Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  People  »  Claudio Radonich since Dec 2016 Mayor of the city of Punta Arenas in Chile has Croatian roots
 »  Home  »  Education  »  Claudio Radonich since Dec 2016 Mayor of the city of Punta Arenas in Chile has Croatian roots
Claudio Radonich since Dec 2016 Mayor of the city of Punta Arenas in Chile has Croatian roots
By Nenad N. Bach and Darko Žubrinić | Published  12/31/2016 | People , Education | Unrated
His great-grandparents are from the town Starigrad on the island of Hvar, Croatia



Claudio Radonich, since December 2016 Mayor of the city of Punta Arenas, Chile



Mr. Claudio Radonich, Chilean lawyer and politician living in Punta Arenas on the very south of the country, studied Law and Social Sciences. He was born in 1973 in Santiago de Chile and has Croatian roots: he belongs to the third generation of Croats born in Chile, and great-grandparents (Radonich's) are from the town of Starigrad on beautiful Croatian island of Hvar. He lectured as Assistant professor at the Pontifical Catholic Univeristy as well as at the Central Univeristy of Chile. In 2016 he was elected as the Mayor of the city of Punta Arenas.

Punta Arenas (as well as many other cities in Chile and in South America) has a very strong Croatian immigrant population, dating already since the 19th century.

The city has a Croatian Street, Croatian Firefighting Association, Croatian Women Society. The city has a nice monument dedicated to Croatian Coat of Arms as well as Escuela Croacia (School Croatia), Clinica Croacia, Club Croata Restaurant, the street Croacia, 


Punta Arenas is on the very south of Chile (and of South America).




 
Claudio Radonić pripada trećoj generacija Hrvata rođenih u Čileu. Točnije, njegovi su pradjedovi došli iz otoka Hvara. To su bili Mihovil Radonić Vlahović i Cornelia Scarpa Kovačević, oboje su došli na Ognjenu zemlju, u mjesto Porvenir, gdje su se rodili Claudiov otac i djed. Njegov djed se zvao Tomas Radonic Scarpa, a bio je brat Antonia Radonica, utemeljitelja prvog kina u Čileu. Tomas se ozenio sa škotkinjom Katie Morrison Montgomery, a imali su četvero djece, Miguel, Tomas, Nicky i Ronnie. Miguel je bio Claudiov otac, a rodio se u Porveniru, Ognjena zemlja.

Lucas Dela Torre Damianović



Club Croata de Punta Arenas


Hrvatsko tamburaško društvo Tomislav, Punta Arenas 1905.
Photo from Lj. Antić, Hrvati u J. Americi, Zagreb, 1991, pp 182 and 266. Source www.hrvatiizvanrh.hr/

Hrvatsko tamburaško društvo Tomislav, Punta Arenas 1916 (Croatian Tamburitza Society, Punta Arenas 1916).
Source Lucas Dela Torre Damianovic. More about Croatian tamburitza.


The Coat of Arms of Croatian Firefighting Association in Punta Arenas






Bomba Croata 1902-2002

Marking 100 years since the birth of Croatian Firefighting Association in Punta Arenas: 1902-2002.

The building of Dalmatian House in Punta Arenas has been errected in 1896.

Croatian Benevolent Society in Punta Arenas has been founded in 1900, while the memorial plaque (placed in the local cemetery) is from 1950.

Croatian and Chilean national flags

Croatian Coat of Arms in Punta Arenas, Chile. This monument is 3 m of height!

Mr. Juan Yutronich in front of the statue of Croatian Coat of Arms in Punta Arenas

Homenaje a la ciudad de Punta Arenas de la Socorros Mutuos en el ańo de su centenario y en conmemoracion al 13 aniversario de la independencia de la Republica de Croacia 30/05/2000

In honor to the city of Punta Arenas by the Mutual Help society in the year of its centenial and in the memory of the 13th anniversary of independence of the Republic of Croatia 30/05/2000

Source Jorge-Luis Subiabre Matiacha



Directory of the Society "La Mujer Croata" (Croatian Woman) in Punta Arenas, 1916.

Building of Croatin Falcon (Sokol) Club in Punta Arenas

Members of Croatian Falcon Club in Punta Arenas, 1918.


