A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%
Paolo Sfeci
Procitao sam u Jutarnjem lamentacije Aleksandra Dragasa i Ilka culica o turbo- folku. Naravno da se slazem da je to atomski otpad koji bi trebalo potpadati pod zakone o ekologiji i zastiti okolisa, ali mislim da su i Dragas i culic potpuno krivo detektirali uzroke i krivce proboja te
glazbe u Hrvatsku. Naime, po meni je za sadasnju situaciju vise kriva iskljucivost tipova poput Dragasa i culica i njihovo agresivno nametanje samo jedne (vlastite) estetike nego Skoro, Thompson, Huljic i Urlicicka zajedno. Prije nego me odmah posaljete u p.m. probajte procitati do kraja. Dakle, glazba je proizvod ljudskog uma prvenstveno zamisljen da zabavi ljude. Mozarta je u svoje vrijeme placao kralj da ga zabavlja, Bach je u stvari bio slager, narodna glazba je sluzila da ljudi pjevaju i plesu kolo oko vatre, swing je bio plesna glazba, rock je poceo kao nesto uz sto se moze drmati i cagati. Svaka od tih vrsta glazbe se razvijala u raznim smjerovima a neki od tih smjerova se polako pretvarao u (manje ili vise) uglednu umjetnost i s plesnih podija selila u koncertne dvorane. I tu dolazimo do problema.
Ako izuzmemo par posto ljudi u Hrvatskoj koja uziva slusajuci klasiku, jazz, sansonu, rap, hip hop, house, trance, acid i sve one stotine podvrsta kojima normalan covjek vise ne moze (a i ne zeli) zapamtiti imena, sto cemo s onih 4 milijuna Hrvata u zemlji i jos toliko u dijaspori
kojima je ta glazba totalni gnjavez, kojima je glazba samo zabava i nesto sasvim usputno i ne tako vazno u zivotu. Valjda bi sve te milijune ljudi ciji se ukus ne poklapa s onim Dragasa i culica trebalo ukrcat na jedan veliki brod i potopit na sred Jadrana.
Kad zbrojimo koliko u Hrvatskoj ima nepismenih, polupismenih, neobrazovanih.....
pa onda onih kojima glazba sluzi kao povremena kulisa za svadbe i sprovode, izlaske subotom, pjevanje i plesanje uz cugu, ili kulisa uz kuhanje rucka, onih koji glazbu nikad nisu pozorno slusali vec je samo registriraju kao ugodu (ili neugodu)- ostaje mozda 5% (mozda sam tu i preoptimistican) publike koja uopce zeli ili moze pratiti ono sto rade Urban ili TBF ili Arsen ili Tamara Obrovac, a kamoli ono sto jos i na
stranom jeziku proizvode gomile i gomile bandova o kojima ni ja nikad nista nisam cuo a Dragas iz tjedna u tjedan njima puni dvije stranice jednog po svim kriterijima (osim glazbenih) objektivno poprilicno zutog lista.
Budimo realni, za najmanje 99% gradjana Hrvatske (a i za hrvatsku glazbu) jedina uporabna vrijednost onog cime Dragas puni taj dragocjeni medijski prostor potencijalna je mogucnost koristenja kao toalet papira u nedostatku nekog 3-ply ili 4-ply. (Sasvim usput, Nino, koji je tvoj interes kao kapitalistu da godinama placas ljude koji pisu o necemu sto skoro nikog ne zanima)?
A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%.
