Sandra Wigh Hrascanec reviving Croatian composer and benefactor Luisa Erdoedy Lios born in Vienna

Na programu je premjerno izvedeno glazbeno scensko djelo “Lujzina košarica”, autora Tibora Martana i Sandre Wigh Hrašćanec u kojem su se izmjenjivale dramske etide iz života grofice Lujze, pjevana i eitana poezija najznaeajnijih njemaekih i austrijskih pjesnika. Stalni elan HNK Varaždin, dramski glumac Zdenko Brlek moderirao je program i eitao hrvatske prijevode (Sandra Hrašćanec) izvedene vokalne lirike.
Kljuene scene iz života grofice Lujze nam je kroz kratke dramske etide uprizorila amaterska dramska grupa “Ozana” iz Visokog, a otpjevali su i nekoliko narodnih pjesama toga kraja. Ovaj režijski i koncepijski vrlo inovativan pjevaeko-glumaeki igrokaz približilo je varaždinskoj publici život i glazbeni opus grofice Lujze, omiljene među stanovništvom Novog Marofa, Mađareva i okolice u vrijeme kada je tamo živjela, naime krajem 19. stoljeća jer je mnoge od njih spasila od sigurne smrti, gladi i smrzavanja te je u narodnim predajama ostala u sjećanju kao plemenita i voljena grofica Lujza.
Grofica Lujza, naime Luisa Erdoedy Lios (1853-1924), rođena je u Beču i nakon smrti svog prvog supruga i njihovo troje djece, udala se za hrvatskog grofa Rudolfa Erdoedya, gdje je provela dio svog života u njegovom dvorcu u Novom Marofu. Obilno je pomagala siromašne i darivala mnoge crkve na području Varaždina. Za njen rad dobila je priznanje pape Pija X. Posebno je poznata po osnivanju prve privatne bolnice u Hrvatskoj, u kojoj je besplatno liječila siromašne a koja djeluje i danas. Na njeno humanitarno djelovanje potaknuo ju je susret sa promrzlom i siromašnom djevojčicom Magdom koju je publici dirljivo uprizorila elanica dramske grupe Ozana – Dubravka Beneković i njena kćer.

Susret s grofom Rudolfom popraćen je pjesmama Dore Pejačević “Ljubavnom pjesmom” op. 39. na tekst velikog njemaekog pjesnika R. M. Rilkea, a njihovo vjenčanje popraćeno je komornim triom “Preobražaj” op. 39 na tekstove velikog austrijskog mislioca Karla Krausa. Ovaj biser vokalne komorne glazbe izveden je na najvišem izvedbenom nivou. Violinu je pri tom svirala izuzetno talentirana Ruta Bobić, studentica violine na Muziekoj akademiji u Zagrebu. Kada je Karl Kraus pokazao ovu kompoziciju Arnoldu Schoenbergu, on ju je pohvalio “posebice jedno mjesto” i podržao njeno javno izvođenje, makar je inaee smatrao da “jedna žena ne može biti skladateljica”.
U prvom djelu koncerta izvedene su briljantno u potpunosti „Wesendonck Lieder” Richarda Wagnera a na tekstove njegove muze Mathilde Wesendonck u izdanju za dublji glas. To se rijetko može čuti na koncertnim podijima, jednostavno iz razloga što ženski duboki glasovi postali prava rijetkost u klasienoj glazbi. Te pjesme bile su i omiljene Lujzine pjesme, a eak postoji i obrada tih pjesama za klavir koje joj je napisai posvetio August Stradal napisavši: “Njenoj ekscelenciji gospođi Luisi grofici Erdoedy u dubokoj zahvalnosti i poštovanju posvećuje prerađivač.” Ove note objavljene su 1917. u Leipzigu, u ediciji Breitkopf & Härtel. Wesendonck Lieder bila je prema Wagnerovim rijećima “najbolja glazba koju je ikad napisao” a pjesma “Snovi” poslužila mu je kao studij za njegovu revolucionarnu operu “Tristan i Isolde”.