Hrvatska - Čile

Fenomenom hrvatskoga iseljeništva u Čileu bavili su se mnogi povjesničari. Napisano je o tome podosta znanstvenih radova, kako u Hrvatskoj tako i u samom Čileu. Spomenut ću samo neke: Luka Bonačić Dorić je među prvima u Čileu, preciznije u Punta Arenasu, ako ne i prvi, pisao o Hrvatima u regiji Magallanes, o njihovom dolasku i o njihovom značajnom doprinosu toj regiji. Njegovo je djelo nastavio Mateo Martinić Beroš, poznati povjesničar i dobitnik nacionalne nagrade Čilea za povijest, a danas se tom problematikom uz njega bavi i prof. Sergio Laušić Glasinović. U Hrvatskoj su se, kao povjesničari, problematikom našega iseljeništva, dakako ne samo u Čileu, bavili prof. Ljubomir Antić i prof. Ivan Čizmić.

Hrvatski grb u Antofagasti (!), Čile, 1892.
s naslovne stranice knjige Ljubomira Antića: Hrvati u Južnoj Americi;
Grb trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacija i Slavonije

Dakle, teško je bilo što nova o tome kazati. Stoga, koristeći se između ostaloga i njihovim izvorima, evo samo nekoliko najznačajnijih, vrlo sažetih podataka o doseljavanju Hrvata u Čile.

Kao prve pojedinačne doseljenike koji su došli na područje tjesnaca Magallanes spominje se pomorskoga kapetana iz Boke Kotorske, Petra Zambelića, koji je došao 1872., potom Matu Paravića iz Bakra za koje se zna da su bili vrlo uspješni brodovlasnici. Čini se da je prvi Bračanin koji je tamo stigao 1885. bio Marjan Matulić, iz Postira.

Prvi pak veći val doseljenika koje je na Ognjenu Zemlju privukla "zlatna groznica" događa se u to vrijeme - druga polovica 19. stoljeća. Kada od toga zlata nije bilo gotovo ništa, većina od njih odlazi u gradove Porvenir i Punta Arenas. Bave se stočarstvom, poljoprivredom, te kao lučki radnici, a i trgovinom. Imajmo na umu tada još nije otvoren Panamski kanal (tek 1924.) tako da je tim tjesnacem plovila većina brodova koja je potom kretala uz zapadnu obalu J. Amerike prema Kaliforniji. Spominje se i stanoviti broj mladih hrvatskih mornara na austrijskim brodovima koji su ostajali u čileanskim lukama kako bi izbjegli višegodišnju vojnu službu u Austro-Ugarskoj monarhiji. Naše iseljenike nalazimo u to vrijeme - dakle, 1870-ih, osim na krajnjem, vrlo hladnom jugu, također i na vrućem pustinjskom sjeveru Čilea, u pokrajinama Tarapaca i Antofagasta. Tamo ih je privukla proizvodnja salitre u kojoj je Čile dugo (sve do pojave umjetnoga gnojiva u Njemačkoj) bio gotovo svjetski monopolist. Po nekim podacima Hrvati su u svojim rukama imali gotovo polovicu cjelokupne proizvodnje salitre. No, bavili se oni tamo iskopavanjem i drugih ruda, ali isto tako vrlo uspješno i trgovinom.

Novi veliki val doseljavanja Hrvata u Čile zbiva se samim krajem 19. stoljeća te početkom 20. stoljeća, nakon pojave filoksere na otoku Braču. A kako je većina pučanstva živjela od vinogradarstva, a i zbog vrlo teškog gospodarskog stanja u čitavoj Dalmaciji u to vrijeme, brački težaci i ribari napuštaju svoj otok, masovno sele u Čile, i naseljavaju se, na krajnjim dijelovima Čilea - Punta Arenas na krajnjem jugu te Antofagasta na sjeveru. Poslije, poglavito nakon prvoga svjetskog rata, a posebno nakon drugoga svjetskoga rata može se govoriti samo o sporadičnim doseljavanjima Hrvata. Političke emigracije gotovo da i nema, tek nekoliko pojedinaca, mislim pri tom na izbjeglice poslije II. Svjetskog rata.

