Govor odrzan u Hrvatskom Domu  u Buenos Airesu, dana 15.05.06, sjećanje na  Tragediju Bleiburg.- Govorio Gosp. Mirko Hasenay.-

BLEIBURG-HOLOKAUST  HRVATSKOG  NARODA

Lanjske godine na ovom istom mjestu, u  hrvatskom Domu - Buenos Aires, sjetili smo se hrvatskih zrtava, prigodom  sjećanja na 'Bleibursku Tragediju', dogođaj  u austrijskom gradiću 'Bleiburg' gdje se je izvrsilo biolosko istrebljenje Hrvata po nalogu  Tita i uz pomoć i blagoslov Velike Britanije.

Masovni pokolji  Hrvata, koje su poÄ?inili jugoslavenski -komunisti -partizani, a podpomognuti  britanskim udjelom u zloÄ?inu, saÄ?injavaju  uÄ?inak ratnih zloÄ?ina u skladu sa svim poznatim definicijama.. Uzevsi u obzir da su oni pokolji, bez ispitivanja i predhodnog suđenja, a u većini bez identifikacije zrtava zahvatili osim razoruzanih vojnika, takodjer i masu gradjanskog puÄ?anstva, onda se zaista radi o oÄ?evidnim zloÄ?inima protiv Ä?ovjeÄ?anstva. Pokolji i muÄ?enja s namjerom unistenja, posvemasnjeg ili djelomiÄ?nog jedne nacionalne ili etniÄ?ke, vjerske, rasne ili vjerske grupe' pokolj Ä?lanova grupe, ili 'teska povreda fiziÄ?kog ili mentalnog integriteta Ä?lanova grupe' saÄ?injavaju zloÄ?in međunarodnog prava u smislu konvencije Ujedinjenih Naroda, koja je kasnije izisla o zloÄ?inu genocidija, a na koju je Velika Britanija i komunistiÄ?ka Jugoslavija dala svoj podpis.

Pokolj razoruzanih Ä?asnika,doÄ?asnika i vojnika saÄ?injava oÄ?evidnu povredu Zenevske konvencije od 27 srpnja 1929 godine, o postupku sa ranjenim vojnicima i ratnim zarobljenicima. Jugoslavenska komunistiÄ?ka vlada, koja se pozivlje na zakoniti kontinuitet monarhijske Jugoslavije, imala je i formalnu duznost postivati odredbe spomenute konvencije, kojoj se je prikljuÄ?ila Jugoslavija 20 svibnja 1931.- Nezavisna Drzava Hrvatska, kao priznata drzava od većine zemalja ondasnje Evrope i svijeta, također je pristupila toj konvenciji 29 sijeÄ?nja 1943.godine, a o tome je Federalni Svicarski Savjet informirao 13 ozujka iste godine sve drzave koje su konvenciju prihvatile, naglasujući da prikljuÄ?enje Hrvatske ima neposredni uÄ?inak.

Većina zarobljenih vojnika i gotovo u cijelosti Ä?asnici i doÄ?asnici, bila je pobijena bez ispitivanja i bez sudjenja, i to nakon tezkih ponizenja, muÄ?enja i pljaÄ?ke. Oni koji nisu bili masakrirani u tom Ä?asu, morali su pjesaÄ?iti preko Slovenije i Hrvatske, izlozeni svim mogućim mjerama muÄ?enja, oduzimanja svega i strasnog ponizavanja, vezani zicom i u Ä?etvoredu takozvanih 'marseva smrti'. Većina ih je izginula u tim teskim zamornim marsevima, muÄ?eni i iscrpljeni, bili su streljani na mjestu.

U svom preziru temeljnih naÄ?ela Ä?ovjeÄ?nosti, jugo-komunisti su sranjivali i preoravali razna groblja. Bacali  su poklane zarobljenike i izbjeglice u bunare, rijeke, u jarke i protutankovske jame. Ima stotina tisuća nepoznatih grobova. Ova okrutnost s mrtvim protivnikom saÄ?injava najtezu povredu međunarodnih propisa, posebno onih u Zenevskoj konvenciji o ranjenicima, gdje se veli: ' Zaraćene strane paziti će da mrtvi, prije svog pokapanja ili paljenja, i ako je to moguće, treba to obaviti lijeÄ?nik, u svrhu ustanovljenja smrti i potvrditi identitet osobe i o tome obavjestiti. Osim toga, pobrinut će se, da ih se dostojno pokopa, da se njihove grobove postuje i da ih se lako moze naći.'

