» Home
» History » Ukraine - Croatia cultural and historical relations
» Home
» Education » Ukraine - Croatia cultural and historical relations
» Home
» Culture And Arts » Ukraine - Croatia cultural and historical relations
Ukraine - Croatia cultural and historical relations
Monument errected in 2010 in the town of Lipik, Croatia, in honor to distinguished Ukrainian writer Ivan Franko. Ivan Franko, Ukrainian writer, 1856-1916, spent a few years in Croatia, in the towns of Lipik and Lovran.
Memorial plaque on the monument in Lipik, Croatia, erected to honor Ivan Franko.
Ukrajinske pysanky, izradila Annette Hricko Czupylo, foto Vladimir Novak
Lipovljanske Pisanice - [PDF] - [Lemko Easter Eggs from Lypovliany, Croatia] Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2009.
"Mali Rjecnik Lemkivskog Govora Ukrainskog Jezika" [PDF] - Small Lemko-Ukrainian-Croatian Dictionary. Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2007.
City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Ukraine, on a postcard made by Mr. Vladimir Novak Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA. (Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i ukrajinskom zastavom, na razglednici g. Vladimira Novaka. Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD) City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Croatia. Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA. (Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i hrvatskom zastavom. Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD) City Hall in Los Angeles, USA, 1967, with flags of USA and Croatia; a detail. Photo by the courtesy of Mr. Vladimir Novak, Croatia / USA. (Gradska vijećnica u Los Angelesu, SAD, 1967, s američkom i hrvatskom zastavom; pojedinost. Fotografija ljubaznošću g. Vladimira Novaka, Hrvatska / SAD)
F. Josip Rožmarić, SJ, representative of the Western Christianity, with his guest Rev. Oleh Hirnyk, Greek Catholic priest from Ukraine, representing Eastern Christianity.
Rev. Oleh Hirnyk, Greek Catholic priest from L'viv, serving in a Roman Catholic church near Croatia's capital Zagreb
The ceiling of the chapel is decorated with Coats of Arms of various Croatian regions, cities and towns
Olena i Taras Belej, Natalija Kladić, Mladen Nadj Taras Belej: Prof. Mladen Lovrić, ekspert za verbotonalnu metodu u SUVAG-u u Zagrebu, veoma zaslužan za širenje te metode u Ukrajini Knjiga utisaka tijekom izložbe Hrvatska u srcu u ukrajinskom gradu Ivano Frankivsku, ožujka 2010., na poticaj Tarasa Beleja. Na izložbi su zajedno sudjelovali hrvatski i ukrajinski likovni umjetnici.
Privit horvatam vid galičan (bilih horvativ) - Pozdrav Hrvatima od Galičana (Bijelih Hrvata)
Taras Belej: Moj Jadran
Olena i Taras Belej u Galeriji Mirka Viriusa Zagrebu, gdje je Taras imao izložbu 2010. Na stolu su zastave Ukrajine i Hrvatske.
Dragi i poštovani gosti, hvala lijepo da ste došli na otvorenje moje izložbe. Ja mogu reći samo jedno, da su Hrvatska, Jadran - to su jedna prekrasna pjesma koja me stalno inspirira da preko svojih osjećaja prebacim tu pjesmu na platna, da i drugi ljudi gledaju i osjete tu ljepotu i čuju tu pjesmu ove prekrasne zemlje. Nadam se da ćete uživati u mojim slikama, a Ukrajinci i Hrvati postanu bliži jedni drugima, čega od srca želim. I na kraju, velika zahvalnost svima koji su sudjelovali da se ova izložba odvija. Puno Vam hvala!
Taras Belej: Snijeg u Kijevu
Taras Belej: Kamenita vrata u Zagrebu
Taras Belej: Skalinska ulica u Zagrebu
Taras Belej: Dalmacija u mom srcu
Taras Belej: Otok Hvar
Taras Belej: Zalazak sunca na Hvaru
Bili Gorvati is a tourist resort in Ukraine in the town of Tatariv south of the city of Ivano-Frankivsk. Many thanks to Mrs. Olena Belej, Ukraine, for this information. Please, note that the meaning of Bili Gorvati is literally White Croats!
Ukrajinska ulica u Zagrebu
Ukrajinska ulica u Zagrebu
Drvo prijateljstva između Ukrajine i Hrvatske, 2001., u Ukrajinskoj ulici u Zagrebu. Kesten je donesen iz Ukrajine.
