CROWN - Croatian World Network - http://www.croatia.org/crown
(H) Zasto Volimo Hrvatsku - Matko Marusic
http://www.croatia.org/crown/articles/7044/1/H-Zasto-Volimo-Hrvatsku---Matko-Marusic.html
By Nenad N. Bach
Published on 01/29/2003
 
Distributed by CroatianWorld

 

Zasto volimoHrvatsku?

                                                     - Matko Marusic -                                  

Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom -postenju


Zasto volimo Hrvatsku? To nije politicko pitanje, ni nacionalno, ni osobno,
nego pitanje svih pitanja: ono ce nam dobrim dijelom dati odgovor na
ovozemaljski smisao nasega zivota.
Hrvatsku, drzim, volimo racionalno i iracionalno. Racionalno znaci razumski,
tako da mozemo objasniti zasto je tome tako. Iracionalno je ne-razumski,
nesto sto naprosto osjecamo i tesko nam je objasniti razlozima, korisnoscu
ili racunski.
Ljubav kao sloboda
Hrvati su 888 godina (od 1102. do 1990.) strastveno zeljeli samostalnost i
nebrojeni su narastaji dali svoje najbolje sinove u borbi za slobodu. Zasto
ljudi toliko zele samostalnost, zasto zele slobodu? Buduci da je hrvatska
ceznja za slobodom starija od nasih odnosa sa Srbima, jasno je da Hrvatstvo
nije anti-Srpstvo (ni anti-Talijanstvo, ni anti-Madzaronstvo). Nasa (i
svacija druga) ceznja za slobodom proistjece iz covjekova prirodnog osjecaja
da ce mu biti najbolje kad bude sam sebi gospodar. Tako i jest, premda
naizgled ima i dobrih gospodara, te premda se ponekad zivot u ropstvu cini
jednostavnijim od zivota u slobodi.
Kad je covjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje zivi.
U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo vazna osjecaja:
ponos stoga sto samo ponosan covjek moze biti svoj gospodar, a odgovornost
stoga sto gospodarenje znaci odgovornost. No, to su teme o kojima treba
zasebno govoriti.
Razumsko Hrvatstvo
Imajuci svoju drzavu, covjek bolje zivi. Plodovi njegova rada pripadaju mu
potpuno, i kroz ono sto sam stvori, oplemeni i ustedi, i kroz porez koji mu
se vraca kao javna usluga upravo njemu. Nitko ga ne iskoristava, a cak ako
ga tko njegov i iskoristava, to mu se barem dijelom vraca kroz javne usluge.
Zapravo samo u svojoj zemlji ima smisla kupiti zemlju, za njivu, vrt, ili
grob, vrijedi sagraditi kucu i moze se umrijeti okruzen svima onima do kojih
nam je stalo.
U vlastitoj drzavi, svi ljudi govore istim jezikom i na tom su jeziku sve
knjige, natpisi, zakoni i sredstva javnog priopcavanja, a njime govore i
susjedi, policajci, svecenici i politicari.
No, to nije sve, nego tek pocetak: imanje drzave omogucava pojedincu da
zdruzenim naporom sa svojim zemljacima postigne vise nego sto bi sam mogao.
Zajedno se grade skole i stadioni, ceste i luke, parkovi i odmorista.
Zajedno se bolje branimo i predstavljamo, biramo i bivamo birani pa tako i
posredno i neposredno odlucujemo o svojoj sudbini. Simbolicno receno, samo u
svojoj drzavi covjek moze postati predsjednik drzave. Zbog zajednickih
kulturnih, povijesnih i religijskih korijena ljudi imaju slicne zelje i
stremljenja, pa se lakse sporazumiju i dogovore, lakse zajedno rade i trpe,
i ljepse se zajednicki raduju uspjesima, svojima, tudim i zajednickim.
(Neki bi rekli da se sve to moze postici i u velikoj zajednici cijeloga
covjecanstva, no to nije tocno, zbog najmanje dvaju razloga. Prvo,
covjecanstvo je toliko veliko i toliko raznoliko da se ne moze udruziti kao