Godine 1945 u momentu dogođaja na Bleiburg-u, je postojala jugoslavenska vlada i vojska, pod komunistiÄ?kom kontrolom, s priznanjem saveznika, kao jedna savezniÄ?ka vojska sa svojim organima i odgovarajućoj hierarhijom. Trupe koje su bile zaduzene za hrvatsku razoruzanu vojsku i za povratak izbjeglica, bile su redovite jedinice jugoslavenske vojske, kao i one koje su pratile 'marseve smrti', a koje su pljaÄ?kale, ubijale i masakrilale.

Sam jugoslavenski diktator, Josip Broz - Tito, kao vrhovni zapovjednik, ' izdao je kao posebnu pohvalu jedinicama III Armije, koje su u svibnju zarobile na jugoslavensko-austrijskoj granici oko 100.000.- neprijateljskih vojnika i oficira.'

Jugoslavenski komunistiÄ?ki vođe nisu ni pokusali prebaciti odgovornost za povrede ratnih propisa i pravnih naÄ?ela na neodgovorne i podređene elemente. U Jugoslaviji su Ä?inili sve da ih sakriju, ili u sluÄ?aju kad je to bilo nemoguće, pokusavali su im dati moralno i politiÄ?ko opravdanje, sto pokazuje pravi mentalitet te 'nove klase' otkrivajući njezinu pokvarenost.

Isto tako, Britanci su masovno i pojedinaÄ?no, i prije i nakon Bleiburga, izruÄ?ivali hrvatske zarobljenike iz Koruske komunistiÄ?koj Jugoslaviji, sto je bilo protivno ustanovama Zenevske konvencije i međunarodnim ratnim zakonima i obiÄ?ajima, jer su oni slobodnom predajom postali britanski zarobljenici. Tako su se Britanci poistovjetili sa komunistiÄ?kim koljaÄ?ima, oni su svjesno hvatali i predavali Hrvate komunistima ,znajući da će ih oni ubiti

Josip JurÄ?ević u svojoj knjizi : 'Bleiburg' slijedi izvorne dokumente i rekonstruira represivnost cjelokupnog jugoslavenskog sastava, djelovanje KomunistiÄ?ke  Partije, vojske, posebice tajne politiÄ?ke policije OZNe i KNOJ-a koji je bio njena produzena ruka; prati njihovo djelovanje i sirenje razobliÄ?ujući specifiÄ?ni boljseviÄ?ki oblik bezakonja kamufliranog zakonima kojih se, prema tajnim i usmenim naredbama partijskog i drzavnog vrha, nitko ne pridrzava. To su bile dvije svemoćne partijske organizacije, preko kojih je koncem i nakon zavrsetka rata komunistiÄ?ki partijski vrh na Ä?elu s Titom vrsio snaznu represiju i brojne zloÄ?ine, od razliÄ?itih oblika, duhovne ,javne i politiÄ?ke iskljuÄ?ivosti, do najtezih oblika fiziÄ?ke represije, koja je podrazumjevala i provođenje sustavnih likvidacija bez evidencije i bez sudskog postupka te masovno zatvaranje rezimu nepozeljnih osoba u radne i koncentracijske logore. Budući je ustav nove vlasti i drustvenog uredjenja predstavljao opći diskontinuitet s pravnom, moralnom i svjetonazorskom bastinom koja se stoljećima razvijala na ovim prostorima.Represija je bila osnovno sredstvo provođenja i oÄ?uvanja drzavnog i drustvenog  modela sto ga je stvarao jugoslavenski partijski vrh.

Autor na temelju izvornih dokumenata pokazuje i dokazuje da zloÄ?ini jugokomunistiÄ?kih vlasti u Hrvatskoj potkraj Drugog svjetskog rata i odmah nakon njegovog svrsetka, nisu bili ni pojedinaÄ?ni ni samovoljni ekscesi nego sustavni, dalekosezno planirani i pripremani, te operativno zapovjeđeni i bezdusno provedeni.  A na Ä?elu svakog dijela i cjeline ovog procesa nalazio se  najuzi vrh vlasti druge jugoslavenske drzave'

Komentirajući knjigu 'Bleiburg' Stjepan Kozul pise u Maruliću( Br.2/2006.) 'Na brojnim predstavljanima ove knjige bila su mnostva ljudi, ali to nije od nasih medija popraćeno drugÄ?ije osim kakovom marginalnom noticom da se to dogodilo. Ni rijeÄ?i o sadrzaju knjige! Nikakva pokusaja 'profesionalnog i istrazivaÄ?kog' novinarstva o tim do juÄ?er zabranjenim temama 'I to dovoljno pokazuje tko je 'gospodar ' medijske javnosti u Hrvatskoj i tko tu javnost oblikuje po svojim politiÄ?kim opcijama!'

