5. Medjunarodni kongres o prehospitalnim hitnim stanjima
od 21.-23. 04 2006
 

Porec, 10.03.2006.

Draga kolegice, dragi kolega!

Sluzba hitne medicinske pomoci Porec Istarskih domova zdravlja organizira "5. Medjunarodni kongres o prehospitalnim hitnim stanjima" od 21.-23. 04. 2006. godine. Kongres ce se odrzati u hotelima ''Plavi'' i ''Zorna'' u Zelenoj laguni uz sudjelovanje medicinskih strucnjaka iz USA, Poljske, Austrije, Italije, Slovenije, Madjarske, BiH, SiCG i Hrvatske.

Ovo je nas peti medjunarodni kongres, a vec deseti medicinski skup (dva tecaja ultrazvucne dijagnostike, Jadranska konferencija o ovisnostima, dva medjunarodna simpozija urgentne medicine i cetiri medjunarodna kongresa urgentne medicine) koji je Dom zdravlja Porec, odnosno sadasnja ispostava Porec Istarskih domova zdravlja, organizirao od 1999. godine.

Skup je namijenjen lijecnicima, medicinskim sestrama - tehnicarima i svima koji se pri svojem poslu susrecu s hitnim slucajevima i spasavanjem.

Nasi dosadasnji skupovi bili su izuzetno zanimljivi i doprinijeli su napretku u odnosima djelatnika hitne medicinske pomoci na terenu i specijalista u bolnicama, a unaprijedili smo i nas svakodnevni rad, od cega imaju koristi pacijenti naseg podrucja, te nasi turisti.

Skup ce se odrzati pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH i pod pokroviteljstvom poglavarstva Istarske zupanije, kao i nasi dosadasnji skupovi.

Website kongresa: http://www.kompasdmc.com/hitna/

2. obavijest kongresa:http://www.kompasdmc.com/hitna/5.Kongres_2.Obavijest_Web.pdf


Za Organizacijski odbor Kongresa

Predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa,

Stjepan Arnold, dr. med.

Adresa: Pazinska 11, HR-52440 Porec, Hrvatska
E-mail: stjepan.arnold@pu.t-com.hr 
GSM: +385 / 91 / 5259722
Fax: +385 / 52 / 451025
 

The Croatian Neuropsychology Group, Call for members

The Croatian Neuropsychology Group is an organization dedicated to enhancing communication regarding both clinical practice and research in the field of neuropsychology amongst professionals of Croatian descent across the globe. Neuropsychologists, as well professionals from other fields (i.e., neuroscientists, other psychologists, neurologists, psychiatrists, etc.) with a particular interest in the area of brain-behavior
relationships are encouraged to join and contribute to our dialogues.

If you are interested in joining, or know someone of a similar background who might, please visit: http://groups.yahoo.com/group/cronpsych/
or email us at: cronpsych@yahoogroups.com

Thank you for your time and help in getting our message out,

Elizabeth C. Kera, M.A., M.Phil.
Clinical Neuropsychology Intern
NS/LIJ Health System
Psychological Services
Kaufmann Building, Room 211
Glen Oaks, NY 11004
tel: 718-470-8395
pager: 917-448-0292
email: ekera@nshs.edu

I created this group in the interest of joining together those
individuals of Croatian descent who are interested in the field of
neuropsychology. I hope that this will provide a useful resource for
those looking to not only increase communication with colleagues in the
field internationally, but also an avenue through which we can help to
further develop and contribute to the field of neuropsychology as
professionals in various countries.

I welcome you, as well as encourage you to invite others who you think
might be interested in the Croatian Neuropsychology Group. Let the
dialogue begin!

Best wishes,
Elizabeth C. Kera

ekera@nshs.edu
 

THE DEATH OF SLOBODAN MILOSEVIC - 15 YEARS TOO LATE

By John Peter Kraljic

The death of Slobodan Milosevic brought the expected platitudes concerning his trial. Though the amateurishness of the ICTY and its prosecutor dwarfs anything we saw in the O.J. Simpson trial, we heard many lament about how Milosevic’s trial ended so close to a verdict. Carla del Ponte herself pontificated about how the proceedings would have ended within the next few months. Most reporters accepted her claim at face value.

But such acceptance is inexcusable in light of del Ponte’s lack of credibility. This is the same person who claimed that General Ante Gotovina had been hiding in Croatian monasteries and had been assisted by the Vatican, claims proved false once Spanish authorities arrested the General and discovered his passport. Del Ponte has also continuously predicted at various times that the turn over of Karadzic and Mladic to the ICTY was imminent, prognostications which have always proven wrong.

May be the bookmakers in Las Vegas will start taking bets on whether a prediction made by del Ponte will prove to be right. The odds would definitely favor the house.

We should not mourn the fact that Milosevic had not been subject to a verdict. What would should mourn is the fact that he died 15 years too late.