narod u jednoj drzavi, a drugo - iako je vise puta pokusano, npr. u
komunizmu, to na svijetu zasad ne postoji, pa ne treba traziti od male,
slabe i tek oslobodene Hrvatske da pode tim putom. Oni koji tako govore,
najcesce Hrvatskoj rade o glavi. Uostalom, ne vidim kako bi se moglo postati
gradanin svijeta, a da se prije nije odredio i ispunio nacionalni identitet.
Buduci da je to nama Hrvatima nijekano stoljecima, vise to ne smijemo
dopustiti dok nam je na ramenu glava.)
Osjecajno Hrvatstvo
"Zivjeti u tudini znaci kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje
bez zastitne mreze koju covjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj
ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moze sporazumjeti sa svakim
na jeziku koji zna iz djetinjstva" kaze veliki ceski pisac Milan Kundera
("Nepodnosljiva lakoca postojanja"). Ta je recenica prije svega osjecajna,
premda je izgovorena obicnim rijecima, a bliska nam je i u svojoj
zbiljnosti. Ne moze covjek zivjeti bez korijena, bez ljubavi, bez osjecaja
koji se ne mogu i ne moraju objasniti razumskim argumentima.
Zasto volimo svoju majku? Ima od nje i ljepsih i mladih i obrazovanijih
zena, ali ne pada nam ni na kraj pameti da podemo traziti drugu majku. Zasto
volimo "Hajduk" ili "Dinamo"? Nasa ljubav (na zalost) nije povezana s
njihovim dostignucima, niti sa stilom igre, pa zasto onda ne bismo navijali
za neki bolji klub, koji igra stvarno bolji nogomet? "Nasi su", rekao bi
covjek, no - sto to zapravo znaci? Ne poznamo osobno ni jednoga igraca,
vecinom su iz drugih krajeva zemlje (ili iz inozemstva) - po cemu su oni
nasi da ih toliko volimo?
Nasi su po onom ne-razumskom osjecaju pripadanja, radosti prepoznavanja,
prvim sjecanjima, mirisima djetinjstva, ocevoj ruci koja nas je cuvala na
prvoj utakmici... I volimo ih, iako bas nikako razumski ne mozemo objasniti
zasto ih volimo.
Lijepo je voljeti. Lijepo je pripadati. Eto, i zato volimo Hrvatsku.
Nismo mi izabrali da budemo Hrvati. Mogli smo se roditi i kao Nijemci, ili
kao Nigerijci. Mi za svoje Hrvatstvo nismo ni zasluzni, ni krivi. Ono nam se
naprosto dogodilo. I ne mozemo ga promijeniti jednako onako kao sto ne
mozemo promijeniti majku ili nogometni klub za koji navijamo.
Jos ljubavi za Hrvatsku
Ako se sada doista usredotocimo na nasu, danasnju, zbiljsku Hrvatsku, vidjet
cemo da ima jos mnogo razloga, razumskih i osjecajnih, zbog kojih je volimo,
dapace, zbog kojih bismo je trebali jos vise voljeti.
Prvo, ona je lijepa, neizmjeno lijepa, i, oprostite, vjerojatno jedna od
najljepsih zemalja na svijetu. Drugo, ona se nalazi na dobrom mjestu - u
srcu zapadne civilizacije: okruzena je starom Grckom, velikim Rimom i svetim
njemacim carstvom. Firenza i Bec su na dohvatu nesto bolje setnje, Prag i
Svicarska bliski su susjedi, Sveti je otac preko kanala, a Sveti Stjepan u
sjevernom dvoristu. Sjetite se samo Hrvata koji zive u Australiji: njima je
prva susjedna zemlja Malezija, a udaljena je 5.000 km.
Na ovom mjestu ne moram nabrojiti bas sve hrvatske vrijednosti; mozda treba
spomenuti obilje pitke vode, vrlo plodnu slavonsku ravnicu, ugodnu klimu,
dobru hranu i - lijepe i pametne ljude. Ukratko, covjek ima mnogo, i vrlo
jakih razloga da zivi u Hrvatskoj i da je snazno i strastveno voli.
Ljubav i odgovornost
No, ljubav ne moze opstati sama od sebe, bez truda, vjere, odricanja i
njegovanja. Voljeti Hrvatsku vrlo je potrebno, jer cemo je tako bolje
zivjeti i ocuvati je za sebe i svoje potomke. No ta je ljubav ujedno i
