A prayer for human civilization
Yin Yang: Autoportrait, exhibited in the city of Rijeka, Croatia, in 2014. Museum of Modern and Contemporary Art, city of Rijeka, hosting works of art of Yin Yang, one of the greatest contemporary Chinese artists Openin of the exhibition of works of art of Yin Yang in the city of Rijeka in Croatia, in July 2014. On the right Mr. Ante Glibota, a leading international expert for contemporary Chinese art.
Due to the efforts of indefatigable Mr. Ante Glibota, distinguished Croatian artistic critic and director of galleries in Paris in Shanghai, Croatia had a rare opportunity to be acquainted with some of the finest contemporary Chinese artists. Two exhibitions were organized in 2014, one in the city of Pula, and another one in the city of Rijeka.
In the city of Pula, the following distinguished Chinese artists were reperesented:
- ZHUO YINGCHAO, with 48 works of art of large format;
- LI ZHOU with 36 works of art of large format, and 6 of them 3.5 x 6 m;
- YIN YANG, 112 works of art;
The works of art of these three Chinese artists were exhibited (as three corresponding exhibitions) in Muzej Suvremene Umjetnosti Istre (Museum of Modern Art of Istria), and
- SHI LIRU, with 30 works of art of large format,
in Arheološki Muzej Istre (Archaeological Museum of Istria) in Pula, in the department of Sveta Srca (Sacred Heart).
Here we concentrate on works of art of Yin Yang, with his artistic (as well as social and philosophical) theme of the human tragedy of coal miners. It is in a sense autobiographical exhibition, since Yin Yang worked as a coal miner during about two decades. After Luxemburg, an then Croatia, the exhibition will be seen in Belgium and France. Mr Ante Glibota is a leading international authority for contemporary Chinese art.
| A monograph by Mr. Ante Glibota about Yin Yang, distinguished Chinese artist. The book has 510 pp., ISBN 978-988-19552-2-7. We congratulate Mr. Ante Glibota for his monumental 2013 monograph published by Delight Edition. Yin Yang, philosopher painter. Photo by Ante Glibota. The monograph has been prepared on the occasion of 60th birthday of the painter. Interview with Mr. Ante Glibota conducted in Pula in April 2014, in Croatian. GOVOR G. ANTE GLIBOTE NA OTVARANJU IZLOZBE YIN YANGA U MUZEJU MODERNE UMJETNOSTI U RIJECI, 6. KOLOVOZA 2014.
Štovani gospodine Tolj, Gospodine predstojniče za kulturu grada Rijeke, drage Riječanke i Riječani, dragi gosti,
sve vas ljepo pozdravljam i želim vam dobrodošlicu na ovo retrospektivnu izložbu značajnog kineskog umjetnika Yin Yanga u Muzeju Moderne Umjetnosti u Rijeci.
Dopustite mi da specialno pozdravim u ovoj prigodi i nazočnog konzula JAR gospodina Branku Mikšu, bivšeg hrvatskog ministra i gradonačelnika glavnog grada Zagreba i njegovu suprugu Maju, a takodjer i gospodju Vesnu Todorić, naravno, koji su moji višedesetljetni prijateljim kako ne bih kazao stari prijatelji.
Gospodine predstojniče za kulturu, dakako, zamolit ću vas da izručite moje pozdravite vašem gradonačelniku i poručite mu da ga njegova odsutnost s ovog značajnog kulturnog okupljanja ne treba brinuti, ja mu dajem čvrsto obećanje da se moj prijatelj Branko Mikša neće kandidirati na sljedećim izborima za gradonačelnika u Rijeci.
