Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  History  »  White Croats in Ukraine and their archaeological site Stiljsko near the city of Lviv
 »  Home  »  Education  »  White Croats in Ukraine and their archaeological site Stiljsko near the city of Lviv
White Croats in Ukraine and their archaeological site Stiljsko near the city of Lviv
By Prof.Dr. Darko Zubrinic | Published  09/16/2009 | History , Education | Unrated
White Croats and the problem of forming of their state near Carpathian mountains


Dr. Orest Korčinski, Ukrainean archaelogist, prinicpal investigator of White Croatian site of Stiljsko near Lviv in Ukraine.


A part of White Croatian site in Stiljsko, still investigated. The whole site, with environing settlements, had around 40,000 inhabitants in 9th to 11th centuries, which is more than the city of Kiev at that time!


Rev. Oleh Hirnyk and Dr. Orest Korčinski examining the Stiljsko White Croatian site. Dr. Korčinski studied at the University of Lviv, he earnd his PhD in archaeology and is professor of archaeology at the same University. He is leading the the team of researchers at the Upper Dnistar archaeological expedition which investigates Stiljsko. The article below has been written by Mr. Oleh Hirnyk on the basis of papers written by Dr. Korčinski, some of them published also in Croatian journals, in Croatian language.

 
STILJSKO - GRAD LJETOPISNIH BIJELIH HRVATA U UKRAJINI [1]

Bijeli Hrvati i problem formiranja države u Prikarpatju

Problem raseljavanja istočnih Hrvata, razina njihova socijalno-ekonomskog i društveno-političkog razvoja, etnička pripadnost te genetička veza s vrlo starim arheološkim kulturama, to je skup pitanja koja su već duže vrijeme u središtu pozornosti povjesničara, slavista, arheologa i lingvista. 

L. Niederle je držao da je u Prikarpatju[2]  nekada živjelo hrvatsko pleme s poludržavnim ustrojem kojemu je centar bio Krakov. Prema tezi O. Šahmatova, Hrvati su živjeli na teritoriju Galicije[3]  u 9. st., a glavni im je grad bio Džarvab. M. Barsov, analizirajući obiman toponomastički materijal, pokušavao je dokazati kako je Hrvatima pripadao veliki teritorij koji je obuhvaćao Prikarpatje, područje od vrhova Tatranskih Karpata do pritoka Tise i Pripjeta na jugu, do Dnjistra na istoku i Visle na sjeveru.

V. Sedov misli da je slavensko pleme Hrvati bilo jugoistočni susjed slavenskog plemena Duliba i da je naseljavalo sjeverne i južne oblasti sjevernog Prikarpatja. Taj je teritorij danas pripada Ukrajini, Poljskoj, Slivačkoj i Mađarskoj. On također djeli mišljenje glasovitog arheologa B. Timoščuka da su gradišta na području Bukovine[4]  pripadale Hrvatima koje su zbog nepoznatih razloga ih napustili. A M. Smiško u istraženim kompleksima kulture karpatskih kurgana s područja Karpata nalazi crte neposrednih predaka Hrvata poznatih u antičkim pisanim izvorima kao pleme Karpi.

Srednjovjekovna gradišta Prikarpatja

Srednjovjekovna gradišta ukrajinskog Prikarpatja i Karpata više od jednog stoljeća privlače pozornost širokog kruga znanstvenika, ali i amatera-arheologa. Tijekom tog razdoblja otkriveno je i istraženo više od 200 gradišta. Među njima, poznata po pisanjim spomenicima kao središta gospodarskog, političkog i kulturnog života su mjesta: Galič, Terebovlja, Peremišilj (danas Przemysł, Poljska), Zvenigorod, Vasiljiv i dr. Njihova nazočnost na stranicama ljetopisnih izvora počesto je povezana s političkim čimbenicima, što je privlačilo pozornost istraživača više nego ona gradišta o kojima ne postoji niti jedan podatak. Polazeći od te činjenice, pogrešno se ocjenjivalo i kulturno značenje arheoloških spomenika koji nisu označeni na stranicama povijesnih izvora, a to se onda negativno odrazilo na rekonstrukciju povijesnog i kulturnog razvoja cijelog kraja. Proces evolucije srednjevjekovnih slavenskih gradišta je složen i višeslojan, jer su neprestano bile pod utjecajem mnogih čimbenika prirodnog, gospodarskog, političkog i kulturnog karaktera. Zbog tih čimbenika u pronalaženju odgovora na pitanja o pojavi, razvoju i trajanju tih kompleksa, važnu ulogu ima arheologija.