velika odgovornost, kao sto je i svaka druga ljubav - prema Bogu, zeni,
djeci, poslu. U ljubavi nije dovoljno samo voljeti. Ljubavi se mora
uzvratiti - mora je se njegovati, hraniti i cuvati svime onime sto je
prispodobivo njezinoj snazi i dostojno njezine vaznosti. Ljubav daje tezinu
jednoj strani vage; da bismo je odrzali, na drugu stranu moramo staviti
odgovarajucu kolicinu odgovornosti. Ljubav bez dostojne odgovornosti ne moze
postojati. Bit rasprave o ljubavi jest rasprava o odgovornosti potrebama teljubavi.
Ljubav nosi obveze, a obveze se vracaju kao korist i ljepota zivljenja.
Proistjece da u Hrvatskoj nesretno zive oni koji je nedovoljno vole i oni
koji je vole ali je nisu dostojni.
Ljubav i djela
Sto treba i sto se moze uciniti u ime ljubavi za Hrvatsku? Moze se i mora se
uciniti mnogo, a to bi trebao odrediti svatko za sebe, prema svojim
sposobnostima i svojem videnju ljubavi za Hrvatsku. Ja cu ovdje sebi uzeti
slobodu i nabrojit cu cetiri bitne stvari, koje moze napraviti svatko, bez
truda i troska, bez ucenja i mucenja, naprosto tako da uvijek misli koliko
voli Hrvatsku.
1. Lijepa nasa
Sto cesce pjevajmo nasu himnu. I pritom drzimo desnu ruku na srcu.
Neprijatelji Hrvatske proglasili su da je to znak HDZ-a, ali nije. Ta je
gesta previse vazna da bi je svojatao itko osim hrvatskog naroda. Dok
pjevate "Lijepu nasu" drzite ruku na srcu. To rade svi uljudeni narodi pa
radimo i mi.
2. Hrvatski jezik
Hrvatski je jezik potiskivan, iznakazivan i progonjen srpskim imperijalizmom
150 godina. Kroz to se vrijeme pokvario i promijenio toliko da se vise ne
moze vratiti tocno na svoje prave korijene. No, moze se bitno popraviti,
sustavnim, strucnim i domoljubnim naporom. Za manje strucne, reci cu ovo:
sluzite se 6. izdanjem Hrvatskog pravopisa autora Babic-Finka-Mogus (izdala
"Skolska knjiga", Zagreb). Ustrajte da u skoli Vasu djecu uce po tom
pravopisu. Najbolji hrvatski jezikoslovci su profesori Stjepan Babic i
Dalibor Brozovic.
3. Ekologija
Svim silama, u svakoj prilici i u svakom casu, cuvajte cistoci svoje
Hrvatske. Tu nema kompromisa: kad god je prljate a da Vas nitko nije vidio -
prljaju je i drugi kao i Vi, i bit ce prljava i bit ce osiromasena. Od
bacanja opusaka, preko razvrstavanja smeca do stroge discipline u odlaganju
krupnoga i kemijskog otpada - pocnite od sebe (!) i strastveno se bavite
odrzavanjem cistoce Lijepe nase. Ucite djecu, opominjite odrasle, raspitujte
se kod strucnih i nestrucnih! U strasnoj navali oneciscenja, sve vecem broju
stvari koje su otpad i sve vecem broju stanovnika (turisti!), samo mi mozemo
spasiti Hrvatsku da ostane cista i zdrava.
4. Postenje
Kratko receno, postenje je sve ono sto nas uci sveta mater crkva i, kad se
malo bolje zamislimo, svatko od nas zna sto je posteno a sto neposteno.
Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom - postenju. Od
suzdrzavanja od psovke, preko drzanja rijeci, do placanja poreza. Nema
govora o varanju, sitnim kradama, zatajivanju, kasnjenju, neiskrenosti,
laganju! Hrvatska - to smo mi! O kolicini lazi, krade i prjevare u Hrvatskoj
- odlucujemo mi. Pocnimo od sebe. Drugi ce nas slijediti. Uostalom, uvijek
je mocniji, uspjesnji i bogatiji onaj koji je posten, nego onaj koji je
neposten. Ako to ne vjerujete - pogledajte svijet oko sebe, ali dobro,
pazljivo, u ukupnosti covjekova zivljenja. I vidjet cete da se raj, pakao i
cistiliste raspoznaju vec na Zemlji.

