Kako obecah evo kratkog izvjesca iz Seoul-a gdje sam vec cetvrti put u zadnje 4 godine: naprosto zato sto ovdje su znanost i (nano)tehnologije u procvatu, a neke moje ideje i radovi zanimaju ovdasnje strucnjake (i Japance, no to je jedna druga prica) ...


Glavni sok ovdje jest da je sve u pogonu i naprosto se osjeca zelja za znanjem, za kreativnoscu, za napretkom; vjerujem da je tako bilo u USA pedesetih godina; u Europi tako nesto (takvog intenziteta) nisam dozivio. U USA se to ponekad jos osjeti u Silicijskog dolini ...

Ono sto je Hrvatima bitno znati jest da je 1945. Koreja bila do temelja porusena (Japanci su im cak do zemlje preorali budisticke hramove!) sa ukupno samo 1000 inzenjera i znanstvenika, a svi ostali su do tada bili (nekreativni, rentijerski) sluzbenici Japanskog okupatora ...


No, jednim mudrim planom koji se zove '3 generacije' Koreanci su uspjeli prvo inicirati svoje institucije, pa zatim skolovati mlade i talentirane (uglavnom u USA), pa postaviti svoje institucije i industriju u 2-og generaciji u operativni modus (tzv. jeftinijih) kopija, da bi danas vec pokusavali uci u elitni klub bogatih 'G-8' te cak preuzeti kreativno vodstvo u nekim novim tehnologijama: npr. Samsung je vec de facto leader u nekim elektronickim podrucjima ...
i garantiram unaprijed bit ce toga jos: kupovat cemo rado svi korejske automobile ...


Koreanaca je oko 50 miliona, ali ovdje je atmosfera bitno radisnija, optimisticnija i pragmaticnija nego recimo u Francuskoj, gdje je tijekom godina nacionalni polet postepeno padao (iako su francuski potencijali i dalje veliki). U Juznoj Koreji danas je postotak inzenjera u pucanstvu oko 1.8% - NAJVISI u svijetu, a to je kljucni kriterij koji na duge pruge garantira da ce korejski proizvodi dominirati mnoga svjetska trzista ! Spomenimo na primjer da su vec sad Koreanci najveci svjetski proizvodjac gitara (elektricnih i akusticnih !!!). Dakle, ovdje je stvarno SVE MOGUCE jer postoji volja i vizija nacije !

Koreance je nemoguce ne postivati: svuda se osjeca zajednistvo i nacionalna vizija i ponos, te jedna dugorocna nacionalna strategija u svakom kontekstu ... mladi postuju starije, nacionalna i komunalna harmonija, organizacija i posteni rad su svetinja a po ulicama vidim
dragovoljce kako ciste grad, vidim ljude koji mi pomazu cak kad i ne trazim pomoc itd ...
Da ljudi su veseli (na neki nacin azijski Mediteranci) i rado su zajedno, ali rade
i stvaraju i vesele se kreativnom i industrijskom procvatu cijele nacije !

Za Hrvatsku sad vec mnogi znaju jer je uskoro svjetsko nogometno prvenstvo, pa su i nasi momci ponekad vidljivi na ovdasnjoj TV gdje je sve vise nogometa svakim danom ...

Mogao bih napisati jos barem desetak stranica jer sam bio u drustvu bivseg i sadasnjeg ministra znanosti i tehnologije i s predsjednicima najboljih Sveucilista i Akademije,
ponajvecih kompanija itd ... pa imam informacije doslovno o svemu ...

Ipak, u zakljucku, nema neke velike tajne: Koreja je zemlja koja ima vjerojatno i tezu situaciju nego Hrvatska jer Sjeverna Koreja je jos uvijek 'tvrda' komunisticka zemlja ...
Povijesno, susjedi (beskrajno brojni) Kinezi ili Japanci su najblaze receno bili neugodni, divlji okupatori, a ni danas ne daju 'poklone' Koreancima npr. u tehnoloskom natjecanju (a dominiraju ih i brojcanoscu) ... no ipak, Koreanci su ostvarili i zajednistvo i minimalni nacionalni konsenzus
te prenijeli tu stratesku viziju na mlade ljude i eto sad i mi strani strucnjaci dolazimo redovno i pomazemo im. Plate nas pristojno, ali iskreno svi im rado pomazemo jer kad ozbiljan strucnjak osjeti taj ELAN nacije koja se bori za SVOJ BITAK onda je nemoguce ne pomoci i dati i vise nego li se trazi ... i zato sam tu vec po cetvrti put u cetiri godine i doci cu sigurno opet ...

I ostali kolege iz USA, New Zealand-a ili Europe mi kazu to isto : svi vole doci
u Juznu Koreju i svojom strucnoscu i znanjem pomagati Koreancima !


Daj Boze da mi Hrvati ostvarimo takvu slogu ili barem djelomcnu viziju i nesto naucimo od ovih divnih radisnih, discipliniranih Koreanaca ... jer tada bi i nama mnogi rado pomogli Š a to nije pitanje
novaca nego naprosto jedne elementarne politicke strategije i i nacionalne vizije ...

Pozdrav svima iz (i dalje) suncanog Seoul-a,

Davor Pavuna
'globalizirani fizicar' i 'nacionalist' :-)