Sto je s onim dijelom pucanstva cije potrebe za glazbom npr. u Americi zadovoljava country (molim pucanstvo da ako zna engleski malo poslusa te tekstove, vecina je kao skinuta s ploce Dzo Maracica- Makija). Ako apsolutno ili gotovo nista od nase zabavne, pop i narodne glazbe ne valja, a po Dragasu i culicu kao 'opinion makerima' to je realnost, i ako svi hrvatski mediji kompletnu tu scenu tretiraju kao (politicki manje ili vise opasno) 'smece', onda je logicno da je nekakav PINK TV jednostavno popunio rupu (jer svaka se rupa na kraju napuni). OK, za potrebe teme i lakseg (spo)razumijevanja i ja cu ovom prigodom koristiti izraz 'smece', ako negdje zaboravim navodnike oni se podrazumijevaju. Postavlja se, dakle, kljucno pitanje: ako znamo da 95% publike voli ili zeli slusati smece je li pametno to uvoziti ili je bolje da ga proizvodimo
sami? Kozmopoliti ce vjerovatno zakljuciti da je smece smece i da svejedno da li je vlastite ili tudje proizvodnje, iako sam sasvim siguran (da se s globalne vratimo na mikro razinu) da bi u slucaju krajnje nuzde puno radije kopali po smecu iz vlastitog kucanstva nego po susjedovom. Ali to je stvar gadljivosti, ajmo se vratit zdravorazumskoj ekonomskoj logici koja je sustina kapitalistickog sustava. Dakle, nedvojbeno u zemlji postoji potencijalno ogromno trziste za 'smece', imamo i znatne resurse za njegovu proizvodnju i pritom se ne
radi o nikakvoj posebno sofisticiranoj ili jako skupoj tehnologiji. Stvar je elementarne logike da kad prodajemo proizvod baziran na vlastitoj sirovinskoj bazi, ili pojednostavljeno kad se umjesto uvoznog prodaje hrvatsko smece u hrvatskom (pa i stranom) ducanu onda novac ide u hrvatske lisnice, hrvatska zvijezda zaradjuje na koncertima i 'gazama' u zemlji i dijaspori i regiji, ide neka lovica i pratecem bandu, vlasniku
razglasa, rasvjete, hrvatskom diskografu, plati se porez u Hrvatskoj, pa onda svi oni trose u hrvatskim ducanima za kruh i mlijeko, pa onda hrvatski proizvodjac kruha i mlijeka dobije placu, i trgovac u ducanu dobije placu pa moze kupiti svojoj obitelji kruh i mlijeko (a djeci mozda i CD Leta 3 ili Hladnog piva), mozda kupi i novine pa onda i culici i Dragasi dobiju placu i mogu kupiti kruh i mlijeko.....to se zove
reprodukcijski lanac (gotovo pa i perpetuum mobile). Ekonomisti bi to nazvali i multiplikativnim efektom.
U neka vremena kada je 'smece' imalo podrsku medija pa se i prodavalo diskografi su trazili po podrumima hoce li naci nekog mladog talenta da mu objave plocu, riskirali su jer su imali love pa je onda deset novih izvodjaca proslo na trzistu a deset propalo, od onih deset sto je proslo regeneriralo se i smece ali i ono sto i osjetljivi zeluci Dragasa i culica mogu svariti. Placalo se snimanje, spot, pristojna distribucija,
marketing....Radili su klubovi, jedan vikend gazu dobije smece, pa drugi, pa treci, ali onda peti vikend eto i malo kulture, bilo je dobro pa moze gazda malo i pusit. I sve se to dogadjalo zahvaljujuci ekstraprofitu nastalom upravo prodajom 'smeca'. OK, sad kad smo nadasve uspjesno sve zatukli, vise smece niti proizvodimo niti prodajemo, a kako potraznja postoji (ponavljam, 95%
trzista) normalno da se uvozi iz inozemstva, i to upravo iz bivse Juge jer povijest se uvijek ponavlja kad se ne nauci (iliti Historia est magistra vitae, obratite paznju i vidjet cete da je upravo nevjerovatno kako poslovice daju odgovore na gotovo sva pitanja). U bivsoj Jugi srpski su mediji (pretezno od smeca) stvarali zvijezde, a onda su briljantni i educirani hrvatski fenomenolozi popularne kulture poput Dragasa i culica (samo su se zvali Glavan i Vrdoljak) pisali traktate i s filozofskog stajalista pronicali u bitak. U osamdesetima je ugledni hrvatski list START koji je okupljao cvijet hrvatske inteligencije na celu s urednicima Kuljisem i Pavicem (opet se
