ASHDOWN MONTIRA POLITICKI PROCES JELAVICU
Slobodna Dalmacija, Marijan PUNTARIC, 3. veljace 2004. http://www.slobodnadalmacija.hr/
PRAVOSUDNI SKANDAL "SLOBODNA" OBJAVLJUJE DOKUMENTE O PRITISKU VISOKOG PREDSTAVNIKA OUN-a NA SUDOVE U BIH
NOVA UHICENJA Jelavic, Prce, Rupcic i Azinovic gonit ce se i zbog "pokusaja uspostave samostalnog hrvatskog entiteta na podrucju Hercegovine 2001". Ta tvrdnja iz obrazlozenja Zahtjeva za odredjivanje pritvora prijeti i svim ostalim politicarima u BiH koji su sudjelovali u proglasavanju Hrvatske samouprave
Proslog je tjedna iz Kazneno-popravnog zavoda Kula, u Srpskoj Ilidzi, nedaleko od Sarajeva, gdje je vec deset dana pritvoren zajedno s Miroslavom Prcom, bivsim federalnim ministrom obrane, i Miroslavom Rupcicem, bivsim direktorom Hercegovina osiguranja, bivsi predsjednik Bosne i Hercegovine i bivsi predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavic otvoreno porucio da se protiv njega poveo montirani politicki proces. Jelavic je upozorio javnost da njegovo "zarobljavanje, spektakularno otimanje i pritvaranje od SFOR-a i medjunarodne zajednice ima iskljucivo politicku pozadinu. Smijesno je da se akcija SFOR-a organizira protiv gradjanina koji je, pred nenadleznim Sudom BiH, po clanku 358. Kaznenog zakona Federacije BiH, osumnjicen za zloporabu polozaja i ovlasti i nesavjesno poslovanje.
Sa svim dokumentima i pritiscima koji su od OHR-a ucinjeni na Ustavni sud BiH u slucaju Jelavic, a koji izravno svjedoce o politickom karakteru vec pripremljene optuznice i, navodno, odredjenog datuma sudjenja Jelavicu, Prci, Rupcicu i Azinovicu, upoznat je drzavni vrh Republike Hrvatske. Proteklih dana upucena je i sluzbena nota Sarajevu kojom je pokazana briga i interes RH za osiguranjem pune zakonitosti u kaznenom postupku koji se pred Sudom BiH vodi hrvatskim drzavljanima i trazi odgovor nadleznih BiH organa.
Politicki tuzitelj
Akcija SFOR-a i, navodni, gospodarski kriminal, za koji me tereti Posebno odjeljenje Tuziteljstva BiH za organizirani kriminal, nikako ne idu zajedno. Nisam ja odgovoran ni za zlocine u Srebrenici, a nisam valjda ni Karadzic, Hussein ili Bin Laden", ustvrdio je Jelavic. Je li Jelavic bio u pravu kada je ustvrdio: "Ovaj proces koji od pocetka vode stranci pretvorio se u politicki proces, u kojem ce nas se optuziti za ugrozavanje teritorijalne cjelovitosti BiH i suditi nam za politicko djelovanje na uspostavi hrvatske samouprave, a Hercegovacku banku proglasiti sredisnjom financijskom institucijom u funkciji nekakve separatisticke politike HDZ-a BiH i rusenja ustavnog uredjenja BiH. To je razlog mojega zarobljavanja." Na zalost, dokumenti koji su u posjedu redakcije "Slobodne Dalmacije" ukazuju da je Ante Jelavic imao pravo.
U opseznom i proteklih dana dobro cuvanom obrazlozenju Zahtjeva za odredjivanje pritvora, koji je zamjenik glavnog tuzitelja BiH, sef Posebnog odjeljenja za organizirani i privredni kriminal Amerikanac John H. McNair uputio sucu Amerikancu Bernardu Bolandu, jasno pise: "Hercegovacka banka je bila osnovni element nastojanja da se financira uspostava samostalnog hrvatskog entiteta u Hercegovini pocetkom 2001. godine. Dana 3. marta 2001. clanovi hrvatske nacionalisticke stranke, HDZ, na celu sa Jelavicem, proglasili su privremenu hrvatsku samoupravu, pokazavsi svoju namjeru da se odvoje, ukoliko druge dvije zajednice u BiH ne ispune odredjene uslove. HDZ je marta 2001. godine pozvala HVO da se povuce kao hrvatska komponenta Vojske FBiH.
