Sponsored Ads
|
» Home
» History » Josip Sersic author of important monograph about Croatians in Vienna - Kroatisches Wien / Hrvatski Bec
» Home
» Education » Josip Sersic author of important monograph about Croatians in Vienna - Kroatisches Wien / Hrvatski Bec
Josip Sersic author of important monograph about Croatians in Vienna - Kroatisches Wien / Hrvatski Bec |
By Nenad N. Bach and Darko Žubrinić |
Published
12/18/2016
|
History , Education
|
Unrated
|
|
Centuries of presence of Croatians in Vienna
Josip Seršić with his monograph Kroatisches Wien / Hrvatski Beč (Croatian Vienna)
Nakladnik: Carl Gerold’s Sohn Verlag, 35 E; knjiga se more kupiti u knjižara: Frick — u 1., 10. i 12. gradskom kotaru; Morawa (1., Wollzeile 11; SCS-Vösendorf, Dolnja Austrija), skalsky (22. kotar). Dolnja Austrija: Korneuburg; takaj i u drugi savezni zemlja. Izvor hrvatskenovine.at Predgovor
Gotovo milijun i pol od nekih osam i pol milijuna stanovnika Republike Austrije vuče korijenje od negdje drugdje. Mož- da imaju austrijsku putovnicu, ali nisu rođeni ovdje, možda su rođeni ovdje, ovdje su pohađali školu i oduvijek rade u Austriji, ali nemaju austrijsko državljanstvo. Jedan dio njih – oko 70.000 ljudi – hrvatskog je podrijetla. Zajedno s onima koji su već dva ili više naraštaja u Austriji kod kuće te gradišćanskim Hrvatima to je i te kako dojmljiv broj austrijskih Hrvata ili hrvatskih Austrijanaca.
Oni čine heterogenu skupinu ljudi, koje mnogo toga razdvaja, ali mnogo toga im je i zajedničko: zajednička povijest, briga za jezik, tradiciju i kulturu, gusta mreža obiteljskih, prijateljskih, ali i gospodarskih odnosa s Hrvatskom, angažman u austrijsko-hrvatskim udrugama, ponosna svjesnost vlastitog korijenja.
Svrha je ove knjige dati zornu i što potpuniju sliku „hrvatske zajednice“ u Austriji te napose u Beču. Stoga se u prvom poglavlju prikazuju raznolike aktivnosti na području obrazova- nja, kulture i sporta te se odaje počast nekoć i danas značajnim predstavnicima iz umjetnosti, gospodarstva i politike; ukratko, informira o statusu quo života skupine ljudi, koji su zbog najrazličitijih razloga došli iz Hrvatske u Austriju na nekoliko mjeseci ili godina, studirati ili raditi, sami ili s obitelji, prije nekoliko naraštaja ili tek nedavno, da bi ovdje ostali... ili da bi se ponovno vratili u zemlju koja će se nadolazećim članstvom u Europskoj uniji još više približiti Austriji.
Kako sadašnjost može razumjeti samo onaj tko poznaje prošlost, ponajprije treba iznijeti povijest Hrvata u Beču. Na- kon kratkog pregleda najvažnijih razdoblja migracija, u sredi- štu su pozornosti ponajprije davna stoljeća kojima se, iz naše specifične perspektive, dosad nije posvećivala pozornost. Bio je to velik propust. Naime, priča Hrvata koji su u srednjem vijeku dolazili u Beč kao trgovci ili onih koji su pomagali obra- niti grad od Turaka, priča hrvatskih učenjaka koji su nekoć oživljavali habsburški dvor ili priča plemstva i studenata koji su neko vrijeme proveli u Beču – sve one otkrivaju jaku ispre- pletenost austrijske i hrvatske povijesti.
Drugo poglavlje u središte pozornosti stavlja gospodarski aspekt. Bilo da je riječ o trgovini vinom ili štandovima na tržnici, dalmatinskim restoranima ili (u prošlosti) turizmu, o obrtnicima ili menadžerima, već odavno hrvatsko-austrijski poduzetnici čine značajan dio gospodarskog života ovoga grada. Uz potporu gospodarskih i trgovačkih predstavništava obiju zemalja oni održavaju najvažnije gospodarske kontakte između Austrije i Hrvatske.
