Better Humor Then Tumor
Bolje Humor Nego Tumor
Prije niz godina moj profesor, a kasnije prijatelj Dr. Zarko Dolinar posjetio me je u Chicagu, gdje sam u to vrijeme radio na Univ. of Illinois na polozaju klinickog veterinara u Medical Research. Tko pozna Zarka, zna da je on veoma neobican covjek : ucenjak, izvanredan predavac enciklopedijskog kapaciteta, svjetski prvak u stolnom tenisu, jedan od trojice svjetskih prvaka, koji su ujedno osvojili jos jednu titulu - Doctor Nauka. Uza sve to Zarko je obljubljen prijatelj, kolekcionar umjetnosti, autograma, svjetski putnik (nakoliko puta obisao nas Globus). Zna isto toliko sala, koliko i nauku, kojoj je posvetio velik dio svog zivota.
Njegova posjeta je bila veoma interesantna, pa cu opisati tri anegdote.
Kao i uvijek kad putuje, Zarko zeli vidjeti muzeje, poznate galerije, a i uciniti posjet istaknutim ljudima i institucijama koliko god je to moguce.
Tako smo taj puta posjetili "Art Institut of Chicago", gdje smo proveli mnoge sate. Vec pri ulazu u mnoge Galerije znao bi mi pokazati na neku sliku, reci tko je slikar, kad je slikana, tocna godina, gdje, te mnogo o samom slikaru, tehnici i slicno. Upravo nisam mogao vjerovati tolikom znanju, pa sam isao provjeravati tablice ispod slika, ostao sam zapanjen; sve je bilo tocno! Svaka tablica je potvrdila njegovo izlaganje.
Setajuci prekrasnom Michigan Avenijom, stali smo u nekoliko ducana. U jednom takovom smo nasli prodavacicu, koja je imala strani akcent. Kad nam je rekla da je iz Poljske i iz kojeg mjesta, Zarko joj je opisao svaki gradic u okolici mjesta njenog rodenja, pa i nekoliko manjih mjesta, a i sve sto je od znacaja tamo. On je znao to podrucje bolje nego ona sama.
Posjet smo nastavili na "Anatomy Dpartment University of Illinois", gdje smo razgovarali sa Dekanom, koji je ponudilo Zarku, da odrzi nekoliko predavanja na Katedri za Anatomiju, te da bi to bila pocast za njih. Potom smo otisli u sveucilisnu kafeteriju i, eto novog iznenadenja. U prolazu, gdje smo si sami uzimali hranu, samo sto je Zarko sjeo za stol, rekao je: "Decki, pa to je nevjerojatno, tamo imate 39 vrsta sireva. " Opet sam isao provjeriti, jest, uzelo mi je podosta vremena izbrojiti 39 vrsta sirava. Mislio sam tada, da samo covjek sa takovim neobicnim refleksima svjetskog prvaka, moze u djelicu sekunde izbrojiti toliko vrsta sireva.
Ovaj zadnji dogadaj , koji cu opisati volim i danas reci prijateljima, jer mi je ostao u dubokom sjecanju. Zarko me je zamolio da ga slikam ispred "Mestrovicevih Indijanaca" na prekrasnoj Michigan Avenue, ali me je upozorio da polako navijam film, jer je bio pri kraju. Kako sam bio nepazljiv, previo sam film. Trebali smo ga odviti u nekoj mracnoj prostoriji, ali takovu nismo mogli nigdje naci. Zarku je pala "spasonosna ideja", da odemo u javni zahod. Tako smo i uradili. On je imao veliki crni kaput, sjeo na mjesto cistaca, stavio svoj veliki kaput preko koljena, a meni rekao neka kleknem ispred njega i drzim foto aparat izmedu njegovih koljena, dok on previje film. Tako smo i uradli, ali sam brzo spoznao, da nas ljudi sa cudenjem gledaju, te uocio "sto bi oni mogli misliti da mi radimo". Ostatak "previjanja filma" s tom spoznajom me je dobro uznojio, pa kad je bilo sve uspjesno zavrseno pokusao sam sakriti lice i bjez na suncem obasjanu Michigan Avenue.
Eto, to vam je nas dragi prof. Dr. Zarko Dolinar, veliki covjek, dobar prijatelj i cijenjen ucenjak. Moram dodati njegovu:
Bolje Humor, nego Tumor!
Better Humor, then Tumor!
Vas Zeljko (Frank) Beluhan
