Sponsored Ads
|
Articles by this Author
»
(E) Terra Incognita Croatia 2005 - Adventure Race
|
Terra Incognit a Croatia 2005
Media release
You can start registering for the 6th edition of adventure race Terra Incognita 2005 in Croatia. We provided brief news about the race 2005.
Terra Incognita is one of the toughest competition in the world. It relies heavily on teamwork, endurance and navigation as well as individual skills. Mixed gender teams of four race together for 400 km through a series of checkpoints to get to the finish line as quick as they can. To assist them they have mountain bikes, ropes, kayaks and personal equipment.
MORE...
This event is designed to push the envelope of human endurance. Teams race 24 hours a day for five days - the clock never stops. The rules are quite simple. The team must get from the start to the finish by themselves and with no outside help. The pressure of racing must be dispersed through a solid team structure. If a person drops the entire team must halt. When an individual reaches total exhaustion resulting in complete body shutdown the entire team is condemned to the same fate. They must carry with them what they need to survive. During the race they receive no hot food or morale support, they must provide this themselves. If they dare they can sleep. Extreme situations cause emotions to develop in very quick sequences and even after five days of racing, success and failure almost touch.
www.adventurerace.hr
Posted by: Megan on Jan 11, 05
http://www.4ar.info/comments.php?id=1831_0_1_0_C
|
»
(E) Croatian Shipyard produces the biggest tanker in the world
|
Croatian Shipyard produces the biggest tanker in the world
Croatian Brodosplit Shipyard employees work on a new tanker in Split, Croatia, January 12, 2005. The company produces the biggest Suezmax type tanker in the world. REUTERS/Matko Biljak
|
»
(H) Samo jedan neprijatelj, a to je totalitarizam bilo koje boje!
|
Za demokrate postoji samo jedan neprijatelj, a to je totalitarizam bilo koje boje!
Revolucija protiv demokracije - reagiranje na pisanje Slobodne Dalmacije
Kroz mitos antifaÅ¡izma Split je 1944. godine doživio ponovno okupaciju „Nove klase" i Titove OZNE u atmosferi Đilasovog citata iz „Borbe": „NaÅ¡i su neprijatelji divlji psi koje treba u ime civilizacije poubijati"!
Po gradu su izlijepljene liste s imenima strijeljanih bez suda, osude i konfiskacija imovine „klasnih“ neprijatelja, poniÅ¡tavanje jedne Å¡kolske godine svim gimnazijalcima, batinaÅ¡ki Å¡paliri po Å¡kolama, linčovanje tzv. bande usred bijela dana, napadi na stanove narodnih neprijatelja. Svatko tko nije bio za Staljina bio je tada narodni neprijatelj i ako je bio intelektualac izbačen sa svog radnog mjesta. „Lumpen proletarijat“ za koji kilogram hrane bio je douÅ¡nik „Ozne“: jedan bez duÅ¡e dva bez glave. To je stvorilo zastraÅ¡ujuću famu: OZNA SVE DOZNA i opću nesigurnost i nepovjerenje. Jednom proglaÅ¡en narodnim neprijateljem jedino mito i dobre veze mogle su nekoga spasiti od konsekvenca. Time je stvoren lenjinski revolucionarni teror, a kroz strah se je izgrađivala Titova diktatura, u kojoj su bili ujedinjeni partija, tajna policija, milicija, vojska i birokracija!
Dok su građani gladovali i dvije do tri obitelji morale živjeti u jednom stanu, dotle su Titovi tajkuni, već prema rangu, skoro za niÅ¡ta nabavljali sve u posebnim dućanima, uselili u tuđe komfortne konfiscirane stanove i zauzimali važne i unosne druÅ¡tvene pozicije. Nikad za vrijeme svih okupacija u Splitu nije bila tolika razlika između privilegiranih i običnih građana!
To je stanje „oslobođenja“ možda najbolje okarakterizirao pri ostavi Milan Grol, vicepresident u vladi Tito-Å ubaÅ¡ić, riječima: „Ovo nije država nego klaonica“.
Antifašisti ili crveni fašisti
Visceralni antidemokrati bezobrazno, beÅ¡ćutno, a i opasno joÅ¡ i danas po novinama nazivaju to doba najsvjetlijim danima „lipoga Splita".
Dio poglavarstva danas nakon 60 godina i 13 godina formalne demokracije ne prihvaća riječ teror za to doba i ignorira civilizirani pijetet prema žrtvama tog barbarskog terora. To je alarmantno!
Neki novinari u svom lažnom businessu tvrde da Zapadna Europa joÅ¡ danas cijeni Titov antifaÅ¡izam! Istina je da lijeva Europa ranije cijenila jugoslavenske antifaÅ¡iste, jer su ih identificirali s Ruskim antifaÅ¡istima. Zato su viÅ¡e držali do onih antifaÅ¡ista koje je Tito likvidirao 1948. godine bez suda, ili bestijalno mučio u koncentracionom logoru na Golom otoku. Za taj je logor sam Đilas izjavio da je gori od nacističkog logora u Dachau-u! Nigdje nije na takav brutalan način ponižavano ljudsko dostojanstvo zatvorenika!
Danas, naprotiv, i lijeva Europa je zauzela realniji stav prema antifaÅ¡izmu. Pravi antifaÅ¡isti su oni koji su borbom protiv faÅ¡izma donijeli svojoj zemlji liberalnu demokraciju, a Staljina, Tita i Ceauşescu su nazvali crveno lakiranim faÅ¡istima. Da su nas od faÅ¡ističke diktature oslobodili anglo-američki antifaÅ¡isti, a ne Titovi partizani, već bismo 1957. godine, kao i Talijani, bili u Europi i Nato-u!
