» Home
» In Memoriam » Vladimir Novak 1928-2016 distinguished Croatian-American photographer
» Home
» Education » Vladimir Novak 1928-2016 distinguished Croatian-American photographer
Vladimir Novak 1928-2016 distinguished Croatian-American photographer
Author of important collection of photos dealing with the work and life Croatian emigrants in the USA
Vladimir Novak 1928-2016, Croatian-American photographer
Summary. Vladimir Novak, distinguished Croatian-American photographer, born in the city of Varaždin in 1928, died in Croatia's capital Zagreb in 2016. He will be remembered for his extremely interesting photos dealing with the work and life Croatian emigrants in the USA. Some of his photo-testimonials can be seen on the web pages of the CROWN, as well as on related web pages. Višnja Starešina, in her important documentary film "Narodni neprijatelj" (People's Enemy), released in 2015, among seven short biographies described also that of Vladimir Novak.
Vladimir Novak was born in 1928 in the city of Varaždin in Croatia. At the age of 14 he joined the Military Academy "Zastavnička škola", which was the most elite military unit during the Independent State of Croatia. He graduated from Real Gymnasium in Varaždin and in 1948 he studied the History of Arts at the University of Zagreb and later at the Motion Picture Academy in Belgrade.
He left ex-Yugoslavia in 1959 as a political refugee and lived three years in Belgium. He arrived in the U.S.A. in 1962 and received his citizenship five years later. While living in Los Angeles he organized Croatian Radio Program in 1963 (it is still on air), produced the very first Croatian flag with the printed chekered emblem, and organized the first and only raising of the Croatian flag at the Los Angeles City Hall.
During the entire 36 years of his life in the exile, he had been very active in Croatian and American politics and received many special commendation awards and honors.
He has been self-employed in commercial photography and advertising and he won several top awards for his work. His credists include photographs of some noted personalities, such as the United States President Ronald Reagan, general Omar Bradley, admiral dr. Ulyssess Sharp Grant IV., hotel-magnate Conrad Hilton, famous singer John Elton, and many others including motion picture stars. However, he was mostly involved in promoting the Croatian cause.
Since 1970 Vladimir Novak also collected, restored and took over 4000 valuable photographs about Croatian immigration in America. A small part of them is reproduced for several exhibitions. Fortunately, he was able to bring his collection to Croatia in early 1994, when he retired and returned to his homeland.
Vladimir Novak
Vladimir Novak is a native of the town of Varaždin who spent some forty years in America working as a photographer, reporter and editor in Hollywood and as a chronicler and activist in the local Croatian community.
Vladimir Novak is a native of the town of Varaždin who has lived in America and worked as a photographer, reporter and editor in Hollywood and as a chronicler and activist in the local Croatian community.
Museum Wednesdays is a programme targeted to a broad audience and features exhibition, concerts, lectures, round table discussions, promotions and discussions on art with leading Varaždinians.
In the discussion before a packed auditorium at the Sermage Palace, Novak spoke of his relationship with Krešimir Filić, custodian and founder of the Museum of Varaždin. Novak said that he always had a special relationship with Filić, who was also his uncle.
Professor Filić really liked me and we were always in contact during my time in America. He always sent me his books, which was another way in which we kept in touch, recalled Novak. He noted the significance of the Novak-Filić family whose numerous donations in both art and culture have indebted Varaždin.
The tradition of making donations to the Varaždin City Museum continues with the Novak donation of Portrait of a Girl, an oil on canvas by an unknown master. According to museum employees the work is estimated to be worth twenty thousand euros.