Nastambe Ljetopisnih Hrvata u stijenama Stiljskog.

Problematika gradišta iz doba Galicko-Volinjske Kraljevine[5]  prisutna je u radovima ukrajinskih znanstvenika J. Pasternaka, O. Ratiča, V. Auliha, M. Kučere. Bez obzira na veliki prinos toj temi, do danas postoje cijela područja u kojima mnoga pitanja još nisu osvijetljena. Razlog tomu nalazimo, prije svega, u neravnomjernosti znanstvenih istraživanja. Jedno od takvih je područje Gornjeg Podnjistrovlja, koje zauzima površinu veću od 15.000 kvadratnih km., obuhvačajući središnji, južni i jugozapadni dio Lavovske (ukr. Lvivske) i sjeverni dio Ivano-Frankivske oblasti (županije). U mađurječju Vereščice i Zubre (Lavovski plato) i južno od njega, gdje se nalazi Pretkarpatje s gustom mrežom rijeka, koncentrirano je nekoliko desetaka utvrđenih naselja. Jugozapadni dio ovog područja pripada Karpatima. Zemljopisni prostor obuhvaćao je jugozapadno Pritkarpatje i Karpate, jugozapadni dio Malog podolja i jug Roztočja. Po mišljenju većine istraživača (Timoščuk, Rusanova, Sedov, Kupčinski) ovaj se prostor nalazio unutar granica koji su naseljavali LJETOPISNI (ISTOČNI) HRVATI. Spomenuti je teritori bio u sastavu Galicko-Volinjske Kraljevine. Zanimljivo da se u jednom od pisanih izvora Karajima[6]  galicko-volinjski kralj Danilo I Romanovič spominje kao "kralj Hrvatske"[7].


Reconstruction of the Stiljsko archaeological site of White Croats in Ukraine (a drawing from the publication Stiljsko gorodišče IX - počatku XI st., oseredok obščinnoji ta velikoknjazivs'koji vladi Shidnih Horvativ, see below)

Određivanje 9. st. kao donje kronološke granice uvjetovano je znatnim promjenama u socijalno-ekonomskom i društveno-političkom životu istočnih Slavena. Pojava utvrđenih naselja na području Gornjeg Dnjistra vežan je detalj u genezi feudalnih odnosa, što potvrđuje stvaranje i razvoj državotvornih institucija. Gornja kronološka granica - kraj prve polovine 14. st. - određena je ulaskom teritorija Galicko-Volinjske Kraljevine u sastav Poljske države. Treba naglasiti da je taj teritorij smješten u središnjem dijelu slavenskoga svijeta, te na jugozapadnim granicama suvremene Ukrajine. Poznato je da je to područje, a osobito pretkarpatski dio u 9. i u prvoj polovici 14. st. bio gusto naseljen mjesnim autohtonim pučanstvom - LJETOPISNIM (ISTOČNIM) HRVATIMA.

Dakle, gusta mreža rijeka, postojanje povoljnih uvjeta za zemljoradnju, dobri uvjeti za uzgoj domaćih životinja, šume bogate životinjama i ugodna kontinentalna klima stvarali su mogućnosti za naseljavanje ljudi na ovim prostorima još u davna vremena. To se osobito pojačalo u razdoblju Srednjega vijeka i na odgovarajući način se odrazilo na obrambeno graditeljstvo. Ovdje je poznat znatan broj gradišta 9. – 14. stoljeća. Pronađeno je 35 utvrđenih naselja s kulturnim slojevima od 9. do početka 11. st., koji po klasifikaciji mogu pripadati gradištima Bijelih Hrvata.