No, notu humor-zbilju na stranu, vratimo se onom osnovnome zbog čega smo ovdje. Naime, iako se nisam češće pojavljivao u Rijeci, ali ipak moram vas podsjetiti da sam osobno bio dosta vezan za ovaj riječki Muzej, kojeg je svojevremeno vodio meni dragi Boris Vižentin. Boraveći u Parizu, on me molio u tim godinama, kada sam ja i moje ime bili isključeni, proskribirani iz Hrvatske javnosti, da mu pomožem oko pridobivanja nekih važnih svjetskih umjetnika za izlaganje na Biennalu originalnog crteža u Rijeci, u ovom istom vašem Muzeju. Dešavalo se tako, da sam mu poslao, ili slao mojim posredništvom, dosta veliki broj vrlo značajnih svjetskih umjetnika od kojih su mislim trojica ili četvorica bili pače i pobjednici, nagradjeni na Biennalu u Rijeci. Ako me memorija dobro služi, bili su to i neki od mojih bliskih prijatelja : Jean Messagier, Olivier Debré, Fabian Cerredo... Istovremeno sam pomagao Vižentinu ali i osigurao da se ti radovi otkupe u apsolutnim niskim, hoću reći u minimalističkim cijenama. To je jedna mala činjenica i anegdota, koju nikada nisam spominjao, pa i ovom zgodom pozdravljam spomen na mog prijatelja Vižentina, koji je zaista vodio sjajno ovaj Muzej Moderne umjetnosti. Pače, bio je jedan od najprestižnijih u bivšoj državi, što sam mogao prosudjivati po katalozima koje mi je redovito slao, koje više ne dobivam, kao i nazočnosti po njegovim značajnim internacionalnim izložbama, okupljanjima. Spominjem ovdje njegov vrijedan rad, jer smo mi ovdje u našim prostorima skloni najčešće zaboravu onih, koji su svojim duhom, inteligencijom i naporom radili za opće kulturno dobro. Dakle, Salut za Borisa Vižentina i u ovoj zgodi!
Ja vjerujem da znate, da je ova izložba ovog značajnog kineskog umjetnika najprije pokazana u Muzeju Suvremene Umjetnosti Istre u Puli u okviru četri sukcesivne izložbe, čiji sam kurator, koje su ostvareni u zajedničkom naporu s mojim prijateljem gospodinom Mladenom Lucićem voditeljem Pulskog Muzeja, a prije toga u Muzejima Luxemburga i drugdje. Ovog istog umjetnika u listopadu i studenom 2013. godine sam predstavio i kineskoj publici u znatno proširenom obimu sa preko 200 velikih monumentalnih radova, čiji je dio i ova ista izložbu, odnosno polovica te retrospektive i umjetnikovu monografiju predstavio u Nacionalnom Muzeju Umjetnosti u Pekingu. Zahvaljujući dobroj suradnji s gospodinom Toljom, ravnateljem ovog Muzeja, koji je takodjer i jedan eminenetni hrvatski umjetnik, dovelo je do toga, da eto i riječka publika može pobliže pogledati, što se to dešava na likovnoj sceni Kine.
Kina je danas, ne samo druga, a sutra prva gospodarska sila svijeta, ona je istovremeno i umjetničko središte kretivnih umjetničkih kretanja. Nije nikakva tajna, kada se kaže da se pod njenim okriljem obavlja već danas oko 60-65% svetskog tržista umjetnosti, s fascinantnim umjetničkim trendovima, raznolikošću kreativnih ideja, koje se vežu na jednu još fascinatniju umjetničku tradiciju, kineske civilizacije stare sedam tisuća godina, a koji izazivaju interes kako na estetskom, a isto tako na gospodarskom planu i tržištu umjetnina širom svijeta.
Moj osobni interes prema kineskoj civilizaciji datira već od vremena 1970, kada sam prvi puta boravio u Kini, još za vremena terora kulturne revolucije. Potom radeći kao komesar za kulturni projekt ŤOlympiade of Artsť na Olimpijadi u Seulu, u Južnoj Koreji, me je dovelo ponovo u 1986 u bliži kontakt s umjetničkim miljeom kineske umjetničke scene. Od tog vremena moj interes za Kinu nije jenjavao, pače on se svakom godinom širio i razvijao. Bio sam jedan od prvih Evropejaca, koji je upućivao na kreativni potencijal kineskog umjetničkog stvaralaštva, koji je postao zadnjih desetak godina i najtraženiji hit u svijetu kulture.
On se vezao na više stotina mojih boravaka u toj zemlji, i mogu skromno danas reći, da sam kroz te sve godine sticao preciznu ideju o težini i vrlini kineske civilizacije, koju sam ne samo upoznao, već je i prostudirao, meditrao je. Ovoj se proces produbljivao, ali ne samo iz knjiga, već je promatrajući iz neposredne blizine, u primarnim kontaktima, putujći, gledajući, živeći s njom, razmišljajući o porukama koje nam ta civilizacija svojom lucidnošću šalje. Ne samo u aspektu njene povjesne veritikale, već u njenom suvremenom stvaralaštvu.