povijest ponavlja) nekoliko tjedana kroz pero barda hrvatskog novinarstva Darka Hudelista s puno simpatije i razumijevanja pojasnjavao hrvatskoj kulturnoj javnosti fenomen pjevacice kodnog imena Mica Trofrtaljka. U isto vrijeme Valjak u Hrvatskoj nije mogao dobiti naslovnu stranicu iako je punio dvorane i prodavao ploce, ja sam bio u bandu skoro cijele osamdesete i koliko se sjecam nismo imali nijednu (u stvari mozda jednu u STUDIJU kad je nas manager, danas pokojni Skrga, valjda nekom porucio da ce mu prebit noge). Jednostavno nije bilo mjesta od fenomena poput Brena i ostalih Lakih i teskih pingvina....... Bregovic je uvijek radio presicu nakon novog izdanja Dugmeta u Beogradu, nikad u Zagrebu, jer u Beogradu mediji oduvijek postoje da bi stvarali (od smeca) zvijezde a u Zagrebu da bi ih unistavali na
braniku sofisticiranosti i srednjeuropskog kulturoloskog naslijedja. Ako su problem Huljici i Urlicicke, kao sto to tvrde Dragas i culic, sto danas kad se Huljic bavi sapunicama, Urlicicke odavno nema,
Thompson i Skoro su rezultat vlastite karizme i nacionalnog naboja a ne rezultat sustavnog rada glazbene industrije (uostalom gotovo da ih nema u medijima osim u negativnom kontekstu) je li situacija bolja od one od prije nekoliko godina? Jesu li, Aleksandre i Ilko, odlaskom Huljica u sapunice oni koji su slusali Magazin odmah otisli u ducan kupiti novi hit Leta 3 'Kurcem u celo'? Ako se sutra dekretom ukine Skoro hoce li nevidjeno porasti potraznja za CD-ima s Mozartovom glazbom ili koncertima Zagrebackih
solista? A i izjednacavanje Skore i turbo folka, zar nije donedavno bio hrvatski Blasevic i sto se u medjuvremenu dogodilo? Je li vas mozda smeta nacionalni naboj sa zadnje ploce, i je li zabranjeno biti nacionalno nabijen (sto cemo onda s Springsteenom)? cak i ovakvi glazbeni fasisti bi trebali imati toliko ljudskog postenja da priznaju razliku izmedju obicnog 'smeca' i atomskog otpada. A gdje je uostalom ta linija prihvatljive estetike koju brane Dragasi i culici, gdje je (sto kaze jedan moj prijatelj) nula na toplomjeru?
culic godinama hracka po Gibonniju kao da je njegov ogroman uspjeh nesto najgore sto se uopce moglo dogoditi hrvatskoj glazbi. Ne samo da proglasava neukim idiotima one desetke tisuca ljudi koji kupuju Gibonnijeve ploce, vec i 1000 glasaca PORIN-a koji mu u ime struke dodjeluju nagrade.
(U nastavku hipotetski ali sasvim moguci visokoumni dijalog Dragas- culic): 'Joj jebote, pa i taj PORIN, ima tu strasnih greski, se secas ono 1848. nisu trebali Gustafi bit debitanti, a i 1864. je Urban trebal bit nominiran
za rock album a ne za alternativni album..... A i glasacko tijelo, pa to nis nevalja, si videl, jebote, LET 3 158 nominacija, TBF 235, Edo Maajka 497, Hladno pivo 654, ali jednu je dobil i Skoro, doduse ni dobil PORIN-a ali vec i nominacija je totalna kontaminacija...pa to je, jebote potpuno zgubilo dignitet............'.
Sve sami povijesno vazni razlozi da se o PORIN-u napise sve najgore prije, a onda nis dobro poslije. Oni koji sviraju 'smece' ne vole PORIN jer ga ne dobiju, oni koji su 'urbani' ne vole PORIN jer je on zgubil dignitet (kao da stvaranje i rusenje digniteta nema veze upravo s vasim poslom, Dragas i culic).
