STONESMIJEMO UCINITI?

From: Luka Krilic

Glavni Tajnik saveza Hrvatskih zajednica uItaliji

Predsjednik hrvatsko  talijanske Udruge

Clan nadzornog odbora Hrvatskog SvjetskogKongresa

STONESMIJEMO UCINITI ?

Prijateljima Hrvatima mailist-a.

Svi se slazemo, da treba poduprijetigenerale protiv Haag-a.

Ali& & .svi mi isto tako dobro znamo, kako je duga hrvatska povijest bila krajnjemukotrpna.

Glavno obiljezje u svim povjesnimrazdobljima, od VII. stoljeca do danas, nasli smo se uvijek na strani onih, koji se bore, ali ne kao sto je slucaj kod najvecegdijela europskih naroda, za teritorijalna zauzimanja, radi vlastitog prosirenjaili osiguranja, nego samo u obrani vlastitog teritorija, radi ocuvanja svojegaidentiteta.

Neprijatelji s kojima smo se borili, bilisu i jos su uvijek puno i dobro naoruzani, neprijatelji koji su se znali sluzitiprevarom, nasom dobrom voljom ili snagom, da nas pokore. Neprijatelji, kojipoznaju jako dobro nasa karakterna ogranicenja i kada nisu uspjevali izravnoslomiti jedinstvo hrvatskog naroda i tako ga drzavno podloziti, uvijek su sesluzili unutarnjom situacijom, t.j. iskoristavajuci same Hrvate, koji su se izjednog ili drugog razloga poceli sukobaljavati i tako raditi protiv vlastitihinteresa.   

Primjera radi, Englezi su obicnoiskoristavali tudinsku aristokraciju, koja im je tako pomagala u odrzavanjukolonijalne podloznosti njihovi naroda, a u korist britanske krune. Slicno su unas radili i Mletcani, pa Madjari i Austrianci.

Sada znamo da su politicari preuzeli, uneku ruku, mjesto aristokracije, ali metode za njihovo pridobivanje ostalo jeisto.

Slaba sastavnica naseg karakteramanifestira se u casu kada zauzimamo pozicije za koje mozemo reci:  & Samosam ja u pravu, ti i tvoje ideje su manje od nistice . U tom casu, kad se todogodi unutar jedne politicke klase prema drugoj, stigli smo do tocke gdje seradja podjela, koja moze dovesti i do kraja nase Nacije.

Ponavlja li se ova podjela i dandanas? 

Danasnja politicka klasa Hrvata slijeditocno upute onih centara moci, koje su bili presudni za dobivanje izbora 2000?

U cemu su glavne razlike bivse vecine navlasti od sadasnje, koja je postala pokroviteljicom interesa Medjunarodnezajednice na podrucju Balkana?

Kad odgovorimo na ova pitanja, stigli smodo bitnoga: t.j. da u Hrvatskoj, bilo radi vlastite gluposti ili vlastitihosobnih interesa ili necega drugog,  dolazimodo opasne razdiobe: s jedne strane narod, (i emigracija zbog drugih uzroka) radinesposobnosti vlastitih politicara,  udaljujese  sve vise od politike u zemlji, as druge strane stranke najvise zauzete borbom za vlast, ne primjecuju, da jepredmet sukoba zapravo drzava, koja se na taj nacin malo po malo raspada.

Sto bi moglo biti rjesenje ??

Pokusajmo napraviti jedno preispitivanjevlastite savjesti od 1990. do danas. Iz emigracije vidljivo je da nije doslo doostvarenja mnogih zelja, ciji je konacni cilj bio povratak u Domovinu. Ondasnjisustav Hrvata nije uspio progutati taj gorki zalogaj, kao onaj kojega mi kaotakvi predstavljamo. Cijela jedna upravljajuca klasa: politicari, intelektualcii dio hrvatskog naroda, trebala je priznati sama pred sobom najprije, a onda ipred drugima, ne samo da je sluzila gubitnickoj strani (komunizmu), nego da suzapravo stajali na strani kolonijalista (Srba), pa da su radi toga bili glavni,iako ne i jedini, razlog stanju napustanja borbe i podloznosti Hrvatske.

Tudjman je pokusao uvesti odredenatumacenja hrvatske povijesti, dobivajuci na taj naci konsensus veceg dijela hrvatskog naroda i Diaspore, sto mu je omoguciloda dodje do ostvarenja drzavne nezavisnosti, ali u isto vrijeme, ovakovo tumacenje predstavljalo je pocetak njegova svrsetka.

Treci dio hrvatskih izbornika, t.j. onajkoji je ostao vjeran komunistickim idejama, ostao je po strani, za vrijemesukoba, trazeci da shvati dogadjanja i iznad svega da analizira vlastitupovijest. Kada su zakljucili, da bi trebali staviti u pitanje vlastitu proslost, to nisu ucinili (zahvaljujuci i losem primjeru upravljanjajavnim poslovima, koju je preuzeo novi kurs vlasti), pa su nastavili ponovnostari put, pojacan  bezuvjetnom   pomocii Medjunarodne zajednice.

Mozemo li reci, da je jos i danas jedan diopoliticke klase protudrzavni ili da je njihova pozicija posljedica eurospkepolitike?

