|
||||||||||||
| ||||||||||||
|
||||||||||||
| ||||||||||||
| http://www.hinet.hr/franjevacki-samostan-knin/ Visit us KNINSKI FRANJEVCI distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
   |
| The following appeared in the NY Times on Oct. 21. Note the reference to the war in Bosnia; it should be the war in Croatia and I intend and ask others to write a letter to have this error corrected in a story which is otherwise very favorable to Visnjic. John Kraljic October 21, 2001 On 'E.R.', a Pair of Survivors Who Throw Off Sparks By STEVE VINEBERG OS ANGELES -- THE inspired notion of hooking up Abby Lockhart, the full-time nurse, on-again-off-again med student, with Luka Kovac, the Croatian physician, on "E.R." created perhaps the most fascinating relationship on prime-time TV: the meeting of two emotionally repressed survivors who seemed to have given up hope of any pleasure deeper than comfort or convenience. Abby, a recovering alcoholic who dropped out of medical school because of money quarrels with her bitter ex-husband, was revealed last season to be the daughter of a bipolar woman whose periodic forays back into her life keep Abby in a state of anxiety and instability. Luka lost his wife and both his children when their apartment was bombed during the Bosnian war. Luka and Abby's sexual chemistry - his brooding Balkan romanticism sparked the naughty teenager barely hidden under her professional solidity - and their shared besieged humor covered the inner turmoil they kept out of each other's view; sometimes their domestic scenes together were small symphonies of unarticulated miseries. It was a seasonlong masochist's glut of an affair, and in the hands of the remarkable Maura Tierney and Goran Visnjic it was - and continues to be, in the stormy aftermath of Abby and Luka's breakup this season - singularly compelling. "In the writers' minds it was a relationship out of need and not necessarily depth," Ms. Tierney said this summer on the set. "But it's so interesting that they wound up together, because they're both missing something - some part of their spirit is divided." Mr. Visnjic added, "Abby presumed that Luka was emotionally unavailable, and that's why she went for him." Certainly these two, both introduced during the 1999-2000 season, embody the willingness of "E.R." to explore the darker recesses of its characters. "All of the characters are approached through their emotional inadequacies," Ms. Tierney said. "That's how they're defined; that's how the characters navigate the stories." Mr. Visnjic and Ms. Tierney are the best reasons, among a highly skillful cast, to watch NBC's enduring melodrama, which has been around since 1994 and is as affecting as any medical series TV has produced. (As Kerry Weaver, the lesbian physician who directs the emergency room, Laura Innes shares top acting honors with them.) Ms. Tierney, who studied in New York at Circle in the Square in the mid-80's, slipped into the cast of "E.R." after five years on "News Radio" and appearances in several feature films, including Mike Nichols's "Primary Colors." Mr. Visnjic received classical training at Zagreb's Academy of Dramatic Arts (he played Hamlet over seven summers in a co- production of the Croatian National Theater and the Dubrovnik Summer Festival) and first gained the attention of Western audiences with a touching, fully inhabited supporting performance in the movie "Welcome to Sarajevo." "But I consider `E.R.' my biggest training ever," he said. "It's almost easier for me that it's in a foreign language, because it's so foreign in every way for me to be on a show like this." Watching his work, you can guess what he means. His style is both interior and exterior - a stylized approach tempered with psychological realism. As an actor, he seems constantly to be modifying his technique, determining how much to craft his emotional responses, in a way that parallels Kovac's method of acclimating himself to a culture so strikingly unlike his own. Kovac