Prema rezultatima arheoloških istraživanja koja traju u Bukovini, a također i u Gornjem Podnjistrovlju  gdje su istraživanja obavljana tijekom poslijednjeg desetljeća, pronađeno je mnogo realnog materijala za rekonstrukciju složenih procesa formiranja države Bijelih (Karpatskih) Hrvata na tim prostorima čiji su sastavni dio veliki centri administrativne vlasti: Stiljsko, Židačiv, Stare Selo, Korčivka, Stupnica, Krilos, Galič, Gorodišče, Pidgorodišče i drugi. Svojom veličinom, ekonomskim, demografskim i obrambenim potencijalom oni se bitno razliku od sinhronih kompleksa u Rusiji, Poljskoj i Češkoj. Uspoređujući ljetopisne informacije o pohodu Kijivskoga kneza Volodimira Svjatoslavoviča g. 992. na Hrvate s arheološkim artefaktima koje danas imamo možemo ustvrditi da njegov rat nije imao uspjeha. 

Grad Stiljsko

Godine 1981. ukrajinski arheolog Orest Korčinski je otkrio i još uvijek istražuje jedno od najzanimljivih gradišta iz 8. - 10. st. u selu STILJSKO, koje se nalazi u području (općini) Mikolajiv, Lavovske oblasti županije).

Najstariji spomen o mjestu Stiljsko susrećemo na stranicima grčkih dokumenata iz prve polovine 14. st. sačuvanih u arhivima Vatikana. Mjesto STILJSKO se spominje pored poznatih povjesnih centara Galicko-Volinjskog Kraljevstva Volodimira i Galiča kao jedna od rezidencija metropolita Galicije.

Godine 1984. započinje višegodišnji stalni program arheoloških istraživanja Gornjodnjistranske arheološke ekspedicije na gradištima Prikarpatja kojom je rukovodio Orest Korčinski. Rezultat rada ove ekspedicije bilo je otkriće 17 gradišta; ustanovljena je i utvrđena kronologija 27 gradišta; utvrđeni su planovi 42 gradišta.


Pogled na gradinu Stiljsko.

Najveći arheološki radovi provedeni su na gradištu 8. - 10. st. u selu Stiljsko, gdje je otkriven prostor od 12.000 kvdratnih metara. Otkriven je karakter građenja utvrđenih malih trgova, iskopano više od 30 gospodarsko-stambenih zgrada, dvije stražarske zgrade nad ulaznim vratima u mjestima čija su imena Zlatna Vrata i Bijela Cesta. Na kraju su istražena ostati kamene ceste. Veliku važnost za proučavanje socijalnog sastava mjesta imalo je otkriće u najbližoj okolici više od 50 sinkronih naselja. Godine 1988. provedeno je iskopavanje na području gradišta-svetišta u selu Iljiv (pored Stiljskog). Ondje je otkriven žrtveni oltar s ostacima jama od stupova na mjestu gdje se nalazio kip poganskog božanstva (idol), ostaci ritualne vatre (drveni ugljen) na vrhu zemljanog nasipa i u njegovu podnožju. Proučeni materijali upućuju na religiju i svjetonazor mjesnoga stanovništva (pučanstva) 9. - 11. st.


Stiljsko on the left.

Gradište Stiljsko zauzima znatno područje na zaravni lijeve visoke obale rijeke Kolodnice. Ustanovljeno je da je u početnom razdoblju postojanja (druga polovica 8. st.) utvrđeni trg gradišta administrativno-gospodarskog središta imao samo jednu obrambenu crtu i obuhvaćao površinu cirka 15 ha. Uokolo su se nalazila brojna sela, u kojima su pronađeni ostaci obrtničke djelatnosti. U drugoj pol. 8. st. okolo nekadašnjeg općinskoga središta grade se nove utvrde, koje okružuju otkrivena naselja, što prerastaju u predgrađe s novim sustavom obrane. U to doba događa se i rekonstrukcija središnjih gradskih utvrda. Njihov temelj čini nasip-platforma, na čijoj površini je postavljen obrambeni zid s konstrukcijom od greda.


The White Croatian archaeological site in Stiljsko near Lviv in Ukraine.

