Povelja omoru hrvatskom
Dragi Svi,
u petak 20. rujna 2002. u 10.00 sati prije podne, u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest, u Zagrebu u Opatičkoj 10. svečano će se potpisati Povelju o moru hrvatskom kojom tražimo tri stvari.
l. nema promjene granica Republike Hrvatske: ni pedlja zemlje ni kapi mora tuđinu,
2. zahtjevamo od Hrvatskog sabora da proglasi isključivi gospodarski pojas (exclusive economic zone) na koji Hrvatska ima pravo i s kojim dobija gotovo 60.000km2 Jadranskog mora u svoja suverena prava i jurisdikciju,
3. nema prodaje hrvatske zemlje i hrvatskih dobara.
Povelju su pripremali hrvatski intelektualci D. Zvonimir Šeparović, akademici Vladimir Ibler i Nenad Cambi, profesori dr Marko Branica,Institut "Ruđer Bošković", dr Antoaneta Požar-Domac, mons. Slobodan Štambuk, biskup bračko-hvarsko-viški, predsjednik Vijeća za pomorce HBK, dr Ivbo Babić, biv. rektor Sveučilišta u Splitu, dr Ivona Marasović, Oceanografski institut Split, dr Igor Fisković, dr Paula Durbešić, dr Šime Meštrović.
Očekuje se da će na svečanosti među prvima potpisati:Akad. Ivo Padovan, HAZU, Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, dr Mirko Valentić, ravnatelj Hrvatskog instituta za ppovijest, prof. Jasna Helena Mencer, rektorica Sveučilišta u Zagrebu, prof.Damir Magaš, rektor Sveučilišta u Zadru,, prof. Bernardin Peroš, prorektor Sveučilišta u Splitu, Ivo Vrdoljak, voditelj Mare Nostrum Croaticum, dr Ante Rendić-Miočević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, prof. Ivo Rendić-Miočević, povjesničar Zadar/Rijeka, prof. Milan Bertoša, Pula, dr Adam Benović, Dubrovnik, prof-. hrvoje Kačić,Zagreb/Dubrovnik, prof. Ivna Bućan, Udruga Lijepa naša Kaštela/Split, prof. Branimir Lukšić, župan spšlitsko-dalmatinske županije.
Povelju su podržali i predstavnici strukovnih udruga Hrvatske:Petar Baranović, udruga ribara,Lenko Garbin, udruga brodara, Zadar,Zlatko Sarić, Sabor otočana.
U prilogu imate integralni tekst Povelje o moru hrvatskom.
Ako ste suglasni sa našim zahtjevima molimo Vas javite to na moj e-mail i tako ćete i Vi postati potpisnikom Povelje.
Povelju ćemo s našim brodarima, mornarima i ribarima odnijeti na krajnju crtu gospodarskog pojasa Hrvatske da bismo dokazali svijetu i susjedima da, ne samo da se ne mogu nadati ustupcima Hrvatske u pitanjima kopna i morskih granica, već da ćemo uzeti ono što nam pripada prema Konvenciji o pravu mora iz 1982. godine.
Za inicijativnu skupinu koja je pripremila Povelju
Dr Zvonimir Šeparović
zvonimir.separovic@zg.tel.hr
POVELJA O MORU HRVATSKOM
Prije 25 tisuća godina more je bilo 96 metara ispod sadašnje razine kada počinje njegovo dizanje i nastanak Jadranskog mora. Od stoljeća sedmog na njegove su obale došli Hrvati. Mali rukavac planetarnog oceana, hrvatski dio Jadrana, svjetski je uzorak čarobne ljepote i čudesne ljudske kulture klesane u kamenu. Zahvaljujući moru Hrvati su odavno postali građani svijeta, mornari u lađi koja uči skromnosti i strpljenju u plovidbi prema vječnosti. Paluba svjedoči mjeru koliko smo mali i slabi, dok nam pučina potvrđuje koliko smo veliki i važni.
Povijest Hrvata na moru ukratko je povijest borbe za održanje na svojim obalama i u svojim vodama. Sve do naših dana.
Mi smo prva generacija koja je san pretvorila u stvarnost, svim žrtvama tisućugodišnjeg križnog puta dala smisao, a mudrosti predaka priznanje: hrvatska se lađa 22. svibnja 1992. godine, ravnopravna s drugima, usidrila pred zgradom Ujedinjenih naroda, a naš barjak, jednak ostalima, objavio je svijetu: «Imamo Hrvatsku!»
Republika Hrvatska, kao međunarodno priznata, suverena, nezavisna država, članica Ujedinjenih naroda, ostvaruje svoja suverena prava u međunarodno priznatim granicama, u skladu s međunarodnim pravom i običajima, na kopnu i moru.