has maintained his wartime mentality, which makes him particularly qualified for the routine pile-up of trauma in the emergency room. But the moral imperative that leads him to make renegade decisions - like denying a kidney transplant to a young man who burned his own out with cocaine - can be unrelenting, and distasteful. So far Mr. Visnjic has been most extraordinary in a story arc involving a dying bishop (a memorable performance by James Cromwell) with whom he tangled over whether or not a drunk driver who had killed a man and his child had the right to absolution. At the climax of this story, the priest persuaded Luka to unearth his buried guilt over his inability to save his own family. Mr. Visnjic began to tell the story matter of factly, from a cautious distance, and then suddenly found himself up to his neck in it. In acting terms, he had wandered into a dangerous area that technique couldn't float him out of; only the depth of his emotional commitment to the character and the scene could. In her first season on "E.R.," Ms. Tierney wore her hair nearly shoulder-length and straggly; it wasn't flattering, but it complemented Abby's low self-image. (Since the show paired Abby and Luka, she's been permitted to look much prettier - a far better choice for both the actress and the character.) With the help of the writers, Ms. Tierney has turned Abby into a multi- layered character. Calm and reassuring with patients, she has a caught-out little-girl side that surfaces when she makes a bad medical judgment. With John Carter (Noah Wyle), the resident she sponsored at A.A. and then grew into a companionable, not-quite-defined relationship with, she's playful and flirtatious, but in a pre- adult way: they're like a couple of kids at their high school prom, even when they're out at a benefit dinner hosted by his patrician family. It's only with Maggie, her mother, that her irony grows caustic and she allows herself the outbursts of both fury and despair that, the rest of the time, she's so careful to guard against. "I find that people who have had difficult childhoods don't cry a lot," Ms. Tierney said. "It just becomes part of your life to bear it. You have to pull it together." Abby's best defense is her humor. Much of Ms. Tierney's performance is a complex comedy routine with a continuously varying tone. Her scrunched-up pudding face keeps commenting on what's going on as if she were providing subtitles to convey her thoughts. The graceless way in which the show has split up Abby and Luka is a disappointment. Luka's behavior in the break-up scene and even his dialogue seemed to belong to some other character - not because his conduct was ugly (after all, this is a man who, in one episode, beat a mugger to death) but because it was oddly crude for this refugee Heathcliff. You couldn't fault Mr. Visnjic's acting or Ms. Tierney's, though; you never can. It's hard to say how their characters will relate to each other now that they're on the outs, or even if they'll stay that way. The only expectation we can reasonably have is that, given the story lines, these two actors will continue to find new and surprising layers underneath the ones the show peels away. distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
| |
| Help from american Americans needed! Poem by Mary Howitt( 1799 - 1888 ): "The Spider and the Fly" Pozdrav, Steff Tom_Nuernberger.AMAWORLD@amadeus.net distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
| |