Danas pak Hrvate (bolje njihove potomke) nalazimo doslovce u svim dijelovima Čilea – od Porvenira na Ognjenoj zemlji, u Punta Arenasu, u Puerto Natalesu, na estanciama na području čuvenoga nacionalnog parka Torres del Paine, u Puerto Montu, u Osornu, Valparaisu, Vini del Mar, u Concepcionu, u La Sereni, Coquimbu, Antofagasti, Calami, u Iquiqueu, u Arici, pa čak i u San Pedru de Atacama. Posve sigurno ih je danas ipak najviše - u Santiagu. Naime, dobar dio obitelji naših potomaka je u traženju posla, boljih uvjeta života, dakako i zbog odlaska mladih na školovanje, posebice nakon I. svjetskog rata dospio u glavni grad Čilea.

Čime su se bavili ti naši useljenici? Oni prvi, priprosti težaci i ribari, poneki pomorci, većinom iz Brača te iz nekih susjednih otoka i s hrvatske južne obale, između Omiša i Boke, nisu imali velikoga izbora i bavili su se sličnim poslovima. Uz to i rudarstvom. Sve u svemu ogromna većina njih je bila bez gotovo ikakva obrazovanja. Malobrojni među njima koji su bili školovani odmah su započinjali radom na kulturnom planu pa su samim početkom 20. stoljeća imali svoje novine, časopise, i to na hrvatskom jeziku. No, malo pomalo hrvatski se jezik gubio, tako da danas imamo jedno jedino glasilo (s izuzećem povremenog klupskog biltena u Iquiqueu) koje izlazi u Punta Arenasu, no ima samo hrvatsko ime - Male Novine. A tko bi ih čitao da su pisane na hrvatskom?!

Govoreći o drugoj i trećoj generaciji, dakle o potomcima Hrvata, a držim da danas gotovo pa isključivo možemo govoriti samo o potomcima Hrvata, e tu je stanje bitno drukčije. Vraćam se opet na tvrdnju da nam valja govoriti ne više o Hrvatima, već o osobama koje su se potpuno integrirale u čileansko društvo. Što više oni su se i asimilirali i Čile doživljavaju kao svoju domovinu, koju silno ljube, ponoseći se pri tom uvijek i svojim hrvatskim podrijetlom. Možda su upravo zbog te činjenice što se nisu getoizirali, a dakako i zbog urođenih sposobnosti, bistrine uma, radinosti, poduzetnosti, ali i čvrste želje da ne nastave onim mučnim, tegobnim životom svojih roditelja i djedova, ti potomci hrvatskih iseljenika, svjesni vrijednosti obrazovanja, odlaze na školovanje i postaju vrlo ugledni i priznati stručnjaci na svim područjima ljudskih djelatnosti. Nalazimo ih među poznatim liječnicima, profesorima, ekonomistima, pravnicima, novinarima, kazališnim i drugim umjetnicima, inženjerima, političarima i diplomatima.

Valja spomenuti da smo imali i dva predsjednička kandidata, nekoliko ministara, senatora i zastupnika u čileanskom parlamentu. Znam i za jednog veleposlanika koji k tome sjajno govori hrvatski! Gospodin Dane Mataić Pavičić, koji je radio stanovito vrijeme u diplomaciji u Čileu, a na temelju provedenih anketa, dolazi do fascinantnih podataka da je na čileanskim sveučilištima djelovalo oko 140 profesora i predavača, tri rektora, nekoliko dekana, a spominje i brojku od 17 akademika čija prezimena - prvo ili drugo - završavaju na -ić. Imamo i nekoliko svećenika, trenutno i tri biskupa: Alejandro Goić Karmelić (predsjednik biskupske konferencije Čilea!), Tomislav Koljatić-Marojević i Petar Buljević.

A koliko tek vrlo uspješnih poduzetnika. Obitelj Lukšić je svakako najpoznatija. Ranije je to bio čuveni Paško Baburizza, jedan od najbogatijh ljudi svoga vremena, veliki dobročinitelj i mecena. Prije nekoliko godina je otvoren u Valparaisu Muzej lijepih umjetnosti s bogatom kolekcijom koju je on ostavio gradu, baš kao i samu prelijepu zgradu. Nije dakle pretjerano kazati da je hrvatska dijaspora u Čileu jedna od najuspješnijih, a možda i najuspješnija u čitavom svijetu.

