Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Community  »  (H) Zmijavci Online
(H) Zmijavci Online
By Nenad N. Bach | Published  09/20/2004 | Community | Unrated
(H) Zmijavci Online

 

http://www.zmijavci.hr/index.php

 

Zmijavci - (površina oko 14 km2, broj stanovnika oko 3000) naselje koje se nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Mjesto se smjestilo u Imotskom polju, 8 km južno od grada Imotskog. Stanovništvo se pretežno bavi vinogradarstvom i poljoprivredom.

Zmijavci su mjesto s dvije crkve (župna crkva Svih Svetih i područna crkva Sv. Josipa) i dvije škole (škola u zaseoku Šute i centralna osnovna škola).

Poštovani,
Evo nakon dva tjedna testiranja 'puštamo u rad' obnovljenu i sadržajem obogaćenu web stranicu Zmijavci.online. Kao i svaki drugi početak, težak je i početak rada ove stranice. Stoga Vas molimo za strpljenje dok se stvari ne uhodaju. Također Vas molimo da nam se javljate s pohvalama i kritikama. Sve su nam one dobrodošle kako bi stranicu učinili što kvalitenijom.

Javite nam se na naš službeni e-mail ( zmijavci@zmijavci.hr ) ili nam poruku ostavite u našoj Knjizi gostiju. Ukoliko se ukaže potreba za tim, pokrenut ćemo i naš forum na kojem bi onda vodili razne rasprave.

Lijepi pozdrav.
27.08.2004.

ZMIJAVCI
iz knjige: "Put u Imotu" Petra Gudelja

Stoljećima Zmijavci i Zmijavčani bijahu podijeljeni između Podbablja i Runovića. Između života i smrti. Bili podbabski i runovićki. Rađali se i rađali u Zmijavcima, a nakon smrti podbabski odlazili k Svetomu Luki, u Podbablje, runovićki Gospi Odkarmenoj, u Runoviće. Rastajali se zauvijek.

Zmijavci i Runovići. imena sela, kao i sela, bila srasla. lzgovarala se s jednim naglaskom, u jednom dahu: Runovići-i-Zmijavci. Zajedno ulazila u pjesmu, onu Kačićevu, o vitezovima države imotske, koja je na noge dizala Zmijavčane i Runovićane.

Vezani Mračajom i Maticom, i krviju koja je tekla iz Runovića u Zmijavce, iz Zmijavaca u Runoviće (Runovićke rađale Zmijavcane, Zmijavke rađale Runovićane), razlikovali se u svemu. Sve je u Zmijavcima bilo svjetlije: zemlja i pjesma, vino i ljudi.

Godine 1982. Zmijavci se ujediniše u jednu župu. Nakon Zmijavaca ujedini se Njemačka.

Koliki su Zmijavci?
Geometri vele petnaest, a Zmijavčani dvadeset i pet četvornih kilometara. I to im se čini malo. lmadu približno podjednako: plodne poljske nizine, pripoljske pitomine i mirisnog i ljekovitoga krša.

Malo je za zmijavačke granice reći da su povijesne. One su prapovijesne. Zmijavci se penju od sjeveroistoka na jugozapad: od Rotne do Kusturine gomele i od Dikovače do Liskovca. Te gomile i gradine, kultna i ratna mjesta, gdje se žrtvovalo, ratovalo i zborovalo, stare su tisućama godina.

Sa sjevera i s istoka: živa, tekuća i studena granica - Matica. U Matici masnica.

Na dnu polja Zmijina gomela, navrh polja Zmijavci.
U Zmijavce s jugoistoka, u Zmijinu gomelu sa svih strana bilo blato. Jesu li, sluteći potop, na Zmijinu gomelu, u Zmijavce, bježale zmije? Jesu li u Zmijavcima i na Zmijinoj gomeli bili zmijski zbjegovi? Iliri, zmijski sinovi, na zmijavačke glavice nanesoše, nasuše, uzdigoše gomele. Na Gudeljovu, kod Svih Svetih, padala prva zraka izlazećega Sunca. Padala u zmijsko oko. Smotana u kolut, onako kako je smotana na ilirskoj fibuli, narukvici i ogrlici, čekala izlazak. Trokutasta glava pokazivala ono mjesto nad Čabuljom, u nebu, iz kojega će se roditi. Prvo bi pozlatilo poskokov rog. Možda su zmijavačke gomele podignute u slavu zmija? U gomeli čuvali plemensku, totemsku zmiju. Eponimnu prababu Zmijavaca.