Bista otkrivena 21. svibnja 2015. u Zagrebu u čast Tarasa Ševčenika, velikog ukrajinskog književnika, a u povodu 200. obljetnice rođenja, u naselju Travno, uz Ukrajinsku ulicu.
Svečano obilježavanje Dana Ukrajine 15. listopada 2016. u naselju Travno u Zagrebu, pored spomenika Tarasu Ševčenku u Ukrajinskoj ulici.
Pjevanje hrvatske i ukrajinske himne.
Dr. Orest Korčinski, Ukrainean archaelogist, prinicpal investigator of White Croatian site of Stiljsko near Lviv in Ukraine.
A part of White Croatian site in Stiljsko, still investigated. The whole site, with environing settlements, had around 40,000 inhabitants in 9th to 11th centuries, which is more than the city of Kiev at that time!
Rev. Oleh Hirnyk and Dr. Orest Korčinski examining the Stiljsko White Croatian site. Dr. Korčinski studied at the University of Lviv, he earnd his PhD in archaeology and is professor of archaeology at the same University. He is leading the the team of researchers at the Upper Dnistar archaeological expedition which investigates Stiljsko. The article below has been written by Mr. Oleh Hirnyk on the basis of papers written by Dr. Korčinski, some of them published also in Croatian journals, in Croatian language.
The name of the Croats is met in many places throughout Ukrainian soil. It is contained in Ukrainian written documents since the 2nd century until the end of the 10th century. The famous Ukrainian chronicler Nestor from Kyiv (in his "Povest vremennyh let", 1113) mentioned also the White Croats inhabiting early-medieval Old-Ukrainian empire, known as the Kyiv Rus'. According to a very old legend, one of the three brothers who founded the Ukrainian capital Kyiv was Horiv, whose name might be at least hypothetically related to the Croatian name: Horvat. See [Hrvatska/Ukrajina], p. 9, and [Pascenko], p. 105. Even today some of the Ukrainian citizens say for themselves to be the White Croats. There are many proofs that the Croats once lived in common with Ukrainian and Slovak people: their language (very widespread ikavian dialects in Croatia and Slovakia, ikavian language in Ukraine), legends, customs, many common toponyms etc.
In central part of Kyiv there are three hills: Starokyivska gora, gora Shchekovitza and gora Horevitza, and even a street Horev (ulica Horeva). The very beginning of Nestor's "Povest Vremennyh let" mentions the above legend: I bysha tri brata: Kij, Shchek i Horev, i sestra ih Lybed'. I sotvorisha grad vo imya brata svoego, i narekoshe ego Kyiv.
Ukrainian archaeologist Dr. Orest Korcinski has undertaken an extensive study of White Croatian site from 8th-11th centuries near the town of Stiljsko, not far from Lviv in Ukraine. He estimates that in the 9th century the Stiljsko archaeological site with environinig settlements had nearly 40,000 inhabitants, more than Kiev at that time! The region of historical Pagania around the Neretva river has many common toponyms and hydronyms with Western Ukraine, like Neretva, Mosor, Ostrozac, Gat. Also Sinj, Kosinj, Kostrena, Knin, Roc, Modrus, and many other throughout Croatia and Western Bosnia. Too many to be just an incidence.
There are numerous names of villages, hills and rivers in Slovakia, Czechia (especially in Moravia), Poland and Ukraine, which have their obvious equivalents in Croatia and Bosnia - Herzegovina. Many of them are indeed surprising:
The once prosperous and rich Ukrainian village of Horvatka near Kyiv (note well: Horvat = Croat) disappeared overnight in 1937, together with all of its inhabitants, during Stalin's infamous collectivization, sharing the tragic destiny of millions of Ukrainians. The only witness is an innocent brook, called Horvatka, today Hrobatka (Hrovatka), about 70 km south of Kyiv. See "Marulic", 1998/2, p. 263, and also [Pascenko], p. 293. On the brook of Hrovatka (~30 kms long right confluent of Dnipro) there is a village bearing the same name Hrovatka, personal information (2010) by mr. Djuro Vidmarovic, former Croatian ambassador to Ukraine In the 1990s in Kyiv, Ukraine, a youth organization of scouts was founded, and named - White Croat (Bili Horvat; reported by Croatian ambassador Gjuro Vidmarovic in 2000)!