Matko Marusic, MD, PhD 
Editor-In-Chief, Croatian Medical Journal 
mmarusic@mef.hr
 


(H) Zasto Volimo Hrvatsku - Matko Marusic
Distributed by CroatianWorld

 

Zasto volimoHrvatsku?

                                                     - Matko Marusic -                                  

Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom -postenju


Zasto volimo Hrvatsku? To nije politicko pitanje, ni nacionalno, ni osobno,
nego pitanje svih pitanja: ono ce nam dobrim dijelom dati odgovor na
ovozemaljski smisao nasega zivota.
Hrvatsku, drzim, volimo racionalno i iracionalno. Racionalno znaci razumski,
tako da mozemo objasniti zasto je tome tako. Iracionalno je ne-razumski,
nesto sto naprosto osjecamo i tesko nam je objasniti razlozima, korisnoscu
ili racunski.
Ljubav kao sloboda
Hrvati su 888 godina (od 1102. do 1990.) strastveno zeljeli samostalnost i
nebrojeni su narastaji dali svoje najbolje sinove u borbi za slobodu. Zasto
ljudi toliko zele samostalnost, zasto zele slobodu? Buduci da je hrvatska
ceznja za slobodom starija od nasih odnosa sa Srbima, jasno je da Hrvatstvo
nije anti-Srpstvo (ni anti-Talijanstvo, ni anti-Madzaronstvo). Nasa (i
svacija druga) ceznja za slobodom proistjece iz covjekova prirodnog osjecaja
da ce mu biti najbolje kad bude sam sebi gospodar. Tako i jest, premda
naizgled ima i dobrih gospodara, te premda se ponekad zivot u ropstvu cini
jednostavnijim od zivota u slobodi.
Kad je covjek svoj gospodar onda on vjeruje da najbolje zivi.
U tom se vjerovanju nalaze ponos i odgovornost, dva vrlo vazna osjecaja:
ponos stoga sto samo ponosan covjek moze biti svoj gospodar, a odgovornost
stoga sto gospodarenje znaci odgovornost. No, to su teme o kojima treba
zasebno govoriti.
Razumsko Hrvatstvo
Imajuci svoju drzavu, covjek bolje zivi. Plodovi njegova rada pripadaju mu
potpuno, i kroz ono sto sam stvori, oplemeni i ustedi, i kroz porez koji mu
se vraca kao javna usluga upravo njemu. Nitko ga ne iskoristava, a cak ako
ga tko njegov i iskoristava, to mu se barem dijelom vraca kroz javne usluge.
Zapravo samo u svojoj zemlji ima smisla kupiti zemlju, za njivu, vrt, ili
grob, vrijedi sagraditi kucu i moze se umrijeti okruzen svima onima do kojih
nam je stalo.
U vlastitoj drzavi, svi ljudi govore istim jezikom i na tom su jeziku sve
knjige, natpisi, zakoni i sredstva javnog priopcavanja, a njime govore i
susjedi, policajci, svecenici i politicari.
No, to nije sve, nego tek pocetak: imanje drzave omogucava pojedincu da
zdruzenim naporom sa svojim zemljacima postigne vise nego sto bi sam mogao.
Zajedno se grade skole i stadioni, ceste i luke, parkovi i odmorista.
Zajedno se bolje branimo i predstavljamo, biramo i bivamo birani pa tako i
posredno i neposredno odlucujemo o svojoj sudbini. Simbolicno receno, samo u
svojoj drzavi covjek moze postati predsjednik drzave. Zbog zajednickih
kulturnih, povijesnih i religijskih korijena ljudi imaju slicne zelje i
stremljenja, pa se lakse sporazumiju i dogovore, lakse zajedno rade i trpe,
i ljepse se zajednicki raduju uspjesima, svojima, tudim i zajednickim.
(Neki bi rekli da se sve to moze postici i u velikoj zajednici cijeloga
covjecanstva, no to nije tocno, zbog najmanje dvaju razloga. Prvo,
covjecanstvo je toliko veliko i toliko raznoliko da se ne moze udruziti kao
narod u jednoj drzavi, a drugo - iako je vise puta pokusano, npr. u
komunizmu, to na svijetu zasad ne postoji, pa ne treba traziti od male,