Even in jail Milosevic continued to be a dangerous man. As we saw in the expressions of sympathy emanating from Belgrade prior to and during his funeral, Milosevic remained a lightning rod for the same forces which supported his rise to power, forces which continue to publicly call for the annexation of Croatian and Bosnian territories into a Greater Serbia.

With Milosevic off the stage, these forces will not disappear, just as they did not disappear with the defeat of the Chetniks and Draza Mihailovic at the end of World War II. However, without a living martyr in The Hague, modern-day Chetniks can only rely on fast fading memories of their hero rather than on a stream of statements, accusations and lies that would have come from Milosevic’s jail cell.

A number of victims of Milosevic’s military campaigns appeared on our TV screens bemoaning Milosevic’s early death and the lack of a verdict. I certainly understand such need for some people. Had Milosevic suddenly died a decade ago, I would have shared the same sentiment.

However, the ICTY has taught us that the outcomes of its proceedings are completely irrelevant. Indeed, while Croatian journalists reported on the Milosevic trial, it remained, for the most part, not front page news. This has proven to be the case not just with Milosevic but with every other Serb indictee.

An analysis made by Vitomir Miles Raguz in his recent book, Da nije bilo Oluje - Who Saved Bosnia, offers some insight as to why the ICTY’s proceedings have been so anti-climatic for Croats and probably for Bosniaks and Albanians as well. Raguz writes that the institutions of Bosnia and Herzegovina have been structured in such a manner as to result in the alienation of Croats from that state and its future.

A similar analysis can be applied to the ICTY. Proceedings at the ICTY are exclusively controlled by persons who have no “stake” in the outcome of any trial, other than as a means to advance their own professional careers. The Croats, Bosniaks and Albanians play no visible role at the ICTY other than as witnesses (and sometimes as defendants and defense counsel).

Moreover, the ICTY has had little visible effect on the main perpetrators of the crimes, the Serbs. To the contrary, Greater Serbian nationalism remains politically potent.

If Milosevic’s demise proves anything, it is that the ICTY is a bankrupt institution. Whatever importance the small caste of international bureaucrats attach to its proceedings, the ICTY has neither provided a sense of justice to victims nor assisted in the de-Chetnikization of Serbian society.

Serbia today is a defeated nation but it has not suffered the defeat and renaissance of post-World War II Germany, Italy and Japan. Instead, the Serbia of today is akin to the defeated Germany after World War I, Weimer Germany. The extreme right in Serbia, as in Weimer Germany, remains strong. The death of the “Butcher of the Balkans” will hopefully strengthen those forces in Serbia which seek to live in peace with their neighbors at the expense of those wanting more war.

Ivan Dobra Zirjanin

DOMOVINA

Zibala me kajno mati
davno tamo u mom dvoru
i za manun vajik pati
u toj zivki, na ton moru.

Zove noćun i po danu,
pa nju, more, rodne skolje,
tu mi pismu ispivanu,
sanjan, grlin s puno volje.

A ona mi sapće milo
da me čeka, duson voli;
da odmorin svoje tilo,
puno patnje, puno boli.

Mati moja, Domovina,
kruh je merki, tvrda – stina!

Dana Gospodnjega 12. sičnja, 2005.
New York, U.S.A.
 

op-ed:

Ukoliko zelite kupiti Ivanove knige poezije, ili ga zamoliti da odrzi vecer citanja poezije, posaljite mu email naIvanDobra@aol.com ili ga nazovite na telefon u New Yorku 718 278-3611

If you want to buy Ivan's books of poetry or ask him to hold an evening of reading, send him an email to IvanDobra@aol.com, or call him at 718 278-3611 in New York.

Nenad Bach

BILJESKA O PISCU

Pjesnik Ivan DOBRA ZIRJANIN rodjen je 12. siječnja 1958. godine u Sibeniku.  Nakon zavrsenog prvog razreda na otoku Zirju, prelazi u Sibenik i nastavlja pohadjati Osnovnu skolu na Baldekinu. Potom zavrsava metalno strugarsko usmjerenje u Skoli za učenike u privredi, te se zaposljava u ondasnjem Remontnom brodogradilistu u Mandalini. No, istovremeno pohadja i uredno zavrsava Prometno-tehničku skolu u gradu svoga rodjenja. Po odsluzenju vojnog roka seli se u Sjedinjene Američke Drzave; nastanjuje se u predgradju New Yorka, gdje se, poput mnogih nasijenaca koji su ovamo stigli, vodjeni ponajvise razlogom "trbuhom za kruhom", ne zaposljava odmah u svojoj struci, nego se izvjesno vrijeme bavi raznim poslovima, sve dok mu, najzad, nije uspjelo osnovati vlastitu malu kompaniju za izolaterske radove.
Medjutim, Ivan Dobra Zirjanin ne trosi svoju fizičku i duhovnu energiju jedino u okviru ovoga svog odabranog posla, koji mu je potreban utoliko sto mu omogućuje normalne svakodnevne prihode za sigurnu egzistenciju, kako svoju, tako mu i uze obitelji, pa nam je istaći da se ostvaruje i na mnogim drugim područjima djelatnosti i zanimacija. Tako je angaziran, prije svega, aktivnosću unutar udruga američkih Hrvata na području New Yorka; pa u radu Zavičajnog kluba otoka Zirja, kojega je osnutak inicirao u tijesnoj suradnji s jos nekolicinom sumjestana kojima je na srcu njihov rodni skolj i sve ono sto ih za nj neraskidivo vezuje, i kojega je Kluba aktualni predsjednik od samoga mu osnutka; zatim je od posebnoga značaja njegov angazman kao suradnika "Hrvatskog Korijena", lista Hrvatske Katoličke Misije Astoria u New Yorku; isto tako, kao talentirani pjesnik, uspjesno sudjeluje na priredbama hrvatske iseljeničke lirike, o čemu svjedoče i pohvalni napisi u tamosnjem hrvatskom tisku, a uočen je i njegov vidan doprinos u nastojanjima Hrvatskog svjetskog kongresa (kao sto je. npr. organiziranje nastupa hrvatske etničke skupine na paradama i festivalu u New Yorku). Takodjer je i aktivan član Hrvatske akademije Amerike.