Predsjednik Amerike George Bush osudio je u Rigi dogovor u Jalti, s kojim se je izruÄ?ila srednja i istoÄ?na Europa Sovjetskom Savezu gdje se je uveo komunistiÄ?ki totalitarni rezim. A isto tako nedavno je na 5 zasjedanju Europskog parlamenta 25 sijeÄ?nja 2006. usvojen tekst o potrebi osude zloÄ?ina totalitaristiÄ?kih komunistiÄ?kih rezima koji su vladali u srednjoj i istoÄ?noj Europi u proslome stoljeću, a koji su jos na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, oznaÄ?eni masivnim povredama ljudskih prava.

Zanimljivo, da su neki predsjednici pohitili u Moskvu na proslavu 60. obljetnice pobjede saveznika, sto s pravom nisu uÄ?inili predsjednici drugih do juÄ?er komunistiÄ?kih drzava od baltiÄ?kih zemalja preko SlovaÄ?ke do Mađarske, jer nisu tom pobjedom (1945) ni dobile, bas kao ni mi u Hrvatskoj, slobodu i demokraciju kao zemlje Zapada.

' Zato bi bilo vrijedno,komentira Kozul, da ovu knjigu ( Bleiburg ) prouÄ?i mlađi, neopterećen narastaj u Hrvatskoj, pred kojim je budućnost i koji zeli znati istinu a ne komunistiÄ?ke falzifikate! Nije trenutak da se zlo i dalje prikriva i presućuje, iz politiÄ?kih i politikanskih razloga. Dolazi Ä?as novog narastaja i mlađih politiÄ?ara, sto pokazuje i susjedna Slovenija, dolazi Ä?as da se i zlo komunizma u Hrvatskoj razobliÄ?i, osudi, znastveno obradi, istina predstavi javnosti i okrene nova stranica povijesti! '

 Od uspostave Hrvatske Republike (1990. ), svake godine hrvatska Vlada hodoÄ?asti na mjesto Bleiburgske tragedije, dajući poÄ?ast zrtvama ubijenih od  jugokomunista.

Tko su bile zrtve na Bleiburgu , marsevima smrti i tisuću jama otkrivenih u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj? To su ljudi koji su osnovali i borili se za Nezavisnu Drzavu Hrvatsku. Uglavnom  Ä?asnici i vojnici,   civilni građani, zene i djeca, Hrvati građani NDH koji su se povlaÄ?ili pred komunistiÄ?kim nasiljem i ubijanjem, s namjerom da se predaju saveznicima, raÄ?unajući na Zenevsku konvenciju. Od proglasenja Republike Hrvatske sve hrvatske vlade se sjećaju neduznih zrtava i kriminalnog postupka poÄ?injenog po komunistiÄ?koj Jugoslaviji i već tim Ä?inom se klanjaju neduznim hrvatskim zrtvama. Kad je predsjednik Tudman posjetio Argentinu, i bio u razgovoru sa argentiskim predsjednikom Carlos Menemom,je izjavio: 'Doseljeni Hrvati iza drugog svjetskog rata, nisu  fasisti ni nacisti, već borci za slobodnu drzavu Hrvatsku.'

Komunizam je stvorio novog Ä?ovjeka. U romanu «Homo sovieticus» sovjetski desident, Aleksandar Zinoviev, govori o tom novom Ä?ovjeku, koji je varalica, prevarant , kriminalac, ali i osoba sa nadprosjeÄ?nom negativnom inteligencijom, koja nema apsolutno nikakvih skrupula niti moralnih naÄ?ela; on je spreman, pod datim politiÄ?kim (podobnim) uvjetima, vjerovati u sva moralna naÄ?ela i sve moguće politiÄ?ke izmisljotine. Jedan dan 'homo sovieticus' se zaklinje u ' znastvene metode soc-realizma', a drugi dan on postaje vatreni  antikomunist. Jedan dan 'homo sovieticus', moze sudjelovati u komunistiÄ?kim zloÄ?inima, a drugi dan on moze oplakivati i komemorirati svoje zrtve.

Zinovjev s pravom tvrdi da masakri u sovjetskom savezu nisu samo djelo Staljina, već tisuća i miljuna malih staljinka.SliÄ?nu paralelu mozemo povući sa Brozom-Titom. Niti brozovstina, niti avnojestina ne bi dugo trajali bez suradnje tisuće i tisuće malih ourovski i sizovskih titića diljem bivse okupirane, korumpirane i komunizirane Hrvatske. KomunistiÄ?ke glavesine su s pravom morale dozvoliti sitnu pljaÄ?ku i lopovluk svojim radnicima i famoznim sekretaricama, jer su jedino na taj naÄ?in mogli samo-opravdati svoju vlastitu gigantsku pljaÄ?ku i pronevjeru.