Narednog dana oko 7000 hrvatskih oficira i vojnika napustili su svoje kasarne. Isplate takvim HVO jedinicama koje su ucestvovale u ovom demonstrativnom napustanju, od toga trenutka su vrsene sa racuna Hercegovacke banke, koje je posjedovalo nekoliko kantona i subsidijarnih pravnih lica Hercegovacke banke, Hercegovina osiguranje, Eronet i Croherc AG Mostar. Do 6. aprila 2001. banka je postala sredisnji mehanizam putem kojeg su osumnjiceni i njihovi pomagaci imali namjeru da financiraju odvajanje."
Iako se proteklih dana u javnosti kao razlozima uhicenja kalkuliralo prije svega osnivanjem i mogucim nezakonitostima u poslovanju Hercegovacke banke, te preusmjeravanjem novca iz proracuna RH preko HVO za druge potrebe, cini se neupitnim da ce se optuznica protiv Jelavica, Prce, Rupcica i Azinovica bazirati na kaznenom progonu radi "pokusaja uspostave samostalnog hrvatskog entiteta na podrucju Hercegovine iz 2001. godine", kako stoji u Zahtjevu za odredjivanje pritvora.
Tuzitelj McNair podsjeca da je jos u studenom 2001. godine Kantonalni sud u Sarajevu donio rjesenje kojim je utvrdjeno da "postoji osnovana sumnja da su cetiri osumnjicenika pocinili krivicno djelo pokusaja otcjepljenja dijela teritorija BiH protuustavnim sredstvima, organiziranjem i odrzavanje Hrvatskog narodnog sabora i Medjuzupanijskog vijeca 3. marta 2001. godine"...., te da su "Jelavic, Prce i drugi pocinili krivicno djelo podrivanja vojne i obrambene moci donosenjem odluka kojima se naredjuje raspustanje hrvatske komponente Vojske FBiH".
Tuzitelj McNair, medjutim, istice kako je o Jelavicevoj zalbi na nadleznost Kantonalnog suda u Sarajevu, odlucivao Vrhovni sud FBiH, a potom i Ustavni sud BiH. McNair konstatira da je Ustavni sud BiH udovoljio zahtjevu Jelaviceva odvjetnika da se daljnji postupak protiv Jelavica pred Kantonalnim sudom u Sarajevu prekine, te da se donesenom privremenom mjerom sve do tada poduzete radnje Kantonalnog suda stave izvan pravne snage do konacne odluke. Ali, tuzitelj McNair ne govori istinu kada u Zahtjevu za pritvaranje istice da "u toku naredna 23 mjeseca Ustavni sud nije donio konacnu odluku", te je zbog toga medjunarodni tuzitelj 20. listopada 2003. obavijestio Ustavni sud o namjeri da zatrazi naredbu o prijenosu postupka na Sud BiH.
Ustavni sud BiH je bio sprijecen donijeti konacnu odluku i to izravnom intervencijom viskog predstavnika u BiH Wolfganga Petritscha. Da je doista na djelu najava velikog politickog procesa protiv Jelavica, Prce i dugih zbog politickog djelovanja, i da ce se dvije optuznice, ona za gospodarski kriminal u vezi s Hercegovackom bankom, i ona za rusenje ustavnog poretka BiH, stopiti u jednu, i to pred Sudom BiH, potpuno je jasno iz tocke 72. Zahtjeva o pritvaranju. McNair navodi "da se pred Kantonalnim sudom u Sarajevu otvaraju pitanja od najveceg drzavnog znacaja i obuhvacanju krivicna djela protiv teritorijalnog integriteta, politicke nezavisnosti i drzavne bezbjednosti BiH. O optuzbama vezanim za pokret hrvatske samouprave najbolje se moze presuditi na nacin da se ti postupci izmjeste sa Kantonalnog suda u Sarajevu..."
Skandalozno pismo
Ono sto je tuzitelj McNair presutio zanimljiva je prica i dokumentacija koja je u posjedu "Slobodne Dalmacije", a iz koje je razvidno da se tijekom svibnja 2002. godine, izravnim politickim pritiscima iz Ureda visokog predstavnika OUN-a za BiH, utjecalo na Ustavni sud BiH da ne objavi vec donesenu odluku o ukidanju svih radnji koje su protiv Jelavica i drugih, u postupku zbog rusenja ustavnog poretka, donesene pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Ustavni sud nije samo propustio svoje rjesenje uciniti pravomocim vec je popustio pred pritiscima, promijenio odluku i cijeli postupak protiv Jelavica i drugih, vratio na pocetak. Tako je prvo rociste protiv Jelavica, Prce i ostalih u obnovljenom postupku koji, evidentno, ima politicki karakter, sazvano za 29. sijecanj 2004. godine.