Crna knjiga komunizma
Stéphane Curtois, nekoć militantni komunist, francuski profesor političkih znanosti, izdao je 1997. godine „Crnu knjigu komunizma“. U njoj je veliki broj lijevih autora dokumentirano iznio da je komunizam u svijetu odgovoran za gotovo 100 milijuna nevinih ljudskih žrtava. Courtois piÅ¡e: “Staljin je zagonetka! Kako se može razumjeti da ovaj veliki političar, istodobno najveći zločinac 20. stoljeća, 29 godina provodi masovno ubijanje. Ni Shakespeare ni Dostojevski ne bi mogli izmisliti takvu krvavu i perverznu osobu. Realitet je nadvisio samu imaginaciju. Realni komunizam, marksizam u Lenjinovoj interpretaciji, koju je Staljin doveo do savrÅ¡enstva, uspio je zamagliti svijet svojim antifaÅ¡izmom. Na 21.12.1949, slave komunisti na Zapadu, u jednom deliriumu, Staljinov 70. rođendan“. U nastavku kritike komunističkih diktatora piÅ¡e Courtois: „Tito, straÅ¡ni Staljinista, preuzeo je metode svog starog majstora i očistio vlastitu partiju od sovjetskih simpatizera da bi zadržao svoju moć i vlast i spasio vlastiti život“.
Budući da mi nismo imali ni HruÅ¡čova ni Gorbačova da bi proveli, joÅ¡ u komunizmu, barem djelomičnu katarzu komunističkih zločina, smatram da bi Crna knjiga morala biti obavezno Å¡tivo u naÅ¡im Å¡kolama, da bi nam barem djeca postali uvjereni demokrati i humanisti!
Legenda i povijesna stvarnost
U svojoj laudatio, kad je Tito postao počasni član Jugoslavenske Akademije, Krleža navodi: „Tito kao proleter, metalni radnik koji je raspolagao ličnim iskustvom Ruske revolucije, uspio je ostvariti mudru formulu na osnovi historijskog materijalizma i Lenjinovom principu samoodređenja naroda, koja je rjeÅ¡avala sve probleme stare Jugoslavije. Zato je njegova formula par excellence naučna i istinita, jer je materijalistička, dijalektička i lenjinistička. S Titom je naÅ¡ narod stao u red najnaprednijih naroda svijeta“.
Pogledajmo, ne iz legende, nego povijesni lik Tita, iskusnog revolucionara i talentiranog političara. Iznijet ću, kao svjedok stoljeća, samo neke ma da manje viÅ¡e poznate činjenice, jer mi se čini da u Splitu i kod nekih demokratski orijentiranih novinara, a i građana, pogotovu mlađih, postoji manjak poznavanja povijesnih činjenica. Svijestan sam da te činjenice neće pobuditi katarzu kod komunističkih vjernika, jer, kako je rekao Marcel Proust: „ Stvarnost se ne može probiti u svijet vjernika“. Ipak se nadam da će visceralni antidemokrati, maskirani totalitaristi, barem djelomično reducirati svoj lažni business u medijima s mitosom „Narodno oslobodilačke borbe i Tito legende“.
Prva Titova revolucionarna iskustva su vezana uz Lenjina. Danas je otkriveno 6700 Lenjinovih dokumenata koji su bili skrivani do 1991. godine. Lenjin zapovijeda, između ostalih zločina, da se građani koji se protive dokazati svoj identitet na mjestu streljaju bez suda. To treba provesti bez ikakvog milosrđa. Drugovi koji se protive streljanju tvrde besmislicu, jer kako se može provesti revolucija bez streljanja! Đeržinskome, Å¡efu ČEKA (kasniji NKVD) preporuča iste metode za kolebljive i nedisciplinirane boljÅ¡evističke intelektualce u Moskvi.
Tito, kurir kominterne, se nalazi u Moskvi za vrijeme najdrastičnijih Staljinovih čistki u kojima su skoro svi jugoslavenski komunisti u Moskvi ubijeni ili nestali po sibirskim gulacima. Tito je ostao vjeran Staljinu. Nakon ubojstva jugoslavenskog generalnog sekretara komunističke partije Gorkića, Tito je nagrađen i odobren od Staljina za generalnog sekretara nove Staljinove Jugoslavenske komunističke partije. Taj masakr Titovih „drugova“ se je odvijao po njegovu odobrenju, kako je to kominterna zahtijevala.
Tito nikad nije ni bio stvarni antifaÅ¡ista. Na koncu, nitko nije poubijao fizički ili psihički toliko jugoslovenskih antifaÅ¡ista koliko on. On je samo iskoristio totalitarnu komunističku ideologiju da bi zadovoljio svoj nezasitni nagon za apsolutnom vlaÅ¡ću i moći. Pomoću poznate metode divide et impera naroda i narodnosti uspio je ostati, kao i Staljin, doživotni diktator. Sa 35 godina vladanja postao je u Europi diktator s najdužim stažom. Jugoslavenske mase koje imaju specijalni afinitet prema uniformama, vilama, snobizmu i totalitarizmu, nisu mogle ni zamisliti nakon toliko godina njegova vladanja državu bez Tita. Tako su sve njegove pogreÅ¡ke i zločini postali vrline, a diktatura dobila aureolu humanog. Zato se joÅ¡ i danas Hrvatska teÅ¡ko oslobađa od antieuropejskog nedemokratskog mentaliteta.