Dakle, Ivan je jedan od onih nasih uglednih i uspjesnih iseljenika koji će se u ovih dvadesetak i vise godina svoga boravka u ovim američkim prostorima toliko visoko uzdići da će ga, tako, i novine za Hrvate u Americi i svijetu "Croatian American Times", a koje izlaze u New Yorku, u svome 76 broju od 30. srpnja 2002. godine proglasiti "osobom tjedna" (Person of the Week) i za nj će se, tim povodom, reći kako "Ivan Dobra ulazi u ovu rubriku kao simbol onih brojnih doseljenika koji su se teskim radom potvrdili u američkoj sredini kao vrijedni i posteni radnici, roditelji predani svojoj djeci i domoljubi koji su, prihvaćajući novu domovinu, ostali jednako vezani i za svoju staru, sto se tako izrazilo u doba borbe za slobodu i nezavisnost Hrvatske. A kad je u pitanju njegova nova domovina, Ivan Dobra je bio medju prvim Hrvatima koji su dali krv za nastradale u terorističkom napadu na World Trade Center".
Kao osvjedočeni zaljubljenik u svoje Zirje, a o čemu vrlo uvjerljivo govori i ogromna većina njegovih pjesama u ovoj mu pjesničkoj zbirci, kroz sve ovo vrijeme njegovoga privremenog izbivanja u dalekoj tudjini, nesebično je i zdusno pomagao i pomaze svoje omiljeno i nikad ni na tren zaboravljeno Zirje – jednako u materijalnom i u duhovnom pogledu.
Ivan Dobra Zirjanin napisao je do danas mnostvo pjesama, uglavnom soneta, i to ponajvise na idiomu rodnog mu skolja Zirja, dok mu je manji broj pjesničkih uradaka napisan na standardu, ali uvijek s vidnim vraćanjem korijenima, odnosno lokalnom u vokabularu i akcentu.
Inače, pjesme su mu bile tiskane i u domaćem hrvatskom i američkom tisku, tako mu je pjesma "Sićanje" (po svemu sudeći, kao njegov prvi pjesnički uradak uopće!) bila objavljena u rubrici "Prvotisak" u "Sibenskom listu" u kolovozu 1996. godine, dok mu je veći broj, uglavnom naboznih pjesama i soneta, izlazio u spomenutom "Hrvatskom Korijenu" u New Yorku, i u novinama za Hrvate u Americi ÂŤThe Croatian AmericanÂť koje, takodjer, izlaze u ovom gradu; pa u dva navrata po rukovet čakavskih pjesama bio mu je objavljen u zajedničkim zbirkama hrvatske iseljeničke lirike ("SESTERO PUTNIKA" 2000. i "KA DOMU SVOM" 2003, godine, oba puta u izdanju Hrvatske Katoličke Misije - Astoria u New Yorku; onda mu je u zadarskom tjedniku "Regionalu", isto tako, u rubrici "Prvotisak", 5. veljače 2003. bila objavljena pjesma "Patnja", a osobito je hvale vrijedno njegovo učesće u zajedničkoj ediciji, pod naslovom „Zbirka poezije“, izisloj u Koprivnici 2004., gdje mu je objavljen selekcionirani ljubavni sonet „Skladna srca“. Valja nam, nadalje, ovdje s radosću istaći da je, odnedavno, mnoge posjetitelje Interneta privlačilo i nekoliko njegovih izvanrednih soneta objavljenih, osim na sibenskim web stranicama, i na stranicama sličnih domovinskih i izvandomovinskim magazina, kao i na mreznim stranicama Ekoloske udruge „Zir“, gdje mu je „instalirana“ nadahnuta domoljubna pjesma "Sačuvaj ga" kao dirljivo autorovo svjedočanstvo o iskrenoj privrzenosti rodnom mu otoku Zirju, a, preko njega, i sirem zavičaju i svekolikim zavičajnim vrednotama.
A do sada mu je, pak, tiskano i pet samostalnih zbirki pjesama: "U STAROM KRAJU" (u vlastitoj nakladi, Sibenik, 1996.) "U STAROM KRAJU II" (prosireno izdanje, u vlastitoj nakladi, Sibenik, 1997.), "KUćO STARA, DOME MOJ" (u vlastitoj nakladi, Sibenik, 1999.), "ZIRAJSKA SVITLA I SKURINE" (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2003), "ZIRAJSKA UFANJA" (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2004.), a uskoro izlazi iz tiska i sesta Ivanova knjiga soneta pod naslovom "MOLITVA ZIRAJSKI' OLTARO" (u izdanju Matice Zadrana, Zadar, 2006.).
Zivi i djeluje u New Yorku, s kraćim boravcima, ponajvise za ljetnih mjeseci, u starom kraju.