Onda Dragas napise u osvrtu koncerta Hladnog piva u Domu sportova da su tim koncertom Parni valjak i Prljavo kazaliste definitivno otpravljeni u ropotarnicu povijesti! Dva najveca banda koje smo ikad imali, trideset godina karijere i investiranja u 'brand', dobre, solidne i odlicne pjesme koje zna i pjeva nekoliko generacija ljudi, puno prodanih ploca, puno prodanih ulaznica, vrhunska produkcija, razglas,
rasvjeta, odlicni muzicari, gomila obitelji koje od njih zive......sve to salje Aleksandar u ropotarnicu povijesti. Siguran sam da decki iz Piva ne bi neko slicno sranje napisali, znaju oni koliko kilometara u guzici treba da se postane velik, a koliko da se postane legendarno velik. Ej, Dragas, gdje je ta nula na toplomjeru? Tijelo da bi zivjelo mora imati i mozak i jetru i bubreg i crijeva i bar pokoji ud, a kad rezes odmah ispod glave gdje rezete ti i culic onda krepa sve i niti mozak vise ne radi. To zna svaka budala. I ta logika da moras nekog poniziti da bi se nekog drugog uzvisilo, koja je korist od takvog pristupa. Eto, Valjak je sad u ropotarnici povijesti
pa je li nam scena zbog toga bolja, je li netko popunio tu prazninu (i financijsku i produkcijsku).
Decki, GIBONNI, VALJAK I KAZALISTE SU U OVOJ ZEMLJI TESKA I VISOKA KULTURA, na njih se umjesto onih 5% zakaci mozda jos 10 ili 15% publike koja se polako navikava na drukciji zvuk, pa ce postepeno jednog dana mozda moci slusat i Pivo, mic po mic, ne revolucija nego evolucija jer se iz prvog osnovne ne ide u treci, a iz treceg na zadnju godinu faksa.
Hrvatska je zemlja seljaka na brdovitom Balkanu, treba seljaka samo educirati pa ce seljak nakon oranja sici s traktora, skinut blatne cipele, najesti se graha i kupusa a onda se uz vrhunski hi-fi lijepo opustit uz novi CD Nick Cave-a. To je plemenita zivotna misija raznih Dragasa i culica. Ej, jebote, koji uzalud potraceni zivoti.
ovo je clanak Paola Sfecija na www.vip.hr
A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%
Paolo Sfeci
Procitao sam u Jutarnjem lamentacije Aleksandra Dragasa i Ilka culica o turbo- folku. Naravno da se slazem da je to atomski otpad koji bi trebalo potpadati pod zakone o ekologiji i zastiti okolisa, ali mislim da su i Dragas i culic potpuno krivo detektirali uzroke i krivce proboja te
glazbe u Hrvatsku. Naime, po meni je za sadasnju situaciju vise kriva iskljucivost tipova poput Dragasa i culica i njihovo agresivno nametanje samo jedne (vlastite) estetike nego Skoro, Thompson, Huljic i Urlicicka zajedno. Prije nego me odmah posaljete u p.m. probajte procitati do kraja. Dakle, glazba je proizvod ljudskog uma prvenstveno zamisljen da zabavi ljude. Mozarta je u svoje vrijeme placao kralj da ga zabavlja, Bach je u stvari bio slager, narodna glazba je sluzila da ljudi pjevaju i plesu kolo oko vatre, swing je bio plesna glazba, rock je poceo kao nesto uz sto se moze drmati i cagati. Svaka od tih vrsta glazbe se razvijala u raznim smjerovima a neki od tih smjerova se polako pretvarao u (manje ili vise) uglednu umjetnost i s plesnih podija selila u koncertne dvorane. I tu dolazimo do problema.
Ako izuzmemo par posto ljudi u Hrvatskoj koja uziva slusajuci klasiku, jazz, sansonu, rap, hip hop, house, trance, acid i sve one stotine podvrsta kojima normalan covjek vise ne moze (a i ne zeli) zapamtiti imena, sto cemo s onih 4 milijuna Hrvata u zemlji i jos toliko u dijaspori
kojima je ta glazba totalni gnjavez, kojima je glazba samo zabava i nesto sasvim usputno i ne tako vazno u zivotu. Valjda bi sve te milijune ljudi ciji se ukus ne poklapa s onim Dragasa i culica trebalo ukrcat na jedan veliki brod i potopit na sred Jadrana.