U danasnjoj Hrvatskoj, nakon ponovnog izronjavanja nemani zvane 'jugonostalgija', oÄ?ito da zvijerka 'homo balcanicus', odnosno 'homo sovieticus' ima jos budućnost. U tom smislu nije dovoljno promatrati fenomen  jugo-komunizma samo sa politoloske perspektive, nego također i sa antropoloske, psiholoske i bioloske perspektive. Problem lezi i dalje u Ä?injenici da je komunizam (jugonostalgija), kao vrsta psihopatologije jos ziv. Jedna je stvar zaklinjati se u demokraciju i pravnu drzavu, a sasvim je druga stvar boriti se protiv negativne drustvene selekcije koju je jugokomunistiÄ?ki teror Ä?inio punih pedeset godina. Nije iskljuÄ?eno da će u slobodnoj Hrvatskoj trebati izumrijeti pet generacija prije nego sto nestane 'homo balcanicus jugoslovensis' ( Tomislav Sunić :Fragmenti Metapolitike)'

'Pokolj u Bleiburgu, kako  kaze prof. Kazimir Katalinić ( na radiju u emisiji Glas Hrvatske  14. 05. 2005). je izvrsen nakon svrsetka rata, na razoruzanim ljudima, koji nisu predstavljali nikakav odpor i nikakvu opasnost. Ta smrt je vojniÄ?ki bila nepotrebna i nema nikakvo opravdanje ni vojniÄ?ko ni  pravno a jos manje moralno. Radi se o oÄ?itom ratnom zloÄ?inu i to o jednom od najbrutalnijih ratnih zloÄ?ina dvadesetog stoljeća.

Koje opravdanje moze imati ovaj genocid? Čemu je bilo potrebno ubiti toliko i toliko ljudi a osobito zena, staraca i djece?

Postoji jedan jedini razlog a kojeg je iznio Milovan Djilas ' Hrvati su morali umrijeti da se uÄ?vrsti Jugoslavija '

Imao je pravo Akademik Dubravko JelÄ?ić kad je prije nekoliko godina, govoreći o Bleiburgu izjavio slijedeće: 'Bleiburg nije bio obraÄ?un izmedju komunista i ustasa, to nije rezultat borbe između nekih antifasista i toboznjih fasista, nego je to borba i obraÄ?un između imperializma srbsko-jugoslavenskog protiv Hrvata '

A isto tako je bio u pravu doktor Nedeljko Mihanović kad je prije deset godina  izjavio: ' Trebamo drzati na umu: da smo sluÄ?ajno izgubili domovinski rat, dogodila bi nam se jos veća trragedija nego sto je bio Bleiburg 1945.god.' citira prof. Katalinić

Nije mrtav onaj koji je poginuo, nego je mrtav samo onaj, kojega ljudi zaborave. I danas dajemo poÄ?ast onima, koji su bili zrtve, a ne onima koji su ih ubijali. Hrvatska vlast mora uvesti u skole sjećanje na Bleiburg taj hrvatski «holokaust», jer je on duboko usao u svijest hrvatskog naroda, treba istinu otvoriti, a ne raditi na kultu zaborava.

Sudac dr. Milan Vuković inicijator za izgradnju  ' Memorijalnog centra stradanja hrvatskog naroda' govori: 'Od istrazivanja zla ne smije se odustati, jer je lijek istine ono pravo sredstvo koje će nam dati snagu i odpornost pred napadom novih napasti i zala. Vjerujem  da je potrebno izgraditi Memorijalni centar kako bi se ispunili uvjeti za povjesnu istinu o nasim stradanjima za slobodu i samostalnost na znastvenim i dokumentarnim temeljima. Vrijeme je, da pregledno i sustavno na jednom mjestu, svima dostupnom, odstranimo antihrvatsku promiđbu o iskrivljenosti hrvatskog nacionalnog korpusa.'

'Povjesna istina nameće izgradnju znastvene i vizualne cjeline, koju Hrvatska jos uvjek duguje sama sebi. Duguje je svome narodu, a posebice mladomu narastaju, kojega mediji bombardiraju lazima i namjenskom tisinom o Ä?injenicama koje nisu za zaborav. Te su Ä?injenice razlogom naseg danasnjeg polozaja.

Hvala lijepa!

15.05.06