U granicama utvrđenog područja gradišta istraženo je više od 30 stambenih i gospodarskih zgrada ukopanoga kao i nadzemnoga tipa, tri gospodarska imanja, utvrđena su dva, a otkriven jedan, kamenom popločen ulaz, proučeni su ostaci zgrada na njihovom mjestu. U okolici gradišta u polumjeru od 7 km otkriveno je više 50 seoskih naselja, te grobovi, feudalne grobnice i predkršćanski kultni centri.


Ostatci udubljenja temelja kuće u Stiljkom.

Ustanovljeno je da svi ti nalazi vremenski spadaju u razdoblje od kraja 8. do početka 10. st. i predstavljaju zajednički socijalno-ekonomski kompleks grada. Prema procjeni ukrajinskog arheologa Oresta Korčinskog na području Stiljska s okolinom je već u 9. st. moglo živjeti do 40.000 stanovnika. Važna specifičnost svakoga ranosrednjevjekovnog grada je njegova složena socijalno-topografska struktura. Centralno mjesto u njemu zauzima forteca / tvđava vladara. U Stiljsku ona se nalazi na dominantnoj visini i obuhvaća 15 ha površine. Po perimetru forteca je utvrđena snažnim zemljanim valom koji se u pojedinim dionicama uzidže do visine 3,5 – 5, 0 m, te širokim i dubokim rovom. Kao rezultat istraživanja bilo je utvrđeno postojanje dvaju kronoloških perioda u izgradnji vala. Gornji se datira 10. st, a donji spada u 8. st. Na vrhu vala su otkriveni temelji od sagorjelih otpiljenih komada drva koji su se sačuvali poslije požara. Prema forteci vladara vodilo je nekoliko puteva na što ukazuju ruševine valova, rovova i topografski nazivi: "Zlatna Vrata",  "Željezna Vrata", "Bijela Cesta", "Veža" (Kula), "Zdenac kneza", "Himina dolina", "Komorišče", "Podkomorišče" i drugi.

Pored s fortecom nalazi se utvrđeno predgrađe: obuhvaća prije gusto naseljeni veliki teritorij. Na istraženom prostoru koji iznosi više od 5000 kv. metara otkriveno je oko 30 stambeno-gospodarskih kompleksa - građevine koji sazidane na temeljima od gline s drvenim stupovima. Sačuvani su ostaci sazidanih od kamena pećiju. U temeljima je pronađen velik broj ulomaka okruglih glinjanih posuda koji se mogu datirati od druga polovica 8. do 10. st. Pronađeni su predmeti od željeza te brusevi.

U istočnom dijelu mjesta nađeni ostaci uništenog kompleksa za taljenje željeza koji se sastojao od specijalnih prostorija za pripremanje drvenog ugljena te rezervoari za blatnu rudu, aglomerativne peći (za obogaćivanje rude). U sredini je peć za taljenje željeza, 5 okruglih posuda izrađenih na grnčarskom kolu is 10. st., te drugi predmeti gospodarskog značenja. Vjerojatno je za potrebe grada Stiljsko postojao veliki metalurški centar, otkriven pored sela Rudniki.

Kultna središta Bijelih Hrvata u okolici Stiljska

U okolici grada Stiljsko nalazila su se brojna groblja te poganska svetišta: pored sela Iljiv, kultni centar u okolici Dibrova te špiljski kompleksi na sjeveru od grada Mikolajiv pored Lavova. Na temelju arheoloških istraživanja ustanovljeno je da su poganska svetišta bila namjenjena za slavensko stanovništvo od druga polovice 8. do 10. st. Specifika kultnih građevina svjedoče o njihovome dokršćanskome podrijetlu. Oni su do danas jedini poznati primjeri dokršćanskog kultnog graditeljstva među Slavenima. Možda su to svetišta boga Horsa koja spominju istočni izvori iz  9. - 10. st.?

