, a to bi trebao odrediti svatko za sebe, prema svojim
sposobnostima i svojem videnju ljubavi za Hrvatsku. Ja cu ovdje sebi uzeti
slobodu i nabrojit cu cetiri bitne stvari, koje moze napraviti svatko, bez
truda i troska, bez ucenja i mucenja, naprosto tako da uvijek misli koliko
voli Hrvatsku.
1. Lijepa nasa
Sto cesce pjevajmo nasu himnu. I pritom drzimo desnu ruku na srcu.
Neprijatelji Hrvatske proglasili su da je to znak HDZ-a, ali nije. Ta je
gesta previse vazna da bi je svojatao itko osim hrvatskog naroda. Dok
pjevate "Lijepu nasu" drzite ruku na srcu. To rade svi uljudeni narodi pa
radimo i mi.
2. Hrvatski jezik
Hrvatski je jezik potiskivan, iznakazivan i progonjen srpskim imperijalizmom
150 godina. Kroz to se vrijeme pokvario i promijenio toliko da se vise ne
moze vratiti tocno na svoje prave korijene. No, moze se bitno popraviti,
sustavnim, strucnim i domoljubnim naporom. Za manje strucne, reci cu ovo:
sluzite se 6. izdanjem Hrvatskog pravopisa autora Babic-Finka-Mogus (izdala
"Skolska knjiga", Zagreb). Ustrajte da u skoli Vasu djecu uce po tom
pravopisu. Najbolji hrvatski jezikoslovci su profesori Stjepan Babic i
Dalibor Brozovic.
3. Ekologija
Svim silama, u svakoj prilici i u svakom casu, cuvajte cistoci svoje
Hrvatske. Tu nema kompromisa: kad god je prljate a da Vas nitko nije vidio -
prljaju je i drugi kao i Vi, i bit ce prljava i bit ce osiromasena. Od
bacanja opusaka, preko razvrstavanja smeca do stroge discipline u odlaganju
krupnoga i kemijskog otpada - pocnite od sebe (!) i strastveno se bavite
odrzavanjem cistoce Lijepe nase. Ucite djecu, opominjite odrasle, raspitujte
se kod strucnih i nestrucnih! U strasnoj navali oneciscenja, sve vecem broju
stvari koje su otpad i sve vecem broju stanovnika (turisti!), samo mi mozemo
spasiti Hrvatsku da ostane cista i zdrava.
4. Postenje
Kratko receno, postenje je sve ono sto nas uci sveta mater crkva i, kad se
malo bolje zamislimo, svatko od nas zna sto je posteno a sto neposteno.
Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom - postenju. Od
suzdrzavanja od psovke, preko drzanja rijeci, do placanja poreza. Nema
govora o varanju, sitnim kradama, zatajivanju, kasnjenju, neiskrenosti,
laganju! Hrvatska - to smo mi! O kolicini lazi, krade i prjevare u Hrvatskoj
- odlucujemo mi. Pocnimo od sebe. Drugi ce nas slijediti. Uostalom, uvijek
je mocniji, uspjesnji i bogatiji onaj koji je posten, nego onaj koji je
neposten. Ako to ne vjerujete - pogledajte svijet oko sebe, ali dobro,
pazljivo, u ukupnosti covjekova zivljenja. I vidjet cete da se raj, pakao i
cistiliste raspoznaju vec na Zemlji.

Matko Marusic, MD, PhD 
Editor-In-Chief, Croatian Medical Journal 
mmarusic@mef.hr
 

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Related Articles
Comments
  • Comment #1 (Posted by Prof. dr. sc. Nadan M. Petri)

    Esej prof. dr. Matka Marušića pod naslovom "Zašto volimo Hrvatsku" kratko i jednostavno uobličuje sve naše emocije prema Lijepoj našoj. Znam da nije realno, stoga niti ne predlažem, ali sam stava da bi se taj esej trebao čitati u svakoj osnovnoj i srednjoj školi pred početak nastave, u svakom kinu ili kazalištu prije predstave, na svakom stadionu, skijalištu ili sportskoj dvorani prije početka natjecanja. Umjesto toga, znamo, svira se i pjeva hrvatska himna, istina je - samo u nekim prigodama. No, kao da uz tu pjesmu osjećamo sve manje, kao da je zanos iz ratnih godina splasnuo, kao da uvijek jedva čekamo da čim prije počne taj nogomet, ta košarka ili skijanje. Jer, znamo, naši bi mogli pobijediti. No, esej Matka Marušića nije samo esej isključivog pobjednika, već monolog čovjeka koji na hrvatskom tlu živi, tek običnog čovjeka. To je monolog kojeg je on uobličio za generacije i nije samo Matkov ili nas živućih. Možda bi Hrvati, a malo ih je čitalo ovaj esej, ponosnije hodili Hrvatskom i svijetom kad bi znali. A znaju, čini mi se, sve manje. "Petri je Marušiću prijatelj, zato on o njemu tako govori...", reći će neki, možda i mnogi. Kao da je reći prijatelju nešto lijepo ili reći o njemu nešto dobro prokletstvo? Matko Marušić zaslužuje sve riječi hvale već samo za ovaj tekst. Da u svojem plodnom i burnom životu nije nikada ništa drugo ni učinio ni napisao - opet bi i samo za ovaj esej imao pravo na hvalu i divljenje. Ukoliko možete, a možete, "skinite" ovaj esej sa stranica CROWN-a, uredite ga na način koji Vam se najviše sviđa, odaberite Vaš najdraži kompjutorski slog, uokvirite ovaj tekst i stavite ga na vidno mjesto u Vaš ured, u Vaš dom, jer mu je tamo mjesto. A kad Vam u goste dođe stranac, ispričajte mu ponešto i o Vašoj ljubavi za Domovinu, ali mu objasnite i kako to Vi volite Domovinu - radom, brigom, marom, trudom, čistoćom, jezikom i pismom, djelima, ponosom, žudnjom, patnjom ili možda "hladovinom", mržnjom, klevetom, nebrigom, nemarom, krađom, psovkom, šutnjom ili neradom.
     
