Bijela košuljica Ivanke Bubalo

"Bijela košuljica Ivanke Bubalo", naziv je četvrte tribine iz ciklusa "Svjetla s druge strane obale", koja je u nedjelju 2. ožujka održana u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, u povodu četvrte obljetnice tragične pogibije Ivanke Bubalo, novinarke katoličkih medija.

Na tribini su sudjelovali pomoćni đakovački i srijemski biskup dr. Đuro Hranić i župnik iz Odžaka dr. Ivo Balukčić. Organizator i voditelj tribine bio je predstavnik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika Mario Essert, profesor iz Zagreba. Kako je cilj te kao i prijašnjih triju tribina bio prikupljanje svjedočenja o Ivanki za knjigu o njoj koju prof. Essert planira završiti sljedeće godine, svoja sjećanja o Ivanki iznijeli su gosti tribine biskup Hranić i dr. Balukčić, dok je svjedočenje don Antona Šuljića pročitao profesor Essert.

"Zadivila me njena ljubav prema Crkvi koju je uistinu doživljavala kao svoju Majku", kazao je biskup Hranić. O Ivanki je rekao kako je u svom životu promišljala, molila i govorila ljudima o Isusu. Trudila se pratiti i u svjetlu vjere realno i stvarno izvještavati sva događanja o Crkvi te tako bila, a i danas je, izazov novinarima. "Njena ljubav prema svakom čovjeku mogla se iščitati iz njene blagosti jer se nikada nije znala naljutiti, makar je to s pravom mogla. Na sve je gledala pozitivno i za sve zahvaljivala Bogu i tu sam prepoznao kako je bila sva Božja".

Dr. Balukčić kazao je da je bila među prvim suradnicima Katoličkog tjednika koji je nakon rata 2002. ponovno počeo izlaziti te tako bio most i poveznica onih koji su u BiH ostali i onih koji su morali otići. Premda smo joj zbog teškog financijskog stanja za njen rad davali nedostatnu naknadu, ona je marljivo pratila sva događanja u BiH, a u njenim je tekstovima bila prepoznatljiva ljubav prema zavičaju, Crkvi i narodu, istaknuo je dr. Balukčić.

Don Anton Šuljić opisao je Ivankinu unutarnju pribranost, blagost, njenu čežnju za duhovnom okrjepom i novim saznanjima koja su u njenom novinarskom pozivu ostavili duboki trag. Kroz fotografije iz Ivankina života prezentirana su i neka njena razmišljanja o životu, vjeri te sjećanja njenih prijatelja. Nakon tribine misu zadušnicu za Ivanku Bubalo predvodio je biskup Hranić u koncelebraciji vlč. Balukčića.

Ivanka Bubalo poginula je u nedjelju 21. ožujka 2004. u prometnoj nesreći na autocesti Zagreb-Lipovac kod Staroga Petrova Sela. Rodila se je 2. siječnja 1963. u Božincima u općini Derventa u Bosni i Hercegovini. U Derventi je završila gimnaziju, a u Zagrebu Fakultet političkih znanosti. U Slavonski Brod došla je nakon pada Bosanske posavine i otada se isticala dobrotvornim radom, organizirala je i sudjelovala u brojnim humanitarnim akcijama, i sve to vrijeme neumorno je poticala povratak prognanika u rodnu Bosansku posavinu.

Ivanka Bubalo, supruga Slavka Bubala, bila je majka troje djece: Marine, Anđele i Ivana. Surađivala je s brojnim redakcijama: Informativnom katoličkom agencijom, Radiom Slavonija, Radiom Brod, Posavskom Hrvatskom, Hrvatskim katoličkim radiom, Hrvatskim radiom, Svjetlom riječi, Katoličkim tjednikom, Glasom Koncila...

U Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji bila je aktivna vjernica, dopisnica iz slavonskobrodskih župa, izvjestiteljica s Biskupijske sinode, dugogodišnja dopisnica Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije te suradnica Biskupijskoga tiskovnog ureda.