Roko Dobra, prof.



MOJ LEUT


Prijatelju dragi, napisi čakore:
je li jos vajik unde nasukan na zalu,
vaskolik rasusen, s biljegon pokore,
ponizan do plača, sakrit svakon valu?

Prazninon sa' skriplje, al' krcat je soli
o' slanoće mora ku je vik svoj pija;
dani mu se trosu u suhoj jargoli,
a di sve ni isa! a di sve ni bija!

Madir mu napuka i ne drzi vodu;
bonaca ol' jugo javi' će se zatin,
pa bi jopet moga sluziti svon rodu,
taknuli ga ruke ka' mu se ja vratin.

Vrime čini svoje: parićaje, giblje,
u daljini srce moj leut već ziblje!

Ivan Dobra Zirjanin

Dana Gospodnjega 22. lipnja 2005.
New York, U.S.A.


MA DI SMO SE MAKLI

Ma di smo se makli o' svoga komina,
kajno da smo raci, a mirine vapu
duse ke su posle sa svitlon lumina
pa su rastuzile i 'nu skuru napu.

Ma di smo se makli, da nan drugi siju…
Ki će peku par'ćat i kruh zaprećati;
namistit trnoge i skuhat lusiju
ka' će se prez ikog i sutra snoćati?

Ma di smo se makli u mrzlu tujinu,
ostavili zala, masline i sike,
a mogli smo kusat i sir i pujinu,
neg' smo u svit posli cuncukati zike.

I mogli smo gljedat doma dicu dragu,
a ne se klanjati u tujini vragu!

Ivan Dobra Zirjanin

Dana Gospodnjega 20. rujna, 2005.
New York, U.S.A.


MA ČA ĆE MI TI SVIT

… i svoju ljubav … on brizljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Tin Ujević


Oka' srce s tobun modro more dili,
oka' mi se zivot u tvoj vas ulija;
sve o' one noći ka' smo ljubav pili
mrljus za lipoton s ticam doletija.

Oka' mi te ruka u skurini nasla,
ka' si se lasćila kaj biser lusture
i ka' si mi rekla da se nisi snasla,
postala si slikon nebeske piture.

Ma ča je Venera naspran tvoga tila!
I najlipsa diva pokrila bi oči
ka' bi rujno vino iz just moji' pila
ča ga Bog, kaj sriću, na kanelu toči.

Ma ča će mi ti svit ka' mi tebe nima!
Pasalo je lito, a talja se zima …

Ivan Dobra Zirjanin

Dana Gospodnjega 23. kolovoza, 2005.
New York, U.S.A.


MASLINA

U skripelju, krsu, gori
reste sama i ne plače;
dikor susa, zedj je mori
na podanku punon zdrače

Ol' zelena, oli suha
kajno svit je ona stara;
lipog sesta, zlatnog ruha,
nadzivi' će gospodara.

Zamrljuse kaj slavulja
ka' joj tepas: Bozji plode!
I dade ti zlicu ulja
ka' usrkne kanu vode!

Ruku isće, srce daje;
ki je ljubi, taj s' ne kaje!

Ivan Dobra Zirjanin

Dana Gospodnjega 3. lipnja, 2005.
New York, U.S.A.

op-ed:

Ukoliko zelite kupiti Ivanove knige poezije, ili ga zamoliti da odrzi vecer citanja poezije, posaljite mu email naIvanDobra@aol.com ili ga nazovite na telefon u New Yorku 718 278-3611

If you want to buy Ivan's books of poetry or ask him to hold an evening of reading, send him an email to IvanDobra@aol.com, or call him at 718 278-3611 in New York.