| Ladies and Gentlemen. Dear Mr. municipality Chief and President of the Culture Adviser Office of the Principal Government. Very honoured representatives of the Embassy and the Consulate of the Republic of Croatia in Switzerland*. Loves family members. It is a large honour for me, here and today, tell You a few words about my pictures, which are shown on the Calendar of the municipality** Ruggell. Perhaps I tell also a few things in addition. It makes me extraordinarily happy that I could carry out this small artistic project and therefore I want just say thanks to municipality Chief Jakob Buechel. The motives of the municipality, it adopted me officially one year ago, I have been know already for a long time, but now I could experience them again, first in the Natives, and then on my canvases. And it did well to my internal. This type of the painting, which is for the viewer at the start of its regarding equal understandable, I don't use in my newer works. But my current artistically reaction, to understand it correctly, I would like to say that I react in such a way from time to time, for only one reason: I look it back, to check how far forward I came! However, funny was the reaction of one of my acquaintance. He knows also my other works and recently he asked himself, if he saw these pictures: What is now the matter with him? Does he paint now suddenly also like Mrs. Mueller and Mrs. Meier? Naturally, thus is meant whether I'm lost a little and sold myself for only few Franks (CHF) and paint now as everyone and everyone. Still I enjoy the liberty to deciding me which I will pictorial do and give everyone the chance to invent on it theirs Stories. And it will be always like that. I use the opportunity to thank, first of all to Yvonne, but then also to her family, for theirs goodness. I would like to thank also at the culture commission of the municipality, which, a few years ago, supported idea of my wife and me. It concerned a financial support of the interior creating of the chapel on the today's property of the family Alois and Manuela Hoop. In this chapel are one picture and three wood figures of my two acquaintance***, academically trained artists from my first homeland - Croatia. I reported about it in an issue of the Croatian Newspaper "Hrvatski dijasporski list". Thus Two from Ruggell became still more well-known. The chapel and the woman. I am genuinely glad that I, or better said WE succeeded, to place on legs something from positive vibrations at the relation Croatia - Liechtenstein - Croatia. With very few means and almost exclusively with the strength of our good will. Here some proofs for it - (I gave to show to the guests my Interviews with the Mrs. Dr. Andrea Willi, former culture minister and minister of foreign affairs from Liechtenstein and also interview with Mr. Josef Frommelt, the former director of the Liechtenstein school of music and president of the European music school union). One of that, for me most important and most interesting moments of such efforts, were exhibitions with my artist colleague Arno Oehri from Ruggell, this year in Croatia. It will hopefully continue to go also in such a way. Thanks for your attention. Vlado Franjevics laudatio by Promotion of his Artist-Calender of Municipality of Ruggel in the Principality of Liechtenstein, 9.11.2001 * Mr. Josip Spoljaric (Embassy) and Mr. Tony Glowatzky (Consulat) ** Principality of Liechtenstein is very small country. This country has 11 municipalities, and that's all. Ruggell is the nordest one and closed to Austrias border. (See also: www.ruggell.li) Write also hello to municipality chief Mr. Jakob Büchel at: jakob.buechel@ruggell.li *** Zdravko Djerek and Robert Zdarilek distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
| |
| Everyone I know who visits the Dalmatian Coast, falls in love with it. The tranquil sea, the vast expanse of blue sky, the stark, white mountains, the lovely fishing villages with their red-tiled roofs.are all part of a common experience and memory that those of us who have been lucky enough to visit there (or are from there), share. Now you can share this beautiful memory with others by purchasing a print of renowned watercolorist, Miho Simunovic, and hanging it in your home. Simunovic, a native of Omis, Croatia, has painted breathtaking images of the Croatian coast and we are honored to be able to offer the work of this talented painter at our webstore. See Dubrovnik, Zadar, harbors, piers, fishing villages, boats, and even tamburicas(!) in the work of Miho Simunovic when you visit www.croatiagifts.com today! Melissa Pintar Obenauf 1753 Loudon Street Granville, OH 43023 Phone/Fax: 740-587-7715 Toll Free: 877-906-8314 Email: obenaufm@alink.com Webstore: www.croatiagifts.com distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