Kad zbrojimo koliko u Hrvatskoj ima nepismenih, polupismenih, neobrazovanih.....
pa onda onih kojima glazba sluzi kao povremena kulisa za svadbe i sprovode, izlaske subotom, pjevanje i plesanje uz cugu, ili kulisa uz kuhanje rucka, onih koji glazbu nikad nisu pozorno slusali vec je samo registriraju kao ugodu (ili neugodu)- ostaje mozda 5% (mozda sam tu i preoptimistican) publike koja uopce zeli ili moze pratiti ono sto rade Urban ili TBF ili Arsen ili Tamara Obrovac, a kamoli ono sto jos i na
stranom jeziku proizvode gomile i gomile bandova o kojima ni ja nikad nista nisam cuo a Dragas iz tjedna u tjedan njima puni dvije stranice jednog po svim kriterijima (osim glazbenih) objektivno poprilicno zutog lista.
Budimo realni, za najmanje 99% gradjana Hrvatske (a i za hrvatsku glazbu) jedina uporabna vrijednost onog cime Dragas puni taj dragocjeni medijski prostor potencijalna je mogucnost koristenja kao toalet papira u nedostatku nekog 3-ply ili 4-ply. (Sasvim usput, Nino, koji je tvoj interes kao kapitalistu da godinama placas ljude koji pisu o necemu sto skoro nikog ne zanima)?
A sto je decki s ostatkom trzista, minornih 95%.
Sto je s onim dijelom pucanstva cije potrebe za glazbom npr. u Americi zadovoljava country (molim pucanstvo da ako zna engleski malo poslusa te tekstove, vecina je kao skinuta s ploce Dzo Maracica- Makija). Ako apsolutno ili gotovo nista od nase zabavne, pop i narodne glazbe ne valja, a po Dragasu i culicu kao 'opinion makerima' to je realnost, i ako svi hrvatski mediji kompletnu tu scenu tretiraju kao (politicki manje ili vise opasno) 'smece', onda je logicno da je nekakav PINK TV jednostavno popunio rupu (jer svaka se rupa na kraju napuni). OK, za potrebe teme i lakseg (spo)razumijevanja i ja cu ovom prigodom koristiti izraz 'smece', ako negdje zaboravim navodnike oni se podrazumijevaju. Postavlja se, dakle, kljucno pitanje: ako znamo da 95% publike voli ili zeli slusati smece je li pametno to uvoziti ili je bolje da ga proizvodimo
sami? Kozmopoliti ce vjerovatno zakljuciti da je smece smece i da svejedno da li je vlastite ili tudje proizvodnje, iako sam sasvim siguran (da se s globalne vratimo na mikro razinu) da bi u slucaju krajnje nuzde puno radije kopali po smecu iz vlastitog kucanstva nego po susjedovom. Ali to je stvar gadljivosti, ajmo se vratit zdravorazumskoj ekonomskoj logici koja je sustina kapitalistickog sustava. Dakle, nedvojbeno u zemlji postoji potencijalno ogromno trziste za 'smece', imamo i znatne resurse za njegovu proizvodnju i pritom se ne
radi o nikakvoj posebno sofisticiranoj ili jako skupoj tehnologiji. Stvar je elementarne logike da kad prodajemo proizvod baziran na vlastitoj sirovinskoj bazi, ili pojednostavljeno kad se umjesto uvoznog prodaje hrvatsko smece u hrvatskom (pa i stranom) ducanu onda novac ide u hrvatske lisnice, hrvatska zvijezda zaradjuje na koncertima i 'gazama' u zemlji i dijaspori i regiji, ide neka lovica i pratecem bandu, vlasniku
razglasa, rasvjete, hrvatskom diskografu, plati se porez u Hrvatskoj, pa onda svi oni trose u hrvatskim ducanima za kruh i mlijeko, pa onda hrvatski proizvodjac kruha i mlijeka dobije placu, i trgovac u ducanu dobije placu pa moze kupiti svojoj obitelji kruh i mlijeko (a djeci mozda i CD Leta 3 ili Hladnog piva), mozda kupi i novine pa onda i culici i Dragasi dobiju placu i mogu kupiti kruh i mlijeko.....to se zove
reprodukcijski lanac (gotovo pa i perpetuum mobile). Ekonomisti bi to nazvali i multiplikativnim efektom.
