International Opera Arias Festival ”TINO PATTIERA” in Dubrovnik, 30 June - 7 July, 2020
Tino Pattiera, distinguished Croatian tenor of international renown,
started his professional career in Dresden, Germany.
On one occasion, the curtain of the Dresden opera was raised 52 (fifty two) times after his concert!
Tino Pattiera was born in 1890 and died 1966 in his beloved town of Cavtat, Croatia. He was a world-renowned opera singer. His voice was a heroic, dramatic and delightful tenor, with perfect diction and pronunciation for both the German and Italian opera opus. He was an irresistibly attractive figure on the stage and is remembered by his attractive voice and appearance. Among other accomplishments, he was a lead in The Saxony Kingdom Opera House in Dresden and guest soloist at The New York Metropolitan Opera. He was among the greatest Croatian singers in history.
INTERNATIONAL OPERA ARIAS FESTIVAL - "TINO PATTIERA" is named after and organized in the memory of the world famous tenor Tino Pattiera, born on 27 June 1890 in Cavtat, a town situated about twenty kilometres away from Dubrovnik, where he died on 24 April 1966.
Tino Pattiera was one of major popular singers at the opera houses both in Europe and worldwide in the first half of the 20th century. He was the leading singer at the Royal Saxon Court Opera in Dresden and member of the Berlin State Opera. A tenor of a specific voice, he masterfully interpreted lyrical and dramatic title roles in operas by Bizet, Gounod, Auber, Leoncavallo, Massenet, Meyerber, Tchaikovsky, Moussorgsky, Verdi, Puccini, Wagner, Strauss and appeared with: Meta Seinemyer, Elisabetha Rethberg, Irma Tewrvani, Nelena Torti, Helena Jung, Mini Nast, Margareta Siems, Eva von der Osten, Erna Berger, Anka Horvat, Fridrich Plaschke, Robert Burg, Fritz Volgestrom, Richard Tauber, Adolf Lusman, Ivar Andresen, Curt Tauchnner, Max Hirzel, Paul Schoffler, Kurt Bohme, Mathieu A. Mayer and others. He worked with conductors Leo Blech and Fritz Busch.
Having completed the Dubrovnik Grammar School, Tino Pattiera began to study medicine and later law, in order to eventually discover his lifetime profession - singing. He left for Vienna to study with Knight Horboucky-Ranier and Franz Habock, the finest music pedagogues at the time. His first role was that of Marnico in Verdi's Troubadour in March 1916. Soon followed the roles of Rademes in Aida and Don Jose in Carmen. In 1919 he performed in Vienna and signed a contract for a series of twenty appearances. He also received invitations from the Berlin State Opera. At the same time, from 1924 to 1929, he was engaged both in Berlin and Dresden, so he often had to drive in his car in the night from one town to another. From 1921 to 1923 he was engaged at the Chicago Opera and the newspapers claimed that famous Enrico Caruso got his successor. Pattiera was equally good in lyric and dramatic tenor roles. He remained faithful to the Italian school of singing, but was, at the same time, attracted by some German operas. Thus he masterfully interpreted Bacchus in "Ariadne auf Naxos" and Erik in "Der Fliegende Hollander" both in Dresden and in Vienna, and was brave enough to sing Tannhauser in the season 1930 - 1931.
His successful career continued in the 30es till the beginning of the World War II. He lost all of his property in the disastrous bombardment of Dresden on 13th February 1945. He left for Prague, where he extensively appeared at the National Theatre and gave singing lessons, until an invitation arrived from the Vienna Academy of Music and Theatre Arts. In April 1950 he arrived to Vienna and taught at the Music Academy for two years. Due to his deteriorating health he left teaching and continued to give private instructions. Tino Pattiera had his farewell concert in the Dresden Zum Weissen Hall in 1952.
Aged 70, he received a pension and the Federal Cross from the president of the former German Federal Republic for his merits in promoting German music for 25 years.
Numerous recordings he made for Odeon, Brunswick, HMV, BASF, Parlpophon, Vox, Grammophon, Electrola and Preisler Records represent a lasting value for those who knew him, but also for the young generations who are about to discover him.