Taj moj osobni interes je rezultiralo već s nekih 15-ak knjiga koje sam objavio o kineskom suvremenom stvaralaštvu i čitavim nizom novih projekata, na kojima radim, kao mojim budućim istraživačkim projektima.
Već od 2004 godine sam bio imenovan savjetnikom za kulturnu razmjenu Kine s svijetom. Godine 2008 sam bio i komesar svjetske umjetničke izložbe ťArt in Sportť, za vrijeme Olimpijski igara u Pekingu, koja je prenesena takodjer u sedam najznačajnijih kineskih Muzeja. No da ne duljim o sporednome, vratimo se Yin Yangu.
Yin Yang je čovjek fascinantne biografije, koji je kroz svoj umjetnički izražaj, kroz svoja umjetnička djela potvrdio i ponovo proživio svoju tjeskobnu avanturu, razmišljajući o sudbini čovjeka, njegovom putu, njegovim mjenama, njegovom egzistencijalističkom salto mortalu.
Pred nama su djela koja traže metikuloznu filozofsku refleksiju, jer se pred nama nalazi i slikar i pjesnik i filozof, koji rekonstruira vrlo nonšalantno kroz svoje umjetničko djelo svoj vlastiti život, svoj osobni put, a istovremeno i oscilacije i metamorfoze života svog vlastitog naroda, a posebice jednog segmenta njegovog društva: rudara.
Dame i gospodo, naime, ispred vas je jedan rudar, koji je postao i slikar, koji je oslikao intenzitet i emociju svog tog tumornog života, napora, patnji, smrti i tuge, veselja bitka jednog rudara, kojeg je život učinio filozofom. Ispred vas je i slikar i čovjek: Ecce Homo. Hvala Bogu da čovjek i stvaralac se potvdjuju u obje dimenzije u onoj humanoj i onoj stvaralačkoj. Nema dvojbe da su ispred vas rezultati. koji pokazuju na neupitan način da se radi o autentičnom stvaralaštvu i jednom izvanrednom slikarom, u njegovim najkreativnijim godinama, koje nam ostavljaju nade za još značajnija iznenadjenja. Kad kažem za Yin Yanga, da je to jedan slojevit umjetnik, to se očitava u njegovim preokupacijama, koje su kreativne, umjetničke, filozofsko-estetske.
U njegovu djelu i radu se čvrsto odredjeni i mjera i delikatnost, konačno i meditativna refleksija, kao ogledalo poetskih izvorišta.
Radovi ispred kojih se nalazite su rezultati stvaralaštva jednog slojevitog umjetnika, pa i sam rad je u svojoj osnovnoj težnji slojovita umjetnička avantura. Sivilo ovih boja vas ne treba brinuti, jer iako se umjetnik služi najčešće vrlo uskom paletom boja, u dvije osnovne sivom i crnom, ja ga ipak smatram značajnim koloristom, jer i u toj reduciranoj paleti se nalaze bezbroj nijansi, koje treba pogledati izbliza, koje u sebi sadržavaju svu rafiniranost umjetničkog izražaja, kulturu geste i kičice, konačno jednu apsolutnu umjetničku slobodu, koja se očitava u njegovoj ekspresivnosti, dajući latentnu snagu punine i vibracije umjetničkog djela. On je i apstraktan i precizan, jer se pravi i iskonski umjetnik uvijek i uvijek se samo igra. On se igra, kao dijete u prvim svojim slobodnim godinama, koji izbire najčudnija mjesta i najčudnije medije da izrazi svoju inocentnu igru umjetnosti. Yin Yang je čovjek koji se igra, kako bi to stari Latini kazali, Homo Ludens. Upravo kada se čovjek igra, onda i može ostvariti takove značajne umjetničke avanture u kojima zamjećujemo značajne umjetnike poput Miroa, Caldera, Picassa, Paula Kleea, Andre Massona, Jacksona Pollocka... ili našega Slavka Kopača koji su neupitne umjetničke veličine njihovog vremena.