U neka vremena kada je 'smece' imalo podrsku medija pa se i prodavalo diskografi su trazili po podrumima hoce li naci nekog mladog talenta da mu objave plocu, riskirali su jer su imali love pa je onda deset novih izvodjaca proslo na trzistu a deset propalo, od onih deset sto je proslo regeneriralo se i smece ali i ono sto i osjetljivi zeluci Dragasa i culica mogu svariti. Placalo se snimanje, spot, pristojna distribucija,
marketing....Radili su klubovi, jedan vikend gazu dobije smece, pa drugi, pa treci, ali onda peti vikend eto i malo kulture, bilo je dobro pa moze gazda malo i pusit. I sve se to dogadjalo zahvaljujuci ekstraprofitu nastalom upravo prodajom 'smeca'. OK, sad kad smo nadasve uspjesno sve zatukli, vise smece niti proizvodimo niti prodajemo, a kako potraznja postoji (ponavljam, 95%
trzista) normalno da se uvozi iz inozemstva, i to upravo iz bivse Juge jer povijest se uvijek ponavlja kad se ne nauci (iliti Historia est magistra vitae, obratite paznju i vidjet cete da je upravo nevjerovatno kako poslovice daju odgovore na gotovo sva pitanja). U bivsoj Jugi srpski su mediji (pretezno od smeca) stvarali zvijezde, a onda su briljantni i educirani hrvatski fenomenolozi popularne kulture poput Dragasa i culica (samo su se zvali Glavan i Vrdoljak) pisali traktate i s filozofskog stajalista pronicali u bitak. U osamdesetima je ugledni hrvatski list START koji je okupljao cvijet hrvatske inteligencije na celu s urednicima Kuljisem i Pavicem (opet se
povijest ponavlja) nekoliko tjedana kroz pero barda hrvatskog novinarstva Darka Hudelista s puno simpatije i razumijevanja pojasnjavao hrvatskoj kulturnoj javnosti fenomen pjevacice kodnog imena Mica Trofrtaljka. U isto vrijeme Valjak u Hrvatskoj nije mogao dobiti naslovnu stranicu iako je punio dvorane i prodavao ploce, ja sam bio u bandu skoro cijele osamdesete i koliko se sjecam nismo imali nijednu (u stvari mozda jednu u STUDIJU kad je nas manager, danas pokojni Skrga, valjda nekom porucio da ce mu prebit noge). Jednostavno nije bilo mjesta od fenomena poput Brena i ostalih Lakih i teskih pingvina....... Bregovic je uvijek radio presicu nakon novog izdanja Dugmeta u Beogradu, nikad u Zagrebu, jer u Beogradu mediji oduvijek postoje da bi stvarali (od smeca) zvijezde a u Zagrebu da bi ih unistavali na
braniku sofisticiranosti i srednjeuropskog kulturoloskog naslijedja. Ako su problem Huljici i Urlicicke, kao sto to tvrde Dragas i culic, sto danas kad se Huljic bavi sapunicama, Urlicicke odavno nema,
Thompson i Skoro su rezultat vlastite karizme i nacionalnog naboja a ne rezultat sustavnog rada glazbene industrije (uostalom gotovo da ih nema u medijima osim u negativnom kontekstu) je li situacija bolja od one od prije nekoliko godina? Jesu li, Aleksandre i Ilko, odlaskom Huljica u sapunice oni koji su slusali Magazin odmah otisli u ducan kupiti novi hit Leta 3 'Kurcem u celo'? Ako se sutra dekretom ukine Skoro hoce li nevidjeno porasti potraznja za CD-ima s Mozartovom glazbom ili koncertima Zagrebackih
solista? A i izjednacavanje Skore i turbo folka, zar nije donedavno bio hrvatski Blasevic i sto se u medjuvremenu dogodilo? Je li vas mozda smeta nacionalni naboj sa zadnje ploce, i je li zabranjeno biti nacionalno nabijen (sto cemo onda s Springsteenom)? cak i ovakvi glazbeni fasisti bi trebali imati toliko ljudskog postenja da priznaju razliku izmedju obicnog 'smeca' i atomskog otpada. A gdje je uostalom ta linija prihvatljive estetike koju brane Dragasi i culici, gdje je (sto kaze jedan moj prijatelj) nula na toplomjeru?