Louisa Erdoedy – LIOS (1853 -1924): Eine Welle sagt zu andern (R. Tanner)

U drugom dijelu varaždinska publika je po prvi puta do sada imala priliku euti pjesme Louise Erdoedy koja je skladala pod pseudonimom Lios. Pjesme su nastale na tekstove najistaknutijih njemaekih pjesnika toga vremena poput H. Hasse, F. Gernertha i dr. a u njima prevladava tuga za izgubljenom djecom i mužem, opisi prirode i životne mudrosti.
Kritieari njenog vremena nazivali su Lios “genijalnom skladateljicom” kojoj je mjesto uz “najplemenitije glazbene genije” a u orginalu su pisane za dubok ženski glas kakav je imala Hildegard von Stradal koju je Sandra Wigh Hrašćanec varaždinskoj publici vrlo vjerno oearala. Pjesme nam je interpretirala sa puno profinjenosti i osjećajnosti i perfektnim izgovorom njemaekog jezika. Svojim dramskim altom a puno boje i topline naroeito u dubokom i donjem srednjem registru uspjela nas je odvesti u zimski san jedne smreke na sjeveru, koja sanja o palmi u dalekoj zemlji jutarnjeg sunca, razgovor o životu nemirnih morskih valova, olujno i nebo, truo miris preminulog na odru i beskrajnu tugu koju je čitav život osjećala zbog gubitka svoje djece i muža iz prvog braka ali i nadu koje donosi proljeće kada se priroda ponovo budi.

Sandra Wigh Hraščanec kao Hildegard von Stradal šalje pismo i kritike njenih

Nije poznato je li Louisa grofica Erdoedy napisala više instrumentalnih djela, ali ostala je saeuvana jedna Romanca za violoneelo i glasovir u C-duru koju je varaždinskoj publici vrlo osjećajno i muzikalno praizveo Matej Ilčić. Šteta što ova kompozicija nije ranije našla put do suvremenih pozornica, jer je uistinu pravi biser literature za violoneelo.

Louisa Erdoedy – LIOS (1853 – 1924): Was ziehen die Wolken so truebe (O. Riecke)

Koncert je završen sa tri operne arije: “Romanca zahvalnosti” slijepe starice Chiecce sa krunicom iz opere “La Giocconda” A. Ponchiellija, zatim na opernim pozornicama rijetko izvođena arija stare Grofice “Ah, posrnuo je današnji svijet” iz opere Pikova Dama P. I Eajkovskog i isto tako koncertno vrlo rijetko izvođena komična Arietta Madame de Birkenfeld iz opere “Kći pukovnije” G. Donizzetija u zapanjujuće velikom rasponu glasa, sa puno koloratura koje je odlieno osmislila beeka zvijezda većeri Sandra Wigh Hrašćanec, naglasivši njima dodatno komienost ove arije. Sve je popratila spretnom glumom i na kraju koncerta uspjela je razgaliti i nasmijati publiku koja ju je nagradila dugotrajnim pljeskom i oduševljenim uzvicima bravo.

Sve arije prezentirane su kroz dramsku igru elanova dramske družine Ozana – grofa i grofice Erdoedy, seosku djeeicu i Sandre Wigh Hrašćanec, koja je nastupila kao Lujzina svekrva, češka grofica Julija Kolovrat Krakowsky.

Louisa Erdoedy – LIOS (1853 -1924): Der traeumende See (J. Mosen)

Autor igrokaza Lujzina košarica, Tibor Martan osnovao je udrugu “Magda i Luisa” koja čuva i oživljava uspomenu na plemeniti lik Luise Erdoedy-Lios i njeno humanitarno djelovanje. Elanice Kulturno umjetnieke udruge “Luiza i Magda” iz Mađareva priredila za publiku u pauzi koncerta prigodne buketiće od papira iz tog vremena te spravila krušćiće kojima je grofica Lujza darivala i hranila djecu i zorno doearala njen rad. Isplele su i izložile i tople šalove slične onima kojima je Lujza štitila dječicu od hladnoće.
Sandra Wigh Hrašćanec diplomirala je pjevanje na Prayner Konservatoriumu u Beeu, gdje je nastavila usavršavanje i gdje djeluje kao samostalna koncertna pjevaeica. Objavila je tri albuma i do sada je otpjevala blizu 500 solistiekih koncerta diljem svijeta od kojeg se posebno istieu dvije koncertne turneje po Japanu 2008 i 2011 godine. (“Najljepše pjesme Zagreba, Beea i Japana” i “Vjetar iz Europe”) zajedno sa Mathiasom Reinthallerom, tenorom i Naoko Mori.
Za solo pjesme Luise Erdoedy Lios dugo se nije znalo i nakon što su pronađena, Sandra Wigh Hrašćanec bila je prva koja ih je ponovno izvela u Beeu, a potom i prva koja ih je snimila i objavila na nosaeu zvuka “Earolija toplog daha” / Croatia records 2018.
(R)enama je sve do kraja 19. stoljeća obrazovanje, skladanje i općenito javno djelovanje bilo samo iznimno dostupno. Einjenica da su u to vrijeme romantizma u glazbi eak dvije skladateljice grofovskog porijekla živjele i djelovale u Hrvatskoj od izuzetnog je povijesnog i kulturnog znaeenja za pozicioniranje i znaeaj Hrvatske u Europskoj kulturnoj baštini.
Lana Rovereto (copyright)

