HRVATSKI GLAZBENI IDENTITET - DISCOVER THE MUSIC OF CROATIA

Kada nekome u Americi, Australiji ili u Japanu spomenete da ste iz Hrvatske, u pravilu se uvijek javlja nekoliko vrlo sličnih asocijacija. Prva asocijacija uglavnom počinje sa ratom, sukobima na Balkanu i geografskim položajem ex Jugoslavije. Zatim nužno slijedi kratka lekcija o raspadu bivše države, o tome da je Tito umro prije gotovo 30 godina i da smo sada samostalna i nezavisna država. Nakon utvrđivanja geopolitičkog gradiva, druga pomisao koja se javlja uz riječ "Croatia" povezana je sa sportskim uspjesima naših nacionalnih ekipa i pojedinaca, najviše ih je čulo za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i Davora Šukera, a znaju nas i po Toniju Kukoču, Goranu Ivaniševiću, Ivanu Ljubičiću i Cro Copu. Nažalost, osim stanovnika nekoliko susjednih i sjevernoeuropskih zemalja, malo tko zna za našu Janicu Kostelić, ili naše vaterpoliste i rukometaše. Treća asocijacija je Dubrovnik i jadranska obala. Oni malo načitaniji primjetit će i da je Zagreb glavni grad Hrvatske. I to je sve. To su svi naši nacionalni brandovi koje smo do sada uspjeli izgraditi i po kojima nas prepoznaju prosječni građani svijeta. Nitko nas ne povezuje sa kravatom, nitko ne zna za Penkalu i korijen engleske riječi pen, nitko ni ne pomišlja da je Nikola Tesla rođen u Smiljanu kod Gospića, i nitko ne sumnja da li je "Ju te sam se zajubia" iz filma "Kraljica Margot" Bregovićevo autorsko djelo ili možda biser hrvatske glazbene baštine.

Predmet ovog članka prije svega je hrvatska glazbena prepoznatljivost odnosno hrvatski glazbeni identitet, ali zbog što boljeg razumijevanja, trebalo bi se kratko osvrnuti i na problem hrvatske vizualne i hrvatske prepoznatljivosti uopće. Naravno, govorimo samo o našim zaštitnim znakovima i asocijacijama na Hrvatsku koje bi trebale biti sastavni dio opće kulture svakog pojedinca u bilo kojem dijelu svijeta. Teško je očekivati da će nas netko prepoznati po izvorskoj vodi Jana, Krašovim bajaderama, Podravkinoj vegeti, Ronhillu, Plivi, ili nekoj drugoj speciliziranoj grani industrije, ponajviše iz razloga jer još uvijek ni jedan od tih proizvoda nije toliko globalan da bi postao dio opće kulture. Ipak, uz kvalitetan proizvod i dobru promidžbu, možda i mi jednog dana stvorimo svoju Nokiu, Ikeu, Lego ili Ferrero. Za razliku od gore navedenih, puno veći problem su hrvatski proizvodi i simboli koje već posjedujemo ali ih iz nekog razloga ne znamo prezentirati kao naše.

Pa krenimo redom. Uz već spomenute, kravatu i kemijske olovke, hrvatske brandove koje ljudi diljem svijeta koriste svakodnevno, naš trenutno najzanimljiviji brand je hrvatska šahovnica, točnije, dres hrvatskih reprezentativaca koji je prepoznatljiv i razlikuje se od svih ostalih upravo zbog svojih kvadratića. Svijet nas je po tome prepoznao, a da li smo mi i sami sebe? Ako nam već prošlost i tradicija u naslijeđe ostavljaju nešto originalno, svima prepoznatljivo a ipak je samo naše, zašto na tome ne graditi cijelokupan hrvatski vizualni identitet? Po uzoru na kanadski javorov list, japanski krug, američku zvijezdu ili švicarski bijeli križ, mi bi svakako trebali iskoristiti svoje crveno - bijele, ili crveno - bijelo - plave kvadratiće kao svoj vizualni kod, nešto po čemu će nas svi prepoznavati i znati da je riječ upravo o nečemu Made in Croatia. Novi design, u skladu s tim, potreban je i hrvatskoj nacionalnoj zastavi. Ona je prvi i najbolji promicatelj vizualne prepoznatljivosti nacije, države i svih njenih resursa i potencijala. Riješenja već postoje, samo da li smo mi kao narod dovoljno inteligentni i spremni da za sobom ostavimo svoju neupitnu prošlost, izaberemo najbolje iz nje i okrenemo se budućnosti koju ostavljamo svojoj djeci u naslijeđe. U prilog tome ide i prijedlog da se hrvatski kovani novac izrađuje u kvadratnom obliku, što bi bio jedinstven primjer u svijetu i svakako originalan hrvatski suvenir.