Medjutim, sest dana prije, osumnjicenici su vec bili u pritvoru pod sumnjom da su pocinili gospodarski kriminal. Na taj je nacin, izravnim mijesanjem OHR-a u neovisnost i samostalnost sudstva, najbolje pokazano da je BiH protektorat medjunarodne zajednice. Tako su upravo duznosnici medjunarodne zajednice pruzili dokaze Jelavicevoj tvrdnji da se radi o montiranom politickom procesu. Naime, Ustavni sud BiH je 25. i 26. veljace 2002. godine donio rjesenje kojim je usvojio apelaciju Ante Jelavica, u kojoj on istice da mu je onemoguceno Ustavom zajamceno pravo na pravicno sudjenje.
Ustavni sud BiH dao je za pravo Jelavicu i donio privremenu mjeru kojom se privremeno obustavlja izvrsenje odluka Kantonalnog suda u Sarajevu, temeljem istrage otvorene u studenom 2001. godine. U toj istrazi Jelavica, Prcu i nekolicinu hrvatskih politicara u BiH se teretilo za kaznena djela protiv teritorijalne cjelovitosti BiH i slabljenja vojne i obrambene moci BiH. Pet mjeseci prije, uspostava hrvatske samouprave je bio povod visokom predstavniku OUN-a Wolfgangu Petritschu da smijeni Antu Jelavica s duznosti clana Predsjednistva BiH.
Na odluku Ustavnog suda BiH, Petritschev ured reagirao je pismom koje je Ian Campell, zamjenik visokog predstavnika i sef pravnog odjela, 22. ozujka 2002. uputio predsjednici Ustavnog suda BiH prof. dr. Snezani Savic. Campell upozorava Ustavni sud BiH da je rjesenjem koje ide u prilog Jelavicu, napravio "ozbiljan propust ako Sud nije smatrao da je Ured visokog predstavnika zaista trebao biti pozvan da makar dade svoje komentare kao amicus curie u ovom slucaju, a prije nego je Sud donio odluku".
Campell u ime OHR-a otvoreno trazi da Ustavni sud promijeni svoju odluku. "Na srecu, zbog cinjenice da odluka nije finalizirana, ocito je da Sud jos uvijek moze ispraviti ovaj vazan nedostatak tako sto ce redigirati ili promijeniti svoju odluku prema clanu 67. ili 68. Poslovnika Ustavnog suda". I kako ne bi bilo nikakve dvojbe sto OHR radi i sto OHR trazi, Campell u svojem skandaloznom pismu kojim se otvara mogucnost novih politickih procesa na ovim prostorima, kojim se ugrozavaju svi principi pravicnog sudjenja u BiH i rusi neovisnost i samostalnost BiH pravosudja, posebno istice:... "ovim pismom vam prenosim zahtjev visokog predstavnika da se ne poduzimaju nikakvi daljnji koraci u pogledu redigiranja ili odobrenja dok se ne mogne ponoviti postupak, kako bi se ponovo obavila rasprava"..., dodajuci kako W. Petritsch ima "stvarno najjaci interes za slucaj koji je u pitanju".
Sud je popustio
Vec 17. svibnja 2002. godine predsjednica Ustavnog suda BiH dr. Snezana Savic odgovara zamjeniku viskog predstavnika da "predmet ocjene pred Sudom nije bila odluka visokog predstavnika za BiH, tj. visoki predstavnik nije bio ucesnik u postupku, Vas komentar od strane Suda nije trazen". Dr. Savic tako je dala do znanja OHR-u da nije sudionik u sporu i da odluke Ustavnog suda ne mogu biti predmet njegove intervencije i pritisaka. Medjutim, politicki pritisak na Ustavni sud BiH bio je suvise jak i neumoljiv. Vec 23. svibnja 2002. godine dr. Savic pise novo pismo zamjeniku visokog predstavnika Ianu Campellu u kojem mu kaze da ce zahtjev visokog predstavnika "proslijediti Sudu na preispitivanje donesene odluke", u smislu clanova Poslovnika Ustavnog suda BiH. Naime, odluku da se Rjesenje Ustavnog suda ne objavi u "Sluzbenim novinama", kako bi postalo pravomocno, vec da se vec donesena odluka preispita, donijelo je vecinom glasova Malo vijece Ustavnog suda BiH, u sastavu dr. Snezana Savic, Azra Omeragic i Mirko Zovko, zamjenici predsjednice.
