| 
Wanda Radetti i Guverner Pataki Njujoraka turistička agencija »Tasteful Journeys« specijalizirana je za pomalo neobične turističke aran~mane koji bi se najbolje mogli okarakterizirati kao povijesno-gurmanska putovanja Istrom i Primorjem. Aran~mani su, doduae, neato skuplji, no zainteresirani turist dobije smjeataj u opatijskom Hotelu »Ambasador« ili pak u nekoj njegovoj isto tako luksuznoj alternativi u blizini, koji ujedno ostaje i baza iz koje svakog dana kreće do~ivjeti neke nove od ljepota i produkata naaeg kraja. Jednog će dana tako posjetiti Rovinj i saznati poneato o njegovoj dalekoj povijesti vezanoj za Rimsko carstvo, diviti se predivnom zalasku sunca, pojesti neato dobro s ribljeg menija, a tada mo~e krenuti do Poreča i ponoviti do~ivljaj. Drugog će dana lutati po unutraanjosti Istre razgledavati redom Hum, Roč, Motovun, Gro~njan i upoznavati se s istarskim vinima i kvalitetnim konobama. Trećeg će dana ostati u Opatiji, gdje će se podsjetiti na stari austro-ugarski duh i detale iz zlatnih dana liburnijske ljepotice. Upoznat će se potom mo~da s Kastvom i konačno stići do Rijeke. E, tu će se njegov vodič, glavom i potpeticama vlasnica dotične agencije, potruditi da mu objasni kako najsjevernija jadranska luka nije tek tranzitni grad u kojem nema pretjeranih turističkih zanimljivosti, već će mu srdačno objasniti sve prednosti Rijeke kojih valjda ni mnogi starosjedioci nisu svjesni. Vlasnica ne govori baa dobro hrvatski, no o Rijeci zna jako puno, od povijesti do aktulanih političkih tema. Razlog je vrlo jednostavan i se~e pola stoljeća unatrag.
Wanda S. Radetti rodila se u Rijeci negdje baa na početku drugog svjetskog rata. Tada je njezino prezime glasilo Radetić, no negdje se, uz put, ne pamti ona viae gdje, pretvorilo u Radetti. Cijela je obitelj nakon rata otiala u izbjeglički kamp u Italiji. Bilo je tako lakae emigrirati u SAD, objasnit će danas simpatična gospođa Wanda, a njenog je oca u SAD-u, kad jednom dođe do njih, čekao posao kuhara u jednom čikaakom restoranu. No otac je iznenada preminuo, a majka, brat i Wanda koja je tada imala 10 godina ostali na sto muka ato sad sa ~ivotom. No, majka Stefanija, inače porijeklom iz Novog Vinodolskog bijaae, ističe rado vlasnica agencije, vrlo odlučna ~ena, pa je tako odlučila da će Radetići ipak u SAD.
Doali smo tamo s dvadesetpet dolara u d~epu i joa uvijek u ~alosti od očeve smrti. Nismo razumjeli jezik i sjećam se kako smo se trudili shvatiti ato nam govore po iskrcavanju s broda isključivo po pokretima. Odlučili smo ići u Chicago do čovjeka koji nam je napisao preporuku zbog oca, kuhara. No kako oca viae nije bilo, čovjek je rekao da od nas nema koristi. I tako smo se vratili u New York gdje su nam srećom pomogli dobri ljudi iz Istre koji su već prije doali u SAD. Od novaca ato su smo imali u prvo smo vrijeme kupovali samo mlijeko, kruh i banane, prisjetila se Wanda mukotrpnih početnih emigrantskih koraka. Obitelj se, međutim, brzo počela snalaziti, pa se majka već za desetak dana po dolasku zaposlila u tvornici obuće i umjesto engleskog, najprije zbog tamoanjih kolegica radnica naučila apanjolski. Brat je počao raditi u nekoj pizzeriji, a mala je Wanda doma obavljala sve kućanske poslove.
Mo~ete misliti onda kakvo je bilo to ato sam skuhala, smije se ona, pričajući nam dalje kako je i ona ubrzo krenula u svijet rada. Imala je samo trinaest godina.
Lagala sam da imam aesnaest, da bih dobila radnu dozvolu. Prodavala sam neku robu. U akoli bih bila do 15,00 sati, a onda cijelo popodne do 21,00 sat na poslu. Radilo se onda i subote i nedjelje, prisjeća se dalje Wanda. New York je već onda, ka~e, za nju bio ugodno mjesto. Kako je tih godina dolazilo puno ljudi iz ovih krajeva, bilo je puno lakae stvarati prijateljstva i usklađivati mentalitete. Danas je, reći će ona pomalo nostalgično, to ipak malo drugačije. Emigranti su sad uglavnom ljudi iz Afrike, Bliskog i Dalekog Istoka, i prilagođavanje ide donekle te~e zbog svih tih različitih kultura i principa ~ivljenja.
Ona je, pak, nakon zavraene srednje akole krenula na studij dizajna, od kojeg je odustala i prebacila se na sociologiju i apanjolski jezik. Već je sa aesnaest godina počela raditi u nekoj firmi koja se bavila nekretninama, i od tada je mijenjajući radna mjesta polako napradovala u sadr~aju poslova. Na koncu se, u svojoj dvadesetprvoj godini, naala u američkoj podru~nici Fiata, kao tamoanja pomoćnica nikog drugog doli tadaanjeg legendarnog Fiatovog aefa Agnellija.