| |
| On Saturday, November 10, 2000 Katarina Livljanic, a world respected expert for early music held a concert in the Trinity Church in Princeton, NJ. The concert was conceptually very interesting as it was sung by a group of 120 young women who belong to three different quires: Christ Church, Greenwich, CT, St. Peter's Church, Morristown, NJ and Trinity Church, Princeton, NJ. This was an interesting didactical attempt by Katarina Livljanic to work with young American church singers. Even though she has been working with them for only a short while, Katarina's work has been a success. In addition to performing a few works of Renaissance music, the quire sung the famous Ceremony of Carols by Benjamin Britten. The program ended with the first ever performance of the work by a local composer Aram Nazarian called Sussex Carol. U Subotu 10, Listopada u Princeton-u New Jersey, svjetski repektibilni ekspert za ranu glazbu, Katarina Livljanic iz Pariza je odrzala koncert u Crkvi sv. Trojstva (Trinity Church) u Princeton-u NJ. Koncept koncerta je bio neobicno zanimljiv, jer je izvodjen od zbora sastavljenog od 120 djevojaka i djevojcica od tri razlicita zbora ( Christ Church, Greenwich , CT, St Peters's Church, Moristown, NJ i Trinity Church, Princeton, NJ.). Ovaj veoma intereseantni didakticki pokusaj rada sa americkim mladim crkvenim pjevacima je novi izazov Katarine Livljanic. Premda u veoma kratkom vrmenu rada sa mladim pjevacima Katarina Livljanic je ostvarila uspjeh. Pored nekoliko djela talijanske renesansne glazbe, izvodjen je i poznati Ceremony of Carols od Benjamina Britten-a . Na kraju programa je po prvi puta izvedeno veoma zanimljivo, od publike jako dobro prihvaceno, djelo lokalnog kompozitora Aram-a Nazariana "Sussex Carol". Vedran Deletis, New York distributed by CROWN (Croatian World Net) - CroworldNet@aol.com |
| |
| Postovani g. Nenad molim Vas da objavite materijal koji Vam saljem. Unaprijed se zahvaljujem i srdacno Vas pozdravljam iz danas kisovitog Zagreba Hrvatski informativni centar Kata Orec market@hic.hr Meduli_eva 13 o 10000 ZAGREB o CROATIA o Tel. +385 1 / 4848-631 o Faks +385 1 / 4848-634 o E-mail market@hic.hr . www.hic.hr Obavijest Hrvatima u SAD-u i Kanadi Ve_ devet godina zaslugom Hrvatskog informativnog centra (HIC) iz Zagreba na podru_ju SAD-a i Kanade emitira se hrvatska satelitska televizija. Od 1. srpnja 2001 g. program se emitira na novom satelitu - Telstar 5, pozicija 97° zapadno, transponder 12, kompanija GlobeCast od 6 do 9 sati nave_er po isto_no ameri_kom vremenu (EST). Repriza programa je od pono_i do 3 sata ujutro (EST). Na istom satelitu od ove godine Hrvatska radio televizija (HRT) tako_er emitira tri sata svojega televizijskog programa u terminu od 9 do 12 sati nave_er. HIC TV program mo_e se gledati isklju_ivo na GlobeCast opremi jer samo ta oprema ima mogu_ost instaliranja smart-kartice, bez koje se kodirani program ne_e mo_i gledati. Oprema se mo_e naru_iti kod Hrvatskog informativnog centra u New Jerseyu tel (973) 340 9980, tel/fax, (973) 674 8694, e-mail: HICTV@aol.com Dolazi Bozic i Nova godina, Ovo je vrijeme intenzivne promocije - objavite svoju reklamu, Predstoji vrijeme _estitanja – objavite svoju _estitku Marketing HICTV-a prima narud_be, tel. (++385 1) 48 48 631, fax, (++385 1) 4848 634 e-mail: market@hic.hr CIJENA _ESTITKE: osobna _estitka ( izrada i 4 objave)....................... $ 100 US poslovna _estitka (izrada i 4 objave )..................... $ 200 US CIJENA REKLAME: izrada i objava ( 3 objave x 20 sek)......... $ 200 US Zadnji rok za narudzbe 15. prosinac 2001. Hrvatski informativni centar Kata Orec market@hic.hr |
| |