Širok presjek koji ova knjiga daje o Hrvatima u Beču završava poviješću i „lijepim umjetnostima“. Posljednje poglavlje posvećeno je velikim ličnostima iz književnosti, glazbe, likovne umjetnosti i arhitekture, koji su i za hrvatsku i za austrijsku umjetnost bili podjednako važni te su ih na taj način spajali.
Content of the monograph
Vorwort Predgovor 7
Wiener Kroaten und kroatische Wiener Bečki Hrvati i hrvatski Bečani 13
„Vielleicht schon in sehr alten Zeit“ – Geschichte der Kroaten in Wien „Možda već u davnim vremenima“ – povijest Hrvata u Beču 35
Ein Streifzug durch Wissenschaft, Kunst und Kultur Osvrt na znanost, umjetnost i kulturu 67
Kroatien und Wien – eine Wirtschaftsbeziehung mit Geschichte Hrvatska i Beč – gospodarski odnos s dugom poviješću 91
Nachwort Predgovor 125
| 400 years of Croatians in Vienna
A detail from a map published in 1530: Croatian Coat of Arms is in the middle top, to the left of the Stephansdome Cathedral in Vienna.
Croatian defensive forces under their Croatian flag in Vienna in 1529, during the first Turkish siege of the city. For more details see Croatian Coat of Arms.
During the second Turkish siege of Vienna in 1683, a Croatian village called Krowotendörfel, placed immediately near the city walls, has been destroyed, and since then it does not exist any more. The meaning of its name is precisely Croatian Village! Its position corresponded to contemporary Spittelberg near the Hofburg palace. For more details see [400 Jahre Kroaten in Wien]. Other names of Krowotendörfel can also be encountered in the literature: - Crabathen Derffel
- Crabatendörfel
- Croathndörfel
- Krowotendörfel
- Crabatendoerfel
- Krawattendörfel
- Croatendörfel
- Kroatendörfel ...
Source Croatians in Bosnia and Herzegovina
| Il villagio di Croati = Krowotendorfel
Library of Croatian Collegium in Vienna (9. Wiener Bezirk) Croatian scientist Ruđer Bošković S.J. (Society of Jesus) lived in Vienna from 1756-1760 and in 1763. The plaque was placed by Technical Museum in Vienna in 1952 (1. Wiener Bezirk). Nikola Toma Host (1761-1834), distinguished Croatian botanist in Vienna. He was a personal physician of the Austrian Emperor Franz I. The Botanical Garden of the University of Vienna bears his name: Host's Garden (Host'scher Garten). Nikola Tesla (1956-1943) obtained a honorary doctorate from the Technical University of Vienna. Also, the Technical Museum in Vienna has a bust of Nikola Tesla created by Ivan Meštrović, distinguished Croatian sculptor (in 21. Wiener Bezirk). Paula von Preradović, Croatian poetess and writer, author of the verses of the Austrian national anthem (music by Wofgang Amadeus Mozart), Land der Berge, Land am Strome (Land of Mountains, Land by the river) Maestro Lovro von Matačić, distinguished Croatian conductor, from 1942-1945 conductor of the Vienna opera. As a child, he was a memeber of the famous Wiener Sanger Kanben (Viener Boy's Choir). Laureate of the Bruckner Medal and of the International Bruckner Society, recipient of the Bruckner Ring from Viennese Symphonic Orchestra (one among only a few of the most outstanding conductors), Sena Jurinac, 24 October 1921 - 22 November 2011, legendary Croatian opera singer Dragica (Carla) Martinis, a famous Croatian singer, is a honorary citizen of Vienna. Max Emanuel Cencić, "blessed with the finest countertenor voice of our day". He was a memeber of the famous Wiener Sanger Kanben (Viener Boy's Choir). Photo by Julian Ladig. Mirna Jukić, celebrated Austrian swimmer, of Croatian origin, born in the city of Vukovar, with H.E. Gordan Bakota, Ambassador of the Republic of Croatia in Vienna. Autorova prezentacija nedavno objavljene knjige „Hrvatski Beč“
Među austrijskim piscima i publicistima spomenuo sam u svojoj knjizi i Milana Dubrovića. On mi sada pomaže da se da se predstavim kao autor. Naime, on je u novinama "Neues Wiener Tagblatt" napisao 1931. godine članak o "Povijesti literature prema profesijama – Razdijeljeno po pojedinim pozivima" - kako on kaže, a u "klasi liječnika" – Alfred Döblin, Gottfried Benn, Arthur Schnitzler, Karl Schönherr, Ernst Weiß, Rrichard Hülsenbeck, Justinus Kerner, Hugo Salus, Max Norden i Rus Anton Čehov.