Hitler-Staljin pakt i rat u Jugoslaviji
Tito je prihvatio 1939. godine Hitler-Staljin pakt kojim je započeo drugi svjetski rat. Tim je paktom počeo i zajednički napad na Poljsku, kao Staljinov pokolj preko 4000 poljskih oficira u Katynskoj Å¡umi, i njemački pokolj poljskih židova i intelektualaca! Time su ta dva srodna diktatora navijestila novi karakter ideoloÅ¡kog rata. Njemački napad na Jugoslaviju dočekali su i nacionalisti i komunisti s odobrenjem. Prvi radi oslobađanja od srpske diktature i naivne nade stvaranja demokratske Hrvatske. Drugi su Nijemce dočekali kao saveznike. Za njih su Englezi i Amerikanci bili klasni neprijatelji. Zato kapitulacijom Jugoslavije 18.4.1941., Tito ne organizira nikakav otpor protiv okupatora. Poziv na borbu je doÅ¡ao tek poslije podmuklog Hitlerova napada na SSSR 22.6.1941., i to po naređenju Staljina, kojeg je Tito servilno sluÅ¡ao dok mu je on garantirao vlast. Zato bi bilo adekvatnije NOB nazvati SOB: „Staljinova Oslobodilačka Borba“. Svi komunisti koji su kolebali ući u borbu, jer su vidjeli da borba protiv nadmoćnog i beskompromisnog neprijatelja znači represije i stradanja nevinog pučanstva, bili su po Titovom naređenju na lenjinski način likvidirani. To piÅ¡e Titov službeni biograf Vladimir Dedijer u svom dodatku drugog izdanja Titove biografije tiskan u Rijeci u nakladi Liburnija. Slično piÅ¡e Đilas da mu je Tito dao naređenje o streljanju u Crnoj Gori! Dio HSS, politički zabranjen u NDH-u, bojkotirao je i Tita i Pavelića jer se se držao onog Radićevog taktičkog, a i humanog principa: „Kad se veliki tuku mali ispod stola „!
Dedijer i Đilas piÅ¡u da su Đilas, Koča Popović i Velebit 1943., po naređenju Tita, pregovarali s Nijemcima u Sarajevu, Vakufu i Zagrebu, ne samo o izmjeni zarobljenika, nego s Feldmarschallom Alexandrom Löhrom o uzajamnom nenapadanju. Tito je tražio da ga Nijemci ne smetaju u napadajima na četnike i domobrane, a njegovi partizani neće napadati Nijemce. Tito se spremao napasti Engleze ukoliko naprave invaziju u Dalmaciji. Staljinu je preÅ¡utio kontakt s Nijemcima i lakonski samo javio da ako dođu Englezi: „Bacit ćemo ih u more“. Dok su rodoljubni partizani, zavedeni od Tita „kao guske u magli“ ginuli u borbi protiv faÅ¡ista, Tito se s faÅ¡istima dogovara. Za njega su Englezi opasniji od Nijemaca, jer oni bi doveli demokraciju i njegov san o diktaturi bi propao. Već je Fritzroy Maclean, brigadir Britanske misije kod partizana od 1943.-1945., rekao Winstonu Churchillu: „Titovi partizani se ne bore protiv faÅ¡izma nego da uvedu komunizam Staljinova tipa".
Puč Vokić-Lorković
Puč je bio dobro i tajno organiziran po svim vojnim centrima u Hrvatskoj. S pučistima je konspirirao i njemački general u Hrvatskoj, Austrijanac Glaist von Horstenau. Cilj puča je bio ostvariti demokratsku Hrvatsku i spriječiti komunističku ili četničku diktaturu. HSS je imao zadatak povezati se s Englezima, a pučisti osloboditi od ustaÅ¡a odgovornih za zločine. Skoro svi domobranski generali, a i neki ustaÅ¡ki, su pristali na puč i blokadu preostalih njemačkih trupa koje se ne povuku prema BudimpeÅ¡ti. U Splitu je koordinator puča i veza s Englezima bio mladi vrlo sposobni HSS-ovac Vojko Krstulović (Å vora) kojeg su splitski komunisti ubili na najpodliji način u lipnju 1944. Tito je preko Bakrača izdao pučiste njemačkom veleposlaniku u Zagrebu, Siegfriedu Kascheu, a Pavelić prijavio Hitleru umijeÅ¡anost generala von Horstenau-a. Preko Luburića, Pavelić je odobrio likvidaciju svih vođa puča, i to na jedan zvjerski način. Tu se je pokazalo da Pavelić nije bio alternativa nego paralela Titu. Oba su se borila da bi zadržali svoju diktatorsku poziciju protiv demokracije u Hrvatskoj. Tito je dao nalog saveznicima da ne bombardiraju Beograd, ali da bombardiraju neke druge gradove, kao npr. Split, koji je bio u stvari otvoreni grad. Tito je htio sačuvati svoju buduću rezidenciju, a u drugim gradovima stvoriti paniku i brže osvajanje od partizana. Od prvih dana u Beogradu Tito se je viÅ¡e brinuo oko organizacije svoje garde i konjuÅ¡nice, imitirajući kralja Alexandra, a manje oko strategije ratnih podviga. Radi toga, kako piÅ¡e Đilas, su ga čak optužili Staljinu.
Nova fronta
PokuÅ¡aj osvojiti okupirane terene brže negoli su ih Nijemci napuÅ¡tali bio je vojno i politički besmislen. Prvo, jer je u tim frontalnim borbama palo viÅ¡e žrtava nego za vrijem čitave gerilje, drugo, Å¡to je već u Jalti i Moskvi određena linija Lübeck-Trst kao sovjetska utjecajna zona. Staljin i Roosevelt su nam dali Istru. Churchill je bio rezerviran prema Staljinovim zahtjevima i restauraciji država umjetno stvorenih poslije prvog svjetskog rata, jer su se pokazale neuspjeÅ¡nima. NaÅ¡i protesti „život damo Trst ne damo" bili su propagandna farsa. Osvojeni teren u KoruÅ¡koj partizani su morali napustiti. Te su nepotrebne žrtve uglavnom bile prisiljeno 1944. regrutirana naÅ¡a mladost, a služile su samo diktatorskoj afirmaciji Tita. Jedini „uspjeh“ te ubrzane ofenzive bio je partizanski pokolj Hrvata oko Bleiburga i 40 dana partizanske strahovlade i pokolja u Trstu.