Osjećamo zaista u ovom radu Yin Yanga i konfort i vibraciju, komumikativnost njegova djela, inventivnost i dakako njenu spirutualnost. Publika je može osjetiti i vidjeti koju će te nadam se i vi osjetiti i pronaći na kraju u petoj dvorani, u djelima iz 2013.godine, u seriji oko djela SING A SONG, kao i u ovoj središnjoj monumentalnoj slici MINER MONUMENT, 2012-2013, u središnjici glavne dvorane, koja može zavibrirati i najnesnzibilniju dušu.
Individualna i kolektivna fantazija, njeni psihološki aspekti su vrlo delikatno odredjeni i posloženi, sa jednim metikuloznim pogledom na svijet i njegovo okružje. Ovi radovi imaju i svoju sociološku dimenziju u vremenu visokotehnoloških stremljenja i opresivnosti, koji se nadvijaju na ljudsko okruženje . Upravo su neophodni umjetnici, koji će u tako kritičkim momentima, svojim radom i izričajem, potaknuti razmišljanja, koja mogu postaviti pitanja od esencijalne važnosti kojim putevima krenuti. Definitivno Yin Yang je jedan od njih.
Naravno, ja nemam nakanu analizirati dalje u pojedinostima svako djelo, konačno ja vjerujem vašim očima i vašim srcima, u nadi da će ovo djelo izazvati vibracije u njima, kao što sam i sam zavibrirao, kada sam ga upoznao prije desetak godina.
Ovaj opus je podjeljen u dva muzealna prostora: u ovaj ovdje u Muzeja Moderne Umjetnosti i onaj u Malom Salonu Muzeja na samom riječkom Korzu. Mi se pri distribuciji izložaka nismo vodili vodiljom kronologije već idejom određenih cijelina, vizualne priroda da olakšamo ili pomažemo i vama nešto jednostavniju lekturu ukupnosti djela i opusa. Dakako, svaka od ovih cijelina ima i svoju kompaktnost i svoju snagu, koja vam daje bolju mogućnost brže percepcije umjetničkog djela i osjećaj zračenja njenih pozitivnih energija.
Njegovu egsitenciju možemo podjeliti u kratko u četri osnovne faze:
Prvi period, od 1953.godine, kada je rodjen do 1970., koji je bio istovremeno život početaka škole i patnje, u postrevolucionarnom periodu Kine; Drugi period od 1970. – 1985, je period teškog adolescentnog ili mladenačkog perioda, teški rudarski život i umjetnička profilacija; Treći period od 1985.-2000., period umjetničke afirmacije ; Čevrti period od 2000. - do danas, je period prave umjetničke maestrije i sublimacije kretivnog opusa, njegovog prepoznatljivog umjetničkog izražaja i internacionalne reputacije.
Ja ću ukratko evocirati i najkraćim crtama njegovu biografiju, njegove podrijetlo:
Otac je školovani generalštabni officir u Maovoj vojsci, koji sudjeluje u Maovoj revolucionarnoj putanji. Majka pripada aristokratskom milieu posljednje imperijalne dinastije. Otac biva zatvoren u postrevolucionarnom periodu poslan na prisilni rad i njegova majka takodjer. Oni podnose najteže patnje i poniženja kao pripadnici ozloglašene kaste podrijetla. Obitelj odvažno sizifovski podnosi sve te nedaće, radeći na prisilnim radovima u rudnicima, najteže fizičke poslove, pa odoljeva svim izazovima socijalnih ekstremiteta kineske tadašnje realnosti, povampirenog terora.
Yin Yang je taj teror koji je proživio u zajednici sa svojom obitelji pretvorio u poruku ljubavi, poruku zajedništva i poruku koegzistecije razičitosti. Upravo time, on je pokazao njegovu univerzalnu veličinu, jer je gnjev, srdžbu, teror, pretvorio u čin spiritualnosti i ljubavi. On je kao i Sokrat volio istinu, vjerovao u pravdu, suživot različitosti, a sve drugo su bili detalji. Time je i dokazao de je osoba temeljne univerzalne kulture, da je i sam filozof života. Jedan drugi filozof, će ga udobroviti u njegovoj umjetničkoj transpoziciji života, Peter Sloterdijk, kad kaže da je kultura način, da bi se oporavilo od terora, jer svaki radikalizam ima u sebi i nosi dio onog što bismo mogli nazvati terorizam, a kultura je uvijek i ostati će kultura, koja ponekad prati i terorizam.