  • Comment #2 (Posted by ivica Vuèak)

    Probudio sam se u muci, jer sam sanjao poplavu. Golema je bila, biblijski zastra¹ujuæa, snaga vode kojoj se ni sna¾niji od mene, zapravo nitko, nije mogao oduprijeti. Nisam mogao ni pobjeæi. Progutala je sve oko mene, i mene. No posebnu mi je muku, dok sam pre¾aliv¹i imovinu, poku¹avao spasiti goli ¾ivot, zadalo to ¹to smo bili upozoreni na opasnost. Vidio sam i ja prijeteæi porast razine vode, uoèio pucanje za¹titnoga nasipa i probijanje, isprva samo vrlo tankih, mlazova vode kroz protupoplavnu branu. Ali nisam ispravno procijenio razmjere opasnosti, a glas koji je alarmirao, uvijek je to u poèetku glas jednog èovjeka, rijetko nekolicine, olako sam preèuo. Vlastitu tjeskobu, probuðenu, na èas, tim glasom, umirio sam svije¹æu o postojanju ustrojenih slu¾bi, èitavog niza ljudi, educiranih i profesionalno anga¾iranih, u cilju za¹tite od poplave. “Ta postoje ljudi koje mi plaæamo u cilju za¹tite od poplava. Oni su skrb o protupoplavnim nasipima, njihovoj kvaliteti, dogradnji i popravcima prihvatili kao svoj posao. Moraju biti odgovorni zbog nas, zbog svoga posla i zbog sebe” - tje¹io sam i sebe i neke pored mene koji su iskazivali zabrinutost.
    Uèili su nas da se manifestni sadr¾aj snova sastoji veæinom od ostataka prethodnih do¾ivljaja. Sanjamo ono o èemu smo intenzivnije razmi¹ljali prethodnog dana, no katkada se u snovima pojavljuju i davni, gotovo sasvim zaboravljeni dogaðaji, ponekad u posve nemoguæim vezama.
    Dugo sam razmi¹ljao o svome ru¾nome snu. Sjetio sam se davno èitane prièe o djeèaku koji se igrao na nasipu podignutom u cilju za¹tite njegova naselja na obali Nizozemske. Spazio je tanki mlaz vode koja se probila kroz debeli nasip. Shvativ¹i opasnost, uspio je svojim prstiæem zaèepiti nastalu pukotinu, alarmirati druge i spasiti svoje selo od poplave. Ta je prièa bila uvr¹tena u na¹u osmo¹kolsku lektiru, vjerojatno i u lektire drugih naroda jer je nosila va¾nu poruku. Poput mnogih, u to sam doba razmi¹ljao o dogaðaju u dalekoj zemlji, identificirao se sa svojim vr¹njakom i ¾alostio zbog nerazumijevanja i neodgovornosti koje su iskazivali njegovi susjedi. Ono ¹to je djeèaka prestravilo, nekima od njegovih odraslih susjeda uèinilo se dobrodo¹lom prigodom, moguænosti da svoja polja natope dragocjenom vodom bez truda i bez plaæanja. Djeèakovi pozivi upomoæ privukli su pozornost njegova uèitelja. Prepoznao ga je no nastojao je ¹to prije od njega uteæi. Mrmljao je sebi u bradu “pravi je trouble-maker, uvijek je zabadao svoj nos tamo gdje mu nije mjesto”. Pro¹ao je tuda i sveæenik koji se zaèudio “Nije li to onaj bistri uèenik koji uvijek prvi odgovara na pitanja na vjeronauku? No on uvijek i postavlja pitanja, ponekad neugodna, ponekad takva da mu ne mogu na njih odgovoriti??”. Kad mu je djeèak objasnio za¹to je na nasipu i ¹to ga pla¹i, sveæenik se uvrijedio “Zar bi ti htio biti zapamæen kao onaj koji je èinio dobra djela? Zar ti ¾eli¹ da ti se dive? Zar bi ti ¾elio da ti budu vjeèno zahvalni?”. I oti¹ao je.
    Najèudnija mi je bila reakcija profesionalnoga èuvara nasipa. Njega su djeèakova upozorenja uvrijedila: “Ne misli¹ li valjda da ja ne znam svoj posao? ©to bi ti zapravo htio, doæi na moje mjesto? Uzeti mi posao, plaæu i ugled?”. Susreo sam se, i nakon toga, s ovakvim razmi¹ljanjima i zakljuèivanjima. Mnogo, mnogo kasnije, u sasvim drugom kontekstu, prepoznao sam da u temelju reakcije èuvara nasipa iz ove prièe stoji svijest o vlastitom proma¹aju, svijest o nedoraslosti zadaæi, zapravo priznanje da je vrijeme pregazilo i one koji su nekad biti dobri i da moraju otiæi.