Novak also recalled his collaboration with former American president Ronald Reagan, when they worked together on Reagan's campaign for the Californian governorship. After Reagan was elected to the White House, says Novak, he was offered a position but declined choosing to "work rather on the job of head of the radio programme for Croatians in California and his work as a publicist"
George Mikan, the greatest basketball player of the first half of the twentieth century, receiving the Helms Athletic Foundation Medallion
Dr. Michael (Mike) Pecarovich, very succesful football and baseball layer and coach for more than thirty years, inspirational leader, stage and motion picture actor, university professor and dynamic speaker
Fritze Zivic, welterweight champion of the world (1940-1941)
The Second Croatian National Congress organized by the Domobran in Chicago on November 30, 1935
Franjo Mršić, a broadaster for the Voice of Croatia program in Chicago
Hrvatska Žena (Croatian Woman), Branch 1 of Chicago founded on January 27, 1929
The cover of the Croatian bimonthly magazine Hrvatica (Croatian Woman) founded in Chicago in 1977
The Croatian Woman's organization Hrvatska žena in festivities celebrating the 1932 World's Fair in Chicago
The fifth anniversary celebration and dedication of the flag of Hrvatska Žena (Croatian Woman) Lodge no. 1
Dedicated to the memory of Josip Štimac, the Dragon of the Tabor-Castle Prepared by Vladimir Novak and Darko Žubrinić, 2015.
Vladimir Novak, 1:00, 2:03
"Neprijatelj naroda" dokumentarni film
redateljica: Višnja Starešina
sudjeluju: bivši politički zatvorenik Petar Mlinarić, šansonijerka i kantautorica Lada Kos, biskup Josip Mrzljak, učiteljica Ljerka Ognjanovac, hrvatsko-američki filmski radnik i fotograf Vladimir Novak i dr. Andrija Hebrang
U dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu održana je 26. svibnja projekcija i predstavljanje DVD-a hrvatskoga dokumentarnoga filma ťNeprijatelj narodaŤ redateljice i scenaristice Višnje Starešine, u produkciji Centra za demokraciju i aktivno sjećanje (CDAS) i Interfilma. Nakon projekcije, na kojoj je prisustvovao varaždinski biskup Josip Mrzljak te nekoliko svećenika, redovnika i redovnica uz vjernički puk, razgovor s autoricom vodila je Ozana Ramljak.
Taj iznimno dojmljiv, snažan, osoban dokumentarac u sat i pol trajanja - osim mnogih arhivskih snimaka i fotografija te objašnjenja hrvatskih i slovenskih povjesničara - donosi iskrena, duboka i intimna svjedočenja o obiteljskim tragedijama ljudi, koji su gotovo donedavno morali ostati tajnom, prekriveni dugogodišnjom nametnutom šutnjom. Riječ je o komunističkoj represiji i stradanju, nestanku ljudi bez traga i groba, od travnja do lipnja 1945. godine. Kako je objasnila autorica Starešina, to su bili umjetnici, intelektualci, državni službenici, građanski sloj, čije su obitelji nosile biljeg nepodobnosti i potom straha.
O takvoj osobnoj sudbini iznimno su dirljivo, iskreno i potresno govorili biskup Mrzljak, dr. Andrija Hebrang, šansonijerka Lada Kos i njezina sestra slikarica Vera Kos-Paliska, fotograf i snimatelj Vladimir Novak, pravnik Ratko Mlinarić i učiteljica Ljerka Ognjanovac. Njihovi su otčevi ili braća tako nestali. Zbog toga se ni ime književnika i pjesnika za djecu Vinka Kosa nije nikada navodilo, a mnoge su njegove pjesme uglazbljene, poput svima znane ťIma jedna kućicaŤ. Biskup Mrzljak, govoreći o svojem otcu Vladimiru, naveo je i rodbinsku povezanost s blaženim Alozijem Stepincem.
14. svibnja 2015. u 20 sati u Centru Kaptol u Zagrebu održat će se svečana premijera dokumentarnog filma ‘Neprijatelj naroda’ scenaristice i redateljice Višnje Starešine. Dokumentarni film ‘Neprijatelj naroda’ je svjedočanstvo o represiji, strahu i šutnji. Kroz obiteljske i osobne sudbine žrtava i kroz objašnjenja eksperata film dokumentira sustav komunističke represije: od masovnih poslijeratnih likvidacija i ciljane eliminacije inteligencije i građanske klase, do današnje šutnje.