Tako je Ustavni sud BiH priznao da su sudovi u BiH samo instrument u rukama medjunarodnog protektorata. Na Jelavicevu zalbu na takvu odluku nitko nije odgovorio. Pravni ucinak stvari sastoji se u tome da se cijeli proces i istraga protiv Jelavica, Prce i drugih zbog istih kaznenih djela ugrozavanja teritorijalne cjelovitosti i slabljenja vojne i obrambene moci, opet vratila na pocetak, opet pred nenadleznim Kantonalnim sudom u Sarajevu. Prvo rociste u obnovljenom politickom procesu za rusenje ustavnog poretka BiH i uspostavu fantomskog treceg entiteta, sto Hrvatska samouprava rezolutno nije ni bila, Jelavicu, Prci, Batinicu, Tokicu, Milicu i drugima, trebalo je zapoceti 29. sijecnja 2004.
Prvo saslusanje pred Kantonalnim sudom omelo je uhicenje i pritvaranje Jelavica i Prce, temeljem odluka Suda BiH, koji o tome nije donio ni sluzbeni nalog. To ujedno znaci da se mogu ocekivati ne samo nova najavljena uhicenja pojedinih generala ili duznosnika u vezi s Hercegovackom bankom, vec da ce se uskoro pred Sudom BiH naci i svi oni politicari koji su s Jelavicem sudjelovali u proglasavanju Hrvatske samouprave, kao pokusaja upozorenja na neodrzivost neravnopravnog pravnog, politickog i drustvenog polozaja hrvatskog naroda u BiH.
Oni ce, prema najavama tuzitelja McNaira u Zahtjevu za pritvaranjem, odgovarati za rusenje ustavnog poretka i odcjepljenje hrvatskog entiteta uz uporabu vojne sile. Kako je to bilo moguce u uvjetima kada je HVO bio raspusten, i kada vise nije bilo novca za njegovo odrzavanje, jer iz hrvatskog drzavnog proracuna preko racuna u Hercegovackoj banci vise nisu stizali novci u BiH, ostaje vidjeti.
Sedmorica su znala za akciju uhicenja
Sa svim dokumentima i pritiscima koji su od OHR-a ucinjeni na Ustavni sud BiH u slucaju Jelavic, a koji izravno svjedoce o politickom karakteru vec pripremljene optuznice i, navodno, odredjenog datuma sudjenja Jelavicu, Prci, Rupcicu i Azinovicu, upoznat je drzavni vrh Republike Hrvatske.
Proteklih dana upucena je i sluzbena nota Sarajevu kojom je pokazana briga i interes RH za osiguranjem pune zakonitosti u kaznenom postupku koji se pred Sudom BiH vodi hrvatskim drzavljanima i trazi odgovor nadleznih BiH organa. Zanimljivo je da za SFOR-ovu akciju uhicenja Jelavica, Prce i ostalih za gospodarski kriminal nije znala ni sudbena, ni izvrsna vlast BiH. Cak ni ministri unutrasnjih poslova i sigurnosti.
Za akciju uhicenja znali su samo Paddy Ashdown, britanski i americki veleposlanici u Sarajevu, zapovjednik SFOR-a, tuzitelj McNair, sudac Boland i ravnatelj Federalnog MUP-a Zlatko Miletic.
--------------------------------------------
Note:
The Croatian World Congress CWC, functions on all continents and in all countries of the world where there exist Croatian communities. The Croatian World Congress (CWC) is a non-profit, non-governmental and non-party international organization that enjoys advisory status as a NGO member of the United Nations.
The Croatian World Congress CWC, although a young institution, unites numerous Croatian associations world-wide as no other Croatian body has succeeded nor attempted to achieve to date (4.5 million Croats and people of Croatian heritage live outside of the Republic of Croatia and Bosnia-Herzegovina).
Croatian World Congress H.S.K.
NGO Member of the United Nations
http://www.crowc.org/