Jedan od naših potencijalnih zaštitinih znakova mogli bi biti i svjetski priznati hrvatski inovatori, i sadašnji i prošli. Kada bi amerikaci imali Nikolu Teslu, Fausta Vrančića, Ruđera Boškovića i još brojne hrvatske znanstvenike, vjerojatno bi taj naš mrtvi kapital već pretvorili u "posao stoljeća". Nigdje na svijetu, na ovako malom broju stanovnika nema toliko uspješnih znanstvenika. Danas su tu Miroslav Radman, Marin Soljačić, Ivan Đikić. Zašto to ne iskoristiti? Da li ih se možda stidimo, ne znamo zaraditi pošteno, ili nismo dovoljno pametni kao "glupi" ameri.

Za sebe volimo kazati da smo turistička zemlja, često se poredimo sa egzotičnim svjetskim destinacijama kao što su Italija, Grčka, Španjolska, Portugal, Francuska, Irska, Cuba, Brazil, Japan, Austrija ili Mađarska. Kada spomenete bilo koju od navedenih zemalja, vjerujem da si možete i predočiti nekakvu melodiju, zvuk ili bilo kakvu glazbenu asocijaciju koja bi vas povezala sa tim prostorom. I to bez većih problema. Ako nekad budete u prilici, zamolite bilo kojeg stranca da vam kaže svoju glazbenu asocijaciju na Hrvatsku. Nitko je neće znati, jer je ni nema, ili bolje reći, nitko je nije izgradio. Čak ni pokušao. Upravo to je cilj projekta nekolicine entuzijasta i zaljubljenika u hrvatsku kulturnu baštinu, - stvoriti zvučni kod i osigurati put glazbenoj  prepoznatljivosti Lijepe naše. Naziv projekta je "Discover the Music of Croatia".

Hrvatska se nalazi na vrlo zanimljivom geografskom položaju. Na spoju mediteransko planinskih i ravnih panonskih reljefa. Upravo te geografske razlike, zajedno sa kulturom i običajima koje donose, uvjetuju i veliko bogatsvo i raznolikost hrvatske glazbene baštine. Istra, Dalmacija, Hercegovina, Lika, Zagorje, Posavina, Podravina, Međimurje, Slavonija, Baranja, Vojvodina. Velika poveznica svih tih prostora i njihovih glazbenih izričaja je jezik na koji ne obraćamo pažnju i koji često ni ne primjećujemo jer ga razumijemo. Stranci ga ne razumiju i vrlo brzo primjete da se radi o glazbi istog naroda. Slijedeći tu konstataciju, prezentaciju hrvatske tradicijske glazbe možemo podijeliti u dva posebna dijela, mediteranski i panonski, odnosno stvoriti dva glazbena hrvatska branda - klapa sound i tambura sound.

Mediteranski dio prepoznatljiv je po klapama i klapskom pjevanju, jedinstvenom u svijetu. Sa sobom donosi i cijelu kulturu i način življenja. Kod slušatelja stvara poseban ugođaj Jadranske obale i gradova. Melodije su durske, izrazito melodične i čeznutljive.

Panonski dio predstavljaju tambura i tamburaši. Tambura je najčešći hrvatski nacionalni instrument za koji u svijetu malo tko zna. Ima specifičan oblik i ton, tehički ničim nije limitiran, a kombincija pitomih i poletnih arija najbolje dočarava bogatu glazbenu baštinu kontinentalne Hrvatske omeđene Savom, Dunavom i Dravom.

