Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Religion  »  (H) Svi smo mi i ucitelji i ucenici!
(H) Svi smo mi i ucitelji i ucenici!
By Nenad N. Bach | Published  08/5/2004 | Religion | Unrated
(H) Svi smo mi i ucitelji i ucenici!

 

Svi smo mi i ucitelji i ucenici!
31. nedjelja kroz godinu - A

Dobro uciti - Loše živjeti!
Mi smo bica koja nastaju u svojoj povijesti.

(Mt 23,1-12)

Današnje Evandelje sigurno bi izvornije tumacio jedan nesvecenik, negoli svecenik. Možda bi valjalo cuti komentar današnjeg Evandelja od nekoga tko nije kršcanin ili koji se razocarao u kršcanstvu. Kako bi oni aplicirali na nas danas ovo Evandelje?

Problem je ucitelja (intelektualaca) i svecenika što znaju tocan i istinit nauk, ali ne prakticiraju taj isti nauki. To je opce ljudska muka. To je muka roditelja, to je muka kad drugima dajemo savjet ili opomenu. Svi mislimo da znamo što treba raditi ili što bi drugi trebao raditi, ali sami to, barem u potpunosti, ne ispunjavamo. U napasti smo od naucitelja tražiti savršenost koju ni sami nemamo. Kako je lagano u drugome prepoznati nevjernog ucitelja i farizeja, i kako je teško sebe vidjeti kao neadekvatnog ucitelja i farizeja? Ako dodemo barem do ove svijesti vec cemo osjetiti da nam svima živo govori Evandelje.

Može li se i danas postaviti pitanje: da li je kršcanstvo, vjera, opijum i otudenje ili život i osobodenje? (Franc. Misal). Da pisci i farizeji nisu prošlost niti vlastitost SZ pokazuje i to što i danas citamo tekstove o njima, ne kao povjesnicu, nego kao upozorenje današnjici. Oni su nešto latentno u ljudskom rodu, u svakome od nas. Možda se mijenjaju imenovanja ali stvarnost ostaje. Koga bi danas trebalo imenovati uciteljem i farizejom? Ne žurimo s imenovanjem da ne bi sebe preskocili. Svi smo mi i ucitelji i ucenici!

Ipak, može se bez dvojbe reci da se tekst direktno odnosi na institucijske svecenike, službenike hrama. Uvijek je postojala izvjesna tenzija izmedu institucijske i prorocke religioznosti, kasnije Crkve. Da li je ‘zahtjev’ institucijske Crkve prema vjernicima Isusov zahtjev ili je puno toga nadodano i proizvoljno nametnuto? Netko rece da je bilo puno lakše biti Isusov ucenik nego li danas podložnik Crkve. Instituciju prati ukocenost i neinspirativnost, dok je karizmaticnost ‘raspojasana’ i neodredena. Ova zadnja ne može biti neko pravilo življenja i ponašanja. Karizmaticnost je osobna, a Institucija je nadosobna. I jedno i drugo je u ljudskom rodu i u svakom zajedništvu. Kako uskladiti jedno i drugo?

Cim inspiracija postane institucija otvara se vrata i ‘uciteljima’ i ‘farizejima’. Pa i u vjeri Institucija zna progutati pojedinca i njegovu inspiraciju i vlastito shvacanje. Institucija mora imati ‘svoju ideologiju’ na kojoj pociva, treba imati svoje ucitelje i cuvare. Ali uvijek se namece isto pitanje, da li je pojedinac radi institucije ili je institucija radi pojedinca. Svatko ce odgovoriti da je institucija radi pojedinca, a u praksi ipak je pojedinac radi institucije. I evo izvora ljudske podvojenosti. Svi smo mi istovremeno pripadnici nekog Zajedništava i osobe. Kad bi institucija ostala neki široki okvir u kojem se krecu pojedinci još ne bi ugrozila pojedinca, ali kad se ona spusti u svakog pojedinca i njime zavlada otuduje ga. To je stalna opasnost i trajni ‘skandal’ i u samom kršcanstvu. Dobro je to naglasio Dostojevski u svom romanu “Braca Karamazovi” - Veliki Inkvizitor. Danas je ipak manje institucijeske vlasti i sve više se osoba vrednuje. Živimo vrijeme ljudskih prava i osobnih vrednota.

Takoder, trajno se suprotstavlja ortodoksija (pravilno vjerovanje i naucavanje) i ortoparaksija (pravilno i potpuno življenje istine). Izgleda da Isus daje vecu vrijednost ortopraksiji jer ona uvijek sadrži i nauk, bez obzira što toga možda nije svjesna. Tko ljubi, bez obira što ne pozna ništa od psihologije i teologije, ispunjava istinu znanja o ljubavi. Ali tko pozna ‘teoriju ljubavi’ ali ne ljubi dalje je od istine ljubavi nego li onaj koji ju ima. Opasnost je da se ‘ucitelji’ ne zadovolje s teorijom, da ne ostanu ‘pravilni’ samo u glavi ali ne i u životu. Isus daje za pravo uciteljima u naucavanju, ali ih upozorava da to nije dosta. Crkvi treba i teologa i svetaca, ali bi bilo najpotpunije i plodonosnije da su teolozi sveci. Kršcanstvu je potrebna i Institucija, ali ne da vlada, nego da pojedincima služi. Cesto se dogodi da se predstavnici Institucije umisle da su oni ostvarenje Božjih i ljudskih nada, a zapravo nisu niti Božji niti ljudski, nego samo svoji (egoisti), zaogrnuti u plašt vjere ili Ustanove.

Da li se uopce može gvoriti o ‘crkvenoj vlasti’ ili je to nešto što se tijekom povijesti ukrcalo u kršcanstvo? Kršcanstvo je služenje, a ne vladanje. Prvi su biskupi i svecenici birani jer su imali dar služenje, a ne vladanja. Nema dvojbe da smo mi danas potrebni Institucija, ali ne da vladaju i bremena namecu, nego da služe ljudskom i kršcanskom ostvarenju. Privilegijama crkvenih ljudi kvari se i pojedince i Ustanovu. Kršcanstvo bi bilo opijum i prevara, ako bi bilo samo nauk bez života.

Fr. Marijan Jurcevic, o.p.

© Hrvatska dominikanska provincija - 1999. - 2004.

www.dominikanci.hr 

 

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Violi Calvert: Nenad Bach in China to be interviewed by China Radio International
  5. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
No popular articles found.