Još jednom zahvaljujem svima vama u vašoj nazočnosti u ovim vrućim ljetnim danima na izložbi ovog sjajnog kineskog umjetnikam čija umjetnost i život, njegove patnje života, njegova egzistencijalnost, koje je umjetnik tako sjajno pretvorio u jedan koncept, pretvorio u umjetničku poruku, koja dakako, zaslužuju i dužno štovanje i divljenje.
Hvala i umjetniku i vama svima dragi i uvaženi gosti, drage riječanke i riječani kao svjedocima takovih i ovih čina.
Ovu izložbu posvećujem na uspomenu mom prijatelju Otto Piene-u, jednom od najznačajnijih umjetnika svijeta XX. i XXI. stoljeća, koji je preminuo u mojim rukama, tjekom vožnje u taksiju, u Berlinu 17. srpnja 2014., dan poslije njegove i senzacionalne izložbe koju smo spremili u Nacionalnoj Galeriji u Berlinu i Deutscher Bank Kunsthalleu, konačno i velikom Sky Eventu kojeg je pratilo pola miliuna Berlinčana na Postdamer Plazu, dva dana kasnije post mortem.
Izložbe su otvorili i Ministrica kulture Njemačke i izvršni direktor DB. Otto Pine je volio Hrvatsku, pomagao je značajno u njenom priznanju aktivirajući veći broj svetskih intelektualnih veličina na potporu i potpise za priznanje Hrvatska u vrijeme dok je on bio direktor Massachusetts Institute of Technology (MIT), a za one koji znaju čitati to uveliko kaže tko je bio, i kakve su mu bile moći, ugled i dosezi. O njegovom radu sam osobno mu posvetio 3 knjige u našem 35 godišnjem prijateljstvu.
Hvala mu i u ovoj prigodi za njegovu umjetničku invetivnost i uprirodjenu, humanu dobrotu!
Hvala na strpljenju!
Ante Glibota
| UVODNA RIJEč ANTE GLIBOTA NA OTVARANJU IZLOZBE LI ZHUO U MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE U PULI 4.SRPNJA 2014. u 21h
Štovana dame i gospodo, dragi prijatelji, dragi gospodine Lucić
Prije samog uvoda ja se želim najprije zahvaliti gospodinu Mladenu Luciću, suradnicima Muzeja za svekoliku pomoć i realizaciju ove zahtjevne i značajne izložbe Li Zhua.
Otvoriti ovu izložbu značajnog mlađeg kineskog slikara Li Zhua sa njegovih 36 izuzetnih radova u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli je posebno zadovoljstvo, pogotovo, poslije prijema koje je pulska i hrvatska publika s blagonaklonošću udjelila prethodnim izložbama Shi Lirua i Yin Yanga, koje smo predstavili u Arheološkom Muzeju Istre i u Muzeju Suvremenre umjetnosti u travnju i svibnju ove godine, konačno medijskog odaziva da poprati ove manifestacije, novina, tjednika, televizijske i radijske postaje, internet portala, na čemu im i ovom prigodom svesrdno zahvaljujem.
Li Zhuo je već od svojih studentski dana na Likovnoj Akademiji u Tijanjinu, izazvao veliki interes po svom vidljivom i izuzetnom umjetničkom talent i likovnoj snazi koju transpozira na platnima velikih, monumentalnih kompozicija. Slikar svjedoči u svom osobnom umjetničkom stilu idejom i snagom, koja je u svojoj esenciji svojevstan hommage Prirodi.Polazeći od takovih premisa, dakle,to ne bi trebalo biti iznenađujuća činjenica, pokazati talent ovog vrsnog slikara u drevnoj Puli, u gradu koji je znao i s blagonaklonošću primiti jednog Dantea Alghierija, Ezru Pounda, James Joycea, Samuela Becketta,… literalne i poetske veličine njihovih i svih vremena, koji su bili također kao i Li Zhuo, zaljubljenici i u njihovim životima i u njihovim stvaralaštvima, u prirodu i sveg onog iskonskog prirodnog, što prirodu približuje stvarnoj i neponovljivoj umjetnosti i čovjeku.