Postoji li danas u Hrvatskoj jedna poltickagrupacija, koja bi predstavljala obrat po efikasnosti svojeg politickog programa?

Sto zapravo hocemo  mi iz emigracije, jesmo li shvatili sto je bitno u nasojulozi i gdje mozemo mi biti od koristi ?

 Novine, televizija, internet, mreza, ne ocrtavaju nista drugo,nego predstavljaju hrvatsku realnost kao nesto strasno , crno, pesimisticno,nista ne ide kako treba, dapace sve ide lose, sve je trulo, sve korumpirano.

Vidimo kao u prividjenju, da je politickalinija Medjunarodne zajednice, koja se sluzi i sudom u Haagu, a koja se sastoji u principu u cinjenici da prikaze, kakosu u balkanskome ratovanju svi jednako krivi za nesto tesko, cime se zapravoopravdava pozicija Ujedinjene  Europe,koja je, pod svaku cijenu, od svojega pocetka , nastojala uz prkosa plebiscita,prije svega sacuvati teritorijalni integritet SFRJ, uspjela je, kako se cini, uci i u mentalitet naseg naroda. Prema tomu sve je lose, ne mose se imati povjerenja u srednjeljevicare, kao ni u srednje desnicare, nismo dovoljno zreli, da se samiupravljamo, vratimo se  bratstvu i jedinstvu pod okriljem Europe i Nato-a.

Moramo shvatiti, da politicka linija, kojuslijedi sud u Haagu, nije prije svega obrana Srbije, na stetu Hrvatske, negozapravo opravdavanje pasivne politike U.E. Radi toga Hrvatska na ovom mjestu jeunaprijed odredena za poraz, jer ako sud prizna status zrtve i agresora, priznaobi izricito nesposobnost europskih drzava da upravljaju vlastitim kontinentom.

Zapadne diplomatske kancelarije su pravikrivci za sve ono sto se dogodilo u ex-Jugoslaviji, Milosevic je bio samo njihovinstrument kojega su svi skupa sdusno pomagali !!

Ovdje bi se trebalo prisjetiti onoga stosmo rekli na pocetku, t.j. kad nas vanjski neprijatelj ne moze pobjediti,izkoriscuje nase karakterne slabosti da postigne vlastiti cilj, u cemo nazalosti uspijeva.

Ne smijemo biti toliko naivni, pa nepriznati, da ima mnogo stavri, koje bi trebalo promijeniti, ali isto tako nesmijemo nevidjeti mnoge pozitivne stvari koje su ucinjene kroz proteklih 11godina. Da se ucini jos bolje treba prije svega imati ideje, ciljeve iodgovarajuce ljude, koji bi ih znati ostvariti.

Evo sto bih htio reci nama Hrvatima, kojizivimo u inozemstvu:   & stanimoza cas, procijenimo gdje smo bili prije 11

godina i gdje smo danas, sto smo bili ondai sto smo danas . Mozda cemo tek tada doci do odgovora, da je najvaznije, dane razbijemo igracku o kojoj smo toliko sanjali i koja nas je kostala tolikokrvi i zrtava, Drzavu.  Sve se moraodigrati u politickoj borbi, koristeci se instrumentima, koja nam pruzademokratski sustav.

Moramo nastojati da ne stvorimo protivnikau politici predmetom demonizacije, kojega treba unistiti pod svaku cijenu.

Sto je nasa glavna zadaca u ovomhistorijskom casu ?

Kao sto je u vrijeme drugog svjetskog ratabila pod svaku cijenu postici samostalnost zemlje, sada uz to treba bitiocuvanje Nacije sto je vise moguce. Usprkos svim mogucim krivinama i poteskocamami moramo u toj borbi izdrzati.

To znaci, da je dobro, upraviti naseproteste protiv politicke linije Medjunarodne zajednice, kao i  suda u Haagu, ONU i drugi, ali uvjek pazljivi, da se neupustamo u unutrasnju politicku borbu u Hrvatskoj, sto mora ostati ekskluzivnadomena hrvatskih stranaka, koliko vise moguce, legalna i demokratska.

Emigracija se mora kretati drugim stazama iprema drugim objektima, ako ima snage to uciniti, prije svega mi Hrvati moramorazumjeti pravu narav neprijatelja s kojim se sukobljujemo, ili cemo opet bitiizvrgnuti novoj propasti.

Zavrsio bih s jednim pitanjem: kako jemoguce, da jedan  civilizirani narod u trecem tisucljecu gradi 360km zid,visok 20 mt., sa svrhom  za etnickogciscenje, a da se ne cuje nikakav protest u uobicajenim medijama i nikakva osudaMedjunarodne zajednice ? Kako moze jedan priznati europski drzavni poglavar ucis vojskom u jednu nezavisnu republiku, razoriti im prijestolnicu pa mjesto dabude obtuzen za genocid, biva primljen sa svim pocastima u Nato ? Kako mogu Srbi,poslije svih ubijanja, rusenja, protjerivanja i silovanja, izvrsenih u Bosni, nesamo biti priznati nego  dobitipolovicu drzavnog teritorija ?

Jesmo li shvatili tko je zapravo kralj uovom svijetu i narocito: kako se krece ?