Khorvatka (Horvatka) river, confluent of Dnipro, near Kyjiv. The map is from [Malicky]
On the north of Croatia's captial there is a very small village called Velika Horvatska (Great Croatia!), and a small brook bearing the name Horvatska. It reminds us about existence of White Croatia. We find it pertinent to mention that we know of several cases during former Yugoslavia in which young Croatian soldiers were not allowed by Serbian officers to declare that they were born in the village called Velika Horvatska, but were pressed to declare a nearby village Zbilj.
The brook of Horvatska near the village of Velika Horvatska. Another village of Horvatska exists near Klenovik, SW of the city of Varazdin north of Zagreb (many thanks to mr. Nenad Hancic, Duesseldorf, Germany, for this information).
Old Norwegian - Viking travel writers Sigurd, Ohtere, and Wulfstan from the 8th century mention the Kingdom of Krowataland on the territory of today's Ukraine. It has been investigated by a Czech historian and writer Karel Krocha.
Eduard Miloslavic (Edward Lucas Miloslavich, 1884-1952) was a descendant of Dubrovnik emigrants to the USA, born in Oakland, California. His family returned to Dubrovnik in 1889. Ed studied medicine in Vienna, where he became a professor of pathology. In 1920 an invitation came from the Marquette University in Wisconsin, USA, to take the chair of the full professor of pathology, bacteriology and forensic medicine. In subsequent years "Doc Milo", as colleagues called him, inaugurated criminal pathology in the USA. As an outstanding specialist he was also involved in investigations of crimes perpetrated by al Capone gang. He was one of the founders of the International Academy for Forensic Medicine, member of many American and European scientific societies and academies, and also vice president of the Croatian Fraternal Union (CFU) in the USA.
In 1932 he moved to Zagreb, where he was a full professor at the Faculty of medicine until 1944, when he moved again to the USA. He was lecturing also pastoral medicine at the Faculty of Theology in Zagreb, and was known as ardent adversary of abortion and euthanasia. In 1940 he was elected member of the prestigious"Medico-Legal Society" in London, in 1941 promoted the full member of the Tzarist Leopoldine Carolingue Academy of Natural Sciences in Germany, and doctor "honoris causa" at the University of Vienna, where he started his scientific career. For his 1943 investigation of the slaughter of 12,000 Polish officers perpetrated by Soviets in the Katyn wood in 1940, see here. By the end of 1944 he moved again to the USA (St.Louis, Missouri), where he was working until his death. It is important to note that after his initiative in 1941 the Faculty of Medicine in Sarajevo was founded in 1944 during the NDH regime.
According to an article published in Vjesnik, December 27, 1992, due to his testimonies related to Katyn wood tragedy, Prof. Miloslavic was sentenced to death in absence by the ex-Yugoslavia.
One of the great tragedies of the Second World War was the slaughter of 12,000 Polish officers in the Katyn wood (Poland) in 1940. Also a mass grave with more than thousand Ukrainian peasants and workers in Vinica (Ukraine), killed in 1938, was found by Germans. The Soviets accused Germans for these horrible crimes, and vice versa. Among leading European experts from 12 countries in pathological anatomy, two Croatian specialists were invited by the International Committee of the Red Cross to take part in the investigation in 1943: prof.dr. Eduard Miloslavic and prof.dr. Ljudevit Jurak. The result was that this cold-blooded mass slaughter was committed by the Soviets. Prof.dr. Miloslavic emigrated in time from ex-Yugoslavia to the USA by the end of WWII, while prof. Jurak remained in Zagreb, and was imprisoned on the demand of the Russian NKVD by the Yugoslav communists in May 1945. It was offered to him that he would not be accused as a military criminal and that his life would be spared if he declared that his report for the Red Cross Committee had been signed under pressure. He refused to do so, fully aware of the consequence. For example, NKVD officers forced Bulgarian specialist Markov to withdraw his signature under the threat of death sentence. Ljubica Stefan: Ljudevit Jurak - nasa rana i ponos.
Ukrajina je bila prva zemlja koja je kao članica Ujedinjenih nacija priznala Hrvatsku, o odmah zatim je i Hrvatska priznala Ukrajinu.
Prva službena posjeta hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana nekoj stranoj zemlji bila je upravo posjeta Ukrajini, svibnja 1992. G. Ivica Trnokop bio je prvi opunomoćeni veleposlanik Hrvatske u Ukrajini, a nakon njega je Đuro Vidmarović, prof.