LOUISA GROFICA ERDOEDY – LIOS
Louisa grofica Erdoedy (1853-1924), poznata pod pseudonimom Lios, rođena je u Beču (rođ. Drasche Wartinberg) i rano je pokazala glazbeni talent. U devetoj godini poeela je svirati glasovir kod profesora Moritza Zweigelta, pijanista i skladatelja. O njenoj pijanistiekoj karijeri zna se jako malo, ali u eOElanku Gustava Kuehlea u eOEasopisu Oesterreichische Musik- und Theaterzeitung (Wien,13/1889 ) navedeno je kako je održala uspješan pijanistički koncert u Grazu s djelima Franza Liszta i Roberta Schumanna. Međutim, bila je poznata po skladanju solo pjesama.
Njene dvadeset i tri solo pjesme s glasovirskom pratnjom, nastale na stihove Heinea, Hermanna Lingga i Hammerlinga i drugih, pod nazivom Lieder und Gesaenge, objavljene su u Beeu kod nakladnika Em. Wetzler (Julius Eldegman). Kod drugog beekog nakladnika Alexander Roses, Musikalienhandlung, objavila je dvadeset i šest pjesama: 23 iz prethodnog izdanja i tri nove. Oba izdanja propagirana su u easopisu Oesterreichische Musik- und Theaterzeitung.

Sedam njenih solo pjesama izvedeno je 23. ožujka 1889. godine u tadašnjoj poznatoj beekoj dvorani Boendorf, a poslije su izvedene i u dvorani Ehrbar. Pjesme je izvela Hildegard von Stradal, rođena Zweigelt, supruga pijanista Augusta Stradala. August Stradal, student Brucknera i Liszta, svoju obradu za glasovir ciklusa pjesama Wesendonck Lieder i pjesme Schlafe mein Kind Richarda Wagnera posvetio je Louisi grofici Erdoedy, napisavši: “Njenoj ekscelenciji gospođi Luisi grofici Erdoedy u dubokoj zahvalnosti i poštovanju posvećuje prerađivač.” Ove note objavljene su 1917. u Leipzigu, u ediciji Breitkopf & Haertel.
Louisa Erdoedy za svoje solo pjesme dobila je odliene kritike. Gustav Kuehle, u Oesterreichische Musik- und Theaterzeitungu (1890. br. 21), napisao je kako su solo pjesme Louise Erdoedy postale izuzetno popularne i kako se nalaze na repertoaru vodećih njemačkih solo pjevaeica. Naglasio je kako u njenim pjesmama “boravi božanska iskra” i kako iz njih “skladno zvuee najfiniji osjećaji jedne plemenite, ženske duše” te kako “svaki takt donosi nešto novo u dražesnim harmonijskim obratima …”. Napisao je kako “usprkos svim zapanjujueim novostima, ona (Lios) ne prelazi granice općeg razumijevanja i shvaćanja i strogo pazi na opće zakone srodnosti tonaliteta”. Louisu groficu Erdoedy nazvao je “genijalnom skladateljicom” kojoj je “mjesto uz najplemenitije glazbene genije”.
Nije poznato je li Louisa grofica Erdoedy napisala više instrumentalnih djela, ali ostala je saeuvana jedna Romanca za violoneelo i glasovir u C-duru. Louisa Erdoedy, nakon što je ostala udovica, za svog drugog supruga, grofa Rudolfa Erdoedyja udala se 1881. godine. On je imao dvorac u Hrvatskoj, gdje je njenom zaslugom otvorena bolnica u blizini Novog Marofa. Bila je poznata po humanitarnom radu i darežljivosti, za što je primila i priznanje od pape Pija X.
Jasna Lovrineviae