«Božićnim Ustavom» iz 1990. naglašen je suverenitet Republike Hrvatske koji je «neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv», Hrvatska «ostvaruje, u skladu sa međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskog mora izvan državnog područja do granica sa susjedima(članak 2.),
«oružane snage štite njezin suverenitet i neovisnost i brane njenu teritorijalnu cjelovitost»(članak 7.), «»more, morska obala i otoci, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet i drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu»(članak 52)
Republika Hrvatska je obalna i pomorska zemlja, koja ima raskošno lijepu, razvedenu, bogatu obalu i svoje modro more kojim uranjamo u sredozemnu kolijevku kulture čovječanstva. Naša kamena naselja, katedrale i zidine, brodovi za ribare i kapetane,»skalinade» maslinika i vinograda, dokaz su našeg postojanja i kulture.
Posebnu su povijesnu vrijednost imali statuti naših gradova i otoka, koji su uređivali odnose među ljudima i u zajednici, posebno vrijedni u onome po čemu su drugačiji i bolji od običaja svoga vremena. Korčulanski statut iz 1214. određuje reciprocitet u odnosu prema susjedima s druge strane granice, a posebno uređuje spašavanje na moru, zabranjuje otimanje onoga što je u moru poslije brodoloma nađeno. Dubrovački statut iz 1272. zabranjuje ropstvo (…»kada rob stupi na dubrovačku lađu postaje slobodan čovjek»). Poljički statut iz 1440. godine propisuje da će se izdajice «u našoj zemlji kada tko predaje sebe i naše zemlje drugom gospodaru protiv volje ostalih plemenitih ljudi»prognati.
Hrvatska pod tuđinskom vlašću nikada nije uspjela do kraja razviti i zaštiti svoje vrijednosti na moru.
Republika Hrvatska nije iskoristila pravo koje je dobila Konvencijom o pravu mora iz 1982. da uvede svoj isključivi gospodarski pojas na Jadranu. Istina učinjen je prvi krupan korak u tom smjeru. Pomorskim je zakonikom iz 1994. godine rečeno: »U svome gospodarskom pojasu i u epikontinentskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju radi istraživanja, iskorištavanja, zaštite očuvanja i unapređivanja prirodnih morskih bogatstava, uključujući bogatstva na morskome dnu i u morskom podzemlju te radi obavljanja drugih gospodarskih djelatnosti. Republika Hrvatska štiti more od onečišćenja, čuva i unapređuje morski okoliš» (članak 6. Pomorskog zakonika). Ovime je zakonodavac još 1994. godine pokazao da uviđa važnost isključivog gospodarskog pojasa, ali on nije proglašen. U ovom trenutku u Saborskoj je proceduri prijedlog za uvođenje gospodarskog pojasa, međutim, Vlada nije ispunila svoje obveze i tako se postupak ne može okončati.
Hrvatska je međunarodnopravna doktrina (Ibler, Rudolf, Degan, Vukas, Seršić, Barić-Punda, Grabovac, Perišić, Lakoš, Lulić, Turkalj i dr.) bez rezerve za uvođenje isključivog gospodarskog pojasa u Republici Hrvatskoj.
Pravo proglasiti i imati gospodarski pojas «za Hrvatsku predstavlja jednu jedinu mogućnost da ona ostvari određenu, prostorno ograničenu pravnu ekspanziju u nenaseljeni prostor – more. Takva ekspanzija temelji na zemljopisnim činjenicama i na pozitivnom međunarodnom pravu. Radi se, dakle, o mirnom i nedvojbeno dopustivom proširenju vlasti obalne države. A takvu legalnu i legitimnu «ekspanziju» ostvarilo je do sada najmanje stotinu obalnih država, a da u svezi s tim nije zabilježen niti jedan prosvjed nekog subjekta međunarodnog prava uperen protiv takve «ekspanzije» (akademik Vladimir Ibler: Pravo Republike Hrvatske da proglasi svoj isključivi gospodarski pojas, Rad HAZU, 1996)
U gospodarskom pojasu obalna država ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima morta i podmorja, te glede drugih djelatnosti radi ekonomskog istraživanja i iskorištavanja gospodarskog pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struje i vjetrova. Osim toga ona ima jurisdikciju glede podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvenog istraživanja i zaštite morskog okoliša. Obalna država ima pravo optimalno iskorištavati živa bogatstva u svom gospodarskom pojasu – ona određuje cjelokupni dopustivi ulov koji ona smije sama izloviti, ako za to ima mogućnosti. Ako to ne može, ona mora sporazumima, uz naknadu, dati drugim državama pristup višku dopustivog ulova. Glede neživih prirodnih bogatstava gospodarskog pojasa u Konvenciji o pravu mora nema bilo kakvih ograničenja suverenih prava obalne države.