slabe i tek oslobodene Hrvatske da pode tim putom. Oni koji tako govore,
najcesce Hrvatskoj rade o glavi. Uostalom, ne vidim kako bi se moglo postati
gradanin svijeta, a da se prije nije odredio i ispunio nacionalni identitet.
Buduci da je to nama Hrvatima nijekano stoljecima, vise to ne smijemo
dopustiti dok nam je na ramenu glava.)
Osjecajno Hrvatstvo
"Zivjeti u tudini znaci kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje
bez zastitne mreze koju covjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj
ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moze sporazumjeti sa svakim
na jeziku koji zna iz djetinjstva" kaze veliki ceski pisac Milan Kundera
("Nepodnosljiva lakoca postojanja"). Ta je recenica prije svega osjecajna,
premda je izgovorena obicnim rijecima, a bliska nam je i u svojoj
zbiljnosti. Ne moze covjek zivjeti bez korijena, bez ljubavi, bez osjecaja
koji se ne mogu i ne moraju objasniti razumskim argumentima.
Zasto volimo svoju majku? Ima od nje i ljepsih i mladih i obrazovanijih
zena, ali ne pada nam ni na kraj pameti da podemo traziti drugu majku. Zasto
volimo "Hajduk" ili "Dinamo"? Nasa ljubav (na zalost) nije povezana s
njihovim dostignucima, niti sa stilom igre, pa zasto onda ne bismo navijali
za neki bolji klub, koji igra stvarno bolji nogomet? "Nasi su", rekao bi
covjek, no - sto to zapravo znaci? Ne poznamo osobno ni jednoga igraca,
vecinom su iz drugih krajeva zemlje (ili iz inozemstva) - po cemu su oni
nasi da ih toliko volimo?
Nasi su po onom ne-razumskom osjecaju pripadanja, radosti prepoznavanja,
prvim sjecanjima, mirisima djetinjstva, ocevoj ruci koja nas je cuvala na
prvoj utakmici... I volimo ih, iako bas nikako razumski ne mozemo objasniti
zasto ih volimo.
Lijepo je voljeti. Lijepo je pripadati. Eto, i zato volimo Hrvatsku.
Nismo mi izabrali da budemo Hrvati. Mogli smo se roditi i kao Nijemci, ili
kao Nigerijci. Mi za svoje Hrvatstvo nismo ni zasluzni, ni krivi. Ono nam se
naprosto dogodilo. I ne mozemo ga promijeniti jednako onako kao sto ne
mozemo promijeniti majku ili nogometni klub za koji navijamo.
Jos ljubavi za Hrvatsku
Ako se sada doista usredotocimo na nasu, danasnju, zbiljsku Hrvatsku, vidjet
cemo da ima jos mnogo razloga, razumskih i osjecajnih, zbog kojih je volimo,
dapace, zbog kojih bismo je trebali jos vise voljeti.
Prvo, ona je lijepa, neizmjeno lijepa, i, oprostite, vjerojatno jedna od
najljepsih zemalja na svijetu. Drugo, ona se nalazi na dobrom mjestu - u
srcu zapadne civilizacije: okruzena je starom Grckom, velikim Rimom i svetim
njemacim carstvom. Firenza i Bec su na dohvatu nesto bolje setnje, Prag i
Svicarska bliski su susjedi, Sveti je otac preko kanala, a Sveti Stjepan u
sjevernom dvoristu. Sjetite se samo Hrvata koji zive u Australiji: njima je
prva susjedna zemlja Malezija, a udaljena je 5.000 km.
Na ovom mjestu ne moram nabrojiti bas sve hrvatske vrijednosti; mozda treba
spomenuti obilje pitke vode, vrlo plodnu slavonsku ravnicu, ugodnu klimu,
dobru hranu i - lijepe i pametne ljude. Ukratko, covjek ima mnogo, i vrlo
jakih razloga da zivi u Hrvatskoj i da je snazno i strastveno voli.
Ljubav i odgovornost
No, ljubav ne moze opstati sama od sebe, bez truda, vjere, odricanja i
njegovanja. Voljeti Hrvatsku vrlo je potrebno, jer cemo je tako bolje
zivjeti i ocuvati je za sebe i svoje potomke. No ta je ljubav ujedno i
velika odgovornost, kao sto je i svaka druga ljubav - prema Bogu, zeni,