Tino Pattiera interpreted major operatic roles on the concert stages all over the world, including his acclaimed:
Cavaradossi in Tosca, Radames in Aida, Rodolfo in La Boheme, Manrico in Il Trovatore, Don Jose in Carmen, Cani in Pagliacci, Bacchus in Ariadne auf Naxos, Erik in Der Fliegende Hollander, Don Alvaro in La Forza del Destino, Riccardo in Un Ballo in Maschera, Don Carlos in opera Don Carlos, Otello in opera Otello, the Duke of Mantua in Rigoletto, Alfredo in Traviata, Faust in opera Faust, Chenier in opera Andrea Chenier, Tannhauser in opera Tannhauser, Lt. Pinkerton in Madama Butterfly, Turiddo in Cavalleria Rusticana, Grigory in Boris Godunov, Hermann in The Queen of Spades, Lensky in Eugene Onegin.
Lazareti (5. lađa) at 8 pm Lecture about Tino Pattiera and International Opera Arias Festival "Tino Pattiera" Vido Peručić, lecture Franica Vidović Krampus, lecture Denis Ajduković, lecture
Free entrance
3.7. Friday
In front of the Cathedral at 9 pm International Opera Arias Festival "Tino Pattiera" Opera arias and overtures Dubrovnik Symphony Orchestra Marc Tardue, conductor (USA) Martina Zadro, soprano Dubravka Šeparović Mušović, mezzo-soprano
4.7. Saturday at 9 pm
Summer at Lazareti Film music
7.7. Tuesday
Cinema Jadran at 9 pm Cinema screening concert Verdi Gala 5 July 2019 Dubrovački simfonijski orkestar Marc Tardue, dirigent Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran Katarzyna Holysz, sopran (Poljska) Paulo Ferreira, tenor (Portugal) Melih Tepretmez, bariton (Turska)
In cooperation with the Dubrovnik television and the Dubrovnik cinemas
immediately after the lectures about Tino Pattiera.
Predavanjem Tko je zapravo bio Tino Pattiera? Franice Vidović Krampus, Vida Peručića te Denisa Ajdukovića započelo je 13. izdanje Međunarodnog festivala opernih arija Tino Pattiera
Profesorica Vidović Krampus govorila je o životu, djelu te osobnim sjećanjima na Pattieru, osnivač MFOA Tino Pattiera više je rekao o tenoru kao 'enigmi' dok se član Dubrovačkog simfonijskog orkestra Denis Ajduković osvrnuo na glazbene prilike u vremenima kad je Pattiera djelovao kao umjetnik. Najprije je u ime organizatora prisutne pozdravila Renata Roman Dobroslavić, zadužena za PR i marketing u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.
Vidović Krampus je odgovorila na pitanje treba li zaista postavljati pitanje 'tko je bio Tino Pattiera?' ili je njegovo ime već urezano u kolektivnu svijest ljudi ovog podneblja.
- Jest i nije. Kad sam proteklih dana spominjala da će se ovo predavanje održati, onda su me pitali: Je li to onaj iz Zadra? A ja sam se okrenula i rekla: "Srami se!" Pitala me sugovornica zašto bi se sramila, pa zato što taj iz Zadra jest njemu neka svojta, ali to nije taj Tino, Tino Pattiera je nedavno navršio 130 godina. Prema tome, za njim je već jedna povijest koja je 'pošla', on se otisnuo iz Cavtata, otišao je na studij medicine u Zagreb. Međutim, kad je trebalo raditi razne pokuse i učiti anatomiju, on to nije mogao podnijeti jer je njemu u podsvijesti cijelo vrijeme živjela glazba. Kako su roditelji bili slabog imovinskog stanja, oni su mislili, ako se on posveti glazbi, da neće imati ništa od života. Trebao je postati ili liječnik ili pravnik, to su bile te stvari koje je trebalo 'zaraditi', a glazba ne, započela je Vidović Krampus.
- Pattiera je cijeli život imao sebe, on je dosta živio, pa pomalo i raskošno, veselo, pjevao je po društvima. Međutim, veličali su ga kao džentlmena i ribara i čovjeka koji je dobrog imovinskog stanja, ali isto tako, što mu se dogodilo kad je došao Drugi svjetski rat?! Ostao je bez svega! U kazalištu u Dresdenu, koje je kraljevsko, eksplodirala je bomba te smo ostali bez arhiva u kojemu su bili i podaci o njemu. Kad sam oko 2000. počela pisati o njemu, a Družba "Braća Hrvatskog zmaja" me je uputilo na to, dala sam se na posao, ali jako je teško otkriti odakle i što, na kraju sam došla do jedne knjižice jedne vrlo drage njegove prijateljice kojoj je pričao stvari o sebi pa sam to prevodila s njemačkog, pojasnila je Vidović Krampus.