Prema tome, proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, VELIČINE 60.000 KM2, je naše suvereno pravo . To pravo ne zastarijeva, ali, nema razloga odlaganju odluke o proglašenju jer danomice nastaju enormne štete posebno u ribljem fondu, arheološkim dobrima pod morem i u morskom okolišu. Dok se neopravdano čeka i odlaže odluku bez pravog razloga, drugi nemilosrdno pljačkaju i osiromašuju veliki dio Jadranskog mora na kojeg bismo imali suverena prava i jurisdikciju, da smo proglasili isključivi gospodarski pojas.
Ova je Povelja rezultat razmišljanja učenih ljudi koji su zabrinuti sadašnjim stanjem stvari i koje hoće promijeniti.
ZABRINUTI SMO
najnovijim pojavama ugrožavanja suvereniteta Republike Hrvatske na moru i kopnu, na pojedinim graničnim točkama, od Pirana do Neuma i Prevlake,
zabrinuti pojavama pljačke prirodnih, gospodarskih i kulturnih vrijednosti, zabrinuti pojavama rasprodaje hrvatskih nacionalnih vrijednosti, a u želji da se ostvari sva prava koja nam kao suverenoj obalnoj i pomorskoj zemlji pripadaju, obraćamo se hrvatskoj javnosti, Hrvatskom Saboru i Vladi Republike Hrvatske sa slijedećim
ZAHTJEVIMA:
1.Granice Republike Hrvatske nitko ne smije dovoditi u pitanje, one nisu i ne smiju biti predmetom pregovaranja, trgovanja ili arbitriranja. Ono što smo priznanjem Hrvatske dobili samo su ostaci ostataka (reliquie reliquiarum) povijesne Hrvatske.
Ni pedlja hrvatske zemlje, ni kaplje hrvatskoga mora.
2.Republika Hrvatska, kao obalna i pomorska zemlja, ima pravo na isključivi gospodarski pojas na Jadranskom moru, i to, kako ističe dr Adam Benović: u dnu, na dnu, u vodi i na površini, dakle četiri puta 60.000 km2 morskoga blaga.
Hrvatski sabor treba najhitnije
PROGLASITI ISKLJUČIVI GOSPODARSKI POJAS
na Jadranskom moru u skladu sa Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine i Pomorskog zakonika Hrvatske iz 1994. godine, čime će se znatno proširiti suverena prava i jurisdikciju Republike Hrvatske, u skladu sa normama međunarodnog prava.
3.Zabraniti otuđivanje i svaku prodaju obale i mora u bilo kojem obliku. Naše su obale i naše more opće nacionalno dobro s kojim se ne smije raspolagati i trgovati. Moramo ih sačuvati za ovu i buduće generacije.
Ovom se Poveljom hoće očuvati ono što imamo i steći ono na što imamo pravo
«More je jedna velika Božja oranica, poručio je pomorcima na Svetog Nikolu 1997. biskup bračko- hvarsko-viški mons. Slobodan Štambuk, predsjednik Vijeća za pomorce pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Zove nas na istraživanje dubina i upozorava da se ne smijemo tek na plićacima zaustavljati..More je najstariji i najsačuvaniji ljudski put i potrebno je zaista otvorenih očiju, a ne kao slijepi putnik morem putovati. Otvorena oka i otvorena srca, kao veliki i sveti zaštitnik pomoraca sv. Biskup Nikola.»Ove je godine u jednom intervjuu poručio:»Niti jedan izvor, pa ni Jadran, ne bi smio biti na «raspolaganju» samo ovoj našoj generaciji. Mi smo odgovorni za budućnost čistog i plodnog Jadrana. Sve države koje imaju more i te kako ozbiljno moraju doraditi svoje zakone i strogo ih provoditi ako žele da more ostane izvor zdrave hrane i za buduće naraštaje…Zamišljam more ne samo kao zanimljivu «sliku života», već kao «fakultet života i duhovnosti».
Ovu Povelju o moru hrvatskom simbolično ćemo odnijeti s našim brodovima daleko na pučinu, do crte naših suverenih prava koja nam je svijet dao, a Hrvatski Sabor treba čim prije proglasiti. Da ne bude kasno!
Ovu Povelju potpisuju svi kojima je do mora hrvatskog i suverene Republike Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama.
Povelju su već pozdravili znanstvenici, akademici i profesori, brodari i pomorci, otočani i ribari, oni koji more poznaju i istražuju, kao i oni koji od mora i za more žive.
Obnovi, Gospodine,/lice hrvatske zemlje Tvoje/
A Hrvati neka u kolo rukom o ruku/
Granice tisućljetne Hrvatske označe.
Pošalji Duha Svetoga, Gospodine, i obnovi lice hrvatske zemlje Tvoje»
(iz pjesme Vere Valčić «Duhovi 1991.»)
Označimo rukom o ruku, kako hrvatska pjesnikinja reče, tisućljetne granice Hrvatske.
I našim potpisom.
U Zagrebu, 20. rujna 2002. godine, u Zlatnoj dvorani u Hrvatskom institutu za povijest, Opatička 10