culic godinama hracka po Gibonniju kao da je njegov ogroman uspjeh nesto najgore sto se uopce moglo dogoditi hrvatskoj glazbi. Ne samo da proglasava neukim idiotima one desetke tisuca ljudi koji kupuju Gibonnijeve ploce, vec i 1000 glasaca PORIN-a koji mu u ime struke dodjeluju nagrade.
(U nastavku hipotetski ali sasvim moguci visokoumni dijalog Dragas- culic): 'Joj jebote, pa i taj PORIN, ima tu strasnih greski, se secas ono 1848. nisu trebali Gustafi bit debitanti, a i 1864. je Urban trebal bit nominiran
za rock album a ne za alternativni album..... A i glasacko tijelo, pa to nis nevalja, si videl, jebote, LET 3 158 nominacija, TBF 235, Edo Maajka 497, Hladno pivo 654, ali jednu je dobil i Skoro, doduse ni dobil PORIN-a ali vec i nominacija je totalna kontaminacija...pa to je, jebote potpuno zgubilo dignitet............'.
Sve sami povijesno vazni razlozi da se o PORIN-u napise sve najgore prije, a onda nis dobro poslije. Oni koji sviraju 'smece' ne vole PORIN jer ga ne dobiju, oni koji su 'urbani' ne vole PORIN jer je on zgubil dignitet (kao da stvaranje i rusenje digniteta nema veze upravo s vasim poslom, Dragas i culic).
Onda Dragas napise u osvrtu koncerta Hladnog piva u Domu sportova da su tim koncertom Parni valjak i Prljavo kazaliste definitivno otpravljeni u ropotarnicu povijesti! Dva najveca banda koje smo ikad imali, trideset godina karijere i investiranja u 'brand', dobre, solidne i odlicne pjesme koje zna i pjeva nekoliko generacija ljudi, puno prodanih ploca, puno prodanih ulaznica, vrhunska produkcija, razglas,
rasvjeta, odlicni muzicari, gomila obitelji koje od njih zive......sve to salje Aleksandar u ropotarnicu povijesti. Siguran sam da decki iz Piva ne bi neko slicno sranje napisali, znaju oni koliko kilometara u guzici treba da se postane velik, a koliko da se postane legendarno velik. Ej, Dragas, gdje je ta nula na toplomjeru? Tijelo da bi zivjelo mora imati i mozak i jetru i bubreg i crijeva i bar pokoji ud, a kad rezes odmah ispod glave gdje rezete ti i culic onda krepa sve i niti mozak vise ne radi. To zna svaka budala. I ta logika da moras nekog poniziti da bi se nekog drugog uzvisilo, koja je korist od takvog pristupa. Eto, Valjak je sad u ropotarnici povijesti
pa je li nam scena zbog toga bolja, je li netko popunio tu prazninu (i financijsku i produkcijsku).
Decki, GIBONNI, VALJAK I KAZALISTE SU U OVOJ ZEMLJI TESKA I VISOKA KULTURA, na njih se umjesto onih 5% zakaci mozda jos 10 ili 15% publike koja se polako navikava na drukciji zvuk, pa ce postepeno jednog dana mozda moci slusat i Pivo, mic po mic, ne revolucija nego evolucija jer se iz prvog osnovne ne ide u treci, a iz treceg na zadnju godinu faksa.
Hrvatska je zemlja seljaka na brdovitom Balkanu, treba seljaka samo educirati pa ce seljak nakon oranja sici s traktora, skinut blatne cipele, najesti se graha i kupusa a onda se uz vrhunski hi-fi lijepo opustit uz novi CD Nick Cave-a. To je plemenita zivotna misija raznih Dragasa i culica. Ej, jebote, koji uzalud potraceni zivoti.
ovo je clanak Paola Sfecija na www.vip.hr