Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Opinions  »  (H) Marko Tarle - Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja 
(H) Marko Tarle - Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja 
By Nenad N. Bach | Published  08/26/2002 | Opinions | Unrated
(H) Marko Tarle - Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja 

Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja 

Obrazovni sustav između trkača olovnih nogu, Potemkinovih sljedbenika i hrvatske sutraanjice

Hrvatska je mala i siromaana zemlja, pa mora izvoziti da bi opstala. Naaa knjiga je skupa, jer je naklada mala, naae cestarine su visoke, jer nam je promet rijedak, ~ito je u nas skupo, jer su nam zemljiane parcele male, a proizvodni troakovi, iz istih razloga, visoki. Moramo izvoziti atogod mo~emo, a ne proizvoditi u suviaku ono ato ne mo~emo izvesti / Mo~e li visoko akolstvo biti uspjeano, pa ma kakve mu planove izabrali, ako na sveučiliata i veleučiliata sti~u osobe insuficijentnog znanja, s kojima se ne mo~e započeti moderni proces univerzitetskog akolovanja? Upravo smo suočeni s tim fenomenom. Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja, pa je takva i razina stečenog akolskog znanja. Naaa se zaostalost mo~e prevladati dizanjem opće civilizacijske razine naroda: previae je nepismenih i polupismenih