Što se tiče broja hrvatskih potomaka u Čileu, procjene su dosta različite. Niti ih je registrirala država koju su napuštali, a sustavno to nije radila ni nova domovina - Čile. Lijepo reče u jednom svom izlaganju prof. Mimi Marinović: ...Naši očevi i djedovi su dolazili "como croatas austro-ungaros o croatas yugoslavos, y solo desde los noventa somos chilenos de ascendencia croata-croata". Za moga mandata (1999.-2003.) govorilo se stalno o 150.000, a danas, sudeći po procjenama MVP RH , izgleda da ih je oko 200.000. Na temelju istih izvora hrvatskih državljana je pak samo 900. Dok je ovu posljednju brojku o hrvatskim državljanima dosta jednostavno i lako utvrditi, onu pak o potomcima Hrvata je to dosta teško. U brojku od 150-200.000 ubrajaju se dakako potomci po ocu i majci. U Čileu je inače obveza imati prezimena obaju roditelja. Veliki ih je broj iz miješanih brakova.

Vratio bih se na pitanje jezika. Na čitavom južnoameričkom kontinentu, s iznimkom Argentine (tu postoji obrazloženje zašto se hrvatski jezik barem kroz ovih 60-70 godina ipak uspijeva očuvati) vrlo je mali, upravo neznatan broj hrvatskih potomaka koji govore hrvatski. Više je tome razloga. Istini za volju ni oni prvi koji su dolazili iz Hrvatske nisu poznavali hrvatski književni standard, pa čak ni čakavski standard, već se radilo o lokalnom govoru (iz pojedinih mjesta otoka Brača), relativno siromašnom. A čini se da je te naše prve useljenike, u njihovoj neupućenosti, bilo stid učiti djecu taj jezik neuka svijeta... Kasnije, protokom vremena, poglavito kada se radilo o miješanim brakovima sve je teže bilo očuvati jezik. Svakako da je i ogromna udaljenost učinila svoje. Naime, posjeti Domovini i uopće kontakti sa zavičajem su sve rjeđi. A ni jugoslavenski režim kako stare tako i nove Jugoslavije, onda kada se još moglo učiniti nešto na očuvanju nacionalne svijesti i jezika, nije za to bio zainteresiran kao ni za slanje hrvatskih nastavnika, a još manje za uspostavu naše škole. Što više najveći dio njih su uspjeli uvjeriti da su "jugoslaveni". Danas se pokušava u tom pogledu nešto učiniti. Imali smo nastavnice hrvatskoga jezika u Antofagasti i u Punta Arenasu. Vrlo je teško donositi konačne sudove od koliko je u ovom trenutku koristi i svrsishodnosti njihov rad u poučavanju hrvatskoga jezika. Mladi pokazuju, kada je u pitanju jezik, zanimanje jedino za učenje engleskoga.

Ustvrdili smo dvije osobitosti našega iseljeništva u Čileu: prvo, da je staro, a drugo da je podrijetlom pretežito s južne hrvatske obale. Njenu iznimnu uspješnost smo već naglasili.

I još jedna osobitost tamošnje zajednice - nekada je bila naglašena kod svih, a danas nešto više kod onih u Punta Arenasu, Antofagasti, a u posljednje vrijeme i u Iquiqueu, pa i u Santiagu, - je težnja za okupljanjem. U samom početku su formirali svoja društva s ciljem uzajamne pomoći (socorros mutuos), ali i zbog druženja i očuvanja svojih običaja. Slijedila su i športska društva - Hrvatski sokol (Punta Arenas i Antofagasta), Estadio Croata - športski tereni i prostorije vrlo komfornoga Doma u Santiagu. Isto tako i vatrogasnih društava koja spadaju među najstarija u tom dijelu svijeta. U Iquiqueu je prekrasan Hrvatski klub na središnjem trgu. Manji klubovi postoje i u Porveniru (najjužniji hrvatski klub na svijetu), u La Sereni, u Calami, u Ariki. U Santiagu postoji jedna zanimljiva udruga, uz onu Damas croatas koje postoje i u drugim spomenutim gradovima, a to je Jadranska Vila koja na poseban način brine o starim i nemoćnim Hrvatima u Santiagu i okolici. Također u Santiagu, uz folklorno-pjevačko društvo "Naša zemlja", a slična društva postoje i u drugim većim gradaovima Čilea, postoji i Udruga sveučilištaraca hrvatskoga podrijetla (Circulo de los profesionales de ascendencia croata). I pjevačko društvo "Jadran" koje je prije nekoliko godina proslavilo 70. obljetnicu svoga djelovanja (osnovan 1932).