G. Ivica Trnokop bio je tijekom 11 godina predsjednik Društva hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Kasnije je tu funkciju preuzeo g. Franjo Gregorić, bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
U Zagrebu od 2005. godine živi Olena Sokolovska, likovna umjetnica iz Ukrajine koja je 1994. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti i primijenjenih umjetnosti u Lvivu. Siječnja 2011. otvorena je u Gradskoj knjižnici izložba njezinih veoma lijepih radova na temu Zagreba.
Olena Sokolovska (lijevo) i Katarina Todorcev Hlača iz Gradske knjižnice u Zagrebu prigodom otvaranja izložbe 2011. Katarina Todorcev Hlača je voditeljica Središnje knjižnice Ukrajinaca i Rusina Republike Hrvatske, otvorene godine 1995.
Vlč. Stepan Kašćuk, grkokatolički svećenik iz Lviva, kolovoza 2015. u crkvi sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku. Na procesijskom križu je ispod lika Majke Božje mala pozlaćena pločica iz 16. st. na kojoj je ugraviran natpis glagoljicom.
Velečasni Stepan Kašćuk koncelebrirao je tijekom Svete Mise za Veliku Gospu 15. kolovoza 2015. održane u prepunoj crkvi sv. Marije u Salima na Dugom Otoku (za oltarom zadnji s desna).
Mnoge zajedničke riječi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: bo, gazda, garno - harno, goriti, dokaz, doli, dotični, dotikati, pes (za psa), pesek (za psića), žaliti, žvakati,...
Toponimi, hidronimi, naselja: Neretva, Mosor, Ostrožac, Gat, Casyn, Rostoky, Dobra, Tučapi, Jamnica, Bužan, Paszyn, Rocz, Kalnik, Srebrnica, Lomnica, Budymir, Mosczenicza, Dubicza, Gllina, Mikulići, Matče, itd. Vidi [Boris Graljuk u Hrvatska/Ukrajina, str. 51 i 52].
Zajedničke korjene starohrvatskih Poljičkih statuta i kyjivske Rus'ke pravde među prvima su 19. st. istraživali V. Mažuranić u Zagrebu i F. Leontovyč u Kyjevu. Zagonetan pojam VERV u Rus'koj pravdi razjašnjen je zahvaljujući Poljičkom statutu, gdje on dolazi kao VRV, a označava općinu, zadrugu, obiteljsku zajednicu.
Stara zemljišna mjera kod Ukrajinaca (žerebij) i Hrvata (ždrib, žri, žribenica). [Paščenko, str. 39-40].
Zajednički nazivi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: vojvoda, gaj, didić, lito, čovik, rika, vira
There is a river Horvatos in the Tannais basain, Horvatka - confluent of Vyšljanka, also with variants Hovratka and Havratka. There are settlements Horvatka and Hovratka on the rivers bearing the same name. A river Horvatka is mentioned in the suburbs of Kyjiv in 18th century. In the middle part of river Dnipr there are Hovrat, Havrač, Horvativ. The names of villagesof Horvats'ke and Horvaty in the region of Lviv are related to the Croats mentioned in the Nestor Chronicle. As we see, Horvaty is comparable to the name of the village of Horvati near Croatia's capital Zagreb. The name of Harvaty, a settlement on the very west of Ukraine, has been changed to Nagirnyj, while Horvac'ke has been changed to Družnij. Even more settlements with Croatian name can be found south of Karpathian mounatins in Ukraine. So for example there is a Horvaty settlement over the river of Bodva near the river Krasna, and Erdo-Horvat settlementin in the region of Šaroš-Potok, etc. The traces of the Horvat (= Croatian) name can be found in Bylorussian and Russian territories, for exaple in Central Russia near the city of Orel, and near the Ural region by the Oka river. Source [Paščenko, pp 68-69].
Khorvatka (Horvatka) river, confluent of Dnipro, near Kyjiv. The map is from [Malicky]
Hrvatsko prezime Galič, kao i odgovarajući toponimi, čini se da su povezani s područjem u zapadnoj Ukrajini Galičina (Haličina), koja se često nepravilno zove Galicija.