Kombinacijom tih dvaju sazvučja, klapa i tamburaša, možemo dobiti vrlo atraktivan, ali i prepoznatljiv hrvatski proizvod. Vjerujem da nitko nema ništa protiv, ali kako i gdje?

Živimo u vremenu nevjerojatnog protoka informacija, vremenu razotrkrivanja i globalizacije, vremenu kada je vrlo teško stvoriti nešto novo, nikad prije čuveno ili viđeno. Moderna i popularna glazba nastala u prošlom stoljeću došla je do točke u kojoj sve rjeđe može biti iznova svježa i  ponuditi drugačiji zvuk i pristup. Po dobro provjerenom receptu "Bolje vrabac u ruci nego golub na grani", sve češće su i obrade starih hitova. Kao da svi pomalo cijedimo zadnje kapi vode iz kamena poznatog kao "rock'n'roll".

Svjetski glazbenici i producenti poput Ry Coodera, Paula Simona, Petera Gabriela. T-Bone Burneta našli su svoju viziju glazbe u budućnosti. Riječ je o neiscrpnom bunaru svjetske folklorne glazbene baštine. Svaka melodija je poptuno nova i posebna na svoj način. Najvažniji dio posla je upravo na njima, producentima i u produkciji, u odabiru i pristupu materijalu kako bi upravo on našao najbrži put do mnogobrojnih znatiželjnih slušatelja širom svijeta. Klape i tamburaši sigurno imaju svoje mjesto na svjetskoj etno sceni.

Danas, svaki veći svjetski grad koji drži do svoje reputacije ima barem nekoliko mjesta, klubova ili većih pozornica gdje etno glazbenici i orkestri iz svih krajeva svijeta svakodnevno izvode tradicionalnu glazbu iz kraja odakle potiču. U New Yorku, gradu gdje je svoj put potražila i nekolicina hrvatskih glazbenika, na svakom koraku možete čuti virtuozno muziciranje kubanskih, indijskih, grčkih, portugalskih, mađarskih, rumunjskih i balkanskih pjevača i instrumentalista. Njihovi nastupi nerijetko su posječeniji od koncerata razvikanih MTV zvijezda. U ovom slučaju, i u ovom gradu, raznolikost predstavlja bogatstvo, nikako problem ili bilo kakvu prepreku za uspjeh.  Biti svoj i drugačiji od drugih znači i biti primjećen. Tradicionalna, etno ili world music sve su traženiji proizvod i upravo takva izdanja zauzimaju sve više mjesta na policama svih CD shopova. Ipak, naših tamburaša i klapa još uvijek nema ni na jednoj od njih.

Na jednom od svojih putovanja po sjevernoj Americi, kao tour menager na turneji u organizaciji Hrvatske bratske zajednice u Americi, zajedno s tamburašima iz Hrvatske, boravio sam nekoliko dana u Washingtonu DC. Jedan od koncerata održan je i u veleposlanstvu Republike Hrvatske kojemu su nazočili stotinjak diplomata, lobista i prijatelja Hrvatske. Naravno, nisam mogao ni zamisliti bolju priliku za iznošenje svojeg viđenja hrvatske glazbene prepoznatljivosti. U razgovoru, svi su uglavnom klimali glavom i u pravilu se slagali sa svime o čemu sam govorio. Nekoliko njih mi je spomenulo Nenada Bacha, Hrvata koji već dvadesetak godina živi i radi u New Yorku, kao i njegove napore i aktivnosti oko promidžbe dalmatinske klapske pjesme u Sjedinjenim američkim državama. Baš u to vrijeme, organizirao je i cjelovečernji koncert klape "Sinj" u čuvenoj koncertnoj dvorani Kennedy centra u Washingtonu. Za Nenada sam do tada čuo samo po njegovoj suradnji sa Lucianom Pavarottijem i Bonom iz grupe U2 na projektu Miss Sarajevo. Gospođa Danica Ramljak, jedna od uzvanika, dala mi je Nenadovu mail adresu i zamolila me da mu se svakako javim jer vjeruje da vrlo slično razmišljamo.