Na dva kraja Zmijavaca, zimi, izviru dva jaka krška vrela: Radež i Japlenica. Kučer u sredini. Iz kocitskih imotskih voda izbacuju gavicu. Donedavno, na njima mljele mlinice. Bilo pure i gavice.

Radež opjevan u šaljivoj pjesmi o ženidbi Gagije Garca, sknađenoj tridesetih godina, među zmijavačkim radnicima u Belgiji, koja je počimala ovako:

Otkako je Radež voda ladna,
Buljumbašić otkad u njoj ulada,
i otkad je promlila mlinica
i podresla divojka Ružica. ..

Gagiju ženila tri sela: Zmijavci, Runovići i Podosoje. Tri sela, trideset godina. Koliko je kroz to vrijeme djevojaka i mladih udovica za Gagiju isprošeno, pištola ispaljeno, bukara ispijeno i ukradenih kokošiju izjedeno! A siromah se Gagija ne omrsi. Žedan, željan i suhoparan, ode na oni svit.

Mlinice na Jarugi, Radežu i Kučeru cigutale, mljele pjesme i priče, a mlinice na Matici (Padica, Petrovica, dvije Đogića i jedna Vizića): kukuruz, proso, sirak. Srebroklas ječim i zlatozrnu šenicu rijetko, potkraj ljeta, kad bi kršljaci slazili s brda i svoje kao jablani visoke mazge vezali ispred mlinica, za jablane. Matica imala mlade i jake ruke, od dragosti i od šale okretala tumbase. Ispod kremenih mlinova letjeli mlazovi varnica i mlazovi brašna. Od još vruća, varničava, varena mlinarska pura. Na svaki grumen pure padala po jedna masnica, koju bi Đogići, najbolji ribari i najveći sladokusci, vadili ispod tumbasa.

Na Matici dva mosta, kamena, krilata, s po šest šćemerenih okana, Bublin i Zmijavački most, a na Jarugi dva mostića, Tonkića i Šabića, jednooka-jednookna, koja su također na leđima nosila kamena krilca.

Od Đogića mlinica do Sastavaka rasla rakita i kupina i nadnosile se do po Matice.
U kupini se gnijezdile vodene ptice. Miješale se Đogića pitome i Božje divlje patke, pa bi Đogića patak pred mlinicu, pred kuću, doveo jato divljih pataka, a divlji patak odvodio patke-đoguše u divljinu. Miješala se divlja i pitoma jaja, divlja i pitoma krv. Staklenu površinu Matice probijali modrozeleni vodomari, norci. U kljunu iznosili modrosrebrene ribe.

lzlazili Zmijavci na Blato cijelom svojom širinom.
Zmijavačko priobalje protezalo se od Kraljevića luke do Japlenice. Na Blatu imali svoje lađe: Mrkonjići-Đogići, Gudelji-Alijići i Todorići-Čovići. Imali Otok i na Otoku kućare i jablane.

Pred nailaskom dvaju velikih jaružala, koja razriše Maticu, oboriše kovače i pilune, počupaše vrbe i jablane i rastjeraše vodene ptice, dva mostića s Jaruge, na svojim slabašnim krilcima, odletješe k svojim graditeljima, u vječnost. Na drvenim krilima odletješe mlinice. Prokopavanjem tunela ispod Drinovaca, mahnu vodenim krilima, odletje Blato. Odletje zmijavačko i runovićko vodeno doba. Još se samo ponekad mogu vidjeti zmijavačke lađe: plivaju po magli i mjesečini, čuti pljusak vesala, krik divljih gusaka i govor davnih Đogića, Čovića, Alijića. Jednoličan žubor njihovih zdravomarija.

Najdublje zmijavačke dubine i najviše visine.
Najdublji Alijića bunar u Otoku (nad njim najviši jablan, u njemu najstudenija voda) i u Ovčarinama Dvogrla brezdanka jama. U proljetna praskozorja, po rosi, pred jamom vile igrale kolo. Najviši Liskovac, stožasto brdo između Zmijavaca, Podosoja i Podbablja, na kojem je prije dvije i pol tisuće godina stajao ilirski grad.

Šabića bunari u brdu i Šabića bunari u polju.
lz poljskih izađe, u brdske zađe Mjesec.

Zmijavci selo s dvije crkve i dvije škole.
Najstarija, ranokršćanska bazilika pod Dikovačom, tisuću godina bila pod zemljom. Ukazala se fra lvanu Tonkoviću, na pragu dvadesetoga stoljeća, a on je otkopao i pokazao svijetu. Ostali joj samo temelji, čvrsti i duboki. Kao što su čvrsti i duboki temelji zmijavačkoga i imotskoga kršćanstva.