Novi pogledi Europe
Zapad, kao i Europska Unija (EU), danas gleda kritičnije period Titove diktature i danaÅ¡nje „ne skretanje“ s Titovog kulta. Zato je neprihvatljivo za EU, a Å¡tetno za ulazak Hrvatske u EU javno slavljenje godiÅ¡njica jednog diktatora. Na svečanoj akademiji u splitskom kazaliÅ¡tu prigodom proslave 60. godiÅ¡njice dolaska partizana u Split, kod svakog spomena imena Tito, bukne delirij i ogroman pljesak. To je protiv Acquis communautaire, zajedničkih pravila građanske Europe usvojena od osnutka EU. Ulazak u EU zahtjeva od svojih novih članova antitotalitaristički i demokratski konsenzus, a ne euforiju kulta ličnosti jednog diktatora i zločinca! NaÅ¡i mediji, nažalost i političari malo doprinose u sprječavanju tog antidemokratskog i totalitarističkog duha. To nije duh nove Europe!
Novi ustav EU
Tri dana poslije te totalitarističke orgije u Splitskom teatru, u Rimskoj palači konzervatora na Kapitoliju, u sali iz 16. stoljeća sagrađenoj po nacrtu Michelangela potpisan je novi EU ustav od strane svih 25 članova Europske zajednice, plus Bugarske, Rumunjske i Turske. Već u prvom članku tog ustava stoji: „ Vrijednosti na kojima je osnovan Ustav EU su poÅ¡tovanje ljudskog dostojanstva, sloboda, pravna država, i zaÅ¡tita ljudskih prava“. Dalje u Ustavu stoji eksplicite da je ne samo mučenje zatvorenika, nego i sama prijetnja mučenja apsolutno zabranjena. Dakle, sve one vrednote koje je Tito odmah u početku pogazio i dalje prema potrebi gazio! Za sve hrvatske demokrate bilo je deprimirajuće promatrati tu svečanu europsku povijesnu ceremoniju s koje su Hrvati isključeni. Naime, taj novi ustav počiva na osnovama Thore, Grčke i Rimske kulture, Zapadnog KrÅ¡ćanstva, Renesanse, Humanizma i Racionalizma. Navedene vrednote su se polako kristalizirale kroz dijalektički proces svijetlih i tamnih epoha europske povijesti u stalnoj borbi protiv svih vrsta totalitarizama, fundamentalizama i pretenzija ekskluzivnog posjeda istine. U svim tim europskim povijesnim peripetijama Hrvatska je aktivno sudjelovala, a danas nedostojno pred Å¡irokim vratima moljaka za ulazak u EU. S druge strane, po mom miÅ¡ljenju, bilo bi licemjerno da jedan ustav, par excellence antitotalitaristički i demokratski, potpisuju oni državni reprezentanti koji prisustvuju partizanskim antidemokratskim makabričkim seansama.
Demokracija ne diktatura je naÅ¡a budućnost
Za naÅ¡u zajedničku demokratsku budućnost povijesne istine su bitne. S lažima stvarati simpatije za totalitarizam odugovlači naÅ¡ ulazak u EU. Europa nije samo ekonomska i politička unija. U stvari njena najdublja dimenzija je moralna i preporod od totalitarizma iz 20. stoljeća. Žalostan je pogled na neke naÅ¡e novinare s proÅ¡loÅ¡ću bez sadaÅ¡njosti! Neki od aktivnih sudionika komunističkih zločina poslije stvarnog oslobođenja su se virtualno pobojali, tako bar tvrde antidemokratski novinari. Oni su valjda očekivali da će se 1991. godine ponoviti 1944. godina. Pomirenje ne odgovara njihovom mentalitetu, jer komunisti ne poznaju kompromise. U stvari se je obrnuto dogodilo, na Å¡tetu razvoja demokracije. NekadaÅ¡nji komunistički direktori su kroz nepravednu privatizaciju opljačkali mnoga poduzeća, a vodeći udbaÅ¡i i KOS-ovci većinom ostali na vlasti. Većina Tuđmanovih tajkuna su komunisti, naviknuti na pljačku joÅ¡ iz Titovih dana i nastavljaju nekažnjeno svoj stari business i u demokraciji. PreviÅ¡e je „ubeđenih“ komunista ostalo na vodećim administrativnim pozicijama i svijesno ili nesvijesno prave opstrukciju protiv razvoja demokracije. Danas u miru to predstavlja veliki handicap za puni razvoj demokracije u Hrvatskoj.
Zadatak demokrata
Protiv totalitarizma se demokrati moraju boriti prije negoli se on etablira s diktatorom, inače je prekasno kako znamo iz iskustva. Naime, ono Å¡to je jednom dogodilo u povijesti, uvijek se može ponoviti. Nadamo se da će konačno većina Hrvata mentalno shvatiti da je i formalna demokracija beskonačno bolja negoli totalitarna država uz sve svoje liberalne periode.
Komunizam i faÅ¡izam su metodoloÅ¡ki identični, a ideoloÅ¡ki im je zajednički cilj uniÅ¡titi građansko druÅ¡tvo, njegovu pluralističku kulturu, i nasilno tražiti ideoloÅ¡ko jedinstvo.
Tito je je želio izbrisati krÅ¡ćansku kulturu iz pamćenja Hrvata i zamijeniti je represivnom političkom komunističkom kulturom i kultom svoje ličnosti. Zato je uveo rituale i simbole, poput onog cirkusa Å¡tafete mladosti, i stvorio državu u kojoj je bilo obavezno sve Å¡to nije zabranjeno.