Novčanice kuna (sadašnja novčanica u Hrvatskoj) i gryvnja (sadašnja novčanica u Ukrajini) poznate su obje i u Kyjevskoj Rus'i i u Hrvatskoj. Vidi [Paščenko].
Rus'ka pravda, 1280., najstariji poznati zakon među slavenofonim narodima. Drugi najstariji takav zakon je Vinodolski zakon iz 1288. Rus'ka pravda je u mnogo čemu bliska s Poljičkim statutima.
S.-Peterburg : pečatano v litografii A. Beggrova, 1878
Materijalni opis:
17, IX, 16 str. : zemljop. crtež, faks. ; 31 cm
Kij, Šček, Horiv - legenda o osnivačima Kyjiva.
Povist vremjanih lit, 1113., Nestor
U središnjem dijelu Kyjiva nalaze se tri gore: Starokyjivska gora, gora Ščekovica i gora Horevica, pa čak i ulica Horev (ulica Horeva). Sam početak Nestorova djela "Povest Vremennyh let" spominje tu legendu: I byša tri brata: Kij, Shchek i Horev, i sestra ih Lybed'. I sotvoriša grad vo imya brata svoego, i narekoše ego Kyjiv. Informacija ljubaznošću dr. Olge Pylyavske iz Kyjiva.
Kao što je pokazala dr. Marija s. Agnezija Pantelić, poznati Kyjivski i Sinajski listići, pisani glagoljičkim pismom, bili su u uporabi u Dubrovačkoj biskupiji koncem 11. stoljeća (vidi [Marija Pantelić, O Kijevskim i Sinajskim listićima].
Kyjivski listić, 1 recto
Kyjivski listić, 1 verso; podrobnije vidi na kiev.stin.hr
Prvi kyjivski listić nastao na dubrovačkom području koncem 11. ili početkom 12. st.
Kyjivski listići. Radi se o jednom od najstarijih glagoljaških tekstova uopće koji su došli do naših vremena. To je fragment sakramentara sačuvan na 7 listova (13 str.), podrijetlom iz 10. st. Pod pojmom sakramentara razumjevamo jednu vrstu obrednika. To je također i mali prenosivi misal. Zovu se Kyjivski jer se čuvaju u Kyjivu u Ukrajini. No njihova prva stranice je pisana kasnije, u 12. st., pisana pomlađenim starohrvatskim jezikom i pismom.
Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Bl. djevici Marijipisana hrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.
Evo teksta te molitve s prvog Kyjivskog listića s konca 11. st. ili s početka 12. st.:
ZAŠTITI GOSPODI RABI SVOJE MIRNIMI ZAPOVIDMI, I UPVAJUĆEE V ZASTUPLENIE BLAŽENEI MARII, I OT VSEH SUPOSTAT NAŠIH STVORI NY BEZ POŽALI. GOSPODA RADI NAŠEGO ...
Vidi. dr. Marija s. Agnezija Pantelić, Kulturno-povijesni značaj hrvatskoga glagoljaškog kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.; vidi također Eduard Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u Bogordica u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.
Pisano današnjim hrvatskim jezikom ta bi molitva Bl. djevici Mariji glasila ovako:
ŠTITI, GOSPODINE, SLUGE SVOJE MIROLJUBIVIM ODREDBAMA I NAS KOJI SE POUZDAJEMO U ZAGOVOR BLAŽENE MARIJE, UČINI SIGURNIM PRED SVIM NAŠIM NEPRIJATELJIMA. PO GOSPODINU NAŠEMU ...
Kyjivskih sedam listića i Sinajska tri listića (Si1, Si2, Si3).
... Jezični, grafički, ortografski i paleografski elementi govore, da je prva strana Ki napisana negdje na južnohrvatskom arealu. ...
... Imena Si3 su zapadnog tipa s ortografijom zetsko-humske škole s posuđenim slovima đerv i pe. Niz imena Si3 veže za ovo područje i žensko ime Petrunie, jer se relikvije sv. Petronile čuvaju i časte od 10. st. u Dubrovniku, a u kult joj se širio na područje dubrovačke biskupije i općine. ...
... Mlađi pripisi Ki2, Si2,3 s kraja 11. ili početka 12. st. svjedoče upotrebu Ki i Si na pograničnom, u to vrijeme mješovitom području kao što je bila dubrovačka Astareja i poluotok Pelješac sa svojim humskim zaleđem."