Crkvu Svih Svetih, na prastarom svetom mjestu, na Tonkića glavici, pokraj prapovijesne gomile, 1821. godine, sagradi fra Andrija Šabić. Današnju izli od kamena fra Ante Rako, 1895., a naresi i velikim drvenim tirolskim oltarom ukrasi fra Jako Milinović, 1903.

Selo koje nije imalo groblja, danas ima dva: Okrugljaču i Suvaču. Kad se živi rastrčaše po cijelom svijetu, mrtvi Zmijavčani više ne će morati odlaziti iz Zmijavaca. Na Suvači se bijeli crkva Svetoga Josipa: gleda i gledaju je sva okopoljska sela.

Zmijavčani živjeli naglas i naočigled, životom starih Grka.
Ljeti: po danu pod kostelom i murvorn, uvečer na guvnu.
Zimi: po danu u prančijoku, uvečer oko komina. Uvijek imali otvoreno uho, otvorena usta: za mudru i duhovitu riječ, za smijeh i podsmijeh. Zmijavci bili kazalištem pod čađavorn lisom i pod vedrim nebom. Predstava bez prestanka: od jutra do sutra, od rođenja do smrti. Promicali komediju, a tragedija dolazila sama. Po desetak komedija, u desetak zaselaka, u isto vrijeme. Same se pišu, postavljaju, predstavljalju. Jedni umiru, drugi se rađaju i čim se rode, izlaze na pozornicu. Najslavniji i najsretniji umiru na otvorenoj sceni, lakrdijajući. Svi glurnci, svi komični junaci: Todorići, Karoglani, Šabići; Gudelji, Milasi, Mrkonjići; lvkošići, Šumelji, Miševići. Ni Šute ne šute.

Mladi započimali, stari nastavljali svoja momačka i divojačka sila. Kad bi zapivali stari, brže bi potekla Matica ispod Đogića i Jaruga ispod Tonkića kuća.

Zmijavačko polje ocidito: lozno i grozdno.
Da su živjeli u staroj Grčkoj, o Zmijavčanima bismo čitali u knjizi pamćenja: prvi odijelili vina. Voleći bijelo nisu mrzili crno. Ispod Zmijavaca tekla jedna, kroz zmijavačke konabe još jedna Matica: zlatnozelena, zemljomirisna, vinska.

Djevojke držali višim, vilinskim stvorenjima.
Možda zato što je u Zmijavcima uvijek bilo djevojaka vilinske ljepote. Jedna se pjesma obraća kiši, moli za njihove bijele opanke:

Padaj, kišo, nemoj po Zmijavcin,
jer su cure u bilin opancin.

Pod Todorica brigorn rastao čuveni ora, daleko širio grane. U proljeće resao: po cesti padale rese. Po resama gazile dvije drugarice, zmijavačke ljepotice, koje davno ispi nebo i pozoba zemlja. Ni oraha više nema: i njega popi, pozoba vatra. lpak, sve je tu, u dva stiha:

Kad se uda Mačica i Bora,
ko ce undo šetat ispod orla?

Ne prolazi ljepota, to samo kroz Zmijavce prolaze ljepotice.

Zmijavci djevojački i junački.
Dikovača je imotska Troja, a Matica, koja je optače, njezin Skamandar. Grčko-ilirske kacige, u Dikovači nađene, u imotskom samostanskom muzeju pohranjene, možda na glavama dođoše iz Troade, ispod Troje, ili iz Mikene, ili s Krete. Na Dikovači nekoć bijaše junački stećak, s velikim štitom i mačom, Lovrin greb. Pozobala ga drobilica.

U Matici, sto metara uzvodno od Padine mlinice, nađen mač. Osamdeset centimetara dug, cijelom mu dužinom teče žlijeb. Žlijebom tekla krv, a poslije, stotinama godina, tekla voda. Na dršku moćno križište i krupna zeljezna jabuka. Koja ga je ruka pasala? Koja kovala? Kovan je kad su kovani stećci: u četrnaestom ili petnaestom stoljeću. Da ga nije pasao Lovro, koji je legao pod stećak, u Lovrin greb? Da ga nije skovao sabljar Ratko Gostojević, koji je 1400. godine živio na Kamenu Mostu, sa svojom ženom Dragorn, Plavšinom kćeri?

Križ iz bazilike i mač iz Matice: zaštitni znak Zmijavaca.
 

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.