"Hrvatski jezik je sluzbeni jezik medjunarodno priznate Republike Hrvatske, i kao hrvatski jezik, a ne nesto drugo, treba se predavati na sveucilistima, spominjati u sluzbenim dopisima, itd. "
Stovani gospodine Bach,
Vec nekoliko godina imam priliku biti ukljucena na CroWorldNet. Iznimno cijenim sav vas rad i vrijeme koje ste ulozili i ulazete na promicanje HRvatske putem Interneta, kao i na povezivanje Hrvata koji ne zive u Hrvatskoj. Javljam vam se ovaj put s misljenjem u vezi nastojanja da se hrvatski jezik afirmira kao samostalan na sveucilistima te u ostalim javnim institucijama u svijetu. Vidjela sam do sad nekoliko puta pisma gospodje Hilde Foley u kojima govori o hrvatskom jeziku. Potpuno razumijevajuci njezinu zelju da se hrvatski jezik konacno legitimira kao samostalan--napokon, i sama uvijek spominjem hrvatski jezik kao odvojen lingvisticki entitet u svim mojim javnim i privatnim nastupima--moram reagirati na argument u kojem gospodja Foley kaze kako su Hrvati govorili hrvatskim jezikom od sedmog stoljeca. Sa duznim postovanjem prema gdji Foley, kao i s ogromnim postovanjem za njen rad i dobre namjere, moram reci kako je to je jednostavno netocno. Sve do 19. stoljeca nije bilo 'hrvatskog jezika' kao standarda, a stvarnost rascjepkanih hrvatskih teritorija bila je okarakterizirana s tri dominantna dijalekta. Izraz 'hrvatski jezik' neki su autori koristili za razlicite dijalekte, ali ono sto je najvaznije jest da je 'hrvatski jezik' kao termin u razlicitim povijesnim periodima imao razlicita znacenja. Sasvim sigurno hrvatski jezik nije u predmodernom razdoblju bio nacionalni jezik.
Uzasno je vazno da se ova cinjenica shvati jer s argumentom da Hrvati govore hrvatski 'od stoljeca sedmog' svaka diskusija gubi na ozbiljnosti i time na kredibilitetu. Stovise, ne trebamo se plasiti toga da se hrvatski kao standard moze locirati tek u 19. stoljecu jer to je vrijeme kad i tzv. 'veliki' evropski narodi prolaze kroz iste procese. To vazi i za Francuze, koji, ako je suditi po njihovim zakonima o francuskom jeziku, do svog jezika drze vjerovatno vise no ijedan drugi europski narod. Naime, francuski seljaci iz jedne regije nisu se mogli razumjeti sa seljacima iz neke druge regije cak niti krajem 18. stoljeca.
Nisam lingvista i ne mogu ulaziti u diskusije kojima se doticu leksicki, sintakticki, itd. elementi hrvatskog jezika, i njegovog odnosa prema srpskom. Ali, u kontekstu evropskih naroda utvrdjivanje lingvistickog standarda bio je uvijek vise-manje politicka odluka ( i proces), i jedan od glavnih nacina nacionalne homogenizacije. Sto se prije ovo prihvati kao cinjenica, to prije ce nasa nastojanja da afirmiramo hrvatski jezik kao nesto sto treba stajati odvojeno od srpskog jezika postati plodna.
Moji prijatelji Svedjani mi kazu kako mogu razumjeti norveski jezik bez da taj jezik uce. Svejedno, ova dva jezika nitko ne predaje ili o njima govori kao svedsko-norveskom. Imajuci to u vidu, mislim kako svaka rasprava o autonomnosti hrvatskog jezika treba pocivati na sljedecem: Hrvatski jezik je sluzbeni jezik medjunarodno priznate Republike Hrvatske, i kao hrvatski jezik, a ne nesto drugo, treba se predavati na sveucilistima, spominjati u sluzbenim dopisima, itd. Ovakva argumentacija, vjerujem, tesko moze naici na bilo cije suprotstavljanje.
Srdacno vas pozdravljam,
Slavica Jakelic
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
|
   |
| |