Mi danas živimo u svijetu koji zaboravlja tu osnovnu Triadu koja se zove Nebo-Zemlja - Čovjek, to je i osnovno pitanje ove izložbe, koja ima i svoju vizualnu i svoju estetsko- filozofsku dimenziju i dakako svoju spiritualnu dimenziju. Ona nas podstiče na razmišljanje o nama, o našem okruženju, egzistenciji i egzistancijalnom, memoriji,nasoj vjeri. Izložba nam i šalje određene poruke, a koje svako od nas može dešifrirati i treba tražiti u umjetničkom djelu u koncepciji poimanja prirode i njenoj refleksiji na stvaralački duh i na naš boravak na ovom svijetu.
Potrudite se dragi promatrači i u tim monumentalnim platnima, u đunglama i planinama ovog umjetničkog djela, potražiti čovjeka, koji se metamorfozira u biljke, stabla, oblake, koji uništava svojim činima ono što nam je Svevišnji tako ljepo podario. Ako ih pažljivo gledate srest će te u tim monumentalnim platnima ljudska tijela sa zakukuljenim glavama, koji svojom glavom razbijaju stabla,… što je jedan od vizualnih načina predumjevanja i transpozicija, trajne brige umjetnika za prirodu koja humana bića danas tako nemilosrdno uništavaju.Umjetnik nas upozorava na ljudske ludorije, odnosa spram prirode, konačno odnos koja nas vodi samouništenju, odumiranju…
Umjetnik baca i izazov kineskom društvu, ne samo kineskom već i šire, koje unatoč svih gospodarskih i društvenih uspjeha, zanemaruje dobrobit čovjeka u sve nepodnošljivoj atmosferi enviromentalnih i inih polucija, koje dovode do kataklizmičkih promjena i opasnosti biblijskih proporcija, konačno stavljanje upitnosti humanih opstojnosti.
Svatko od nas je odogovoran, pa eto i umjetnik svojom gestom, svojim kreativnim činom, pokušava nam reći, vidite kako naš krajolik može biti ugodan, kad bi svaki od nas, dao svoj mali doprinos boljitku ukupnosti, bio zaokupljen drugim, ignorirajući samodostatnost . U tom njegovom dijalogu s Prirodom, umjetnik u svojoj svakodnevnici, slika mutacije vremena, u kojoj stanja memorija i duha, umjetnik transcendira iz kreativnog akta, u jedan fundamentalni akt, akt bivanja, postojanosti.
Možemo reći da mu je pri tome suputnik i vodilja jedan veliki pjesnik, Charles Baudelaire, kad kaže u Les Fleurs du Mal (Cvijeće boli):
Priroda je svetište ili živi stupovi Ostavljajući ponekad izričaj konfuznih riječi; Čovjek prolazi kroz šumu simbola Koji ga promatraju sa familjarnim pogledima. Kao dugi ehoi koji se iz daljina mješaju U jednom tenebroznom i esencijalnom jedinstvu. Širokih kao noći i kao jasnoća Parfemi, kolorit boja, zvukovi se raspostranjuju...
U ovom slikarskom opusu Li Zhua, Baudelaireov duh nalazi i svoju potvrdu i svoje uporište u parfemima Prirode, lepršavosti njegovih boja, koje imaju u sebi zvučne konsonance, bogatu paletu namaza, koje nas svojim bogatstvom nagone na taktilni kontakt da osjetimo taktilnu rezonancu kreativnog akta. U svom slikarskom djelu, pa i u velikim dijelom i u ovoj izložbi, vidljivo je da umjetnik često evocira godišnja doba, pa u tom odnosu operira s vremenskom simbolizmom, s ciklusima sezona, u kojima su preponderentna vrijednost, koja omogućava umjetniku stvarati u vremenu, kreirajući plastične vrijednosti, koje su postale ekvivalent za jedan transcendentalni naboj i jedno čvrsto poetično djelo, koje svjedoči vrlinom, slojevitošću, nadahnućem i optimizmom.
U vremenu konceptualne isključivosti ovaj umjetnik nam svjedoči o postojanju mogućnosti jedne autentične vizije i jedne figurativne elaboracije u kojoj su sadržana piktoralna rafiniranost, sa svim subtilitetima koji omogućuju stvaranje jednog zavidnog pulsirajućeg slikarskog opusa, koji u sebi sadrži izmedju ostalog i tramu afirmiranih mono-kolora. Na izvjestan način kad govorimo o samom tehničkom pristupu umjetničkom djelu, slikar prilazi izradi svog platna kao što rudar eksploatira rudnik, ustaljenom i sistematskoj pripremi, napredjujući prema središnjicama zemlje. Li Zhuo priprema najprije jednu seriju skica, potom gvaševa da bi tek tada, poslje meditativne faze, sebe samog suprostavio spram bjeline slikarskog platna. On kombinira vizualne efekte, pocetaka rada na platnu kroz slojeve hladnih namaza boja, sa slojevima toplijih namaza boja, kako bi stvorio što receptivniju atmosferu za oči gledaoca, sa jednom meditativnom preciznošću u njegovim intencijama i dao tramu slojevitosti djelu.
