| I sve rečeno, i još mnogo više neizrečenog, Hrvatska je
poziv na putovanje, za mnoge, u nepoznato, putovanje
koje će svakim korakom otkrivati novi misterij, novu
bajku, novu ljepotu, novi uzdah. Hrvatska je priča, pa
ma kako ju počeli pričati, priča koja se nadograđuje,
raste, koja nas vraća u davna vremena, a opet je tu, s
nama, isprepletena povijest i sadašnjost. U priči baš kao
i u svijesti ljudi. Hrvatska je misterij, u srcu Europe, a
tako neispričana, neotkrivena, nespoznata.Hrvatska je
zemlja omeđena rijekama i morem, Hrvatska je država,
ali Hrvatska je ponajprije Dom Hrvata. Dom koji
neprekidno postoji od davnih stoljeća. Prvi se hrvatski
knezovi, dux croatorum spominju već u osmom, devetom
stoljeću, njeni kraljevi se kruniše već početkom desetog
stoljeća. Od tada, u neprekinutom slijedu događanja
postoji Hrvatska. Unatoč tome što je samo godinu
dana nakon što je Kolumbo otkrio Ameriku, Osmanlijska
vojska na Krbavskom polju u Lici pobijedila i pobila
svo staro hrvatsko plemstvo. Unatoč tisućugodišnjoj
borbi. S Venecijom za pravo da se bude svoj i živi na
moru, na otoku, da se plovi i trguje S Turcima za pravo
na život, vjeru, pravo da ne budeš rob. S Mađarima za
pravo na jezik, državu, ravnopravnost. Iz svih tih previranja
Hrvatska je u svijesti naroda ostala rekli bismo
genetski upisana. Mogli bismo pričati i takvu priču.Ili
bismo naše putovanje mogli zasnovati na razlikama.
Onima među ljudima, krajolicima, govorima, pismu |