Ako ne želimo samo pobjeći u Europu, nego stvarno doći u Europu s antitotalitarnim mentalitetom, moramo prekinuti s tim propagandnim psihopatoloÅ¡kim antifaÅ¡ističkim mitosom i lažnim nacionalizmom kao i kultom ličnosti proÅ¡lih diktatora. Demokracija nije u naÅ¡im genima. Kroz kulturnu, ne bioloÅ¡ku evoluciju postajemo demokrati. Zato Å¡utljivi demokrati moraju kultivirati te barbare koji su zaposjeli medije i biti barem toliko aktivni u javnim medijima koliko su to antidemokrati! Indirektne simpatije u naÅ¡im medijima prema totalitarizmu odugovlači naÅ¡ ulazak u EU. I demokrati su odgovorni, ne krivi, za zločine neodgovornih. I na njima je da se provede katarza koju su proveli na Zapadu, da bi mogao doći novi europski duh i u Hrvatsku! Demokrati kod nas potcijenjuju opasnost od totalitarizma. Obrana mira, slobode i demokracije ne može se provoditi bez obrane od totalitarizma. Za demokrate postoji samo jedan neprijatelj, a to je totalitarizam bilo koje boje!
Upoznaj sebe i tvoje neprijatelje – tako ćeÅ¡ biti nepobjediv, kažu Kinezi!
Dr. Ivo Derado, München
|
»
(E) Frozen Lake Erie in Vermilion, West of Cleveland
|
A few pictures of cold Ohio, partially frozen Lake Erie in Vermilion, West of Cleveland, where I spent Christmas 2004 and New Year 2005 Ghislaine Fumiere 
|
»
(E) Hrvatski Vjesnik - Croatian Herald Website Launched
|
As of tomorrow (Thursday), we are FINALLY launching our new website atwww.croatianherald.com.au .
We are very excited about the launch of the website and want to take the Vjesnik to the rest of the world. Please visit the site yourself, and PLEASE please please, pass the word onto all your contacts via CroWorldNet. By all means, make any constructive suggestions. We aim to have it free-to-air for the first few months but after that we are considering charginga $1 AUD subscription per week - $50 AUD per year in order to not lose on our hardcopy and to add a new revenue stream so we can embark on different community projects. Please let me know what you think of that, i.e. whether or not people will be enticed to subscribe, taking into account these days there are so many free-to-air news websites.
Finally, may you have a very Merry Xmas and safe and enjoyable New Year and keep up the excellent work you are doing for both Croatia and the North American Croatian community. If only we had more Nenad Bachs around the world !
All the best and hopefully chat with you again very soon! In the meantime, please let as many people know about our website. Eventually, once we settle down a little I would like to exchange links.
Tonci Prusac
croatianherald@netspace.net.au
Editor - New Generation
Sports Journalist/Layout Designer
Croatian Herald,
Melbourne, AUSTRALIA
| ADVERTISE WITH THE CROATIAN HERALD - A BUSINESS DECISION YOU WON'T REGRET! | | The Croatian Herald (Hrvatski Vjesnik) is a weekly newspaper, published
every Friday in Melbourne but distributed and sold throughout Australia.
We have been around since 1983, serving the Australian Croatian
community with a top class publication that is by far the most
widely-sold Australian Croatian newspaper.
We are also the only Australian Croatian newspaper - and indeed one
of the few ethnic papers in Australia - that has a fully fledged English
supplement, known as 'the New Generation'.
Currently with a print run in excess of 12,000 copies per week, and
excellent market penetration in all the major metropolitan and regional
cities in Australia (including Melbourne, Sydney, Canberra, Brisbane,
Geelong, Adelaide, Perth and Hobart) we offer potential advertisers
superior value for money and awesome exposure for their respective
businesses or events.
Added to that, the new official Vjesnik website, which you are now
viewing, and the marketing opportunity to advertise with the Croatian
Herald will no doubt be of extreme advantage to you. For all advertising enquiries, including highly competitive
advertising rates and professional advice on artwork/design, please
contact Tom at our Melbourne (Australia) Head Office Mondays-Wednesdays from
10am-6pm (AEST) on (03) 9481 8068, via fax on (03) 9482 2830 or send him
an email at:
croatianherald@netspace.net.au DOING BUSINESS WITH THE CROATIAN COMMUNITY HAS NEVER BEEN EASIER |
|
»
(H,E) Prozor Window 2004
|
Prozor - Window 2004 
by Vujka Calic Meic
|
»
(E) Sylvan Winds open 27th season at National Arts Club
|
SYLVAN WIND QUINTET RETURNS TO THE NATIONAL ARTS CLUBTHURSDAY, JANUARY 13, 2005 at 8 PM The Sylvan Wind Quintet SvjetlanaKabalin, flute; Mark Hill, oboe; AmyZoloto, clarinet; Thomas Sefcovic, bassoon; Zohar Schondorf, horn returns for the eleventh consecutive season to the National Arts Club, 15 Gramercy Park South on Thursday, January 13, 2005 at 8:00 PM for their inaugural concert of the new season in a program of More Treasures from the Library of Georges Barrère. Charles Lefebvre Suite, Op. 57 Gabriel Pierné Pastorale, Op. 14, No. 1 Irene Poldowski Suite Miniature (arr. G. Barrère) Emilio Provinciali Danse Villageoise Hedwige Chrétien Quintette Paul Hindemith Kleine Kammermusik, Op. 24, No. 2 Ticket prices for the concert are $25 for adults and $15 for students and seniors. For further program information and reservations, please call or fax 212 / 222-3569. Georges Barrère (1876-1944, France/USA) was one of five French wind players recruited by Walter Damrosch who envied the woodwind sounds of the Boston Symphony and wanted to emulate the sound in the New York Symphony Orchestra in 1905. In Paris, Barrère founded the Société Moderne d’Instruments à Vent in 1895 that performed 60 new works by 41 composers, in its first ten years. In New York, Barrère would go on to found the woodwind department at the Institute of Musical Art, later the Juilliard School, bringing with him the traditions