Ja ipak nisam literat nego publicist koji piše znanstveno-popularne članke. Moji prethodnici iz Hrvatske su (na neki način) bili npr. Adolf Missafia – liječnik i filolog, dvorski bibliotekar i suosnivač bečke romanistike, Nikola Toma Host – liječnik i botaničar, pisac značajnih botaničkih djela, osobni liječnik i florist "cara cvjećara" Franje I., osnivač bečkog Alpskog vrta te Đuro Matija Šporer – liječnik i publicist, preteča turizma na Austrijskoj Rivijeri. Liječnik i diplomat je bio Petar Bianchi – na dvoru Karla VI. i Marije Terezije.
U knjizi nisu spomeniti npr. Ante Kuzmanić – kirurg i opstetričar, inače jezični reformator u Dalmaciji, Jakov Užarević – liječnik i leksikograf, publicist, urednik novina te prevodilac. Zatim Nikolaus Jagić – liječnik i glazbenik. A da se o mnogobrojnim liječnicima-piscima i ne govori. U povijesti grada Beča našao sam i svoga daljnjega rođaka i to stalnog pratitelja i biografa bečkoga gradskoga sveca Clemensa Marije Hofbauera, a to je bio pater Bartul Pajalić, nadimkom Bosnić iz Baške na Krku – kao i ja; moja baka bila je iz obitelji Pajalić s nadimkom Begovica.
Hrvati u Beču
Kada je moj skromni prilog "Hrvati u Beču" izašao prije 17 godina u knjizi (katalogu) "WIR" (Museum der Stadt Wien, 1996.), doznali su bečki Hrvati po prvi puta nešto o "Hrvatskom Selu" (Krowotendoerfel) te uopće o povijesti Hrvata u Beču. Zatim su uslijedili prilozi o tome u "Hrvatskim Novinama" te na televiziji ORF-Gradišće. K tome je pridošla putujuća izložba Marijana Brajinovića tj. Austrijsko-Hrvatskog Društva – uključujući i katalog u kojemu sam našao više poticaja za svoj rad. Inače za moje teme gotovo da i nije bilo prethodnih radova (izuzevši jedan novinski članak Arnolda Suppana) te sam često morao počinjati od nule.
Jedan gradišćanski Hrvat iz stručnih krugova rekao je više godina poslije toga da je on sam znao samo nešto o toponimu "Kroatenzeileť tj. (seoski) Put Hrvata (s nizom kuća) na Moravskom Polju (Marchfeld), no "Onda je došao Seršić sa svojim Krowotendörfelom... i tek od njega smo doznali o tome po prvi put". Njegov hrvatski šef na istom sveučilišnom institutu je o tome dozano od autora ovih redaka tek 2007. godine. Od 1996. izlazili su godinu za godinom u Hrvatskim Novinama brojne autorove serije članaka i desetci posebnih članaka o Hrvatima u Beču odn. u Donjoj Austriji.
Proučavanjem literature s temama Viennensia i Austriaca, djelomično također i istraživanjima u arhivima došle su na površinu mnoge dosad nepoznate činjenice. Kruna mojeg truda bio je Simpozij "400 godina Hrvata u Beču" tj. "Hrvatsko Selo/ Krowotendoerfel 1609. - 2009." kojega je organizirao Hrvatski Centar u Beču kao i popratna izložba, koja se je probila i u inozemstvo – također i u Hrvatsku. Istovremeno su nastajali ekspozei i više poglavlja manuskripta o Hrvatima u Beču. Iz tog materijala nastala je ova knjiga.
Hrvatski Beč je dosad bio slijepa pjega na zemljovidu Svijeta, prava "Terra incognita" (nepoznata zemlja). Historiografija grada Beča jedva da i poznaje Hrvate. Osim toga pretvara ih ona u "Slovake", u ljude "iz hrvatske" i sl., a oni su bili naseljeni neposredno pred vratima grada Beča, na Moravskom Polju (Marchfeld) odakle su i dolazili u bečka predgrađa i u sam grad Beč.