| Mate Basic , Dom i Svijet (www.hic.hr/dom) 12. studenoga 2001. HRVATSKI SVJETIONIK POD JUZNIM KRIZEM IZ AUSTRALSKOG HRVATSKOG VJESNIKA PRENOSIMO RAZGOVOR S VLC. JOSIPOM V RANJESOM, ZUPNIKOM ZUPE SV. LEOPOLDA MANDICA U MELBURNSKOM SUNSHINEU Nova Hrvatska crkva svetog Leopolda Bogdana Mandica u melburnskoj cet vrti Sunshine, bit ce svecano otvorena i blagoslovljena 17. studenog, na misnom slavlju koje ce predvoditi melburnski nadbiskup Denis Hart i l icko-senjski biskup Mile Bogovic. Bit ce to zasigurno najljepsa moderna katolicka crkva u Juznoj hemisf eri, te jedna od najvecih, a njeno posvecenje oznacit ce zivotno djelo vlc. Josipa Vranjesa, mladog hrvatskog misionara, koji je sluzbu u Au straliji otpoceo 1986. godine. Osim same impresivne gradjevine, upecatljiv dojam ostavljaju djela hr vatskih umjetnika Josipa Dina Botterija, Petra Barisica, Ante Mamuse i Charlesa Bilica. Josip Botteri izradio je mozaik i vitraze, od cega mozaik zauzima kojih stotinjak cetvornih metara, a vitraze s nacionalno-sakralnim hrvatskim motivima, koji se odnose na hrvatsko primanje krscanstva i ugovore hr vatskih kraljeva s Rimom, zauzimaju kojih 250 cetvornih metara. Kako svjedoci vlc. Vranjes, sam Josip Botteri smatra to vrhuncem svojeg um jetnickog djelovanja. Petar Barisic izradio je oltar, krstionicu, ambon, svetohraniste i kip Leopolda Bogdana Mandica, dok je Ante Mamusa izradio Kristovo raspelo, a Charles Bilic dojmljivih 14 postaja Kriznoga puta. Crkva je povrsine oko 1.400 cetvornih metara, s predvorjem, glavnom d voranom, kapelicom i sakristijom te s pomocnim prostorijama, a financ ijsku vrijednost cijeloga projekta tesko je uopce izracunati, s obzirom da se placao uglavnom samo materijal, a radnu snagu, znanje i slicne vrijednosti, Hrvati su ulozili besplatno. Vlc. Vranjes navodi kako dosada u novcu nije isplaceno vise od dva mi lijuna australskih dolara, iako su troskovi samog projekta procijenjeni na vise od pet milijuna dolara. Drugim rijecima, prinos u dobrovoljnom radu Hrvata mogao bi biti veci od cetiri milijuna dolara, dok je ukupnu vrijednost crkve - ipak nemoguce izracunati. Od nove Hrvatske crkve svetog Leopolda Mandica veca je jedino Katedrala svetoga Patricka u Melbourneu, ovdasnja sredisnja sakralna gradjevina, a po svojim arhitektonskim i umjetnickim dosezima, s njom se zasigurno ne moze mjeriti nijedna moderna sakralna gradjevina u Australiji... Vlc. Josip Vranjes rodio se 29. ozujka 1959. u selu Rostovo, u opcini Novi Travnik, kao jedno od sedmero djece Andje i pokojnog Ilije Vranj esa. Jedna od sestara poginula je 1988., druga je u Lici, treca - naj mladja - zaredila se medju Sluzavke Maloga Isusa u Sarajevu, a danas kao medicinska sestra radi u jednoj njemackoj bolnici blizu Muenchena, dok je samo jedna ostala u Bosni. Jedan od brace zivi u Okucanima, drugi je u Australiji, a Josip se odlucio posvetiti svecenickom pozivu. - Pokojni tata radio je na sjeci sume i obradjivao zemlju - kaze Josi . - Uzgajali smo ovce, krave, drzali konje, imovinsko stanje je bilo tesko, ali izdrzljivo, tako da su nas roditelji sve uspjeli skolovati i uputiti u zivot. Najstariji brat Blaz zavrsio je sumarsku skolu, Bozo je zavrsio tokarski zanat, jedna je sestra zavrsila medicinsku skolu, druge su krojacice, a ja sam zavrsio bogosloviju. * Kako ste se odlucili za svecenicki poziv? - Nas zupnik, pokojni Drago Sucic, zainteresirao je nekoliko mladica iz sela za svecenicki poziv. Od nas cetvorice iz sela, dvojica smo se za redili, a dvojica su kasnije odustala. Otisao sam u sjemeniste u Dubr ovnik 1975., a nakon mature 1979. upisao Bogoslovni fakultet u Sarajevu. No, nakon tri mjeseca pozvan sam na sluzenje vojnog roka u JNA. Po iz lasku iz vojske, nastavio sam studij i diplomirao 1986. Vojni sam rok sluzio u Bovecu, na slovenskoj granici. Tamo su i casnici JNA dolazili po kazni, pa je to vrijedilo i za nas. Na mene kao studenta bogoslovije gledali su, u najmanju ruku, sa zanimanjem. Prvo, zanimalo ih je kako sam se tu uopce nasao, u granicarskoj sluzbi. S druge strane, redovito su govorili protiv crkve, protiv Stepinca, a cesto