djeci, poslu. U ljubavi nije dovoljno samo voljeti. Ljubavi se mora
uzvratiti - mora je se njegovati, hraniti i cuvati svime onime sto je
prispodobivo njezinoj snazi i dostojno njezine vaznosti. Ljubav daje tezinu
jednoj strani vage; da bismo je odrzali, na drugu stranu moramo staviti
odgovarajucu kolicinu odgovornosti. Ljubav bez dostojne odgovornosti ne moze
postojati. Bit rasprave o ljubavi jest rasprava o odgovornosti potrebama teljubavi.
Ljubav nosi obveze, a obveze se vracaju kao korist i ljepota zivljenja.
Proistjece da u Hrvatskoj nesretno zive oni koji je nedovoljno vole i oni
koji je vole ali je nisu dostojni.
Ljubav i djela
Sto treba i sto se moze uciniti u ime ljubavi za Hrvatsku? Moze se i mora se
uciniti mnogo, a to bi trebao odrediti svatko za sebe, prema svojim
sposobnostima i svojem videnju ljubavi za Hrvatsku. Ja cu ovdje sebi uzeti
slobodu i nabrojit cu cetiri bitne stvari, koje moze napraviti svatko, bez
truda i troska, bez ucenja i mucenja, naprosto tako da uvijek misli koliko
voli Hrvatsku.
1. Lijepa nasa
Sto cesce pjevajmo nasu himnu. I pritom drzimo desnu ruku na srcu.
Neprijatelji Hrvatske proglasili su da je to znak HDZ-a, ali nije. Ta je
gesta previse vazna da bi je svojatao itko osim hrvatskog naroda. Dok
pjevate "Lijepu nasu" drzite ruku na srcu. To rade svi uljudeni narodi pa
radimo i mi.
2. Hrvatski jezik
Hrvatski je jezik potiskivan, iznakazivan i progonjen srpskim imperijalizmom
150 godina. Kroz to se vrijeme pokvario i promijenio toliko da se vise ne
moze vratiti tocno na svoje prave korijene. No, moze se bitno popraviti,
sustavnim, strucnim i domoljubnim naporom. Za manje strucne, reci cu ovo:
sluzite se 6. izdanjem Hrvatskog pravopisa autora Babic-Finka-Mogus (izdala
"Skolska knjiga", Zagreb). Ustrajte da u skoli Vasu djecu uce po tom
pravopisu. Najbolji hrvatski jezikoslovci su profesori Stjepan Babic i
Dalibor Brozovic.
3. Ekologija
Svim silama, u svakoj prilici i u svakom casu, cuvajte cistoci svoje
Hrvatske. Tu nema kompromisa: kad god je prljate a da Vas nitko nije vidio -
prljaju je i drugi kao i Vi, i bit ce prljava i bit ce osiromasena. Od
bacanja opusaka, preko razvrstavanja smeca do stroge discipline u odlaganju
krupnoga i kemijskog otpada - pocnite od sebe (!) i strastveno se bavite
odrzavanjem cistoce Lijepe nase. Ucite djecu, opominjite odrasle, raspitujte
se kod strucnih i nestrucnih! U strasnoj navali oneciscenja, sve vecem broju
stvari koje su otpad i sve vecem broju stanovnika (turisti!), samo mi mozemo
spasiti Hrvatsku da ostane cista i zdrava.
4. Postenje
Kratko receno, postenje je sve ono sto nas uci sveta mater crkva i, kad se
malo bolje zamislimo, svatko od nas zna sto je posteno a sto neposteno.
Nemojte pricati o tudem nepostenju! Mislite o svom - postenju. Od
suzdrzavanja od psovke, preko drzanja rijeci, do placanja poreza. Nema
govora o varanju, sitnim kradama, zatajivanju, kasnjenju, neiskrenosti,
laganju! Hrvatska - to smo mi! O kolicini lazi, krade i prjevare u Hrvatskoj
- odlucujemo mi. Pocnimo od sebe. Drugi ce nas slijediti. Uostalom, uvijek
je mocniji, uspjesnji i bogatiji onaj koji je posten, nego onaj koji je
neposten. Ako to ne vjerujete - pogledajte svijet oko sebe, ali dobro,
pazljivo, u ukupnosti covjekova zivljenja. I vidjet cete da se raj, pakao i
cistiliste raspoznaju vec na Zemlji.

Matko Marusic, MD, PhD 
Editor-In-Chief, Croatian Medical Journal 
mmarusic@mef.hr