    Tek kad su ljudi iz djeèakova sela ugledali nove, sve brojnije i sve ¹ire procijepe u nasipu, shvatili su prirodu opasnosti. Priskoèili su djeèaku u pomoæ. Uz te¹ku muku i velike napore zakrpali su nasip, saèuvali selo i zapravo spasili vlastite ¾ivote. Uèinili su to u zadnjem trenutku, jer je voda ipak provalila i uni¹tila nepovratno dijelove sela na onim mjestima na kojima je nasip popustio. Radovao me konaèni uspjeh djeèaka jer u prièama iz na¹ih èitanki po¹tenje i odva¾nost, nesebiènost i marljivost te solidarnost donosili su uspjeh.
    U proteklom sam vremenu nauèio mnoge potrebne i va¾ne stvari, ali sam i zaboravio mnogo onoga èemu su nas uèili u osnovnoj ¹koli. Zaboravio sam tako, na¾alost, i ime svoga vr¹njaka i ime mjesta u kojem je ¾ivio hrabri Nizozemac. Vjerojatno ja takvih djevojèica i djeèaka bilo i u drugim dijelovima svijeta. Mogu zamisliti da je i u Hrvatskoj barem u nekoj prigodi jedan djeèak, nazovimo ga Matko, prepoznao opasnost, suprotstavio joj se te, potaknuv¹i i druge na akciju, spasio svoje selo od poplave. Na isti naèin, mogu zamisliti da su stradanja i barem neke ¾rtve u poplavama, prometnim nesreæama i drugim tragedijama mogle biti izbjegnute ili sprijeèene, a dogodile su se, jer se mi nismo obazirali na upozorenja.
    I uistinu posvuda su u svijetu podignuti nasipi protiv poplave. Oni osiguravaju miran san nama i na¹oj djeci. Dojmljive su to graðevine, ne samo svojom ¹irinom i visinom. Imponira skrb velikog broja ljudi koji ih kontinuirano obilaze, nadziru i popravljaju te dograðuju. U njihovom podizanju i èuvanju ugraðen je strah èovjeka od vodene stihije. Ugraðeno je i iskustvo generacija koje znaju da preventiva ima cijenu, ali je uèinkovitija i isplatljivija od saniranja posljedica poplave. U USA su tu lekciju morali ponoviti nakon poplava izazvanih uraganom “Katrin”. Zbog toga, nakon njega, odr¾avaju redovito, ove godine po èetvrti put, od 17. do 21. o¾ujka 2008., nacionalni tjedan osvije¹æivanja o protupoplavnoj sigurnosti. Tisuæljetno iskustvo o va¾nosti nadzora nad moguæim bijesom vode nauèilo je ljude i na nu¾nost postojanja kontrolnih mehanizama.
    Odgovornost je golema, sredstva nikad dostatna velièini zadatka. Najte¾a zadaæa onih koji odluèuju jest prepoznati problem u pravom trenutku i odrediti prioritete u rje¹avanju. Povjerenje je dobro, pohvale i nagrade potièu, ali i kazna mora postojati za lo¹e uèinjeno, zanemareno i propu¹teno. Oni kojima je povjereno odluèivanje, ukoliko ne znaju ili ne ¾ele to vi¹e raditi, moraju otiæi. Moraju otiæi i kad prepoznaju umor i gubitak entuzijazma i dati prostora odmornima. U njihovom je, i u interesu svih nas, da na mjesta èuvara nasipa protiv poplava postavljeni budu oni koji æe biti stalno budni. I neka ostanu na tom mjestu dok su budni. Prevelika je cijena koju æemo svi zajedno platiti zbog ignoriranja upozorenja “malog Matka”. Jer, u svakoj sanjarici stoji - sanjati poplavu uvijek znaèi ¹tetu, ¾alost i gubitak.
    mr. sc. Ivica Vuèak, dr. med.
    Zagreb

     
Submit Comment


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Violi Calvert: Nenad Bach in China to be interviewed by China Radio International
  5. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
No popular articles found.