To je i priča o biljegu nepodobnosti kojeg neke obitelji nose već sedamdeset godina. Vinko Kos je bio književnik i pjesnik za djecu, Zlatko Ognjanovac učitelj, zborovođa i prosvjetni inspektor, Jeronim Mlinarić općinski bilježnik, Vladimir Mrzljak državni službenik, Andrija Hebrang visoki dužnosnik komunističke partije, a Boris Novak maturant gimnazije.Nova komunistička vlast prepoznala je i u njima neprijatelje naroda i oni su nestali: 1945., 1946., 1949., godine, bez traga i bez groba . Režim je odlučio njihovo lice i njihovo postojanje zauvijek izbrisati iz sjećanja.Nakon desetljeća šutnje o svojim „nestalima“ u filmu govore Lada Kos i Vera Kos-Paliska, msgr. Josip Mrzljak, Ratko Mlinarić, Vladimir Novak, Ljerka Ognjanovac, dr Andrija Hebrang ml.Povijesni kontekst objašnjavaju: dr. Ivo Banac, dr. Mitja Ferenc, dr. Martina Grahek-Ravančić, dr. Vladimir Geiger, Roman Leljak i Vice Vukojević.“Neprijatelj naroda“ treći je dokumentarni film Višnje Starešine. Njen prvi film “Treći pohod“ tematizirao je infiltraciju Al Kaide i radikalnog islamizma u BiH tijekom rata devedesetih.
Film „Zaustavljeni glas“ svjedoči o borbama za obranu Vukovara i zločin na Ovčari kroz prizmu ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.Najavljući film “Neprijatelj naroda” “Hrvatska je i danas zarobljenik mentalnog nasljeđa komunizma, i danas nam se želi nametnuti gledanje na prošlost, ali i sadašnjost kroz naočale formalno bivšeg, ali istinski nikada demontiranog režima. Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju.Potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, ciljano eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je se urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ.
Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta. A spoznaja uzroka je prvi korak prema promjeni. Dokumentarni film „Neprijatelj naroda“ je tek prvi korak na tom putu.”Nakon svečane primjere u Zagrebu film će moći vidjeti i gledatelji diljem Hrvatske a očekuju se i projekcije u dijspori
Vladinir Novak with his wife Marijana in Zagreb, 2012
PRIČA REPUBLIKANSKOG FOTOGRAFA IZ HOLLYWOODA
Razgovarao: Dražen Stjepadić
Vladimir Novak je u Hollywoodu živio trideset i dvije godine. Bavio se i filmom, režirao je nekoliko dokumentaraca, ali više se bavio fotografijom i politikom. Njegova fascinantna životna priča počinje u Varaždinu 1928., gdje mu je otac 1943. godine sagradio kino “Gaj”, koje je poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirano, a poslije pada socijalizma ostalo je na popisu imovine u povratku. Vladimir Novak je nedavno je u poznatom zagrebačkom kafiću “Kavalir” na Trgu bana Jelačića izložio neke od fotografija koje je snimio dok je desetljećima živio u glavnom gradu svjetskog show bizza.
O njemu su domaće novine već pisale, nazivali su ga Reaganovim prijateljem. Jednog od najvećih američkih predsjednika, Ronalda Reagana, upoznao je još dok je kao glumac u Hollywoodu bio predsjednik sindikata filmskih djelatnika. Aktivno je sudjelovao u Reaganovim kampanjama, prvoj kad se kandidirao za guvernera Kalifornije i kasnije kad se kao guverner Kalifornije uspješno kandidirao za četrdesetog po redu predsjednika najmoćnije države na svijetu.
– Svaka dva dana imali smo sastanke, već od pet- šest ujutro raznosili su se leci. Bio sam zadužen i za promidžbu među Hrvatima. Mnogi su se zahvaljujući meni upisali u Republikansku stranku. Reagan je često priređivao večere u hotelu “Beverly Hills” i svaki put sam bio zadužen za snimanje – rekao mi je Vladimir.