Nenad Bach

A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%

Paolo Sfeci

Procitao sam u Jutarnjem lamentacije Aleksandra Dragasa i Ilka culica o turbo- folku. Naravno da se slazem da je to atomski otpad koji bi trebalo potpadati pod zakone o ekologiji i zastiti okolisa, ali mislim da su i Dragas i culic potpuno krivo detektirali uzroke i krivce proboja te
glazbe u Hrvatsku. Naime, po meni je za sadasnju situaciju vise kriva iskljucivost tipova poput Dragasa i culica i njihovo agresivno nametanje samo jedne (vlastite) estetike nego Skoro, Thompson, Huljic i Urlicicka zajedno. Prije nego me odmah posaljete u p.m. probajte procitati do kraja. Dakle, glazba je proizvod ljudskog uma prvenstveno zamisljen da zabavi ljude. Mozarta je u svoje vrijeme placao kralj da ga zabavlja, Bach je u stvari bio slager, narodna glazba je sluzila da ljudi pjevaju i plesu kolo oko vatre, swing je bio plesna glazba, rock je poceo kao nesto uz sto se moze drmati i cagati. Svaka od tih vrsta glazbe se razvijala u raznim smjerovima a neki od tih smjerova se polako pretvarao u (manje ili vise) uglednu umjetnost i s plesnih podija selila u koncertne dvorane. I tu dolazimo do problema.
Ako izuzmemo par posto ljudi u Hrvatskoj koja uziva slusajuci klasiku, jazz, sansonu, rap, hip hop, house, trance, acid i sve one stotine podvrsta kojima normalan covjek vise ne moze (a i ne zeli) zapamtiti imena, sto cemo s onih 4 milijuna Hrvata u zemlji i jos toliko u dijaspori
kojima je ta glazba totalni gnjavez, kojima je glazba samo zabava i nesto sasvim usputno i ne tako vazno u zivotu. Valjda bi sve te milijune ljudi ciji se ukus ne poklapa s onim Dragasa i culica trebalo ukrcat na jedan veliki brod i potopit na sred Jadrana.

Kad zbrojimo koliko u Hrvatskoj ima nepismenih, polupismenih, neobrazovanih.....
pa onda onih kojima glazba sluzi kao povremena kulisa za svadbe i sprovode, izlaske subotom, pjevanje i plesanje uz cugu, ili kulisa uz kuhanje rucka, onih koji glazbu nikad nisu pozorno slusali vec je samo registriraju kao ugodu (ili neugodu)- ostaje mozda 5% (mozda sam tu i preoptimistican) publike koja uopce zeli ili moze pratiti ono sto rade Urban ili TBF ili Arsen ili Tamara Obrovac, a kamoli ono sto jos i na
stranom jeziku proizvode gomile i gomile bandova o kojima ni ja nikad nista nisam cuo a Dragas iz tjedna u tjedan njima puni dvije stranice jednog po svim kriterijima (osim glazbenih) objektivno poprilicno zutog lista.
Budimo realni, za najmanje 99% gradjana Hrvatske (a i za hrvatsku glazbu) jedina uporabna vrijednost onog cime Dragas puni taj dragocjeni medijski prostor potencijalna je mogucnost koristenja kao toalet papira u nedostatku nekog 3-ply ili 4-ply. (Sasvim usput, Nino, koji je tvoj interes kao kapitalistu da godinama placas ljude koji pisu o necemu sto skoro nikog ne zanima)?
 