O Kyjivskim listićima pisao je poznati ukrajinski znanstvenik N.N. Nimčuk:
32 str. Reimskog evanđelistara pisane ćirilicom u 11. st., 64 str. hrvatskom glagoljicom 1395.
Gramatika Slovenskaja - Gramatika Sclavonica, fototipsko izdanje dvaju rukopisa Ivana Uževiča, studenta teologije na pariškom sveučilištu. Prvi rukopis iz 1643. čuva se u Parizu, a drugi iz 1645. u francuskom gradu Arrasu. Ovaj drugi je zanimljiv jer sadrži i tablicu hrvatske uglaste galgoljice, Očenaš ispisan glagoljicom, te primjere glagoljičkih spojenica i kratica. U knjizi je pod nazivom azbukivedar bosenski dana i tablica hrvatske ćirilice - bosančice. Vjerujatno je Uževiču izvor za sve to bio neki Hrvat u Parizu. Možda se upravo na tog Hrvata odnosi portret koji se nalazi uz tablicu glagoljičke azbuke.
UsporednaTablica pričrnomorskog pisma i glagoljice Natpis u crkvi sv. Sofije u Kyjivu koji sadrži glagoljička slova. U desnom stupcu tablica hrvatskih glagoljičkih spojenica (ligatura: po, ko, ot).
PISANO HRVATSKOM GLAGOLJICOM i mješavinom hrvatske i ukrajinske redakcije staroslavenskog jezika; na pr. "sveti se ime tvoje", "budi volja tvoja" je iz hrvatske redakcije, a "hleb naš nasuščnij" je iz ukrajinske redakcije.
Molitva Gospodnja
Otče naš iže esi nanebe-
seh : svetise ime tvoe : pri
di carstvie tvoe : budi vo-
lja tvoja : jako na nebesi i na ze-
mli. Hleb naš nasušnji daj ...
Vladimir Ćepulić: Glagoljska baština povezuje Ukrajinu i Hrvatsku, Naša gazeta, 2 bereznja 2003 r., No 10, str. 5-6
Vladimir Alekseevič Rozov (1876-1940), rođen je u Kyjivu, prijestolnici Ukrajine, u obitelji profesora Kyjivske Duhovne Akademije. Godine 1903. diplomirao je na Kyjivskom sveučilištu (Filološki fakultet). Od 1907. do 1908. istraživao je slavenske rukopise na Bliskom Istoku. Bio je profesor slavenske filologije na Nizyn institutu (1916) u Ukrajni, a profesor na Tavridskom sveučilištu1918.-1920.; Tavrid je današnji Herson u Ukrajini. Predavao je na Sveučilištu u Zagrebu (1920-1940), i umro u Zagrebu. Bio je literarni kritik, kulturolog, publicist, autor mnogih članaka. Zahvaljujem g. Olehu Hirnyku, L'viv, Ukrajina, za ljubaznu pomoć. Vladimir Rozov je pisao o hrvatskom dominikancu Veniaminu (Beniaminu) iz 15. st., koji je radio na pripremi Gennadijeve Biblije iz 1499.
Jedna hrvatska glagoljička knjiga čuva se u Odesi, i to primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. Po jedan primjerak je u Veneciji, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu.
MISAL PAVLA MODRUŠANINA Misali po zakon' rimskoga dvora ... / a korežen' po fratru Pavlu Modrušaninu... - [Štampani v Benecih' : po Frančisku Bindoni i Mafio Pasino tovariši, 1528.]. - [8], 224 lista ; (18 cm)
Fotografija jednog od 10 primjeraka Misala Pavla Modrušanina iz 1528. koji se čuva u Zagrebu. Jedan se čuva u Odesi.
Kratki glagoljički grafiti nalazi se u crkvi sv. Sofije u Kyjivu. U Kyjivu su se neki pisci potpisivali glagoljcom čak i u 17. st. Neki rukopisi iz Bukovine u zapadnoj Ukrajini pokazuju da se tu rabila glagoljica kao tajnopis.