Kad je postao guverner Kalifornije, Ronald Reagan je te 1969. godine na nagovor Antonyja Butkovića i Vladimira Novaka napisao proglas da Hrvatska ima pravo na nezavisnost. Prije toga, 1967. godine, na Gradskoj vijećnici u Los Angelesu zaslugom Ive Metkovića i našeg sugovornika bila je izvješena hrvatska zastava s povijesnim grbom, zbog čega su nekadašnji jugoslavenski predstavnici uputili oštre proteste.
– Bio sam i gradski vijećnik u Los Angelesu, a u Zagrebu godinama ne mogu doći do Bandića – požalio nam se gospodin Novak, koji danas sa suprugom živi na zagrebačkoj Šalati.
REAGANOVE ZAHVALNICE I ČESTITKE
Pokazao nam je posebnu zahvalnicu za doprinos u kampanji Ronalada Reagana za četrdesetog predsjednika SAD-a. I pozivnice za prvu i drugu inaguraciju u Washingtonu. Republikanci ne zaboravljaju ljude koji su dali veliki doprinos za njihovu stvar, što dokazuju čestitke za Božić koje je svake godine primao od predsjednika Reagana i njegove supruge Nancy. Gospodin Novak mi je istaknuo da su republikanci uvijek bili naklonjeniji Hrvatima od demokrata.
U Los Angelesu je na radijskoj stanici „KTYM“ 1963. osnovao radijski program na hrvatskom i engleskom jeziku i za njega se brinuo desetljećima. Pomogli su mu svećenici iz Hrvatske katoličke misije u Los Angelesu, a prva voditeljica je bila jedna Hrvatica, rođena u San Pedru.
– Za Božić 1963. bio sam na ručku s Rudijem Mateom kod njegove sestre i usred emisije voditeljica je rekla na engleskom : “Gospodinu Mateu i njegovoj sestri Sretan Božić i Novu godinu želi Vlado Novak iz Varaždina.” Baš si je sipao juhu i iz ruke mu je ispala šefla i zaplakao je. S Rudijem Meteom sam često razgovarao na francuskom – ispričao mi je Vladimir Novak.
Rudolf Mate, poznati europski sineast, snimatelj, redatelj i producent, najzaslužniji je što je Vladimir Novak završio u Hollywoodu. Po dolasku u grad snova, Rudija Mateja je vozio u njegovom Cadillacu. Vlado je tada imao crveni metalik vw Carman ghia s crnim krovom i bijelim crtama na gumama.
S Rudijem Matejom se sastajao i svake nedjelje u katoličkoj crkvi na Bevrly Hillsu. Poslije mise išli su na ručak s Robertom Mitchumom ili nekim drugim poznatim glumcem iz njegovih filmova. Nažalost, Rudi Mate je iznenada umro 1964., a poslije toga Vladimir Novak se počeo profesionalno baviti komercijalnom fotografijom.
Vladimirov otac je upoznao Rudija Mateja početkom stoljeća u Beču, gdje je snimao kao glumac za poduzeće “Sascha film”.
Rudolph Mate je bio Nijemac rođen u Krakowu, a poslije raspada Austro-Ugarske dolazi u Budimpeštu gdje počinje raditi kao asistent filmskog snimatelja, odale odlazi u Beč gdje surađuje surađuje s Aleksandrom Kordom u poduzeću “Sasha film”, a gdje je kao glumac radio i Novakov otac koji je pohađao glumačku školu u Trstu. Poslije “Sasha filma” Rudolph Mate odlazi u Pariz i kao glavni kamerman snima „Ivanku Orleansku“ Carla Theodora Drayera, jednog od najvećih remek-djela iz razdoblja nijemog filma. S velikim Dancem je snimio više filmova, među kojima i “Vampira”, a dugom popisu filmova koje je kao glavni snimatelj snimio između dva rata je i rad s Fritzom Langom na filmu “Liliom” i Rene Clairom na “Posljednjem milijunašu”. Rudolph Mate je pred nacistima 1935. pobjegao u Holywood i nastavio je vrlo uspješnu snimateljsku karijeru, imao je pet nominacija za Oscara. Jedna od nominacija odnosila se, primjerice, za “Stranog dopisnika “ Alfreda Hitchcocka. Rudi, kako ga naziva Vladimir, radio je i kao producent, te redatelj.