MARKO TARLE

Hrvatska je javnost zaokupljena sterilnim političkim i politikantskim događanjima, tra~enjem izlaza iz gospodarske propasti i raspravama o bitkama iz povijesti.
U posljednje vrijeme pozornost privlači raznolikost stajaliata o cjelini i pojedinim sferama osnovnoga i srednjeg obrazovanja: zastupa se reformiran, progresivan i budućnosti okrenut obrazovni sustav, ali i retrogradna, pa i pre~ivjela stajaliata.
No oni koji su ovlaateni mijenjati dosadaanji sustav prilaze obrazovanju s činovničko-formalističkog aspekta: raspravljaju o trajanju pojedinih obrazovnih faza, o dekretima vodećih činovnika u akolstvu, o novcu za nove učionice, problemu za koji se mo~e, na~alost, pobrinuti i demografska katastrofa, o vlastitom anga~manu kao autora ud~benika i pridru~enoj materijalnoj koristi, o podupiranju programa prvog činovnika akolstva i produljenju njegova mandata.
Na tom putu zaboravljaju uočiti aumu gledajući u pojedina stabla. A mnogo je otvorenih pitanja. Evo nekih, mo~da ne i najva~nijih.
Zbog netransparentnosti sustava potrebno ih je zapitati koja je svrha obrazovanja, kako je ono povezano s ciljevima cijelog druatva? `kole trebaju mladom čovjeku dati osnovno znanje i odgoj, kojima će se, nadograđujući to cijeli ~ivot, uklopiti u airu zajednicu i u njoj djelovati na vlastitu i opću korist. Apstrahirajući vječni problem novca, danas treba postaviti pitanje strukture i opsega programa znanja i njegova prijenosa učeniku, profila ljudi koji o sustavu odlučuju, a zatim potrebnog stupnja naobrazbe i iskustva učitelja u nastupajućoj informatičkoj civilizaciji.
Mladi se čovjek danas osposobljava za ~ivot u prilično dalekoj sutraanjici. Danaanji desetogodianjak aktivno će djelovati u druatvu za petnaestak godina, i to u sljedeća četiri desetljeća.
Kako će izgledati druatvo budućnosti? Čitajući klasike druatvene futurologije kao ato su Toffler, Rifkin, Fukuyama, Huntington ili Evans, vidimo da su prije pet, deset ili trideset godina predvidjeli revolucionarne druatvene promjene s priličnom točnoaću.
Prateći djelovanje naaih planera obrazovanja sumnjam da su upoznati s modeliranjem druatva budućnosti koje se temelji na prirodoslovnim i socioloakim istra~ivanjima, te na novim zasadima u tehnoloakom razvoju. Bez uvida u budućnost druatva nema smislene organizacije dr~ave, ali ni obrazovanja.
Hrvatska je mala i siromaana zemlja, pa mora izvoziti da bi opstala. Naaa knjiga je skupa, jer je naklada mala, naae cestarine su visoke, jer nam je promet rijedak, ~ito je u nas skupo, jer su nam zemljiane parcele male, a proizvodni troakovi, iz istih razloga, visoki.
Moramo izvoziti atogod mo~emo, a ne proizvoditi u suviaku ono ato ne mo~emo izvesti. Proizvodnja mora biti izvozno orijentirana. Kako to ostvariti?
Mnogo je preduvjeta i uvjeta, ali je, čini mi se, prvi, i to zato jer je dugoročan, obrazovanje ljudi znanjima potrebnim za rentabilnu izvoznu proizvodnju.
Drugim riječima, naa obrazovni program i njegova realizacija moraju biti analogni obrazovanju djelatnika u drugim zemljama, onima u koje izvozimo, a znanja naaih ljudi kompatibilna s obrazovanjem radnika i intelektualaca u tim zemljama. Uostalom, i to jedan od uvjeta za ulaz u Europsku uniju. Predlo~eni projekt obrazovanja to ne omogućava.
Ciljevi i metodologija obrazovanja mogu se temeljiti samo i jedino na viziji ukupnog razvoja hrvatskog druatva, uzimajući u obzir naae specifičnosti. Postoji li takva koherentna univerzalna vizija? Čini se, ne postoji. To ipak ne smije abolirati organizatore naaeg obrazovanja, jer to danas rade ljudi zastarjelih navika, koji obavljaju posao prema činovničkom obrascu, crtajući murale na potemkinovski način: va~no je pod svaku cijenu zadr~ati pozicije vlasti.
Oni nisu uopće za to krivi, oni bolje ne mogu i ne znaju, a smatraju čak da su vrlo uspjeani. Zar su krivi oni koji su ih postavili na kormilo obrazovanja?
Ne, i oni rade, prema svom najboljem uvjerenju, misleći da djeluju u korist općeg dobra. Narod je, napokon, odlučio povjeriti im posao odabira izvranih činovnika, a oni to rade na način koji će im, vjeruju, honorirati glasači. To je pogreana logika političara, to su kobni druatveni paradoksi koji nas sve pretvaraju u trkače olovnih nogu.
No cijeli se sustav obrazovanja oblikuje za sutraanjicu o kojoj prosječni glasač malo ato zna: budućnost civilizacije projicira se prema znanstvenim mjerilima, a socijalna futurologija pripada jednoj od slo~enih znanstvenih disciplina, teoriji determinističkog kaosa.
Shvativai taj tragičan raaomon hrvatske danaanjice talentirana mladost okreće leđa svom tlu i kolovođama progredijentnog gnjiljenja hrvatskog druatva, a dio koji ostaje brine se samo za svoje egzistencijske potrebe. To je sumorna slika propadanja Hrvatske.
Mo~e li visoko akolstvo biti uspjeano, pa ma kakve mu planove izabrali, ako na sveučiliata i veleučiliata sti~u osobe insuficijentnog znanja, s kojima se ne mo~e započeti moderni proces univerzitetskog akolovanja?
Upravo smo suočeni s tim fenomenom. Hrvatska je civilizacijski heterogena zemlja, pa je takva i razina stečenog akolskog znanja. Naaa se zaostalost mo~e prevladati dizanjem opće civilizacijske razine naroda: previae je nepismenih i polupismenih.
S podacima iz popisa stanovniatva od 2001. nema priključka razvijenom i bogatom svijetu. Obrazovanju moramo prići kao procesu u kojem svaka karika određuje čvrstoću cijelog lanca: sve nastavne projekte treba pro~eti u jedan smisleni niz, od osnovne akole do doktorata.
Tranzicijsko i poratno stanje, svjetska recesija, naaa zaostalost i neučinkovite vlasti doveli su u nas do oko 400 tisuća ljudi bez posla. Među njima je i nekvalificiranih, za koje planiramo javne radove, dr~avno poduzetniatvo i intervencionizam.
No ato je s desecima i stotinama tisuća ljudi srednje i starije dobi koji su manje, viae ili čak visokokvalificirani, ali ipak nemaju znanja potrebnih za ovo doba, za poduzetnike, prete~no strance, kojima smo prodali lukrativna poduzeća?
Ta skupina nezaposlenika, s danaanjim znanjima, teako mo~e naći regularan posao, pa će većina do~ivotno opterećivati proračun i ~ivjeti na marginama sive ekonomije.
U Hrvatskoj obrazovanje odraslih joa nije uređeno zakonom, čak ni danas, osmu godinu po svraetku rata. U koncepciji Vladina programa za obrazovanje odraslih, ato je temeljni preduvjet smanjenja nezaposlenosti, samo su stranica ili dvije posvećene suhom normativiziranju aktivnosti, no bez ijednog konkretnog zadatka. Zapanjuje kratkovidnost činovnika i njihovo nerazumijevanje vitalnih potreba najugro~enije skupine stanovniatva. Malo nam je učitelja osposobljeno za suvremeni način poučavanja mladih na svim razinama.
U Americi, na primjer, svake godine djeluju »akole« za kontinuirano obrazovanje stručnjaka određenog profila, na kojima znanstvenici iz svijeta i SAD-a prikazuju sve novosti koje su se u pojedinoj struci dogodile u godinu dana. U Finskoj sam joa u ljeto 1980. promatrao godianji sastanak srednjoakolskih profesora nekih struka, na kojem su sveučiliani nastavnici upoznavali profesore s promjenama u njihovu području. A mi planiramo stručno usavraavanje ravnatelja i predla~emo osnivanje »akole za ravnatelje«. `to će nam vrstan ministar vojske i generalatab, ako vojnici malo ato znaju o puaci?
U planiranom Odjelu za istra~ivanje i razvoj akolstva segment »usavraavanje nastavnika« je jedna osamnaestina njegove aktivnosti bez i jedne jedine pojedinosti o djelovanju. No projekti zato vrve prijedlozima o mnogim vanjskim i stručnim suradnicima. Sapienti sat!
Među novim članovima vlade dva su vrsna znanstvenika koji sigurno znaju za presudnu ulogu znanja i obrazovanja u priključku Hrvatske »normalnom« svijetu. Nadajmo se da će naići na razumijevanje i potporu u ukupnom kolopletu hrvatske vlasti.
Autor je doktor znanosti, znanstveni konzultant, publicist iz Zagreba
How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Violi Calvert: Nenad Bach in China to be interviewed by China Radio International
  5. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
No popular articles found.