A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%.
Sto je s onim dijelom pucanstva cije potrebe za glazbom npr. u Americi zadovoljava country (molim pucanstvo da ako zna engleski malo poslusa te tekstove, vecina je kao skinuta s ploce Dzo Maracica- Makija). Ako apsolutno ili gotovo nista od nase zabavne, pop i narodne glazbe ne valja, a po Dragasu i culicu kao 'opinion makerima' to je realnost, i ako svi hrvatski mediji kompletnu tu scenu tretiraju kao (politicki manje ili vise opasno) 'smece', onda je logicno da je nekakav PINK TV jednostavno popunio rupu (jer svaka se rupa na kraju napuni). OK, za potrebe teme i lakseg (spo)razumijevanja i ja cu ovom prigodom koristiti izraz 'smece', ako negdje zaboravim navodnike oni se podrazumijevaju. Postavlja se, dakle, kljucno pitanje: ako znamo da 95% publike voli ili zeli slusati smece je li pametno to uvoziti ili je bolje da ga proizvodimo
sami? Kozmopoliti ce vjerovatno zakljuciti da je smece smece i da svejedno da li je vlastite ili tudje proizvodnje, iako sam sasvim siguran (da se s globalne vratimo na mikro razinu) da bi u slucaju krajnje nuzde puno radije kopali po smecu iz vlastitog kucanstva nego po susjedovom. Ali to je stvar gadljivosti, ajmo se vratit zdravorazumskoj ekonomskoj logici koja je sustina kapitalistickog sustava. Dakle, nedvojbeno u zemlji postoji potencijalno ogromno trziste za 'smece', imamo i znatne resurse za njegovu proizvodnju i pritom se ne
radi o nikakvoj posebno sofisticiranoj ili jako skupoj tehnologiji. Stvar je elementarne logike da kad prodajemo proizvod baziran na vlastitoj sirovinskoj bazi, ili pojednostavljeno kad se umjesto uvoznog prodaje hrvatsko smece u hrvatskom (pa i stranom) ducanu onda novac ide u hrvatske lisnice, hrvatska zvijezda zaradjuje na koncertima i 'gazama' u zemlji i dijaspori i regiji, ide neka lovica i pratecem bandu, vlasniku
razglasa, rasvjete, hrvatskom diskografu, plati se porez u Hrvatskoj, pa onda svi oni trose u hrvatskim ducanima za kruh i mlijeko, pa onda hrvatski proizvodjac kruha i mlijeka dobije placu, i trgovac u ducanu dobije placu pa moze kupiti svojoj obitelji kruh i mlijeko (a djeci mozda i CD Leta 3 ili Hladnog piva), mozda kupi i novine pa onda i culici i Dragasi dobiju placu i mogu kupiti kruh i mlijeko.....to se zove
reprodukcijski lanac (gotovo pa i perpetuum mobile). Ekonomisti bi to nazvali i multiplikativnim efektom.
U neka vremena kada je 'smece' imalo podrsku medija pa se i prodavalo diskografi su trazili po podrumima hoce li naci nekog mladog talenta da mu objave plocu, riskirali su jer su imali love pa je onda deset novih izvodjaca proslo na trzistu a deset propalo, od onih deset sto je proslo regeneriralo se i smece ali i ono sto i osjetljivi zeluci Dragasa i culica mogu svariti. Placalo se snimanje, spot, pristojna distribucija,
marketing....Radili su klubovi, jedan vikend gazu dobije smece, pa drugi, pa treci, ali onda peti vikend eto i malo kulture, bilo je dobro pa moze gazda malo i pusit. I sve se to dogadjalo zahvaljujuci ekstraprofitu nastalom upravo prodajom 'smeca'. OK, sad kad smo nadasve uspjesno sve zatukli, vise smece niti proizvodimo niti prodajemo, a kako potraznja postoji (ponavljam, 95%
trzista) normalno da se uvozi iz inozemstva, i to upravo iz bivse Juge jer povijest se uvijek ponavlja kad se ne nauci (iliti Historia est magistra vitae, obratite paznju i vidjet cete da je upravo nevjerovatno kako poslovice daju odgovore na gotovo sva pitanja). U bivsoj Jugi srpski su mediji (pretezno od smeca) stvarali zvijezde, a onda su briljantni i educirani hrvatski fenomenolozi popularne kulture poput Dragasa i culica (samo su se zvali Glavan i Vrdoljak) pisali traktate i s filozofskog stajalista pronicali u bitak. U osamdesetima je ugledni hrvatski list START koji je okupljao cvijet hrvatske inteligencije na celu s urednicima Kuljisem i Pavicem (opet se
povijest ponavlja) nekoliko tjedana kroz pero barda hrvatskog novinarstva Darka Hudelista s puno simpatije i razumijevanja pojasnjavao hrvatskoj kulturnoj javnosti fenomen pjevacice kodnog imena Mica Trofrtaljka. U isto vrijeme Valjak u Hrvatskoj nije mogao dobiti naslovnu stranicu iako je punio dvorane i prodavao ploce, ja sam bio u bandu skoro cijele osamdesete i koliko se sjecam nismo imali nijednu (u stvari mozda jednu u STUDIJU kad je nas manager, danas pokojni Skrga, valjda nekom porucio da ce mu prebit noge). Jednostavno nije bilo mjesta od fenomena poput Brena i ostalih Lakih i teskih pingvina....... Bregovic je uvijek radio presicu nakon novog izdanja Dugmeta u Beogradu, nikad u Zagrebu, jer u Beogradu mediji oduvijek postoje da bi stvarali (od smeca) zvijezde a u Zagrebu da bi ih unistavali na