CIA ŠALJE LJEPOTICU
Kad je Universal 1967. godine raspisao natječaj za fotografiju snimljenu u njihovim studijima, Vladimir Novak se javio i pobijedio. U konkurenciji je bilo 2.500 fotografa iz cijele Amerike. Na raspolaganju su im bili glumci, kaskaderi, statisti koji su radili za Universal. Tema je bila snimiti što zanimljiviju fotografiju iz filmskog studija.
– Snimio sam jednog kauboja kroz cijev puške i stavio sam naziv „ONE HAS TO DIE“ ( jedan treba umrijeti). Dodjela nagrada je bila u Diznilendu, gdje su prvo dodijeljene nagrade za crno-bijele fotografije, pa onda u boji, i na kraju su prozvali mene. Dobio sam nagradu izvan svih konkurencija – ispričao mi je Vladimir.
Dosta je snimao za Los Angeles Times, snimao je i Richarda Nixona, sahranu od Eisenhowera … Snimao je i za FBI i jednom prigodom je bio pozvan u zgradu te službe. Tada ga je na hrvatskom pozdravio jedan gospodin, a koji nije bio iz Hrvatske. – Rekao mi je da me svaki put snimao dok sam redovito snimao antijugoslavenske demonstracije. U ono vrijeme mi je pokazao kompjuter u kojem su bili svi podaci o meni. Ponudio mi je da radim za FBI, a ja sam pristao. Međutim, nakon toga sam dobio pismo u kojem je pisalo da sam osam dana prestar, imali su neki pravilnik s koliko godina čovjek može početi raditi za FBI, ali rekao mi je da mogu raditi za CIA-u. Poslije toga je kod mene u stan došla jedna fina dama i rekla mi je da će mi promijeniti kompletan identitet, uključujući i lice, i da će me poslati natrag u Jugoslaviju, što sam apsolutno odbio. Rekao sam da sve može, ali natrag u Jugoslaviju ne idem. Dugo me pokušavala nagovoriti, ali nisam htio natrag i odustali su od mene – saznao sam od gospodina Vladimira.
U vrijeme rata u Vijetnamu Vladimir se prijavio kao dragovoljac, ali kako nije imao državljanstvo SAD-a, nisu ga uzeli. Međutim, zbog dragovoljnog javljanja da ide u rat, ugled u određenim američkim krugovima mu je znatno porastao. Dobio je i titulu počasnog pukovnika države Kentucky. Istu titulu dobili su Ronald Reagan i Bob Hope.
Kad sam ga pitao za Hrvate u Hollywoodu, gospodin Novak mi je između ostalih spomenuo barmena Milu Gotovca, koji je radio kod Srbina Tanaskovića, vlasnika poznatog restorana “Dan Tana” na Bewerly Hillsu.
– “Dan Tana” je bio talijanski restoran koji su vodili ljudi iz naših krajeva. U restoran je dolazio filmski svijet. Prvi su u Hollywoodu imali talijanski espresso. U restoranu su rezervacije bile obvezne. Kad bih došao s nekom ženskicom i dok bismo u baru čekali slobodan stol, konobari bi mi donijeli butelju vina i rekli: “Ovo je za vas naručio Gary Cooper”, ili ako bi u restoranu bio tenisač John McEnroe, rekao bi: “Ovo je za vas naručio mister McEnroe.” Mile Gotovac me jako poštivao jer sam snimao njegovo vjenčanje – Vladimirove su riječi.