of the French school of woodwind performance to this country. In 1910, he founded the Barrère Ensemble of Wind Instruments consistently promoting new repertoire, advocating American composers and supporting women composers long before it became fashionable. He toured throughout the country from 1912 to 1936 encouraging the new voices of the future – Henry Brant, Wallingford Riegger and Edgard Varèse - and responsible for the premières of more than 170 works, and more than 40 were dedicated to him. This is the second concert by the Sylvan Winds dedicated to preserving his legacy. Charles Lefebvre (1843-1917, France) earned a law degree before enrolling as a student at the Paris Conservatory. A co-winner of the Prix de Rome in 1870, he returned to Paris in 1873 after traveling to Greece and the Near East. He also won the Prix Chartier in 1884 and 1891 and from 1895 became professor of the chamber ensemble class at the Conservatory. He composed lots of instrumental music, especially the wind suites, as well as operas, cantatas, sacred music, choruses, 35 songs and a sacred drama, Judith. GabrielPierné (1863-1937, France) was born in Metz and at 17 moved to Paris, where he studied with Franck and Massenet at the Paris Conservatory. Winning the Prix de Rome in 1882, he succeeded Franck as the organist at Ste. Clothilde Church (1890-98), and became principal conductor of the Concerts Colonne (1910-34) with which he performed weekly concerts. He was made a chevalier of the Légion d’honneur and was admitted to the Academie des Beaux-Arts in 1925. Among his compositions were dramatic works, ballets, incidental music, oratorios, cantatas, orchestral music, chamber music, choral pieces and songs. Irene Poldowski (1879-1932, Belgium/UK) was the daughter of the violinist Henry Wieniawsky, born in Brussels and later a student of composition and piano at the Brussels Conservatory. She later traveled to Paris to study with d’Indy and composed under the pen name ‘Poldowski’ rather than that of her father or husband, Sir Aubrey E.H. Dean Paul. Her music was influenced by contemporary French trends and she principally wrote songs and chamber works. EmilioProvinciali (d. 1908, Italy/France?) is obscure indeed. Presumably born in Italy, he became well acquainted with Barrère’s colleagues in Paris. It is known that Metropolitan Opera conductor Louis Hasselmans dedicated his Petite valse, Op. 13 to him. Hedwige Chrétien (1859-1944, France) was born in Compiègne and came to Paris to study at the Paris Conservatory in 1874. She studied several disciplines, was a pupil of Giraud and besides winning first prizes in solfège and piano, she also won the first prize in harmony and counterpoint in 1881 and in 1889, she joined the faculty. As a composer, she wrote five orchestral works, as well as numerous works for chamber ensembles, piano, voice and chorus. Paul Hindemith (1895-1963, Germany) A towering personality of the 20th century, he came from humble beginnings, the son of a music-loving house painter. He began studying violin at nine and by 19 was an accomplished violinist, violist, clarinetist and pianist. Becoming concertmaster of the Frankfurt Opera orchestra, he was also a member of several string quartets on either violin or viola. An early pioneer of early music in Germany before the second world war, he made his mark as a composer in the 1920s at the Donaueschingen Festival. In this country, Hindemith taught at Yale University from 1940-53 and also lectured at Harvard. The wind quintet was written for his colleagues in the Frankfurt Opera orchestra. A consummate craftsman, the work combines virtuoso wind writing with biting sonorities and rhythmic vitality. ————————————————————— Hailed by The New York Times for “its venturesomeness of programming and stylishness of performance,� the ensemble has performed throughout the Tri-State area, and has toured both domestically and abroad. The Sylvan Winds has established a reputation as one of the city’s most versatile chamber music ensembles and has received many honors, including an invitation to perform at the Governor’s Arts Awards. Dedicated to exploring the entire body of literature for wind instruments, the ensemble has consistently earned audience and critical acclaim. Of their spring ‘99 concert at Weill Recital Hall, New York Times critic Paul Griffiths wrote, “the work was beautifully executed here, with due care for its rhythmic demands. Indeed, throughout the evening the musicians showed themselves able to think, breathe and enter as one.� ————————————————————— Additional series performances by the SYLVAN WINDS this season will take place on Wednesday,March 16, 2005 at 7:30 PM at the Americas Society, 680 Park Avenue in a Sounds of the Americas program, with works by W.G. Still, Astol, d’Rivera, Alleman, León, Villa-Lobos, Piazzolla and a world premiere by New York composer Max Lifchitz, and will close the season with a Winds and Piano program on Wednesday, May 25, 2005 at 8:00 PM at Weill Recital Hall, with guest artist Pedja Muzijevic in works by D’Indy, Sarabande et Menuet, Op. 24bis; Saint-Saëns, Caprice on Danish and Russian Airs, op. 79; Mendelssohn, Koncertstück No. 1 in f minor, Op. 113, and the Thuille, Sextet in Bb Major, Op. 6.
|
»
(H) Predstavljanje knjige "Kad bismo bili dosljedni"
|
Glazba i Tisina Trenutci rezervirani za tisinu i razmišljanje
PREISPITIVANJE SVJEDOKA VJERE
Hrvatski Centar
srdacno vas poziva
na predstavljanje knjige:
Kad bismo bili dosljedni...
FRANO PRCELA, O.P.
Glas Koncila (Biblioteka "Con-text" 1.), Zagreb, 2004., 271 str.
Velika dvorana Hrvatskog Centra u New Yorku 41 ulica 10-11 Avenija. Tel: 212 563-3395
Nedjelja 9. sijecnja u 1:00 p.m.
o knjizi ce govoriti: vlc. Tomo Mlakic
V J E S N I K • Srijeda, 22. prosinca 2004.