Njegov paralilizam u radu na serijama radova, istovremeno ostavlja šire mogućnosti meditativnog procesa, koji se ponekad može produljiti na par godina, dok umjetnik ne ostvari osjećaj punine i zaokruženosti koncepcije umjetničkog čina u njegovim platnima.
Njegova djela refelektiraju u sebi impulziju misterije, gdje humana forme izvire u pola skrivena u pola otkrivenoj vizuri , kao svojevrsni fantomi nedefiniranog sexa, kao anđeli u rajskim prostranstvima, ili pak kao bolesnici u krevetu iznad kojeg već bdije latentna svijetlost rajskih ili pak paklenih prostranstava. Dualizmi otčitavanja, ambiguiteti kojima slikar ostavlja otvorena vrata imaginativnom domišljanju daju svu širinu u svojoj zagonetnosti prostora promatračima da nastave na tragu kreativnih akta Ť dorade ť koja izviru iz perceptivnih mogućnosti djela. Nema u njegovim radovima ničega što nije dinamičko. Djela nose u sebi gravitacionu dinamičku amplitudu, s preciznom hierarhijom kreativnog procesa, svjedočeći pri tome potpunom autonomijom načina asimilacije prirode, transpozirane u njegovim kompozicijama, na platnima ili na papiru.
Li Zhuo nas je obdario u ovoj izložbi sa svojom vizualom i estetskom širinom i bogatstvom, od onih metafizičkih djela u seriji kreveta, koji prethode serijama ekspresivnih kompozicija i paysaga, za koje u našoj profesiji povjesničara umjetnosti, možemo zaključiti da se radi u ovoj dvojnosti izričaja, zaista o jednoj pravoj likovnoj poslastici. Rijetko je vidjeti da jedan tako mlad umjetnik ima tako izraženu darovitost, obdaren takovom kreativnom snagom i vrlinama, konačno i jednog mladog umjetnika koji ima hrabrosti okušati se u takovim značajnim formatima, 3 x 6 m, 3 x 8 metara, a da pri tome zadržava formalnu ravnotežu, plastičnu intrinseque ravnotežu, vizualnu atraktivnost, vibratornu snagu kolorita, konačno kreativni intenzitet. Ako pak pogledamo parcele svakog od ovih djela, svaka ta sićušna parcela zadržava apsolutnu spacijalnu stabilnost, jer svaka parcela sama za sebe, može postati dio zasebnosti, kao što ona nosi u sebi vrlinu i snagu ukupnosti, intenzitet djela.
Eto to bi u kratko drage Puljanke i Puljani, bili osnovne indikacije koje su me inspirirale djelom ovog značajnog mladog kineskog umjetnika, a naravno na vama samima je da produbite taj put otkrivanja vibratornih i inih komunikacija između posmatrača i djela, jer je u toj disponibilnosti i ključ percepcije i zajedništva između publike i umjetničkog djela. Moje riječi su samo pokušaj da vas približim ili skratim put, ali sve je u vašem duhu, u vašem srcu, u vašim očima, da se dočarate potpunije intencije umjetnika. Naravno, i prije svega, promatrači se trebaju voditi svojim osobnim instinktima, koji je pravi put prema tajnama umjetničkih vrlina, u otkrivanjima umjetničkog djela, umjetničkih istina, konačno u ozbiljnim poimanjem umjetničkog čina.
Ante GLIBOTA Historian of Art and Architecture Titular Member of the European Academy of Sciences, Arts and Humanities 76 Bis Rue de Rennes 75006 Paris - France Tel. 00 33 1 43 35 19 55 Mobil phone:00 33 611 08 55 40 Chinese mobil phone: 0086-13681264081 Email: aglibota@free.fr
| Croatia - China Formated for CROWN by Darko ŽubrinićDistributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
|