TUZLA - Hrvatski politički emigrant iz BiH Mijo Jurić prvi put nakon 24 godina dolazi u Tuzlu, u svoje selo Drijenču. Dok neki žale za prijeratnim vremenima, Mijo Jurić nosi gorko iskustvo, kada je u najljepšim danima svoje mladosti proživljavao borbu s Titovim režimom. On se u tim tinejdžerskim danima, nakon povratka iz Dominikanskog sjemeništa u Bolu na Braču, nije želio odreći vlastitog nacionalnog i vjerskog identiteta.
Antidržavne parole"Ja sam seljačko dijete rođeno u selu Drijenči. Po povratku iz Dominikanskog sjemeništa, ponovno sam došao u Tuzlu i pokušao nastaviti školovanje u tuzlanskoj gimnaziji. Međutim, nisam se uspio upisati jer sam inzistirao na uporabi svog materinskog jezika", počinje svoju priču Jurić. Nakon toga bježi iz svog rodnog kraja i postaje politički emigrant da bi sačuvao živu glavu.
"Nakon izbacivanja iz gimnazije uslijedile su dramatične situacije gdje sam gotovo bio u pogibelji. Iz revolta prema tadašnjem komunističkom režimu s kojim se nikada nisam slagao, u onom dječačkom zanosu napisao sam čak i nekoliko antidržavnih parola u blizini Tuzle i zbog toga sam uhićen te osuđen kao državni neprijatelj na tri godine stroge robije", priča Jurić. Ipak, uspio mu je bijeg u inozemstvo te je u zatvoru proveo tri mjeseca. No, taj bijeg u inozemstvo nije značio konačan mir i slobodu jer je tadašnja UDBA imala svoje špijune svugdje.
"Čak dvadeset godina u inozemstvu bio sam neprestano okružen profesionalnim agentima koji su mi zagorčavali život. Ne samo meni, nego i mojoj obitelji koja je ostala ovdje u Tuzli", kazao je Jurić.
Tragovi komunizmaOno što u cijeloj priči ostavlja neshvatljiv dojam jest razlog zbog kojeg je Jurić izbačen iz gimnazije. "Radilo se o tome da sam ja kao gimnazijalac došao iz Hrvatske i, smatrajući da se imam pravo služiti svojim jezikom, u svom uratku napisao sam "točno". No profesor je to smatrao pogreškom zbog čega sam dobio manju ocjenu. Tražio je od mene da napišem "tačno". Izrevoltiran, to sam odbio. To je bio razlog zbog kojeg sam izbačen iz škole", naveo je Jurić.
Također je kazao kako su, kada je Tito umro 1980., danima stražarili pred njegovom kućom u Tuzli, ali je nekoliko puta dolazila austrijska policija u Beču. "Djelovanje UDBE i njezine propagande je i onda bilo žestoko i još uvijek su repovi vidljivi. Nažalost, ljudi još uvijek ne shvaćaju da od takvog režima ništa dobro nismo dobili", zaključio je Jurić na kraju razgovora te dodao kako se tragovi komunizma u Tuzli još uvijek vide.
"Osamnaesto proljeće" Mije JurićaOva priča bila je i povod nastajanja književnog djela Mije Jurića "Osamnaesto proljeće" u kojoj piše o svojoj prošlosti (nakladnik HKD sv. Jeronima, Zagreb). Razlog ovakvog naziva je upravo Jurićevih osamnaest godina koliko je imao kada je otišao u zatvor i pobjegao iz zemlje. "Knjiga je nastala spontano kao odgovor na neke podvale iz udbaških dosjea koji su objavljeni u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj i BiH. Te originalne dosjee konstruirala je sama UDBA, tako da čitatelji mogu misliti da je autor u najmanju ruku terorista", rekao je Jurić dodavši kako želi upozoriti na nečovječnost jugoslavenskog komunističkog režima u kojemu su i najmanje sitnice bile dovoljne za desetljeća zlostavljanja.
Maja Nikolić