bi me znali prozvati i pitati za misljenje. Sto mogu, morao sam sutjeti. * Tko je studirao s vama? - Pa, studirao je don Velimir Tomic, danas jedan od cetiri hrvatska m isionara u Tanzaniji. Zatim, bio je tu i don Ivan Stironja, jos jedan hrvatski misionar u Africi, koji je danas katedralni zupnik u Mostaru, a jedno je vrijeme sluzio i na zupi u Kanadi. U mojoj su generaciji stu dirali i Marko Barisic, bivsi zamjenik glavnoga urednika "Vjesnika", povjesnicar dr. Ante Skegro, pa don Ivo Tomasevic, bivsi tajnik kardi nala Vinka Puljica... Bili smo dobra generacija. * Sarajevo je - cesto se danas moze cuti - imalo image multikulturnog grada, koji je nestao u ratu. Jeste li ga i vi dozivljavali takvim? - Proveo sam sest godina u Sarajevu, a ne bih bas rekao da je to bio multietnicki grad, u onom smislu u kojemu je to, recimo, Australija, dakle, u smislu totalne tolerancije. Sjecam se, primjerice, da smo ne djeljom odlazili na misu u katedralu obuceni u svecenicke odore dok su se po nama prosipale psovke iz tramvaja, iz kuca, s prozora, u smislu: "Majku ustasku, sto trazite ovdje", itd. Dakle, nije u to doba vladala bas tolika idila, u kojoj je bilo bas "najlakse" zivjeti u Sarajevu j ednomu katoliku, a pogotovo Hrvatu. * Cesto, gotovo neizbjezno pitanje studentima vase i ranijih generacija, odnosi se na dr. Krunoslava Draganovica, negdasnjega tajnika Zavoda s vetoga Jeronima u Rimu, koji je, navodno, organizirao bijeg dr. Ante Pavelica iz Europe, da bi ga 1967. UDB-a otela, nakon cega je zivio u internaciji sarajevske Bogoslovije i predavao studentima. Kakva su vasa sjecanja na njega? * Dr. Draganovic predavao mi je povijest jedan semestar. Dosta sam ga dobro poznavao i zivo ga se sjecam, bio sam mu i na sprovodu. Kao pro fesor, bio je ziva enciklopedija, slusali smo ga bez daha. Kad smo imali dva sata predavanja, naprosto nismo odlazili na odmor, radije smo slu sali. Ne bih ulazio u to kako se vratio u Jugoslaviju, uostalom, to nikada nije posve razjasnjeno, ali kao profesor bio je izvanredan. Nama su p ojedinci znali dolaziti i napominjati nam kako se nije pametno s njim druziti. Kad je obolio, tadasnja UDB-a blokirala je zgradu, osigurali su doslovno sva vrata i prozore, i pretresli njegovu sobu. Vjerojatno su pokupili sve njegove biljeske, zapravo, odnijeli su sve sto je imao. * Gdje ste odrzali mladu misu? - Mladu sam misu odrzao 16. kolovoza 1968. u svojem selu Rostovu, a p otom preuzeo zupu Uznesenja Velike Gospe u Komusini. To je selo na putu od Doboja prema Banjoj Luci, ispod Vlasica, a inace je nacionalno sve tiste Sarajevske nadbiskupije. Kraj je uglavnom napucen hrvatskim ziv ljem, jedno srpsko selo je u zaledju, a muslimanske kuce pocinju tek tamo blizu grada. Ostao sam tamo, medjutim, svega tri mjeseca, a potom dosao u Australiju. Bilo je to 28. prosinca 1986. Nakon toga, kuci sam putovao samo jednom, kad mi je 1998. poginula sestra, a nakon 1990. putovao sam prosjecno svake dvije godine, prateci posiljke s humanitarnom pomoci, itd. * Kako se dogodilo da tako brzo po svrsetku studija dospijete u Austr aliju? - Pa, slucajno. Ovdje je misiju vodio vlc. Ivica Zlatunic, koji je od Nadbiskupije trazio pomoc. Pitali su me jesam li zainteresiran, ja sam pristao, i eto, dosao sam u Sunshine, i jos sam tu. Vlc. Ivica vec je bio pri kraju izgradnje dvorane u Katolickom centru u Sunshineu. Jos je, doduse, trebalo zavrsiti neke sitnice. Nastavili smo zajedno raditi t ijekom slijedece cetiri i pol godine, a onda je on otisao na sluzbu u Njemacku, pa sam zupnicku duznost u Sunshineu naslijedio ja. Vlc. Mato Krizanac dotle je vodio zupu Duha Svetoga u Springvaleu. Kad je pokojni vlc. Josip Kasic obolio, vlc. Mato preuzeo je njegovu dota dasnju Zupu svetog Nikole Tavelica na Clifton Hillu (inace, najstariju hrvatsku zupu u Australiji), a vlc. Ivica vratio se vrlo brzo iz Europe u Springvale. Na tim smo mjestima ostali do danas, s tim da je meni j edno vrijeme pomagao vlc. Luka Pranjic, koji danas vodi hrvatsku misiju u Adelaideu. Svake prve nedjelje