Svetište pored sela Iljiv je smješteno na južnoj strani sela, na visokom brdu lijeve obale rijeke Ilovec. Na trokutu puluotoka koji ima u planu maleni trg veličine 30 x 40 metara i okružen je s nizinske strane dubokim rovom i nasipom, a s drugih strana strmom urvinom, očuvao se je pravokutni pijedestal 3,5 x 4,5 metara koji je nadvasivao obližnju površinu za 1,0 m. S jedne strane pijedestal se priljubio uz dugački nasip koji se je upirao suprotnim krajevima u strme stijene brda. U vrijeme prvih arheoloških istraživanja koja su bila provedena na 1987. godine bilo je ustanovljeno kultno značenje tog nalazišta.

Moguće je da s dolaskom kršćanstva na gradini-svetištu bio sagrađen utvrđeni zamak koji se je održao
do druge polovice 13. st. Ovdje su se u strmim odronima brda. koja nadvisuju rijeku Ilovec, sačuvali ostaci nekoliko špiljskih prostorija koje su bile usječene u kameni monolit. Vrlo je vjerojatno da su one bile povezane podzemnim hodnicima koji su služili svrsi u vrijeme postojanja zamka, a možda i ranije.




Pećina pogansko-kultnog hrama kod Mikolajiva.

Kako tvrde povjesničari, sv. prorok Ilija, koji je bio zaštitnik kovačkoga zanata u kršćanstvu, nasljedio je poganskog boga Peruna. Zbog toga je moguće da između poganskog svetišta u seli Iljiv i po njemu nazvane rijeke Ilovec postoji veza koja ima davnu povijest.

Kako kazuju pisani i arheološki spomenici, stari su Slaveni podizali svoja svetišta u dubravama, blizu izvora potoka i rijeka. Slično njima je kultno središte koje se sačuvalo u okolici sela Dibrova, 2,5 km sjeverno od Stiljska.

Uzduž lijeve kamenite obale rijeke Kolodnice već izdaleka je dobro vidljiva veličanstvena kamena gromada koju mjesno stanovništvo naziva Diravec zbog naslučivanja da u njoj postoji otvor (dira - rupa, otvor). Nazivaju ovu gromadu također "Stolovij Kaminj" (Kameni stol) zbog toga što joj je gornja ploha ravna kao stol. Niti jedna priča ili legenda povezana s njom u selu nije sačuvana. Koncem 80-ih i početkom 90-ih godina 20. st. ovdje su vršena arheološka istraživanja koja su potvrdila da je velik dio kamenja bio izmijenjen, odnosno obrađen. Prije svega bile su istesane njihove gornje površine te vertikalne strane.

Na kosini brda oko podnožja kamenja, dobro se uočavaju konture triju simetrično razmještenih udubljenja, jama koje su ostaci mjesta u kojima su se prinosile žrtve. Poviše ovih udubljenja nalazi se ovalni kamen 2,8 - 2,2 m. Njegova dobro uglačana i pravilno raspuknuta površina okrenuta je prema zapadu i dakako usmjerena je prema nebu. Gore na stijeni Kamenog stola izvedena su tri udubljenja vertikalne stožaste forme. U gornjem dijelu, iskopana udubina blago je zaoštrena. Središnje udubljenje među njima visinom dominira nad drugim dvama i podsjeća na konturu veličanstvenog trozuba, visokog blizu 4,0 metara. Orest Korčinski   tumači ovo kao simbole svemira: "Ovalni kamen koji se nalazi u podnožja Kamenog stola imao bi simbolizirati obris zemaljske kugle. Simbol ugreben u obliku velikoga trozuba na jednoj od površina toga kamena predstavlja vodu, vatru i zrak, dakle tri elementa od kojih sastoji svijet."


Gore na stijeni Kamenog stola izvedena su tri udubljenja vertikalne stožaste forme (trozub). U podnožju je žrtveni poganski oltar.

Još jedno se svetište nalazi na Čornoj Gori (Crnoj gori) koji se nalazi na udaljenosti 6 - 7 km zapadno od Stiljskog na sjevernoj strani od današnjeg mjesta Mikolajiv. (Neki od znanstvenika pokušali su usporediti ovu Čornu Goru s Čornom Gorom u Karpatima gdje su tražili ljetopisni slavenski hram.) Na južnim brdima koja se protežu približno linijom istok - zapad, sačuvali su se ostaci kultnih prostorija koje po njihovoj veličini možemo ubrojiti među hramove. Ove su prostorije bile su uklesane u kameni monolit, s tom razlikom što je broj prostorija i ulaza u njih bio različit: od 1 do 7.