Hrvatsko Dobrotvorno Društvo, Utemeljno dne 13 prosinca 1900, Punta Arenas - Magellanes, Čile, izvor: [Glasinović, str. 70]

 

Ne usuđujem se niti započeti temu o hrvatskom doprinosu svojoj novoj domovini Čileu na području kulture, umjetnosti, književnosti. O tome bi se, bez pretjerivanja, mogle napisati čitave knjige. To će uostalom biti predmet posebne tribine.

Dopuštam sebi ipak samo nekoliko riječi. Sjećam se vrlo zanimljivih i stručnih izlaganja (o toj temi) dviju dragih osoba koje sam imao čast i zadovoljstvo upoznati. Radi se o već spomenutoj sveučilišnoj profesorici i veleposlanici Mimi Marinović Zlatar (travanj 2003. u Santiagu) te o kazališnom i filmskom glumcu, piscu i dramaturgu Domingu Mihoviloviću Rajčeviću (alias Domingo Tessier) u Punta Arrenasu (studeni 2001.). Pišući i govoreći o istinskim velikanima na tim područjima koji vuku hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci (neki jedno i drugo), - kao što su, kiparica Lily Garafulić, povjesničar Mateo Martinić Beros, književnici Roque Esteban Scarpa, Antonio Scarmeta, pjesnik Antonio Rendić Ivanović koji je u Antofagasti bio poznat i kao čovjek sveta života, i kao "medico de los pobres", Ramon Diaz Eterović, Sergio Vodanović, pisac, dramaturg, redoviti član Čileanske akademije umjetnosti, i brojni drugi pisci, potom povjesničari književnosti, ugledni profesori Cedomil Goic i Ernesto Livačić Gazzano, tragično preminuli slikar Roko Matjašić, ili svjetski poznata novinarka Lenka Franulić Zlatar (dobitnica nacionalne nagrade za novinarstvo) pa neki glazbenici i osobe iz kazališnoga života, - ističu kako se o svima njima u kulturnim i znanstvenim krugovima Čilea govori s najvećim poštovanjem i uvažavanjem.

Čini se da bi valjalo nešto kazati i o najvažnijim zbivanjima tijekom mojega mandata koji je trajao od veljače 1999. do srpnja 2003. Prolistao sam svoje bilješke kojih ima nekoliko stotina stranica. I najteže od svega je što od toga izdvojiti. Ne pada mi na pamet govoriti vam o svojim susretima i razgovorima s ministrima, predsjednicima Vrhovnoga suda, predstavnicima vojske i drugih državnih te kulturnih institucija, o potpisanim međunarodnim bilateralnim sporazumima. A niti o posjetima visokih državnih dužnosnika RH Čileu kao ni odgovarajućih posjeta čileanskih visokih funkcionara Hrvatskoj. Iako se time obično hvale diplomati. Bilo je posjeta također na razini sveučilišnih izaslanstava,... novinara, gospodarstvenika. I glazbenika, umjetnika. Ipak valja barem samo spomenuti vrlo uspješna gostovanja Lada te "Hrvatske priče" s tamburaškim sastavom HRT-a i klapom Fortunal u nekoliko čileanskih gradova. Vrijeme nam ne dopušta ništa više od suhoparnoga spominjanja .