u mjesecu sluzim misu za Hrvate u Wodongi, koja je odavde udaljena kojih 300 kilometara. Tamo je nekada zivjela velika h rvatska kolonija, a danas je ostalo izmedju 100 i 120 hrvatskih obite lji, koji nedjeljom u 18 sati koriste jednu australsku crkvu. * Koliko je, znaci, trajala izgradnja Hrvatskog katolickog centra u S unshineu? - Pa, dovrsenje crkve ne znaci da je dovrsen i cijeli katolicki centar. Ovdje se moze jos mnogo toga sagraditi i napraviti. Vlc. Ivica poceo je graditi dvoranu 1984., a nakon toga se pocela planirati izgradnja crkve. Naravno, ti planovi tekli su usporedo sa zblizavanjem Hrvata u zajedn ici, usporedo s tzv. konsolidacijom zajednice. Naime, bilo je potrebno da svi Hrvati shvate sto to tocno znaci biti u svojemu, na svojoj zem lji, itd. Prije toga, Hrvati iz ovog dijela grada slusali su mise po Footscrayu, Maidstoneu, St. Albansu, Altoni... Gotovo da se zajednica nije ni poznavala kako treba. No, cim smo dovrsili dvoranu u Sunshineu, i poceli je koristiti i za mise, i za zabave, skupove i druge potrebe hrvatske zajednice, ljudi su poceli drukcije razmisljati i ideja o izgradnji crkve pojavila se kao logican rezultat. Godine 1993. iskopali smo i betonirali temelje, a b lagoslovio ih je kardinal Franjo Kuharic koji je tada boravio u Austr aliji. * Bilo je to prije gotovo deset godina... - Tocno, no u to doba doslo je do najzesceg rata u Hrvatskoj i BiH, pa smo u dogovoru sa zajednicom prekinuli gradnju. Nismo gradili nista sve do 1996., a prikupljena sredstva usmjeravali smo prema Hrvatskoj. Mislim da smo vlc. Mato, vlc. Ivica i ja u tom razdoblju organizirali vise od 300 kontejnera s hranom, odjecom i drugim stvarima, a prikupljene su i u Hrvatsku poslane i velike kolicine novca... Na svemu sto smo ucinili, cijeloj hrvatskoj zajednici posebno je zahvalio i pokojni predsjednik dr. Franjo Tudjman, kad je 1995. osobno posjetio Melbourne i Australi ju... S gradnjom crkve nastavili smo 1996., no tada se ustanovilo da su ljudi i emotivno i financijski prilicno iscrpljeni stanjem i zbivanjima koje je donio rat. Zbog toga, radili smo na najjeftiniji moguci nacin: ljudi su ulagali svoj besplatni fizicki rad, ulagali su svoje zanatske vjes tine, radilo se vecinom subotom i dragovoljno... S druge strane, danas mislim kako je bolje da se dogodilo upravo tako. Jer, ljudi su sretni kad vide rezultate vlastitog truda, kad osjete ponos pri pogledu na ovu prekrasnu gradjevinu, kad mogu vlastitoj djeci prepricati kako je u s vaki detalj ulozen i dio njihova rada... * Kako je tekla sama gradnja crkve? - Prvo smo ocistili teren i obiljezili ga, potom poceli kopati i beto nirati temelje. Ljudi su sve radili besplatno, placali smo samo mater ijal, cak su i strojevi radili besplatno. Slijedeci korak bila je izg radnja golemih nosivih stupova, na kojima pociva cijela konstrukcija crkve. Opet su to radili Hrvati, koji su dodatno angazirali potrebne pomocne radnike. Zatim je trebalo sklopiti zeljeznu krovnu konstrukciju, sto su takodjer organizirali i izveli Hrvati. Jedan od posebno teskih i osjetljivih poslova bilo je vezivanje zeljeza, sto su ljudi radili do lazeci ovdje nakon svojega redovnog posla. Potom smo poceli zidati zidove, tj. slagati cigle, gdje ponovo nijedan zidar nije radio za placu, iako je to bio golem posao. Onda su poplocani podovi u crkvi i ispred nje, opet besplatno, itd. Zapravo, ne mogu se, ovako na brzinu, niti sjetiti koliko je truda valjalo uloziti u svaki detalj. Zbog toga sam beskrajno zahvalan svakomu Hrvatu koji je ulozio svoj trud u izgradnju crkve, a posebno ljudima iz Gradjevinskog odbora, poput Johna Mikulica, Joska Topica, Nenada Topica, Ante Dragovica, Krste Lasica... Oni su mi bili "desna ruka", a bez njihove pomoci, iskustva i spremnosti ne bih stigao daleko, kao sto ne bih daleko stigao ni bez ljudi iz Crkvenog odbora, povjerenika, te bez Zenskog drustva "Sveti Leopold Bogdan Mandic" i ljudi iz Umirovljenickog drustva koji su mi bili na raspolaganju u svakomu trenutku, na sve moguce nacine, pa i f