Ne dugo poslije, susreo sam se s Nenadom u nekoliko navrata, u Zagrebu i u njegovom domu u New Yorku. Prema čovjeku koji je surađivao sa umjetnicima kao što su Bruce Springsteen, Leonard Cohen, Allen Ginsberg, John Malkovich, Michael York, Martin Sheen, Luciano Pavarotti, Brian Eno, Garth Hudson, U2, Indigo Girls, The Band, The Greatful Dead i mnogim drugim nitko ne može ostati ravnodušan, pogotovo ako još sa njim možete razgovarati na hrvatskom jeziku i to o stvarima oko kojih se cijeli život trudite i pokušavate ih promijeniti na bolje. Nakon prvih deset minuta razgovora obojica smo shvatili da o svemu razmišljamo potpuno jednako, s jedinom razlikom koja se pokazala kao velika prednost, on nije znao ništa o tamburašima a ja ništa o klapama, ali on je znao sve o klapskom pjevanju a ja sam odrastao okružen tamburama i tamburašima.

Nenad se od početka pokazao kao pravi gospodin, veliki entuzijast, izuzetno predan onome o čemu se govori i pun respekta i uvažavanja prema bilo kojem sugovorniku. Svaku našu rečenicu i ideju zapisivao je u svoju bilježnicu.  Nakon nekoliko mjeseci razgovora i mailova bilježnica je bila već pri kraju, Nenad ju je naslovio sa "Discover the Music of Croatia".

Projekt "Discover the Music of Croatia" govori o bogatsvu i originalnosti hrvatske glazbene baštine i o načinu kako je na najprimjereniji i najprihvatljiviji način preko američkih medija, američkih izdavačkih kuća, američkih glazbenih producenata, američke filmske industrije i općenito preko američke industrije zabave predstaviti svjetskoj publici. To je ujedno i put kako izgraditi hrvatsku glazbenu prepoznatljivost i otkloniti sve dileme koje nas često povezuju sa glazbenom tradicijom susjednih naroda. Tako se klapsko pjevanje uglavnom pripisuje i vizualizira sa Italijom a tamburaši se svrstavaju pod dobro izgrađeni brand balkanskog muziciranja. Nikada do sada nije bilo više potrebe a manje vremena da se takva predođba o nama promijeni i konačno stvori slika kakvu bi smo o sebi željeli imati.

Svaka prilika za predstavljanje hrvatske glazbe u svijetu odlična je prigoda je i za promidžbu hrvatske kulture, gospodarstva, gastronomije i svih ostalih oblika turističke ponude. Ali i obratno, prepoznatljiva hrvatska glazbena baština uvijek bi trebala biti glazbena podloga predstavljanju bilo kojeg hrvatskog branda. Vjerojatnije je da će Amerikancima reklamni TV spot za "Jana - natural water" pažnju prije privući upečatljiva hrvatska melodija koju do sada nikada nisu imali priliku čuti nego bilo koja izvedba popularne urbane glazbe koju slušaju na svakom koraku. Usput, sjetite se reklame za "Lipički sudenac".

Zašto baš Amerika? Amerika je centar svih svjetskih događanja, u svakom smislu. Ogroman velesajam koji radi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, tijekom cijele godine. Prije ili kasnije shvatite da morate otići u Ameriku kako bi dovršili bilo koji globalniji posao. Krenuti sa projektom u Americi znači i uštedjeti na novcu i vremenu, i ostati pošteđen velikih obećanja kojima se kod nas, na "zapadnom Balkanu", svi razbacuju. U Sjevernoj Americi živi i 3,000,000 Amerikanaca hrvatskih korijena, što nije beznačajno za popularizaciju cijelog projekta.

Kako bi svi bili što sigurniji u najbolji odabir programa, projekt "Discover the Music of Croatia" predviđa angažman nekoliko vrhunskih stranih glazbenih producenata. Mišljenja sam da bi njihova odluka o tome "što" i "na koji način" postaviti bila puno objektivnija od bilo koga tko našu glazbu sluša svaki dan i prekomjernim slušanjem ili izvođenjem često stvara krivu predodžbu u pojedinim pjesmama i melodijama. Uz producente dolaze i ugovorom vezani izdavači, riješena prodajna mreža, cjelokupni marketing, koncertni booking i sve ostalo što zahtjeva ozbiljan glazbeni projekt. Iako je za američko shvaćanje glazbene industrije, u ovakvim projektima "sve već uhodano", bilo kakva pomoć u marketingškom i medijskom smislu uvijek je dobro došla.