Strelice pronađene na području Stiljska.

Najbolje sačuvanim spomenicima tog tipa pripada hram koji se nalazi sjeverno od mjesta Mikolajiv na udaljenosti 1,5 km. Spomenik se sastoji od sedam prostorija koje su ravnomjerno usječene u stijenu fasadnoga dijela brda i orjentirane prema jugu. Prostorije su ravnomjerno postavljene i po obliku liče na tunele s blago zaokruženim stropom. Svaka od njih ima dužinu 27 - 30 m. Širina im je na tlu 2,9 - 3,0 m, a visina 2,8 - 2,9 m. Karakteristična je oznaka koja svjedoči o pripadnosti tih svetišta poganskoj religiji – jasna orijentacija njihovih fasada prema jugu, odnosno prema Suncu, odnosno bogu Horsu - jednom od glavnih bogova slavenskog panteona.

S učvršćenjem kršćanstva u Prikarpatju špiljska svetišta tradicionalno su bili posvećivana i potom korištena kao sakralni objekti kršćanske religije. O tome svjedoče poneke izmjene koje su otkrivene u planiranju spomenutih prostorija-tunela. U nekim od njih u bočnim zidovima bile su usječene oltarne niše. Uz obje strane oltara pohranjivali su relikvije svetaca ili pokojnih monaha.

Slavenski kompleks poganskih svetišta 8. – 10. st. sa središtem u selu Stiljsko - unikalni je spomenik hrvatsko-ukrajinske povijesti i kulture ranog Srednjeg vijeka koji još uvijek čeka svoje temeljno istraživanje i sigurno čuva pod zemljom još puno iznenađenja za arheologe, povjesničare, kulturne antropologe i stručnjake za religijsku kulturu.

Oleh HIRNYK

Bibliografija radova ukrajinskog arheologa dr. sc. Oresta KORČINSKOG objavljenih u Hrvatskoj:

1. Gradišta ljetopisnih (istočnih) Hrvata 9. - 14. stoljeća u području Gornjeg Podnjistrovlja, u: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 17, Zagreb, 2000, 113-127;

2. Hrvati u Prikarpatju, u: Poljica. Godišnjak poljičkog dekanata, Broj 25, Gata, 2000, 117-121;

3. Ljetopisni Hrvati i problem formiranja drzavnosti u Prikarpaću, u: Marulić, 2000, br. 3., 551-557.

4. Istočni Hrvati i problem formiranja države u Prikarpatju, u: Bijeli Hrvati, Rijeka: Meveda, 2006, 31-40;

5. Gradine Istočnih Hrvata u poriječju Gornjega Dnjistra, u: Bijeli Hrvati, Rijeka: Meveda, 2006, 41-59;

6. Kultna središta Istočnih Hrvata u okolici Stiljske gradine, u:  Bijeli Hrvati, Rijeka: Meveda, 2006, 60-67;

7. Stiljski grad, u: Bijeli Hrvati, Rijeka: Meveda, 2006, 68-71.



Bilješke

[1] Tekst je pripremljen na temelju objavljenih u Hrvatskoj radova ukrajinskog arheologa Oresta Korčinskog. Popis radova slijedi na kraju teksta.

[2] Područje u Zapadnoj Ukrajini uz Karpate i Poljsku granicu.

[3] Galicija (Galičina) -  pokrajina u Zapadnoj Ukrajini kaoja je od kraja 18. do početka 20. st. bila pod vladavinom Austro-Ugarske monarhije.

[4] Pokrajina na graničnom području Ukrajine, Rumunjske i Moldavije.