Hrvati, kao i Ukrajinci, imaju svoje nazive za mjesece:
Siječanj - sičenj
Veljača - ljutyj
Ožujak - berezenj
Travanj - kvitenj
Svibanj - travenj
Lipanj - červenj
Srpanj - lipenj
Kolovoz - serpenj
Rujan - veresenj
Listopad - žovtenj
Studeni - lystopad
Prosinac - hrudenj
Stepan Timošenko, vidi Naša Gazeta 72, [PDF, str. 10]. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu:
Osnivač laboratorija i prvi predstojnik Zavoda za ispitivanje gradiva bio je i svijetu poznati znanstvenik, profesor za tehničku mehaniku, dr. Stjepan Prokofjevič Timošenko, prije toga profesor na Politehničkoj školi u Kyjivu i Institutu za prometne inženjere u Petrogradu. Nakon emigracije iz Rusije, u četrdeset drugoj godini života, prof. Timošenko preko Carigrada i Sofije dolazi 15. ožujka 1920. u Beograd. Na poziv prvog rektora Tehničke visoke škole u Zagrebu, prof. Šena, 6. srpnja 1920. Timošenko dolazi u Zagreb, gdje je 8. studenog 1920. izabran za redovitog profesora. Kao prvi nastavnik iz područja mehanike predavao je Nauku o otpornosti materijala, Ispitivanje gradiva, Specijalna poglavlja iz tehničke mehanike i Građevnu statiku. Radi organizacije katedre i uređenja Zavoda za ispitivanje gradiva, Profesorsko vijeće škole šalje ga u Zapadnu Europu, gdje pohodi sve važnije tehničke visoke škole i ispitivanje gradiva. Njegov rad je u Zagrebu trajao samo dvije godine. Teške i bezizgledne stambene prilike, te skučene prilike za znanstveni rad prisilile su Timošenka da napusti Zagreb i prihvati poziv u SAD. Tijekom boravka u SAD-u, Timošenko dosiže znanstvenu slavu s epitetom 'otac inženjerske mehanike'. Međutim, iako je u Zagrebu boravio svega dvije godine, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag.
Literatura na hrvatskom jeziku:
Sergej Burda: Povijest Ukrajine, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, Zagreb 2009.
Hrvatska-Ukrajina, ur. Mladen Lovrić i Slavko Burda, Hrvatsko-Ukrajinsko društvo prijateljstva, Zagreb 2005.
Boris Graljuk: Ranosrednjovjekovne paralele zapadnih zemalja Kijevske Rusi i hrvatskog etničkog prostora. U Hrvatska / Ukrajina. Zagreb 1996., str. 41-54.
M. Brajčevskyj: Pohodženjja slovjans'koj pysmenosti. Kyjiv, Akademija, 2002.
Evgen Paščenko: Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, Meditor, Zagreb, 1999, ISBN 953-6300-25-27
Hrvatska/Ukrajina, kulturne veze od Jadrana do Dnjepra (editor: Eugen Paščenko), The Bridge, Zagreb 1996
Boris Graljuk: 100 godina ukrajinske grkokatoličke župe Lipovljani: 1909-2009, Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske, Vukovar; Kulturno-prosvjetno društvo Ukrajinaca "Karpati" iz Lipovljana i Grkokatolička župa sv. Ane, 2010. (promocija knjige u Lipovljanima, IKA) ISBN 978-953-56195-2-9
Miroslav Kiš:Bilo je časno služiti Hrvatskoj, njezinom narodu i nacionalnim manjinama (članci - eseji iz predraća, Domovinskog rata i poraća; trojezčno: hrvatski, rusinski, ukrajinski), Vukovar, 2008.
J. Paščenko: Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe. Split, Književni krug, 2010.
Jevgenij Paščenko: Od Kijeva do Poljica, Hrvatsko - ukrajinsko društvo, Ucrainiana croatica, Knjiga 5, Zagreb 2010.
Oleksander Malicky: Ljetopisni Hrvati i Nestorova kronika, str. 140-155, u [Vidmarović]
Šest knjiga o povijesti Hrvata: Henryk Łowmiański: Hrvatska pradomovina, Jevgenij Paščenko: Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, Tadeusz Wojciechowski: Bijela Hrvatska, Jerzy Bechcicki et al.: Bijeli Hrvati 1, Janusz Bogacz et al.: Bijeli Hrvati 2, G. Flusser et. al.: Bijeli Hrvati 3. Pogledajte www.maveda.hr pod brojevima: 19, 20, 24, 25, 33 i 51.
Visnik ukrainskoi gromadi v Horvatii / Vjesnik ukrajinske zajednice u Hrvatskoj, Zagreb, kontakt: ukrajinskazajednica@gmail.com, vjesnikuz@gmail.com