Film, televizija i internet su najmasovniji i najpopularniji svjetski mediji. Ono što nismo bili u prilici vidjeti na televizijskom ili kompjuterskom ekranu kao da i ne postoji. Nismo svi bili u Grčkoj, Mađarskoj, Kubi, Izraelu, Italiji, Francuskoj ili Brazilu, ali svi smo se imali prilike susresti sa glazbenim izričajima tih zemalja. Probajte se sjetiti gdje ste prvi puta čuli za Montijev čardaš, Sirtaki, Hava Nagilah, Tango, Lambadu, Mambo, Santa Luciu ili neku sličnu svjetski poznatu melodiju. Nema dileme. Upravo na filmu, i to najvjerojatnije američkom.

Noviji hrvatski filmski producenti kao da se stide u nekom od svojih filmova koristiti glazbu temeljenu na bogatoj hrvatskoj glazbenoj baštini i na taj način kroz originalan soundtrack svoj film učiniti još prepoznatljivijim. I u ovom slučaju se potvrđuje staro hrvatsko razmišljanje "Zašto jednostavno ako može komplicirano?". Po tko zna koji put i ovdje bježimo od sebe i svojega, i naivno pokušavamo sličiti stranim stereotipovima. Najgledaniji i najpopularniji hrvatski film svih vremena je "Tko pjeva, zlo ne misli". Zar netkome do sada nije palo na pamet da je taj film takav uspjeh postigao i dobrim dijelom zbog svojeg originalnog soundtracka sastavljenog od Paljetkovih i ostalih popularnih hrvatskih arija iz tog vremena. Recept je davno shvatio sada već proslavljeni sarajevski filmaš Emir Kusturica. Nemanja zna, mi ne znamo. Opet na dopunsku.

Stvaralaštvo Vlaha Paljetka i Ive Tijardovića neizmejrno su, i nažalost neiskorišteno, glazbeno bogatstvo koje nitko zadužen za promidžbu hrvatske kulture i  prepoznatljivosti ne koristi. Njihov opus sigurno je jedan od čvrstih temelja na kojima bismo trebali graditi svoju glazbenu prepoznatljivost.

Previše smo puta melodije poput "Adio Mare", "Na te mislim", "Klinček stoji pod oblokom" odsvirali sami sebi, zašto ne iskoristiti sve svoje znanje i potencijale i pokazati se ostatku svijeta u najboljem svijetlu, i naravno, svi od toga lijepo živjeti.

Ipak, osim čvrstih temelja, genijalnih ideja, i silne volje, za bilo kakav ozbiljniji projekt potreban je i interes donatora i sponzora. "Discover the Music of Croatia" izuzetno je velik, opsežan, zahtjevan i skup projekt. Uz sve što zahtjeva vrhunsku glazbenu produkciju i u konačnici vrhunski glazbeni proizvod i predstavu, cijeli projekt je zamišljen kao prezentacija svih hrvatskih potencijala. Kroz glazbu, koja je primarna i koja bi sve zvučno uvezivala, projekt bi bio  prilika za isticanje i promidžbu svih ostalih hrvatskih brandova - turizma, bogate kulturne baštine, znanosti, gospodarstva, sporta, gastronomije i umjetnosti. Svaki od tih segmenata uz prezentaciju samog sebe, uvijek je i najbolja preporuka "naše male zemlje za veliki odmor" i dugo pamćenje.

Ako se za nekoliko godina zatečete negdje u bijelom svijetu, i na pomen da ste iz Hrvatske, netko vam bez puno razmišljanja odpjevuši "Slatka mala Marijana", "O, Jelo, Jeleno" ili "Hladan vjetar poljem piri" znat ćete da je sve ovo o čemu pišem netko čuo i na svoj način pomogao.

Damir Bačić

damir.bacic@inet.hr