Search


Advanced Search
Nenad Bach - Editor in Chief

Sponsored Ads
 »  Home  »  Opinions  »  (H) Nema nista uvredljivije od banalnosti
(H) Nema nista uvredljivije od banalnosti
By Nenad N. Bach | Published  10/14/2005 | Opinions | Unrated
(H) Nema nista uvredljivije od banalnosti

 

Moze se reci 'quo vadis Croatia' ali i quo vadis citav svijet! Jer sto ta profesorica opisuje je problem u citavom zapadnom svijetu. Banalnost, prostota itd. se vidi i cuje svugdje - od televizije do 'glazbe' i kod mnogih ljudi, pogotovo mladjih, koji su to uzeli kao cisto normalno. I tako dodje do nemorala i nasilja u svim formama. Pomozi nam Boze!

Sa srdacnim pozdravima,

Hilda

Nema nista uvredljivije od banalnosti!


Ponasanje nasih bogatasa osnovna je znacajka primitivnih drustava, a do toga je doslo nestankom gradjanske klase koja je njegovala vrijednosti, danas izvrgnute poruzi
MARIJA CRVELIN
U izvrsnoj seriji »Idemo na sjever«, Goran Milic otvorio je okno kroz koje smo zavirili u zivot naroda dalekih sjevernih zemalja. Tamo vlada red pa i blagostanje, ali zitelji tih zemalja, cak i bogati ne isticu svoje bogatstvo i vrlo su skromni. Ovdje bi se mogle praviti neke usporedbe s nasim drustvom.
Ponasanje nasih bogatasa osnovna je znacajka primitivnih drustava, a do toga je doslo, uz ostale uzroke, nestankom gradjanske klase koja je njegovala vrijednosti, danas nepoznate, nepriznate i izvrgnute poruzi i osudi. Kako pise Ivan Supek – gradjanska klasa je nastala na principima humanizma, krscanstva, prosvjetiteljstva i parlamentarne demokracije. Sva ta cetiri stupa rusili su totalitarizmi 20. st.
Ta klasa koja je pocetkom Drugoga svjetskog rata, izbrisana s povijesne pozornice i fizicki istrijebljena, davala je pecat prijeratnoj Europi. Civilizirala i kultivirala drustvo. Sagradila gradove, ceste, luke, skole, katedrale. A sto je najvaznije: donijela je pravne kodekse, pravila ponasanja i zivota. Gradjanska klasa imala je i svoje tamne strane. Nerijesena nacionalna pitanja, ekonomske krize, nezaposlenost, socijalnu nesigurnost. Pa ipak, to je bilo pluralisticko drustvo u kojemu se postovala covjekova osoba i sva njegova prava. Postojali su slobodni izbori. Kult licnosti bio je nepoznat pojam. Postivao se rad, znanje i obrazovanje. Postojala je rijec – cast. Nije bilo montiranih procesa, ubijanja ljudi, otimanja imovine sto se sve dogadjalo naletom fasizma i komunizma. Moglo se slobodno govoriti i pisati. I pisalo se. O Sovjetskom Savezu kao o raju koji treba ostvariti i u nas. Glasnogovornik i bard nase knjizevnosti i »arbiter elegantiarum« hrvatske zbilje, svojom ideologijom i svojim djelom udarao je zadnje cavle u lijes gradjanske klase. Kada je crveni vihor sve pomeo, on je pod pozlacenim svijecnjacima u vili na brijegu meditirao i pisao o arabeskama svjetla na staklima u jesenjem sutonu. Zlocine oko sebe nije vidio. U gradu u kojem sam rodjena i odrasla mladi obrazovani ljudi sastajali su se na domjencima gdje se nije ni pilo ni pusilo, nego razgovaralo, pjevalo, plesalo, recitiralo stihove, sviralo i slusalo glazbu. Govorilo se o egzistencijalnim pitanjima. O smislu postojanja, smislu zivota i smrti. sto je starac Zosima rekao Aljosi. O odijevanju se nije govorilo. O tome se govorilo kod svelja, kad su one jos sile, i nisu bile modne kreatorice i stilistice. »Nema nista uvredljivije, strasnije i tuznije od banalnosti«, rekao je Cehov.
Ta banalnost kao veo prekriva danas cijelo drustvo. Studenti su nedavno govorili o pobuni. Povod je bio neki problem studija, neki krivi politicki potez Vlade? Ne!!! Radilo se zapravo o lignjama. Ne zele one uvozne, iz Japana. Kako kaze Solzenjicin
»intelektualac je onaj ciji su interesi i volja otvoreni neprekidno i uporno prema duhovnome zivotu«. Ne znam koliko se u tu sliku intelektualca uklapaju oni »od liganja«.
Govori se da nam treba duhovna obnova, govori se o televiziji kao katedrali duha. Uspio slogan. Ta katedrala duha nudi nakaradne filmove pune seksa i nasilja. U gradu gdje su nekada mladi govorili o Dostojevskom, sada mladi dovode na scenu, u »Po ure torture«, tovara simu kojega neke djevojke »miluju«. Nitko nije zbog toga umro od stida. Nitko na televiziji nije dao ostavku. A publika? Protestira? Ne. Publika se zabavlja takvim i slicnim prizorima. Tu je bit problema. Moral i ukus nase javnosti nisko je pao, a duhovne su vrijednosti izgubljene. Ostaje samo tijelo u najrazvijenijim varijantama, a kako je fantazija neogranicena, stvaraju se sve nove kombinacije i perverzije. Da, sto je starac Zosima rekao Aljosi? Danasnja mladez to nece nikada zapitati i nikada saznati. A i sto ce joj to. To bi vodilo k nekim razmisljanjima, a ne znam je li moderan covjek za to vise sposoban. Bolje je ostati na povrsini i prihvatiti princip koji daje i trazi srecu samo u tjelesnoj ugodi. Istina, mladi obrazovani ljudi danas imaju tehnicka saznanja, o kojima mi stariji ne znamo nista. Ne znam koliko ih ta saznanja cine cjelovitim licnostima bez onih istina o kojima je govorio starac Zosima.
Autorica je umirovljena profesorica hrvatskog i knjizevnosti iz Zagreba


Moze se reci 'quo vadis Croatia' ali i quo vadis citav svijet! Jer sto ta profesorica opisuje je problem u citavom zapadnom svijetu. Banalnost, prostota itd. se vidi i cuje svugdje - od televizije do 'glazbe' i kod mnogih ljudi, pogotovo mladjih, koji su to uzeli kao cisto normalno. I tako dodje do nemorala i nasilja u svim formama. Pomozi nam Boze!

Sa srdacnim pozdravima,

Hilda
 

How would you rate the quality of this article?

Verification:
Enter the security code shown below:
imgRegenerate Image


Add comment
Comments


Article Options
Croatian Constellation



Popular Articles
  1. (E) 100 Years Old Hotel Therapia reopens in Crikvenica
  2. Dr. Andrija Puharich: parapsychologist, medical researcher, and inventor
  3. Europe 2007: Zagreb the Continent's new star
  4. Violi Calvert: Nenad Bach in China to be interviewed by China Radio International
  5. Potres u Zagrebu - Earthquake in Zagreb, Croatia 28 listopad 2006 u 16:15 3.7 on a Richter
No popular articles found.