inancijski. Zapravo, da nije bilo sloge u zajednici, ovaj se posao ne bi priveo k raju. Konacno, to sam i zelio: htio sam da se u crkvi osjeti da ju je gradila hrvatska ruka, bez obzira je li rijec o zidovima, o krovu, ili o sitnim gradjevinskim detaljima. O tome sam cak razmisljao i dok sam se u Hrvatskoj raspitivao kojeg u mjetnika angazirati, te dok sam razgovarao s Josipom Dinom Botterijem koji je izradio impresivan mozaik i vitraze, s Antom Mamusom koji je izradio kipove raspetog Krista i svetoga Lepolda Bogdana Mandica, s P etrom Barisicem koji je izradio oltar, ili s Charlesom Bilicem koji je izradio Krizni put. Nosila me ideja kako se kroz ovu crkvu moze pokazati kako su Hrvati u najboljem smislu dio civiliziranoga svijeta, sa svojim gradjevinskim radnicima, sa svojim kiparima i slikarima, sa svojim duhom koji moze proizvesti nesto neponovljivo, kakva je ova gradjevina. Ova ce crkva ubuduce biti svjetionik hrvatskoga umijeca, hrvatske vje stine i hrvatskoga duha, ona ce svjedociti o hrvatskim sposobnostima i govoriti protiv onih koji nam pripisuju samo lose osobine. Ona ce svj edociti o hrvatskoj kulturi i o hrvatskom zajednistvu. Jer, crkva i jest mjesto na kojemu se susrecu Bog i ljudi, pa su Hrvati - susrecuci se u crkvi - izgradili ovu crkvu koja ce svjedociti o njihovoj vjeri u Boga, o njihovu zajednistvu s Bogom, o njihovu medjusobnom zajednistvu i o njihovoj neodvojivosti od domovine i od onoga sto su iz nje ponijeli. Hrvati su, eto, ovu crkvu podarili Australiji, koja je i njima puno p ruzila. Ali, oni su se Australiji oduzili na sebi najprimjereniji nacin, daleko od svih primisli na balkansko zlo i blato u kakvo nas cesto gu raju. * Centar je smjesten na povelikom prostoru, koji uz nabrojeno podrazu mijeva i prostrani parking, slobodan prostor na koji se moze smjestiti staracki dom, te prostor za aktivnosti poput bocanja, tenisa i drugih sportskih aktivnosti. Sto jos planirate izgraditi? - Izgradnja starackog doma, sto je inace jedno od bolnih pitanja hrva tske zajednice u Victoriji, pokusava se pokrenuti vec godinama. Ponovno su pokrenuti odbori i pocelo se intenzivnije govoriti o izgradnji. Po stojeca lokacija, u okviru Hrvatskog katolickog centra u Sunshineu, cini se najboljom varijantom: lokacija je besplatna, crkva je, evo, gotova, pet minuta voznje daleko nalazi se nova bolnica, tamo su i dva velika prodajna centra, a cestovnom komunikacijom preko Ringroada, centar grada udaljen je svega 15 minuta. Zemljiste u Sunshineu obuhvaca povrsinu od 12 jutara. Drzava ga je us tupila hrvatskoj zajednici na rok od 99 godina, zahvaljujuci utjecaju liberala Philipa Nelsona (izvornog prezimena Filipovic), svojedobnoga gradonacelnika Sunshinea. Najamnina koju je drzava pritom odredila za pravo je simbolicna - iznosi svega stotinjak dolara godisnje. Drustvena dvorana, namijenjena skupovima, zabavama, koncertima i slicnim zbivanjima, sagradjena je na povrsini od 2.000 cetvornih metara, dok nova crkva zauzima kojih 300 cetvornih metara manje. Kao sto je vec r eceno, od Hrvatske crkve svetog Leopolda Bogdana Mandica u Sunshineu veca je jedino Katedrala sv. Patricka u Melbourneu, ista ona katedrala cije juzno dvoriste, od kraja srpnja 2000., krasi i poprsje blazenog kardinala Alojzija Stepinca, sto ga je izradio akademski kipar Mladen Mikulin, a melburnskoj ga nadbiskupiji poklonila hrvatska katolicka z ajednica, prvenstveno zalaganjem vlc. Mate Krizanca, zupnika Zupe sv. Nikole Tavelica na Clifton Hillu). * Crkvu ce posvetiti melburnski nadbiskup dr. Denis Hart, a senjsko-gospicki biskup dr. Mile Bogovic sluzit ce misu i odrzati propovijed. |
| |
| Postovani! Obavjestavamo Vas da je Franjevacki samostan otvorio svoje web stranice na internetu na adresi http://www.hinet.hr/franjevacki-samostan-knin/ posjetite nas KNINSKI FRANJEVCI FRANCISCANS from KNIN |
| |
| Croatian Constellation |
|
|
| Popular Articles |
|
Except where otherwise noted, content on this site is licensed under a Creative Commons Attribution License. |
full story
printer version