braniku sofisticiranosti i srednjeuropskog kulturoloskog naslijedja. Ako su problem Huljici i Urlicicke, kao sto to tvrde Dragas i culic, sto danas kad se Huljic bavi sapunicama, Urlicicke odavno nema,
Thompson i Skoro su rezultat vlastite karizme i nacionalnog naboja a ne rezultat sustavnog rada glazbene industrije (uostalom gotovo da ih nema u medijima osim u negativnom kontekstu) je li situacija bolja od one od prije nekoliko godina? Jesu li, Aleksandre i Ilko, odlaskom Huljica u sapunice oni koji su slusali Magazin odmah otisli u ducan kupiti novi hit Leta 3 'Kurcem u celo'? Ako se sutra dekretom ukine Skoro hoce li nevidjeno porasti potraznja za CD-ima s Mozartovom glazbom ili koncertima Zagrebackih
solista? A i izjednacavanje Skore i turbo folka, zar nije donedavno bio hrvatski Blasevic i sto se u medjuvremenu dogodilo? Je li vas mozda smeta nacionalni naboj sa zadnje ploce, i je li zabranjeno biti nacionalno nabijen (sto cemo onda s Springsteenom)? cak i ovakvi glazbeni fasisti bi trebali imati toliko ljudskog postenja da priznaju razliku izmedju obicnog 'smeca' i atomskog otpada. A gdje je uostalom ta linija prihvatljive estetike koju brane Dragasi i culici, gdje je (sto kaze jedan moj prijatelj) nula na toplomjeru?
culic godinama hracka po Gibonniju kao da je njegov ogroman uspjeh nesto najgore sto se uopce moglo dogoditi hrvatskoj glazbi. Ne samo da proglasava neukim idiotima one desetke tisuca ljudi koji kupuju Gibonnijeve ploce, vec i 1000 glasaca PORIN-a koji mu u ime struke dodjeluju nagrade.
(U nastavku hipotetski ali sasvim moguci visokoumni dijalog Dragas- culic): 'Joj jebote, pa i taj PORIN, ima tu strasnih greski, se secas ono 1848. nisu trebali Gustafi bit debitanti, a i 1864. je Urban trebal bit nominiran
za rock album a ne za alternativni album..... A i glasacko tijelo, pa to nis nevalja, si videl, jebote, LET 3 158 nominacija, TBF 235, Edo Maajka 497, Hladno pivo 654, ali jednu je dobil i Skoro, doduse ni dobil PORIN-a ali vec i nominacija je totalna kontaminacija...pa to je, jebote potpuno zgubilo dignitet............'.
Sve sami povijesno vazni razlozi da se o PORIN-u napise sve najgore prije, a onda nis dobro poslije. Oni koji sviraju 'smece' ne vole PORIN jer ga ne dobiju, oni koji su 'urbani' ne vole PORIN jer je on zgubil dignitet (kao da stvaranje i rusenje digniteta nema veze upravo s vasim poslom, Dragas i culic).
Onda Dragas napise u osvrtu koncerta Hladnog piva u Domu sportova da su tim koncertom Parni valjak i Prljavo kazaliste definitivno otpravljeni u ropotarnicu povijesti! Dva najveca banda koje smo ikad imali, trideset godina karijere i investiranja u 'brand', dobre, solidne i odlicne pjesme koje zna i pjeva nekoliko generacija ljudi, puno prodanih ploca, puno prodanih ulaznica, vrhunska produkcija, razglas,
rasvjeta, odlicni muzicari, gomila obitelji koje od njih zive......sve to salje Aleksandar u ropotarnicu povijesti. Siguran sam da decki iz Piva ne bi neko slicno sranje napisali, znaju oni koliko kilometara u guzici treba da se postane velik, a koliko da se postane legendarno velik. Ej, Dragas, gdje je ta nula na toplomjeru? Tijelo da bi zivjelo mora imati i mozak i jetru i bubreg i crijeva i bar pokoji ud, a kad rezes odmah ispod glave gdje rezete ti i culic onda krepa sve i niti mozak vise ne radi. To zna svaka budala. I ta logika da moras nekog poniziti da bi se nekog drugog uzvisilo, koja je korist od takvog pristupa. Eto, Valjak je sad u ropotarnici povijesti
pa je li nam scena zbog toga bolja, je li netko popunio tu prazninu (i financijsku i produkcijsku).
Decki, GIBONNI, VALJAK I KAZALISTE SU U OVOJ ZEMLJI TESKA I VISOKA KULTURA, na njih se umjesto onih 5% zakaci mozda jos 10 ili 15% publike koja se polako navikava na drukciji zvuk, pa ce postepeno jednog dana mozda moci slusat i Pivo, mic po mic, ne revolucija nego evolucija jer se iz prvog osnovne ne ide u treci, a iz treceg na zadnju godinu faksa.
Hrvatska je zemlja seljaka na brdovitom Balkanu, treba seljaka samo educirati pa ce seljak nakon oranja sici s traktora, skinut blatne cipele, najesti se graha i kupusa a onda se uz vrhunski hi-fi lijepo opustit uz novi CD Nick Cave-a. To je plemenita zivotna misija raznih Dragasa i culica. Ej, jebote, koji uzalud potraceni zivoti.