PREISPITIVANJE SVJEDOKA VJERE
Frano Prcela: »Kad bismo bili dosljedni…« / Glas Koncila / Zagreb 2004., str. 270
Bonaventura Duda
Ono što me se prvo dojmilo, i to ne samo sada – citajuci knjigu »Kad bismo bili
dosljedni...« dominikanca Frane Prcele – vec i prije, kad sam citao njegove dobre i
velike intervjue te clanke, jest novi hrvatski jezik, bolji nego sam ga navikao i citati
i pisati, i to u najrazlicitijim pitanjima kojima se autor bavi. Time ka em i drugi dojam:
autor se uistinu bavi vrlo razlicitim i cesto te im pitanjima, ali uvijek ona moraju
zanimati svakoga pravoga covjeka Crkve, to jest sve nas, ali opet ne Crkve
koja sve zna i za sve ima odgovor, nego Crkve koja takodjer i pita, i pita se, i otvorena
je pitanjima drugih o sebi, dakako i onih koji sebe ne racunaju da spadaju u
Crkvu. U tom smislu treba pohvaliti i ravnatelja Glasa Koncila Nedjeljka Pintarica koji baš
ovom knjigom otvara novu knji nicu Context. Prcela je, naime, doista kontekstualan
pisac, dobro se snalazi u kontekstu Crkve i u kontekstu onih koji s njome ele ili
moraju razgovarati, a cijelo vrijeme ostaje razgovoran.
O zajednickom dobru naglas Biskup dubrovacki elimir Puljic u knjizi
je napisao doista dobar uvod »O zajednickom dobru na glas« u kojem uz ostalo
hvali i kratkocu razlaganja, Å¡to je osobit znak dobra pisanja. Glumac i redatelj Rene
Medvešek svoj je predgovor naslovio »Domaca zadaca«, što je pak izraz samoga
pisca Prcele kad govori »je li oprost moguc bez stvarnoga pokajanja«.
U uvodu Prcela istice: »Iako su mnogi bili uvjerenja da to – sve što pišem – s lakocom
mogu staviti na papir… u procesu nastajanja pojedinih tekstova zapravo
sam sâm puno naucio. Pisanje, naime, nisam shvacao kao priliku za dijeljenje lekcija
nego za preispitivanje sebe samoga… Nadam se da ce citatelj moci raspoznati
nastojanja tra enja rijeci za precesto neizreciva ivotna iskustva ili neobjašnjive istine
vjere.« Cime se pisac u ovoj knjizi bavi? Pod deset naslova (poglavlja) obradjuje više od
pedeset tema, a ja odabirem samo neka pitanja koja elim istaknuti. Najprije su tu
pitanja, odgovori, opaske o velikim otajstvima našega spasenja: Bo ic, Uskrs, Duhovi,
Velika Gospa, Svi sveti i Dušni dan. Nakon toga dolaze kraci tekstovi koji se
odnose na našu borbu za domovinu (»Rat i vrijeme«), pa njegovi kratki nastupi na Zapadnonjemackom
radiju u Kölnu pod naslovom »Krjeposti svakodnevice« i nekoliko tematskih jedinica pod naslovom »I razgovor je djelo«. U poglavlju »Redovništvo – kriza kao poticaj « u sedam manjih jedinica raspravlja,
razgovarajuci, o va nim pitanjima suvremenoga redovništva. I završava s desetom
jedinicom »Politika je zajednicko dobro«. Tu najprije iznosi pismo predsjedniku dr-
ave Stipi Mesicu, Å¡to ga je s casnom majkom sestara dominikanki 19. rujna 2000.
napisao kao dominikanski provincijal. A zatim donosi komentare i izjave u tiskovnim
medijima i dodaje dva svoja intervjua pod naslovom »Nevjerodostojna slika o
Crkvi« i » ivjeti svoje poslanje«. Dodaje i epilog: » elje Crkvi za 21. stoljece«, gdje se
– bar u dva naglaska: ad intra, ad extra – nadovezuje na koncilski nastup kardinala
Suenensa 5. XII. 1962.
Bozic i konzum Što od svega izdvojiti? Nekoliko detalja, iako ih ima mnogo. U napisu »Bozic i konzum
« Prcela razmišljanje pocinje uz razglednicu koju dr i na stolu, s grafickim
prikazom: s jedne strane pješaci razlicite dobi što urno prelaze preko pješcanog
prijelaza neke ulice, ne videci jedni druge, pretrpani bo icnim jelama i poklonima; s
druge strane, Marija, sjedi na magarcu i Josip, umorni od puta, bezuspješno tra e
pogled prolaznika. I završava: »Sve se to sprema kao da ce se ispod bo icne jelke
roditi Nazarecanin, dogoditi Betlehem, a zapravo se 'radjaju' pokloni i dogadja konzum.
Bojim se, ne samo ove godine 1994.«, nego i, evo, deset godina nakon toga.
Kad Prcela piše svojim dominikancima kao provincijal, ima podosta vrlo zanimljivih
opaski na njihov i opcenito redovnicki ivot. Tako nam puno govori i naslov, napisan
istim dominikancima, a ja ga citam za sve nas redovnike: »Govor koji najviše
volim je šutnja i blagi pogled«. A taj dio svoje knjige završava: »Kad u tome kontekstu
govorimo o buducnosti redovništva, onda se odmah namece pitanje hoce li nas
biti… a to nije vazno. Vazno je da i danas svjedocimo… Redovništvo ima buducnost,
pitanje je samo u kojem obliku. Nekada su neki – i veliki – redovi nestajali, novi su
nastajali. Sve je to u promislu Bozje dijalektike s nama ljudima«.