Od mnogih sam ljudi tijekom mog ~ivota naučila puno, pa tako i od njega. Bila sam vrlo mlada, pa sam ga tretirala s poatovanjem, no nisam bila kao drugi oko njega zastraaena autoritetom. Njemu se to, mislim, na neki način sviđalo da se nisam pokuaavala »uvlačiti«. On sam je bio savraeni d~entlmen, vrlo uglađen, nikad nije podizao ton, niti imao agresivne ispade. Bilo je lijepo iskustvo raditi s njima, prisjetila se Wanda čelnika automobilskog giganta. Nakon toga je Wanda promijenila niz firmi i obavljala cijeli niz poslova, od toga da otvara podru~nice po s Manjkava turistička ponuda
Iako su Primorje i Istra njen primarni poslovni interes, Wanda S. Radetti nije mogla a da ne primjeti »neke manjkavosti« turističke ponude. Nije u redu, smatra ona, da se u hotelu sa pet zvjezdica kao ato je opatijski Ambassador gostima nudi avedski stol, kao ato nije u redu da se grupama iz nekih drugih zemalja nudi bolja cijena nego Amerikancima, ato je njeno iskustvo. Druga je, pak, njena generalnija opaska da je Dubrovnik u SAD-u, recimo straano dobro predstavljen, forsiran i svi znaju za njega, dok se o području Istre i Kvarnera vrlo teako nalaze turističke informacije. | vijetu, do toga da je s bratom osnovala familijsku tvrtku u Teksasu i bavila se marketingom i prodajom robe. Prije sedam godina odlučila je provesti u djelo svoju najveću poslovnu ~elju putovati i osnovala turističku agenciju.
Prvu sam grupu povela u Opatiju 1995. godine, joa dok je praktički trajao rat. Počelo je s ljudima koji imaju neku vrstu veza s ovim krajem. Najprije su to bili oni koji su otiali i njihova djeca koja nikad do tada nisu upoznala rodni kraj njihovih starih, a onda su oni rekli svojim prijateljima i tako je bilo sve viae zainteresiranih. Sada otprilike četiri puta godianje dovodim male, prisnije grupe od dvadesetpetoro ljudi. Moja je filozofija da im ~elim ponuditi neato posve drugačije da taj kraj osjete, da upoznaju njegovu proalost i ljude koji tamo ~ive. U stvari, da im prenesem moj subjektivni do~ivljaj, objasnila nam je gospođa Radetti, napomenuvai da se u posljednje vrijeme dogovara posjet riječkom karnevalu kao specifičnu turističku ponudu za svoje muaterije.
Wanda S. Radetti ima, u stvari, niz projekata u glavi i svi se tiču Rijeke i Primorja. Eto, recimo, već odavno pokuaava realizirati povezivanje Houstona i Rijeke.
Houston je grad u kojem postoji mala, ali homogena grupica Primoraca od kojih je jedan i moj dobar prijatelj. I jedan i drugi su luke, a Houston recimo, osim sveučiliata s kojim bi se Rijeka mogla povezati, ima i veliki medicinski centar za koronarne bolesti, objaanjava Wanda, dodajući da se je već po tom pitanju u Rijecu susretala s rektorom Danijelom Rukavinom, ravnateljem KBC-a, dr. Hallerom, vodećim ljudima Lučke uprave, pa i gradonačelnikom Obersnelom kojeg je molila da joj omogući neku vrstu opunomoćenosti za daljnje dogovore. Odgovor od njega, međutim, joa uvijek nije dobila.
Ima ona joa jednu zanimljivu ideju, a ta se tiče povijesnog elementa Rijeke kao luke kroz koju se mnogo ljudi otiskivalo u bijeli svijet.
Znate kako u njujorakom muzeju imigranata postoji neka vrsta interaktivnog zida na kojem su ispisana imena imigranata koji su proali kroz otok Ellis. Mislim da je princip da se tamo mo~e naći bilo tko, tko je evidentiran uz naknadu od 100 dolara. Neato tako slično bi se moglo napraviti i u Rijeci jer je kroz nju u inozemstvo kretalo ne samo puno ljudi iz ovog kraja, već i iz drugih europskih dr~ava poput Austrije ili recimo Mađarske, od kud je primjerice krenuo i moj prijatelj George E. Pataki, aktualni guverner dr~ave New York. To bi zasigurno bio jedan od razloga za mnoge ljude da posjete Rijeku i vide svoje ime ili ime nekog svog rođaka. Rijeka je tako lijep grad, zaista je ateta da ga se u inozemnim turističkim vodičima spominje kao »tranzicijski« grad u kojem se nema previae ato vidjeti, smatra Wanda.
Osim po agenciji koju dr~i, u Astoriji, dijelu Quennsa, je gospođa Radetti poznata i kao organizatorica »talijanskih večeri« gdje se uz talijansku muziku, specijalitete i vina dolaze zabavljati razni gosti. Već neko vrijeme, uz razne talijanske umjetnike, domaćica pokuaava »podmenuti« i istarske note, pa je tako recimo par puta nastupao Đo Maračić Maki. Poznata je Wanda i kao dobročiniteljica kojoj se valja obratiti za pomoć kad nemate novaca niti ikoga kome biste se obratili. Trenutno kod nje ~ivi i radi petoro takvih nevoljnika dok se malo ne snađu.
Nisam nikad zaboravila ato su dobro ljudi učini za nas i nastojim se tako i ja ponaaati u ~ivotu. Lijepo je pomagati ljudima, i nečiji osmijeh zaista mo~e biti najbolja nagrada, objaanjava ona svoj ~ivotni moto. |