POVEZANOST LUJZE GROFICE ERDOEDY I GRADA VARA(R)DINA
O povezanosti Lujze grofica Erdoedy i Grada Varaždina i danas svjedoee brojni pisani dokumenti i umjetnieka ostvarenja. Uršulinski samostan u Varaždinu čuva vrijedne spise iz kojih je vidljivo da je grofica Lujza bila pokroviteljica samostana, samostanske crkve i samostanske škole. Kod škole je otvarala i zaklade za darovite mlade ueenice. Samostanski arhiv posjeduje grofieine fotografije i pisma pisana goticom. O vrijednoj arhivskoj građi skrbi s. Klaudija (Ana) Đuran. U župnoj crkvi sv. Nikoline i danas stoji vitraj Presvetog Srca Isusova kojeg je grofica Lujza podigla o svojem trošku.
Najpoznatija poveznica grofice i Grada je svako “Košarica grofice Lujze”. Grofica je obieavala tijekom svih svečanosti i druženja u varaždinskim palačama na vidljivom mjestu postaviti košaricu za milodare. Donacije svojih prijatelja, plemstva i viših građanskih slojeva koristila je za financiranje svoje bolnice “Svete Marije de la Salute” namijenjene liječenju siromašnih seljaka i djece te financiranju obroka za najsiromašniju djecu pri Općoj pučkoj školi u Madđarevu gdje je 1900. godine osnovala školsku kuhinju.
Tibor Martan

Sandra Wigh Hrašćanec, mezzosopran
Djeluje kao samostalna koncertna pjevačica već 20-ak godina, elanica Hrvatskog društva samostalnih umjetnika. (R)živi na relaciji Bee – Zagreb. Maturirala je u Zagrebu na Srednjoj glazbenoj školi “Vatroslav Lisinski” a diplomirala pjevanje na Prayner Konservatoriumu u Beču. Usavršavala se kod mnogih poznatih pjevaea kao što su KS Walter Berry, Regina Schoerg, Petar Svensson i dr. Zadnje dvije godine intenzivno se usavršava KS Univ. Prof. Sylvie Greenberg i uei svoje operne uloge. Teeajeve glume pohađa kod Martina Becka i Dunje Tot. U Zagrebu je diplomirala Pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Sandra Wigh Hrašćanec sada je održala 500-tinjak solistiekih koncerata, većinom u Austriji i Hrvatskoj, a dva puta (2008. i 2011.) je gostovala u Japanu. Surađivala je sa mnogim uglednim umjetnicima (Mathias Reinthaller, Peter Svensson, Jorg Ulrich Krah, Drago Štambuk, Lidija Bajuk, Matija Dedić, Aniko Bakony, Yu Chen, Naoko Mori, Hiroyo Masumura, Fernando de Silva i dr.) s vrlo raznolikim projektima i u vrlo razlieitim prigodama.
Otpjevala je eetiri praizvedbe: Manuela Kerer: “Wall street Wall” za mezzosopran, step cipele, violoneelo i klavir (2010); Sanda Majurec: “Strava noći za mezzosopran, violoneelo i klavir” (2010), Franz von Suppe: “Salve Regina” za alt i orkestar (2016) u Beeu; Franz von Suppe; Kazališne pjesme (2013) (nakon 200 godina ponovo u Beeu). Do sada je objavila tri nosaea zvuka (CD-a): “Zagrebaeke i beeke pjesme” (2005) povodom kojeg je nominirana za Zagrepeanku godine; “My favourite things” feat. (2010) koji je ujedno i njen jazz debut te “Earolija toplog daha” 2018 (Croaia Records) koji joj je donio nominaciju za nagradu Veeernjeg lista “Veeernja domovnica”. Prevodi vokalnu liriku, operne arije i poeziju sa njemaekog na hrvatski jezik.
Izvor: Lujzina košarica [PDF] (sadrži biografije i program koncerta)

Izvor Znameniti Novomarofeani