Reći ću ipak da sam imao dobre, prijateljske i redovite veze s hrvatskim zajednicama od najsjevernijega grada Arice do najjužnijeg Porvenira. I uvijek sam im svugdje govorio o Hrvatskoj, domovini njihovih predaka, o njenim ljepotama, o svemu značajnom što se kod nas događa. Samo tri mjeseca nakon dolaska obratio sam se tako i vrlo uglednoj udruzi sveučilištaraca hrvatskoga podrijetla. Imao sam povlasticu obratiti se preko televizije u svibnju 2002. i čileanskom gledateljstvu u 45-minutnoj emisiji o Hrvatskoj, komentirajući njene ljepote, kulturnu baštinu, ukazujući isto tako i na njene gospodarske potencijale. A preko uglednoga časopisa "Cuerpo diplomatico" u podužem intervjuu, u prigodi dana državnosti RH 2002. pružena mi je prigoda predstaviti Hrvatsku, u riječi i slici, diplomatskom zboru u Čileu. I ne samo njima!

Posebno sam ponosan na organizaciju znanstvenoga simpozija o hrvatskom useljeništvu u Čileu i doprinosu hrvatskih iseljenika na području kulture, oprostite na neskromnosti, - od inicijative, pa, do njegovog realiziranja u studenome 2001., svakako zahvaljujući i sveučilištu Magallanes, koje je uz naše Veleposlanstvo bilo suorganizator, te našim i čileanskim vrhunskim znanstvenicima koji su se ljubazno odazvali, njih 13. Uz taj ponos, dopustite mi i malo gorčine. Koliko je meni poznato MVP RH ni jednom riječju to nije zabilježilo u hrvatskim medijima, pa čak ni u internom biltenu, u kojem se na pr. pisalo o hrani koja se posluživala na nekoj proslavi nacionalnoga blagdana.

Ne bih htio prešutjeti, ako me još malo možete otrpjeti, ni izložbu "Patria Eterna", platna i grafika akademskoga slikara Ante Sardelića u travnju 2003. u Nacionalnom povijesnom muzeju, u najstrožem središtu Santiaga. U istim prostorima je Veleposlanstvo RH u toj prigodi organiziralo i ciklus predavanja na temu hrvatske povijesti i kulture.

Isto je tako Veleposlanstvo, uz pomoć sponzora, objavilo i španjolski prijevod pjesama dr. Drage Štambuka te "Curso basico de idioma croata para hispanohablantes" od prof. Andrije Rajevića. Osnovni tečaj hrvatskoga jezika od 550 stranica!

Kao zadranin ne bih htio propustiti kazati da je na moju inicijativu došlo do bratimljenja gradova Iquique i Zadar. A Split je pak potpisao sporazum o suradnji s dva grada: Antofagasta i Punta Arenas.

Još nešto mi je ostalo u dragom sjećanju. Nakon premijere filma "Chico" u jednom od najljepših kinematografa u Santiagu, a nakon što sam upoznao redateljicu te glavnoga glumca, organizirao sam, uz kratko uvodno izlaganje, projekciju toga filma u Hrvatskom Domu "Estadio Croata" u siječnju 2003. To naglašavam stoga, jer držim da je to najbolji film o Domovinskom ratu. Bila je to lijepa prigoda da se naša hrvatska zajednica - comunidad croata, kako je stalno zovemo, upozna sa strahotama i veličinom domovinskoga rata.

Veliki je trenutak za mene bio, a pojedinostima vas doista ne želim opterećivati, i time završavam, kada smo u ožujku 2002. uselili u zgradu veleposlanstva koja je do službenoga preuzimanja u siječnju iste godine, bila u posjedu SR Jugoslavije.

Nakon svega ovoga, a poglavito nakon onoga što ćemo još imati prigode čuti, složit ćete se sa mnom da je u Čileu ugodno biti i predstavljati se Hrvatom. To je doista časno, nekompromitirano ime. Ono asocira na vrijedne, čestite i vrlo uspješne Hrvate i njihove potomke u toj dalekoj zemlji, na kraju svijeta. U tu se neobičnu, lijepu, gostoljubivu i vrlo raznoliku zemlju, kako mi netko reče, odlazilo plačući, no iz nje se također odlazi plačući. I nikada je se ne zaboravlja! Gracias Chile, por todo!