Potom je predavačica iznijela svoja sjećanja.
- Puno stvari se poklapa jer ga se sjećam. Po majci sam cavtajskih korijena, bilo je u Cavtatu nekoliko familija, svi su se poznavali tako da bi ja kao mala djevojčica ljeti došla u Cavtat u none i s nonom bi bila po rivi. Postojao je uzvik: "Arivo je!" I kad bi to rekli, znalo se da je to on jer nitko drugi nije mogao 'arivat'. Mogli su to biti ribari, prodavačice na placi, pokoja tkalja, vezilja za ručne radove. Sjećam se jedne godine, možda sam imala sedam, osam godina, vidjela sam ga u bijelom vestitu s klobukom, došao se javiti mojoj noni i bio je u kabrioletu - u Cavtatu gdje su magarci išli! Zamislite koja je to festa bila?! On se izdigao u jednog džentlmena, jednog svjetskog džentlmena i nije se mogao sramiti gdje god da je došao. Radio je na sebi jer potekao je iz obitelji gdje je bilo desetero djece, trebalo se brinuti, misliti, a roditelji su prodavali kruh! Što se moglo od toga?! Što je on mogao dobiti da ide studirati?! I kad je izjavio ocu da prelazi na glazbu, oca samo što nije 'kolap trefio'! Pattiera je na kraju rekao sam sebi: "e sad ću ti ja poći studirati glazbu, pa kad dobijem što, moj oče, ja ću ti poslati!" I tako se dogodilo. Kad je položio prijamni ispit u Dresdenu za sedam godina dobio je mogućnost imati uloge. Dobio je dobar unos novca i poslao je ocu, ispričala je Vidović Krampus.
Objasnila je profesorica što je bio njegov najveći pad.
- Najveći pad dogodio se onog trenutka kad je pomalo počela bolest jer je došla astma. Mislim da se jako opteretio, a klime sjevera su vrlo oštre, posebno u Njemačkoj. Išao je čak u London, išao je svugdje gdje su velike magle, a on to nije trpio i onda je došla i šećerna bolest. Bio je veseljak i dizao bi se, ali na kraju više nije mogao. Što je 'najgore', u Beču je znao potpisati ugovor za jednu operu, a onda je iza te opere išao u drugu pa istu večer znao je imati dvije uloge, strašne, jake uloge bi izdržao. To bi bilo po šest-sedam sati pjevanja! To su rijetki mogli izdržati, ali on je izdržao! Ako ga je to radovalo, neka je, kazala je profesorica.
Prokomentirala je Vidović Krampus kako ne bi rekla da je da Pattiera danas zaboravljen.
- Stalno je navraćao doma, dolazio je, bio je s običnim ljudima u Cavtatu. Poklanjao bi uvijek nekome nešto, nekome motor, nekome barku, a onda je bila uzrečica "ide motor k'o u Tina Pattiere" jer svi drugi su bili stari, jadni i nevoljni, a on bi sa svojim autom dovezao nešto novo i poklonio to nešto novo. Moramo ga sačuvati za budućnost jer je jedan fenomen koji to zaslužuje! Doživjeti da se u Dresdenu 52 puta zastor digne iza njegove uloge - to se rijetkima događa, nisam za to čula! Jest njegov rival bio Talijan Enrico Caruso, ali kad je Pattiera došao u Ameriku, Amerikanci su uzviknuli: "Evo nam Carusa!" Pola njih nije razumjelo da se radi o Hrvatu koji je došao iz tadašnje države. Imao je probleme u tom sustavu, nije se želio isticati, glazba mu je bila sve, imao je taj cilj, a želio je nastupiti i u Dubrovniku, ali nije uspio, zato mi moramo danas to održati, poručila je profesorica.
Festival će se zbog epidemiološke situacije održati do 7. srpnja i to u malo skromnijem izdanju, a nastavlja se koncertom ispred Katedrale 3. srpnja u 21 sat. Dubrovačkim simfonijskim orkestrom će ravnati njegov šef dirigent Marc Tardue, dok će kao solistice nastupiti dvije etablirane hrvatske operne pjevačice, sopranistica Martina Zadro i mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović. Na programu je izbor najljepših opernih arija svjetskih i hrvatskih skladatelja, od Mozarta, Rossinija, Verdija, Bizeta, do Gotovca i Zajca.