Kraljevi diplomati i obavještajci
Moja knjiga doživljava svoje "krštenje" pred publikom u Veleposlanstvu Republike Hrvatske, dakle u kući hrvatske diplomacije, zbog čega se kao misao vodilja nameće samo po sebi to područje, dakle diplomacija. Citiram iz knjige, najprije o spomenutom liječniku i diplomatu:
"U to je vrijeme (tj. Karla VI.) Dubrovčanin Petar Bianchi bio osobni liječnik udovice cara Josipa I., Amalije Wilhelmine, a liječio je i njegova nasljednika, cara Karla VI. Godine 1742. kraljica Marija Terezija imenovala je Bianchija, koji je od 1736. kao diplomat stajao u službi Dubrovačke Rapublike, tajnim savjetnikom."
Karakteristično je što sasvim na početku moje povijesti Hrvata u Beču stoji naslov: "14,/15. stoljeće: hrvatski izaslanici u Beču", a također je na početku, takoreći i "moj knez" tj. knez mojih predaka – Fridrik (Fidrigo) Krčki koji je 1314. god. boravio na dvoru vojvode Leopolda I. Austrijskog (Habsburga)...
Sljedeći citat: "U službi cara Žigmunda (Luksemburgovca) stajao je i Ivan Vitez od Sredne koji je studirao u Beču. Godine 1447. i 1452. ponovno se vratio u Beč kao izaslanik u pregovorima s Habsburgovcima, a s Fridrikom III. otimao se o za krunu sv. Stjepana" (tj. mađarsku krunu). /.../ U to su vrijeme (tj. kralja Matije Korvina u Beču) hrvatski izaslanici počeli češće dolaziti na bečki dvor. Godine 1488. na dvoru su boravili Bernardin Frankopan (v. dolje) te biskup zagrebački Osvald Tuz koji je došao s predstavnicima slavonskog plemstva; 1489. stigao je i izaslanik Dubrovnika Frano Crijević." Uostalom, spomenuti Bernardin Frankopan bio opet bratić "mojega kneza" Ivana VII. Frankopana (Mlađeg) Krčkog. Već godine 1437. postao je Habsburgovac Albert V. (II.) kraljem Hrvatske, a njegov nasljednik je bio Fridrik IV. (III.).
Tako "...je 1444. na Fridrikov dvor stiglo izaslanstvo u kojem su bili Hrvati Nikola Iločki i Grgur Kurjaković Krbavski. Fridrik IV. koji je tada već bio car Svetog Rimskog Carstva, izabrao je 1459. slavonskog bana Nikolu Iločkog za krsnog kuma svog sina, kasnijeg kralja i cara Maksimilijana I. Nekoliko je Hrvata bilo u službi cara Fridrika te također Maksimilijana koji je 1508. naslijedio svog oca: od 1478. do 1481. Andrija Jamometić kao diplomat, Hanž (Ivan) Dešić kao dvoranin i izaslanik hrvatskih pristaša Maksimilijana te diplomat Jakov Baničević, koji je 1504. postao carev tajni savjetnik. (...) Nadvojvoda Ferdinand... je 1522. na dvor pozvao Krstu Frankopana kao vrhovnog konjušnika i osobu za vezu s hrvatskim plemstvom". A onda, nakon Mohačke katastrofe 1526. godine "Izaslanstvo hrvatskog plemstva... ponovo je zatražilo pomoć od Fedinanda, a ne od Hrvatskog... Sabora... (zatim) su stigli izaslanici hrvatskih staleža da bi pripremili biranje Ferdinanda za kralja Hrvatske..."
Na diplomatskoj su se razini 1530-ih godina istakli Jerolim Zadranin koji je od 1514. bio general-pukovnik bečkoga Brodarskoga arsenala te Nikola Jurišić. Za odnose s Visokom Portom, kamo su po potrebi bili slani kao izaslanici, uveli su hrvatski kao diplomatski jezik.
Ovdje ću napraviti cezuru, no pritom se ipak mora reći da je i u sljedećim stoljećima bilo još brojnih hrvatskih izaslanika i diplomata u Beču. Ja ih nisam sve mogao staviti u knjigu, ali već sva ova mnoga imena, godine i činjenice može čitaocima dati dojam o historijskoj ulozi tih ličnosti.
Dr. Josip Seršić
Izvor www.kroativ.at
| Život i djelo Pavla Rittera Vitezovića u Beču
Na početku 1682. godine Pavao Ritter Vitezović dolazi u Beč nakon što je na kraju sabora u Šopronu napisao Ťveliki hvalospjev u slavu kralju i caru Leopoldu, posvetivši mu ga kao novogodišnji dar... Ritterov hvalospjev bi štampan i raspačavan... I samom kralju Leopoldu... predan bi jedan primjerak s molbom.., da ga kralj imenuje 'ovjenčanim pjesnikom' (poeta laureatus) i uvrsti među svoje dvorske pjesnike (i) odredi stalnu godišnju plaćuť (V. Klaić). No od toga nije bilo ništa, a Vitezović se je morao zadovoljiti sa 100 forinti koje je dobio od kralja.