I još je jedan tekst za me vrlo znacajan – »Glazba kao nova religija«, napisan u povodu IV. Pepelnice umjetnika o temi dijaloga teologije i glazbe, a u kojem kaze: »Nikada do sada ljudi nisu tako puno slušali glazbu kao u ovo naše vrijeme. Glazbu slušamo dan i noc… Glazbu slušamo u crkvi. Štoviše, glazba nije i ne smije biti privjesak, nego jest i treba biti sastavnica gotovo svih liturgijskih slavlja. A što radi Crkva?
Kršcani odnosno Crkva stoji cesto zbunjena i s izvjesnim cudjenjem pred tom
cinjenicom sveprisutnosti glazbe i jedva uspijeva djelomicno tumaciti taj fenomen,a kamoli ga pozitivno konvertirati, integrirati.« Istina, ima tu i negativnih opaski: »Izruceni smo zvukovima u sveprisutnoj glazbi što dovodi do slušnog otupljenja – štoviše, ta nam glazba krade trenutke rezervirane za tišinu i razmišljanje.« Koliko kontekstualnosti ovdje ima izmedju glazbe i teologije,
izmedju glazbe i liturgije, izmedju glazbe i Crkve, izmedju glazbe i naših duša?!
Doista, Prcela je kontekstualan pisac.
|
»
(E) Celebrating choral music in Croatia
|
Celebrating choral music in Croatia
LETTERS TO THE EDITOR
Regarding "Choirs That Move a Nation" [Dec. 19]: It's encouraging to see this tradition surviving in an age when people listen to music with headphones.
Throughout the picturesque Dalmatian coast of Croatia, people congregate in restaurants, theaters, courtyards, on boat docks and in private homes to share the choral music known as klapa. Strangers are welcomed and are not expected to pay at these informal gatherings.
Lee Botsford
Del Mar
http://www.latimes.com/travel/la-tr-letters9.1jan09,1,5118655.story?coll=la-travel-headlines&ctrack=1&cset=true
Praise for 'ugly, lovely' Swansea
Regarding "Choirs That Move a Nation" [Dec. 19]: I am not a native of Swansea, Wales, having been brought up in the north of England on the edge of an industrial belt that is similar to South Wales. These both suffered from the legacy of the Industrial Revolution and may find echoes in Pittsburgh, Detroit or West Virginia.
However, Swansea is much more than the squalid downtown you portray. People tend to forget that the Mumbles and other holiday areas are also part of the city and county.
Swansea may still be Dylan Thomas' "ugly, lovely" city, but there have been immense efforts (not always successful) to improve the place over the years since Adolf Hitler's bombers blasted it.
Although you make a passing allusion to it, the Morriston Orpheus Choir is among the most traveled (and recorded) of them all. Although other choirs may be technically competent or just jolly singing clubs, they tend to stay put with very few away concerts. The Orpheus has been crisscrossing Britain for many years and launched its first intercontinental tour to the U.S. in 1973. We have traveled the world for more than 30 years and have met every challenge to our ability to master tunes and languages from Maori to Mandarin. The choir's progressive management, adventurous choristers and inspired and inspiring musical director (with first-class musical staff in support) have contributed to this.
John Betts
General secretary,
Morriston Orpheus Choir
Swansea, Wales
|
»
(E) Salaries Growing in Croatia
|
Salaries Growing in Croatia
A significant growth in salaries has been registered in Croatia, although it remains to be seen how the IMF will react to this.
By Miranda Novak for Southeast European Times in Zagreb – 30/09/04
The healthcare sector is one of the highest paid in Croatia. [AFP] The average monthly salary in Croatia for September was 434 euros, representing a 12 per cent increase from what it was a year ago. Real growth -- growth adjusted for a rise in the cost of living -- amounted to 5.1 per cent, the Croatian Treasury Department (ZAP) announced in its latest bulletin.
There are still pronounced differences in average salaries between particular sectors of the economy. The highest average salary in September was registered in the financial sector at 619 euros -- 42.6 per cent above the country's average. Those employed in public administration also received an annual income above average. Other salaries above average are in the defence forces and in mandatory social security, followed by healthcare and social protection, the electrical utility, waterworks and natural gas, transportation and warehousing, mining, agriculture, hunting and forestry, education and other social sectors.
Salaries below the average for the republic were registered in fishing, construction, commerce, the hotel and restaurant industry, the processing industry and the real-estate business. In these sectors, the average salary was below the average by between 6.8 per cent and 39.6 per cent. The lowest salary was registered in the fisheries sector at 262 euros.
Salaries in the private sector continue to be lower than in the public sector. The average salary in the private sector for September amounted to 380 euros, which is 23.3 per cent below the average salary in the public sector, and 12.3 per cent below the average in the country. The average salary in September for the public sector amounted to 496 euros, which is 11.4 per cent above the state average, the ZAP report said.
The total net salary for Croatia in the first nine months of this year reached 3.4 billion euros, according to ZAP. This is a nominal increase of 8.4 per cent from last year, while real growth was 4.7 per cent. In only two sectors out of 13, the net expenditure on salaries in the first nine months of this year was lower compared to last year. These sectors are construction, where total expenditure on salaries was lower by 5.1 per cent, and fisheries, where a 5.3 per cent decrease was registered, ZAP reports.
Even though the decision on a minimum salary of 225 euros has been in force since 1 April, certain employers continue to pay salaries below that. According to ZAP data, 1,036 such cases were registered in Croatia in September.
Still unclear is how the IMF will react to the growth in public sector salaries. The government says its objective is to reach a stand-by or credit arrangement with the IMF. A stand-by agreement worth $250m was announced for the end of the year, but it appears that this will be pushed to the first half of next year.
The IMF has insisted the "freezing" of salaries in the public sector is one of the most pressing issues, given that the greatest portion of the state budget goes to salaries.
http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/features/setimes/features/2004/09/30/feature-03
|
|
|
full story
printer version
