Izbori za trećeg predsjednika Republike Hrvatske koncem 2009. godine obveza su svih nas, da se zapitamo kome ćemo dati povjerenje da nas predstavlja u svijetu, te na koga možemo računati da će nas izvesti iz financijske, dužničke i gospodarske krize.
Umjesto da ponosno i dostojanstveno pregovaramo s predstavnicima međunarodne zajednice, nas predstavlja podanički mentalitet koji je Hrvatsku izručio, ali je nije uključio u Europu. Umjesto da nacionalnu energiju i pobjednički žar kojima je stvorena i oslobođena Hrvatska usmjeimo na izgradnju socijalne države i pravednog društva u kojem će se dobro i dostojanstveno živjeti, odrekli smo se ideala slobode, zajedništva i solidarnosti.
Cijeli tekstDeset točaka izbornog programa1. Vrijeme je da Hrvatska postane zemlja u kojoj će se dobro i dostojanstveno živjeti. Da bismo to ostvarili moramo prvo svima jasno poručiti da smo odlučni u ostvarivanju svojih ciljeva, da poštujemo sebe i cijenimo druge. Zato moramo prestati sa međusobnim podjelama i svađama, ideološkim isključivostima i netolerancijom, te novim/starim podjelama na fašiste i antifašiste, podjelama koje nam nameću nesposobni političari i zarobljenici prošlih vremena.
Moramo se vratiti pomirbi i zajedništvu: vrijednostima na kojima je stvorena Hrvatska i na kojima se stvara Europska unija. I moramo jasno pokazati svima da je naša snaga, snaga hrvatskog naroda u poštivanju vlastite prošlosti i veličini ciljeva kojima težimo. Zato moramo poručiti, da ćemo vratiti i poštivati državne simbole i vrijednosti: Dan državnosti, Oltar Domovine, Dan domovinske zahvalnosti, Domovinski rat, pale branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata. Razmirice iz dalje prošlosti prepustit ćemo istraživanju i povjerenstvima za istinu i pravdu, svjesni da ni jedna politička stranka nema isključivo pravo ili monopol na tumačenje povijesti. No želimo poštenu i temeljitu istragu o zločinima iz totalitarnih fašističkih i komunističkih režima. Zato želimo kao dio Europe proglasiti i dostojanstveno obilježiti 23. kolovoza – danom sjećanja na žrtve komunističkog režima.
Želimo društvo u kojem će se pošteno i dostojanstveno živjeti. Želimo izgraditi društvo socijalne pravde i podjednakih mogućnosti. U kojem će svaki pojedinac imati podjednake šanse i uvjete za obrazovanje, posao i dostojanstven život.
Zato želim biti predsjednik države u kojoj će svi imati podjednake šanse za dobar i dostojanstven život.
2. Vrijeme je da obnovimo zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Moramo znati da politički i gospodarski uspješna Hrvatska nije moguća bez zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, jer nas u ovo vrijeme globalizacije upravo iseljena Hrvatska povezuje sa cijelim svijetom. Iseljeništvo koje je nastalo iz nevolje, sada možemo pretočiti u našu zajedničku prednost, da zajedno stvorimo gospodarski jaku i uspješnu Hrvatsku.
Nema primjera u suvremenoj povijesti da je bilo koja uspješna zemlja mogla postići brzi gospodarski razvoj bez svoje dijaspore: od Izraela, Irske pa sve do komunističke Kine. Svi su se oni oslanjali na svoju dijasporu. U globalnom svijetu hrvatska dijaspora je most - gospodarski, znanstveni, politički, kulturni, demografski - most koji povezuje Hrvatsku sa svijetom i pruža joj šansu za brzim razvitkom. Hrvatska je pak dijaspori isto tako garancija da može opstati u tom svijetu čuvajući svoj nacionalni i kulturni identitet, ali i mogućnost da u Hrvatskoj uvijek imaju utočište i potporu.
Iseljena je Hrvatska zaslužna za stvaranje hrvatske države, ali je i šansa za naš brži oporavak i gospodarski razvoj. Unatoč politici koja je postigla to da se iseljena Hrvatska osjeća izigranom i poniženom, i sada je priljev sredstava od dijaspore veći od 3% BDP-a.
Oni pak koji smatraju da su nam hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske teret, a Hrvati u BiH kamen oko vrata koji onemogućava razvitak, pokazuju i dokazuju svoju uskogrudnost i nepoznavanje nacionalnih problema a ni pravila međunarodnih odnosa. Nema te demokratske zemlje u svijetu kojoj nije stalo da svi njezini državljani glasaju na izborima ma gdje živjeli i ma gdje imali svoje boravište.
Iseljena Hrvatska u pravilu je gospodarski uspješnija, politički obrazovanija i zato nam je ponovo potrebno zajedništvo i jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. Radi budućnosti a ne radi prošlosti. Zato vjerujem da je takva politika presudna za našu budućnost.
Zato sam i tražio od Vlade i Sabora da se omogući dopisno glasovanje iseljenoj Hrvatskoj, kako bi svi hrvatski državljani mogli ostvariti svoje ustavno pravo na glasovanje ma gdje u svijetu živjeli.Zato ću biti predsjednik svih državljana Republike Hrvatske.
3. Vrijeme je da Hrvati u Bosni i Hercegovini dobiju institucije koje će štititi njihov nacionalni i kulturni identitet. Bosna i Hercegovina je moguća jedino pod uvjetom pune ravnopravnosti triju naroda. Republika Hrvatska mora davati potporu hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini za slobodan narodni život u vlastitom entitetu.
Svima je jasno da postojeće ustavno rješenje ne omogućava ni samoodrživi razvoj BiH, niti proklamiranu ravnopravnost tri konstitutivna naroda. Zato vjerujem da se rješenje treba tražiti polazeći od uvjeta koje je 1992. međunarodna zajednica postavila za priznaje BiH. To je sporazum o načelima ustavnog uređenja BiH, sporazum koji su potpisale sve tri strane u ožujku 1992., kao uvjet za međunarodno priznanje BiH.
U tom sporazumu, poznatom kao Cutilleirov plan stoji: "BiH će biti država sačinjena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima …". Daytonski sporazum nije poštivao tu odredbu jer je htio zadovoljiti oprečne interese srpskog i bošnjačkog naroda. Pri tome su Hrvati prošli loše, jer im postojećim rješenjima nije osigurana stvarna ravnopravnost i konstitutivnost.
Hrvatska kao potpisnica međunarodnih sporazuma, Washingtonskih i Daytonskih, te po svojim ustavnim obvezama, ima obveza i prema BiH i prema Hrvatima u BiH. Čak i neovisno o tome RH i BiH imaju uzajamne nacionalne interese jedna prema drugoj jer o tome ovise i naši i njihovi razvojni planovi. Zato Hrvatska mora voditi računa, i davati potporu Hrvatima u BiH kako bi i u praksi postali ravnopravni ostalim narodima.
Hrvatskoj je u interesu da Hrvati u Bosni i Hercegovini osiguraju svoju konstitutivnost i ravnopravnost, kako bi tamo bili sigurni i zadovoljni. Zato je Hrvatskoj u interesu da BiH čim prije osigura samoodrživ razvoj, te da i BiH pristupi euroatlantskim integracijama.
Zato želim biti predsjednik koji će se zalagati da se Bosna i Hercegovina uredi po švicarskom uzoru, s tri federalne jedinice.
Cijeli tekst