Vladimir Novak se u Hrvatsku vratio 1994. godine. Donio je preko 4.000 fotografija i negativa, crno-bijelih i u boji. Među njegovim značajnim fotografijama je posljednji snimak Konrada Hiltona, djeda Paris Hilton i jednog od muževa Elizabeth Taylor, kojeg je u Las Vegasu upoznao preko Antony Butkovića, profesora iz Karlovca koji je u Americi osnovao viteški red sv. Brigite.
– Pripadnost u viteški red sv. Brigite se plaćala 25. 000 dolara. Vitezovi su dobijali diplomu i plašt. Antony Butković je uspio preživjeti Bleiburg i poslije toga je dospio u Hollywood. Bio je veliki zavodnik i imao je ulaz u visoke krugove. U svim Hilton hotelima u cijelom svijetu imao je besplatan smještaj i hranu – pričao mi je Vladimir o čovjeku koji ga je upoznao i s Ronaldom Reganom.
PREKO BEOGRADA I PARIZA
Prije odlaska u Ameriku Vladimir je preko Italije, gdje mu je živjela teta, prvo otišao u Francusku.
– Do 1959. sam živio u Beogradu, gdje sam radio na filmu kao asistent redatelja i snimatelja. Bio sam završio Visoku filmsku školu. U Sarajevu sam snimao “8km/h” s Olgicom Spiridonović. Radio sam i na stadionu Tašmajdan kao majstor tona. Ozvučavao sam i koncerte Luja Armstronga i Dizzija Gillespieja. Onda mi je pukao film i preko Italije sam prvo otišao u Pariz, a onda u Belgiju. Rekli su mi da su u Bruxellesu stanovi daleko jeftiniji, a kako sam poznavao jednog Beograđanina, odlučio sam otići. Našao sam posao u tvornici Novak, koja je proizvodila radija i televozore.
U tu tvornicu odveo ga je jedan znanac iz Beograda, kojeg je slučajno sreo umjesto onoga kojeg je tražio. Beograđanin je odlično govorio francuski i rekao je portiru da je Vladimir Novak rođak vlasnika tvornice Novak, koji je tada bio u Iranu ili Iraku.
– Odmah su me zaposlili i dali su mi dobru plaću. Kad se vratio vlasnik, rekao je da nema nikakvog nećaka, pa su me prebacili na transport. Vozio sam vlakiće i utovarao robu u vagone sve dok se jednom nisam zabio u veliku stalažu s televizorima, koji su se srušili i razbili, pa su me otpustili – sjeća se Vladimir.
Poslije toga radio je na rendgenu. Prihvatio se tog posla premda se nikada prije nije sreo s tom vrstom snimanja. Prvo je snimio svoju ruku, pa nogu i tako se pripremao za posao. Nažalost, za radijaciju nije znao.
– Nisam imao nikakvu zaštitu i odjednom sam samo klonuo. Toliko sam se bio ozračio da ruku nisam mogao prinijeti ustima – rekao mi je Vladimir.
Kad je 1960. John Kennedy postao predsjednik Amerike, donesen je novi zakon o useljavanju. Novac za put je dobio od Caritasa i otišao je u Ameriku. Mislio je da ide u grad New York, a bila je to država New York, grad La Cawanna pored Buffala.
– U Ameriku sam došao 17. prosinca 1961. Dobio sam posao u velikoj čeličani, tvornički krug je bio dugačak 21 kilometar. Bio sam blizu kanadske granice. U La Cavanni u “Centru kardinal Alojzije Stepinac” na dočeku Nove, 1962. godine, sreo sam dr. Zvonka Marasa, brata Nele Eržišnik. Čuo je da sam u ratu bio pitomac domobranske časničke škole, a bio mi je i brat, koji je 1946. streljan na Rakovom Potoku. Imao je svega 18 godina, a okrivili su ga da je na Sljemenu skrivao oružje i municiju. “O, ti si moj čovjek, pravi Hrvat”-uzviknuo je dr Maras kad sam mu to ispričao. Dr. Zvonko Maras je nekim čudom preživio Bleiburg, partizani su mislili da je mrtav i preko njega su hodali, pa je preko noći osijedio – ispripovijedao mi je gospodin Novak.