ovo je clanak Paola Sfecija na www.vip.hr

Bird Flu

The love you take is equal to the love you make

http://marketplace.espeakers.com/movie.php?sid=5290&aid=10558

http://video.google.com/videoplay?docid=4776181634656145640

Chris Bliss
chrisbliss@pobox.com

CROATIA

Overview of History, Culture, and Science main menu

Filip Vezdin(1748-1806),

200 years since the death of the pioneer of European indology

Besides native Croatian he spoke Latin, Greek, Hebrew, German, Hungarian, Italian, Portugese and English. As a Carmelitan missionary Vezdin was sent to India in 1776, where he learned Sanskrit and several Indian dialects.

Vezdin is the author of Sidharubam seu gramatica samscrdamica,
the first printed Sanskrit grammar in Europe, published in 1790 in Rome.

He wrote numerous works on Indian culture, and in addition to Sanskrit also learned Malayalam, the Malabar coastal language, in which he wrote his works as well. At the request of a local ruler, King Rama Varmer of the Travancore, he wrote an English-Portugese-Malayalam grammar. The King, enthuseasted with Vezdin's fluency in Malayalam, asked him to be his teacher of English and Portugese in his palace in Padmanabpuram. Vezdin's works are kept in Rome, Vienna and Uppsala.

Filip Vezdin, pioneer of European indology,
 

Vezdin's best known work is Systema brahmanicum liturgicum, mythologicum, civile ex monumentis Indicis Musei Borgian Velitris, Rome 1791, dealing with literature, mythology and civil order of brahmanic India, customs and the way of life. His most interesting and most popular work is his travel-book Viaggio alle Indie orientali, Rome 1796. He also published two philological studies about connections between Hungarian and Laponian languages. In 1999 Vezdin's image was carved into the white marble memorial plaque in the City Museum of Trivandrum, the capital of the Indian state of Kerala. He is considered as one of pioneers of European indology.

About twenty of his books were published already during his lifetime. Some of them were translated into German, French, English and Swedish. It is therefore no surprise that he was a member of the Royal Academy in Naples, and of the Academy "Dei Volsci" in Velletri and Padova.

A postage stamp issued by a Cultural Association, Hof
am Leithaberge, Austria in 2006, commemorating
200 years since Vezdin's death.
Many thanks to Dr Luca Leoni, Velletri.

In 2006 a memorial tablet dedicated to Filip Fezdin was placed in Velletri, a town near Rome, on the building of Museo Borgia (in Via della Trinita), where Vezdin had been working. The tablet mentions his Croatian descent: "Croato del Burgenland". Also, on that occasion an Italian translation of the monograph by Dr. Branko Franolic about Filip Vezdin was promoted in the City Council of Velletri ("Paolino di San Bartolomeo, pioniere dell'indologia nell'Europa di fine Settecento", translated from the English original by Dr Luca Leoni).

Memorial tablet dedicated to Filip Vezdin in Velletri, Italy, 2006
Many thanks to Dr Luca Leoni, Velletri, for the photo and his translation:

Dr Luca Leoni (initiator of installing Vezdin's memorial tablet, and of the Filip Vezdin's Day in Velletri), Dr Viktor Tadic (Counsellor, Croatian Embassy at the Holy See), Father Paulose Ikareth and Father Stephen Watson (Carmelites like Filip Vezdin, the first from Kerala, the second from
U.S.A. and responsible for Culture in their Order), Dr Bruno Cesaroni (Mayor of Velletri),
Sister Janet (from Madras, India) and Sister Valeriana (from Kerala).

Filip Vezdin, portrait from 1793 probably by J.H. Cabott (1754-1841),
once in cardinal Stefano Borgia's library in "Palazzo Altemps", Rome,
now conserved in "Propaganda Fide", Rome
(many thanks to Dr Luca Leoni, Velletri)

Vezdin's research gave a great impetus to investigation of culture and civilization of India in Europe. In 1999 the following text was written in the Sanskrit, Malayalam, Croatian and English languages on memorial tablet in the City Museum of Tivandrum, capital of the state of Kerale in India:

www.croatianhistory.net

Hi Nenad

"Western Australian community is preparing to host many celebrations to mark
150 years of Nikola Tesla birth, ranging from a special conference, museum
exhibitions, a play about his life, celebration dinner, etc, all under
auspices of WA Government and the local electrical utility Western Power Corporation.

Regards Nenad

Dr Nenad KOLIBAS
Perth Western Australia
nkolibas@iinet.net.au

http://www.britannica.com/eb/article-9071814?query=tesla&ct=

Risha Cupit
 

Zovem se Risha Cupit. Ja sam Amerikanica iz New Orleans, ali sada iz Milwaukee, Wisconsin. Imam tri Irska Vuka Lovacka psa. Takodjer, bavim se spasavanjem sismisa.

I have slowly been studying the Croatian language for one and half years. Although, I have studied many other languages, to me, Croatian is the most beautiful.

Boravila sam u Rujnu u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, I fell in love with Croatia.
Volim Hrvatska. Volim Hrvatski jezik. On je lijepa. Vise nego ista zelim tamo zivjeti. Something in Croatia calls to me, tells me I belong there, welcomes me...and knows my heart. Never have I felt this way before about any place I have been. My heart has never been so sad to leave a place as when I had to return to the USA.

Umjetnik sam. Ja sam slikarica, ukrasarica torte, pjesnikica i fotografkinja. Volim kosarka i ja fotograf Milwaukee Bucks NBA domaci igraci. My career goal is to be a sports and travel photographer.

In art I look for movement, fire of the spirit, freedom and life. In my life I live freely, with passion, desire and honesty. I search for knowledge, truth and experiences in everything.

Here are a few photographs I shot on my vacation last September. Hopefully, in them I have captured even a small percentage of the immense beauty that stole moj srce i dusa while I was there.

Uz srdacne pozdrave,

Risha
contact: batthound@yahoo.com