Na spomenutom saboru je zastupao grad Senj i sada je u Beču čekao na provedbu zaključaka koji su se odnosili na Senj, pogotovo stoga što je krajiški general Herberstein pojačao svoja nasilja nad Senjom i njegovim građanima. I nije samo čekao, nego je i na druge načine Ťradio za probitak svoga rodnog grada, (a) dokolicu svoju ispunjao je naukom i posjećivanjem prijatelja i znanaca... Naročito je mnogo dolazio u hrvatski kolegijť (Klaić).
Vitezović je u kolegiju duže vremena boravio i kao gost. ŤKad su pitomci (kolegija) na pokladnu nedjelju 9. veljače 1682. priređivali u kolegiju zabavu, napisao je on za njih hrvatski spisak 'Mesopustica aliti čin od Mesopusta u Beču u Hervatskom Collegiju na 9. izkazan. Predgovornik'. Jednako je Ritter propjevaoť - i u drugim prilikama ovdje – iako pretežno na latinskom jeziku. Zatim Ťje on učio tada u Beču (i) geografiju, (no) tada se u sveučilištu nije predavao taj predmetť. Zato Klaić smatra da je Vitezović taj predmet učio kod geografa Jurja Mateja Vischera s kojim je prijateljevao, pa je napisao i podnaslovne stihove za Vischerov bakrorezni portret. Ovaj je pak Ťsvomu zahvalnomu učeniku...ť napisao popratne stihove za njegovo bečko izdanje Nova Musa. Vitezović je Ťone godine... spjevao i štampao (više) pjesama prigodnica... u slavu visokih dostojanstvenikať između ostalog i Novus Skenderbeg u slavu generala Petra Rikardića (Ricciardi), a tako i stihovane Ťčestitkeť npr. za Leopolda Kolonića. U Beču je tada objavio djela Pietas honorata seu Carmen i Sacer chorus... Novu svečanu kraljevsku povelju za Senj dobio je tek u travnju 1683.
Za vrijeme Bečkog rata vojuje Vitezović u banskim četama Nikole Erdödyja i sudjeluje u osvajanju Sigeta. Njegov brat Juraj bio je tada s Ricciardijevom hrvatskom pukovnijom u obrani Beča. 1684. boravi u Linzu kao banov izaslanik kod kralja Leopolda i ondje tiska svoje Odiljenje Sigetsko. 1684.-1687. je opet u Beču na dužnosti hrvatskog dvorskog agenta i na samom Dvoru i u Ugarskoj dvorskoj kancelariji. 1687. odlikovao ga je kralj Josip I. naslovom Ťzlatnog vitezať. 1697. predložen je za tajnika Konzistorija Hrvatskih kraljevinskih konferencija (one su se djelomično održavale i u Beču). 1699., nakon Mira u Srijemskim Karlovcima, postaje član komisije za razgraničenje Habsburške Monarhije s Turskom i Mletačkom Republikom. Dobar dio ondašnjih granica Hrvatske vrijedi i danas. 1701. je opet u Beču da bi tiskao svoje djelo Stemmatographia, čiji slavenosrpski plagijat je, također u Beču, izdao 1741. Kristofor Žefarović. Zbog problema sa dodijeljenim posjedom i oduzimanjem tiskare dolazi 1709. ponovo u Beč. U gradu stanuje u kući ŤK zlatnom medvjeduť u ulici Alter Fleischmarkt. 1712. tiska ovdje djelo Serbia illustrata... i piše Offuciae Johannis Lucii... te Tractatus qualiter Croatia ad ius Ungaricum devenerit.
Bio je posljednji hrvatski barokni polihistor, a svojim cjelokupnim životnim opusom anticipirao je Hrvatski narodni preporod. Umro je u Beču 1713. godine, a do 1945. je još stajala u katedrali sv. Stjepana spomenploča posvećena njemu i kanoniku Jurju Marčeloviću koji je bio i pokopan u katedrali.
Dr. Josip Seršić
Izvor www.kroativ.at
| Formated for CROWN by Darko Žubrinić Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
|
Related Articles
Related Links
|
|