Ponudio je Vladimiru Novaku da ga zaposli u bolnici Roswel Park Memorial Institute, gdje je i sam radio. To je jedan od najvećih centara za rak na svijetu. Vladimir je ponudu prihvatio i zaposlio se u siječnju 1962., kada se zbog posla preselio u Buffalo.
– Direktor tog instituta je imao 12 doktorata. Bez državljanstva sam imao plaću 800 dolara. Radio sam u bijelom mantilu s kravatom. Posao mi je bio priprema aparata za terapiju. Nakon mjesec i pol dobio sam pismo od oca iz Varaždina u kojem je napisao da ga je posjetio Rudi Mete i da mi je poručio da se javim njegovoj sestri na Beverly Hillsu i da ga tamo čekam dok on ne završi snimanje filma “300 Spartanaca“ u Grčkoj, poslije čega je imao sinhronizaciju u Londonu – sjeća se Vladimir.
Poslušao je slavnog sineasta, a kad je dao otkaz u institutu za rak u Buffalu, rekli su mu da je lud. Put u Kaliforniju je trajao tri dana i tri noći. Kroz cijelu Ameriku je putovao autobusom. U Buffalu je bio snijeg, pa je u sunčanu Kaliforniju stigao u zimskom kaputu. Spavao je u jednom od najjeftinijih hotela u Los Angelesu.
– Cijelu noć su me grizle buhe i nisam mogao spavati. Poslije sam našao stan blok južno od Sunset Boulevarda. Ulica se zvala Fernwood Avenue. A stanovao sam u bungalovima, napravljenim za potrebe nekog filma. Jedan od mojih stanova bio je i kraj Hollywood High School-a blizu Kineskog teatra – kaže Vladimir.
Reče mi da je otac oskarovca James Molla, rođenog u Allentownu u Persilvaniji. Rođenju sina je osobno prisustvova. Kuma na krštenju je bila sestra Rudija Meteja, a malog Jamesa je u Los Angelesu krstio svećenik Janko Segarić, koji danas umirovljeničke dane provodi u Zadru. Nakon što je završio filmsku školu na UCLI, James Moll je radio kod Spielberga, a oscara je dobio za dokumentarni film “Posljednji dani” (The Last Day’s)”. Ima producentsku kuću Alentown Productions koja se bavi proizvodnjom dokumentarnih filmova.
O mnogim drugim Hrvatima u Americi i njihovim potomcima gospodin Novak je napisao knjigu. Nažalost, još nije našao izdavača, premda misli da bi se ta knjiga u Americi dobro prodala jer je puna zanimljivih priča o sudbinama naših ljudi na američkom kontinentu. Priča poput ove njegove.
Mr. Vladimir Novak had very close ties with numerous friends in the USA. Except with Croatians, he established especially close ties with Ukrainians and Armenians.
Croatian Easter Eggs - pisanice, by Annette Hricko Czupylo, a Ukrainian living in the USA, photo by Vladimir Novak
Croatian Easter Eggs - pisanice, by Annette Hricko Czupylo, photo by Vladimir Novak. Pisanica on the left is decorated with centuries old Croatian Coat of Arms.
Ukrainian Easter Eggs - pysanky, by Annette Hricky Czupylo, photo by Vladimir Novak
Ukrainian Easter Eggs - pysanky, by Annette Hricko Czupylo, photo by Vladimir Novak
With these very nice photos, we wish all the readers of the CROWN a Happy Easter!
Many thanks to Mrs. Marijana Novak, Zagreb, for her kind help during the preparation of this article.
Formated for CROWN by Darko Žubrinić Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