[5] U sovjetskoj istoriografiji Galičko-Volinjsku Kraljevinu se spominje kao "kneževina". Naime sovjetski povjesničari zbog ideoloških razloga prešućivali da u zapadnim izvorima Galicko-Volinjska Rus' uvijek se spominje kao kraljevina, za razliku od Kijivske Rusi i Moskovije koji su bili kneževine. Godine 1253. knez Danilo I Romanovič je primio kraljevski krunu od Svete Stolice, što je bilo posve logično jer su Galičko-Volinjskim teritorijem od 1189. do 1233. povremeno vladali ugarski kraljevi iz dinastije Arpada. Prema tome Galičko-Volinjska država u Europi tretirana na većoj razini nego kneževina Kijivska Rus'. Detaljnije o tome u članku ukrajinskog povjesničara iz Lavova Jaroslava Daškevyča: "Korolj Danylo v žytti ta bronzi", u: Postati. Narysy pro dijačiv istoriji, polityky, kuljtury, Lviv, 2006, 30-33.      

[6] Karajimi - mali narod koji je živio na poluotoku Krim. Iako nisu bili Židovi prihvatili su židovstvo kao religiju. Zbog toga su bili progonjeni od strane Tatara.

[7] Radi se o jednom falsifikatu 18. st. koji opisuje preseljavanje Karajima 1243 g. iz poluotoka Krim na područje kraljevine Galičko-Volinjska Rus'. Detaljnije u članku Jaroslava Daškevyča "Danylo Romanovyč i jepyskop Petro v osvitlenni karajims'koho džerela", u: Postati. Narysy pro dijačiv istoriji, polityky, kuljtury, Lviv, 2006, 33-59.





Mrs. Kateryna Hirnyk in Stiljsko




A Catholic church about 10 km from the town of Stiljsko.

 


 


 


 
 


 


An information about White Croatian archaeological site in Stiljsko near Lviv, in Ukrainean language, written by Dr. Orest Korčinski.


For more details please contact Mr. Oleh Hirnyk at
ohirnyk@hotmail.com, or mob. +380 67 310 31 11 begin_of_the_skype_highlighting              +380 67 310 31 11      end_of_the_skype_highlighting



Nenad Bach, Darko Žubrinić and Oleh Hirnyk in Zagreb in July 2009.

Formated for CROWN by prof.dr. Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!




How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Related Articles
Related Links
Comments
  • Comment #1 (Posted by Vladimir Polgar)

    Puno hvala prof.Darku Zubrinicu za ovaj clanak.Drago mi je da i mi u Kanadi mozemo pratiti ovakva istrazivanja.Steta sto izglada nema puno interesa u Hrvatskoj za za povijesna istrazivanja o pradomovini Hrvata i dolasku Hrvata u danasnju domovinu.Ing Vladimir Polgar,Ottawa
     
  • Comment #2 (Posted by diane grenko)

    Intereting. However, I thought there were some Croatians in pre-WWI that settled in Austria-Hungary versus the other way around. Also, where can one buy some videos/dvd's on the countryside and common travel sites of Croatia and Bosnia-Herzogovenia or possible even part of Slovenia, Serbia or Montenagro
     
  • Comment #3 (Posted by Vlodzio)

    A church in the town of Stiljsko.--- Wrong, this is the catholic church in Berezdivci the village far from Stiljsko.
     
  • Comment #4 (Posted by Tomislav)

    vrlo, vrlo zanimljivo !
    zbog èega se o takvim otkriæima i saznanjima u Hrvatskoj tako malo zna ?
     
  • Comment #5 (Posted by Orest Korchinsky)

    Tko žele znati nešto više o mojih 30-ti hodišnih arheoloških istraževanjah kuljturi Bijelih Hrvata v Ukrajinskome Prikarpatju može mi pisati:

    dr. Orest Korchinskij
    ul. Koshicja, 4/95
    L'viv-58,
    79058 Ukrajina

    e-mail:
    okorchinsky@ukr.net

    or_korch@yahoo.com

     
  • Comment #6 (Posted by dr. Orest Korchinskij)

    Stilsko je vrlo zanimljivo
     
  • Comment #7 (Posted by janko)

    Genetics confirm migration of White Croats to Croatia

    http://www.eupedia.com/forum/threads/31539-Genetics-confirm-migration-of-White-Croats-to-Croatia
     
Submit Comment


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Violi Calvert: Nenad Bach in China to be interviewed by China Radio International
  5. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
No popular articles found.