Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Religion  »  (H) Vjera i politika
(H) Vjera i politika
By Nenad N. Bach | Published  08/5/2004 | Religion | Unrated
(H) Vjera i politika

 

Vjera i politika
29. nedjelja kroz godinu - A

(Mt 22, 15-21)

Odnos vjere tj. religioznosti i vlasti, odnosno politike, stvarnost je koja nikada do kraja nije raspletena, zapravo koja se nikada nije jasno razlucila. Da li je ove dvije stvarnosti moguce razluciti? Ako je isto pitanje postavljeno Isusu i ako mi još danas citamo isti tekst kao istinit i kao istinitu poteškocu, onda je potrebno trijezno razmisliti i barem teorijski odrediti domenu jednoga (vjere) i domenu drugoga (politike i vlasti). O ovoj temi napisano je mnogo rasprava, bilo s teološke bilo sa sociloške i politološke strane. No, stvarnost opet nije jasna ili barem možemo reci da se i danas ispreplice. Sve se to prelama u covjeku koji je istovremeno i “homo politicus” i “homo religiosus”.

Pitanje odnosa vjere (ili bolje Crkve) i politike kod nas je danas aktualno. Da li Crkva, vjera, zadire u politiku ili politika teži da zavlada Crkvom? U napasti je i jedna i druga ustanova da se nametne onoj drugoj kao gospodar ili da iskoriste jedna drugu.

U povijesti su poznata razdoblja kada je Crkva dominirala nad politikom, zapravo odredivala politiku, ali je poznato i vrijeme kada je politika (kralj) dominirala nad Crkvom. I jedno i drugo razdoblje pokazali su se negativnim, bilo za Crkvu bilo za svjetovnu vlast. Postojalo je nastojanje, a i danas se primjenjuje, barem teoretski, u mnogim državama, rastave države i Crkve. To se službeno dogodilo u Francuskoj za vrijeme Francuske revolucije, a kasnije se primjenjuje i u drugim državama. Ipak ni u tim državama nije se dogodilo potpuno odjeljenje. Uvijek postoji izvjesna tenzija izmedu jedne i druge Institucije. U zemljama gdje je vladao komunizam to razdvajanje Crkve i države izvedeno je na radikalan nacin, ali i u njima je bilo napasti da jedna Institucija prodre u drugu. Zar u Rusiji državna vlast nije pokušala indirektno “postavljati svoje biskupe”, zar na ovoj liniji nije iskrsnuo osnovni sukob izmedu kardinala Stepinca i ondašnje vlasti u našim krajevima? On nije dozvolio da država zagospodari Crkvom. Ne radi se o gospodarenju nad materijalnim dobrima, nego o vladanju vlasti nad Crkvom.

Zašto se ponavlja isti problem i zašto izgleda skoro nerješiv? Zato što je isti covjek, isti gradanin, u najviše slucajeva, istovremeno i religiozni covjek (clan Crkve) i gradanin i podložnik odredene politike. Kroz istog covjeka prolazi religioznost i politicnost. Kako to u njem razdijeliti, a da ne bude istinskog životnog odnosa prema stvarnosti koju se živi? Postoji stvarnost, materija koja prožima i jednu i drugu ‘kompetenciju’. U principu bi trebalo da i jedna i druga Institucija budu moralne i humane, da su angažirane na sreci i dobru covjeka. Ne apstraktno i samo ‘duhovno’, nego realno i kroz relani život. Ne može se religiozni covjek u politici ponašati kao da nije religiozan, i radi toga što je politican (homo politicus) odbaciti religioznost. Zar Crkva, kao ustanova kojoj je osnovni poziv kraljevstvo Božje, može ostati nijema ako politika preskace i eticnost i osnovna ljudska prava? Da li bi time izdala svoj poziv spašavanja covjeka? Ocito da. Da li politika, država, može zatvoriti oci ako se u Crkvama dogadaju ‘nezgodne stvari’ (napr. Kult sinca i ubojstva ili Scijetnisticka Crkva)? Ocito ne može. Evo ovakav je problem danas iskrsnuo u državama u kojima je izgledalo da je odnos Crkve i Države - odvojenost - potpuno riješen.

Tko god imalo pozna religioznost ili Crkvu, zna da je njezino polje cijeli covjek u svim svojim odnosima. Ona uci covjeka da živi korektno prema religioznoj savijesti u sebi i u odnosu prema drugima, u odnosu i prema politici. Crkva i njezini vjernici nužno su jedno, ali s politickom vlašcu ipak nije jedno. Svaka politicka vlast morala bi u svojem Kodeksu imati elementarne postavke etike koju usvaja i vjernik i nevjernik. Crkva ne smije ispustiti ispod svojeg interesa napr. ljudska prava. Ona su ‘dublje’ od politike. Crkva se ne može osloboditi odgovornosti za ‘zdravo društvo’, ali mora prepustiti politici, koja je razumski proizvod uvjetovan vremenom i kulturom, oblike društvene organiziranosti. Svaka politicka stranka ili svaki društveni oblik mora poštivati ljudsku savijest i religioznost i sve što proizlazi iz tog, a model organiziranosti i vladanja nudit ce se prema razumnosti i realnosti. Tako bi se covjek odlucivao za politiku prema kriteriju svojeg shvacanja (po svojoj pameti).Crkva treba tražiti od svojih clanova da se bore za ostvarivanje Ustava koji ce poštivati njihovu vjeru, a nacin ostvarivanja birat ce prema svojem shvacanju. U NZ ipak je izjednaceno ljudsko i božansko. A što danas znaci “Bogu božje, caru carevo”?

Fr. Marijan Jurcevic, o.p

© Hrvatska dominikanska provincija - 1999. - 2004.

www.dominikanci.hr 
http://www.dominikanci.hr/propovijedi/29nkg-a.php

 

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  2. (E) Croatian Book Club-Mike Celizic
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  5. Nenad Bach singing without his hat in 1978 in Croatia's capital Zagreb
No popular articles found.