Ja osobno sam veoma ponosan što sam mogao predstavljati svoju domovinu Hrvatsku u toj zemlji i što mi je na kraju moje diplomatske misije predsjednik Republike Čile dodijelio visoko čileansko odličje za zasluge s velikim križem.

Ive Livljanić

Veleposlanik R. Hrvatske u Čileu od 1999. do 2003.

Zagreb, travanj 2008.

 


Najljepše zahvaljujem prof. Ivi Livljaniću na poslanom članku. D.Ž.


 

Ive Livljanić

Neki od istaknutih čileanskih znanstvenika hrvatskog podrijetla:

 

In December 2008 Pope Benedict XVI met with a group of 33 bishops from Chile, who were in the Vatican on their ad limina visit. Three of them are of Croatian origin: Alejandro Goić Karmelić, Tomislav Koljatić-Marojević, and Petar Buljević. Moreover, Msgr. Alejandro Goić Karmelić (on the photo with the Pope), whose both parents come from Croatian island of Brač, is the president of the Chilean Conference of Catholic bishops. He was a guest at Croatian program of the Radio Vatican where he spoke in Croatian.

We invite you to

Listen to Msgr. Goić Karmelić speaking in Croatian


 Source www.croatianhistory.net




We provide a list of some of Croatian organizations in Punta Arenas

Punta Arenas
Club croata de Punta Arenas- Hrvatski Dom
Fundado el 14 de Marzo de 1915
Direccion: Errazuriz 812 Piso 2
Fono: (056-61) 613127 Fax: (056-61) 617178
email: clubcroata@123.cl
Casilla: 24-D
Presidenta: Margarita Mihovilovic Peric

Circulo de Profesionales de ascendencia croata - Krug Stručnjaka i Poduzetnika Hrvatskog Podrijetla - Punta Arenas
Fundado el10 de Octubre de 2001
Presidenta: Desanka Ursic Vrsalovic
Direccion: Errazuriz 812
Fono 56-61-613127
Casilla: 24-D

Comite social de Damas croatas - Punta Arenas
Fundada el 21 de Septiembre de 1917
Presidenta: Rita Mladinic de Violic

Sociedad croata de Socorros mutuos - Punta Arenas
Fundada el 16 de Diciembre de 1900
Presidente: Alfonso Mihovilovic Bonacic

Organo informativo del Club croata de Punta Arenas -"Male Novine"
Fundado el 19 de Marzo de 1905
Auspicia: Club croata de Punta Arenas
Distribucion: Gratuita a socios y viudas de socios del club croata de Punta Arenas
Se envia a: Argentina, Austria, Australia, Alemania, Bolivia, Brasil, Croacia, Chile, Dinamarca, Ecuador, Estados Unidos, Espańa, francia, Hawaii Mozambique, Nueva Zelana, Panama, Peru, Sudafrica, Suiza, Trinidad y Tobago, Uruguay, Venezuela.
Directora: Margarita Mihovilovic Peric.
Sub director: Jorge Mihovilovic Kovacic.
Direccion:Errazuriz 812
Casilla: 24-D
Fono: 61-617178
fax: 61-617178
email: malenovinepa@123.cl

Cuarta cia de Bomberos: Bomba croata Punta Arenas Chile
Dirección: Avda. O'higgins 945. Telefono: (61) 241304
Fundada el 06 de enero de 1902
Director: Patricio Cardenas Agoni

Club Deportivo Sokol Croata Punta Arenas
Fundado el 27 de Septiembre de 1912
Presidente: Jorge Guic Sesnic
Direccion: Monseńor Fagnano 482
Fono.Fax: 61 3879

Sociedad Dalmata de Socorros Mutuos - Punta Arenas
Fundada el 12 de Septiembre de 1896
Presidente: Jorge Mihovilovic Kovacic

Escuela Republica de Croacia
Fundada el 10 de Octubre de 1956
Direccion: Croacia 1101
Fono: (056-61) 243659
Punta Arenas- Chile

Source www.culturacroata.com.ar


Many thanks to Mr. Lucas Dela Tore Damianovic (Chile) and to Mrs. Carmen Verlichak (Argentina) for kind help.

Formated for CROWN by Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!






How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
  5. Blanka Vlašić becomes indoor high jump world champion
No popular articles found.